Zašto ste prestale dojiti?
Razmišljam da polako smanjimo pa i skroz prekinemo s dojenjem.
Lucija sad ima 17 mjeseci, cijelo vrijeme sam govorila da ću dojiti do njenih godinu i pol a po potrebi/želji i duže, znači tu smo negdje pa se ne osjećam loše zbog toga.
Već 5 dana sam ušinuta zbog položaja kod noćnog dojenja. Od rođenja pa do dana današnjeg ona se budi svaka 2 sata radi toga (s time da već dugo ne obrokuje po noći, to je samo par gutljaja ali je cica uglavnom u ustima). Boli me i želim spavati po noći u položaju koji je meni udoban.
Možda je sljedeći razlog sebičan ali mislim da je vrijeme da budem malo i takva - želim negdje otići s mm-om na par dana, samo nas dvoje. Ako prestanemo s dojenjem, to će Luciji pasti puno lakše (a i baki i didu koji će ju čuvati). S odvajanjem po danu nemamo problema, po noći još nismo ni pokušavali i vjerujem da će joj biti malo lakše ako ne bude očekivala cicu.
I konačno, nešto što sve ljude oko mene nasmijava a mene baš žalosti - ona mene ne zove "mama" nego "tita". Može vam se činiti da tu nema razloga nikakvoj tuzi ali mene to baš čini jadnom :cry:
Nakon puno promišljanja, odlučila sam da prestajemo. Kad, to još ne znam. :mrgreen: Uskoro, nisam htjela stavljati nikakav datum, samo bih strepila od toga. Skupila sam par razloga pa me poškakaljala znatiželja - a zašto ste vi prestale s dojenjem?