Što kad mi provociraju 5-godišnjaka
U izgradnji karaktera i ponašanja se učimo i čini mi se (prema mom starijem djetetu) da je ovo(oko 5 godine) period kad su jako osjetljivi na nepravdu pa stoga i eksplozivni, a u isto vrijeme naivni i daju se redovito i lako "navući".
Pokušat ću objeasnit konkretnu situaciju, ali bi volila i razmišljati malo šire.
Naime, često se sretnemo s jednom 12-godišnjakinjom koja se lijepo javi mlađem djetetu, a 5-godišnjaka uglavnom provocira. (Jasna mi je i razlika u godinama, spolu...) Jedna, recimo tako, bezazlena verzija događaja je: zove ga u igru, on krene svim srcem, ona se poigra njegovom igračkom i ostavi ga. Tu ga je iskoristila. Pitam se kako komentirati s tužnim djetetom. Raduje me njegovo zapažanje: "ona me je ostavila". Do sad sam reagirala na to na način da komentiram ponašanje i kažem, vidiš, zvala te i igru, a nije se s tobom poigrala...ili igrala se dok je ona imala glavne figure, dok si ti trebao hvatat, kad je došao red na nju, otišla je.
Al da vam pravo kažem, pun mi je kufer te male i njene gnjavaže.
S druge strane, čini mi se idealna prilika da moje dijete, iako možda još malo, nauči kako s ljudima koji ga upilavaju, provociraju, gnjave na bilo koji način. Nekako mi se ne čini dobro savjetovat djetetu da se s njom ne druži, želim da on sam dođe do svog obrasca ponašanja koje bi značilo: ili ćeš sa mnom lijepo ili nikako. Tako JA to nekako rješavam u svom životu.
E, sad, žvo me zanimaju vaša mišljenja i iskustva. Kako vaši 5-godišnjaci plivaju u ovim vodama?
Ponekad se dogodi spletom okolnosti da smo mi odrasli u poslu ili nečim zaokupljeni, a djeca "se dosađuju" i uz to nek je netko nešto neraspoložen, eto ti savršene podloge za ove provokacije. Počne bezazleno, al neki dan je bilo:
-ona je mene udarila
- ali nisam namjerno
- on mene jest namjerno
- pa kad si ti mene prije, i ti si mene pljunila(eeeeee, ja sam ovdje:evil:, morala sam se jako kontrolirat da ne eksplodiram, ovo mi je baš AJMMMMME)
- a ti si mene onda tri puta pljunija
Opet, jasno mi je da će se oni sretat često(te okolnosti, čini se, ne mogu promijeniti), ali se događa u nekom ne-zen periodu da je svaki susret neka svađa.
Što da mu savjetujem?
Razgovor da tim drugim djetetom nije urodio plodom već godinama, tu sam nemoćna(da vam ne duljim, a i to je jedna posve druga i duga priča). Želim da moje dijete sazrije, da vidi karaktere, da nauči...
Zanima me također bi li u njihovoj dobi pomoglo korištenje nekih priča k'o zornih prikaza da sebi on lakše predoči kako se postaviti u tim nekim situacijama. Imate li dakle koju ideju?