Razmišljam da polako smanjimo pa i skroz prekinemo s dojenjem.
Lucija sad ima 17 mjeseci, cijelo vrijeme sam govorila da ću dojiti do njenih godinu i pol a po potrebi/želji i duže, znači tu smo negdje pa se ne osjećam loše zbog toga.
Već 5 dana sam ušinuta zbog položaja kod noćnog dojenja. Od rođenja pa do dana današnjeg ona se budi svaka 2 sata radi toga (s time da već dugo ne obrokuje po noći, to je samo par gutljaja ali je cica uglavnom u ustima). Boli me i želim spavati po noći u položaju koji je meni udoban.
Možda je sljedeći razlog sebičan ali mislim da je vrijeme da budem malo i takva - želim negdje otići s mm-om na par dana, samo nas dvoje. Ako prestanemo s dojenjem, to će Luciji pasti puno lakše (a i baki i didu koji će ju čuvati). S odvajanjem po danu nemamo problema, po noći još nismo ni pokušavali i vjerujem da će joj biti malo lakše ako ne bude očekivala cicu.
I konačno, nešto što sve ljude oko mene nasmijava a mene baš žalosti - ona mene ne zove "mama" nego "tita". Može vam se činiti da tu nema razloga nikakvoj tuzi ali mene to baš čini jadnom
Nakon puno promišljanja, odlučila sam da prestajemo. Kad, to još ne znam.Uskoro, nisam htjela stavljati nikakav datum, samo bih strepila od toga. Skupila sam par razloga pa me poškakaljala znatiželja - a zašto ste vi prestale s dojenjem?



Uskoro, nisam htjela stavljati nikakav datum, samo bih strepila od toga. Skupila sam par razloga pa me poškakaljala znatiželja - a zašto ste vi prestale s dojenjem?
Odgovori s citatom


bez griže savjesti i preispitivanja. Bilo nam je i još nam je lijepo, i za sad ide jednostavno i lako. Nisam postavila krajnju granicu, ali definitivno prestajemo.
mama cice
.


