Niste sami :)

neko sam vrijeme bila aktivna na ovom podforumu i primjećujem da se svi, više-manje, u najteže vrijeme, kada je razvod u tijeku i kada smo vrlo zbunjeni i ranjivi, javljamo i postamo, a onda kao da nas svakodnevica ponese i kao da više nemamo što dijeliti... polako se povučemo.
iz iskustva znam da je s vremena na vrijeme potreban neki ispušni ventil i da se međusobno možemo osnažiti u savladavanju svakodnevnih padova ili podijeliti međusobno svoje uspone.

od mojeg je razvoda prošla godina dana i još nisam sama sa sobom sve riješila ali mi je mnogo bolje... još uvijek neke stvari ne mogu razumjeti, ali sam se njima prestala opterećivati jer ih ne mogu promijeniti.
ponekad se osjećam tako sama s dvoje djece različitog uzrasta i potreba... nedostaje mi osoba s kojom bih dijelila svoje brige, strahove, radosti (a nije da nemam prijatelje i rodbinu koji su mi podrška).
onda se izvičem na djecu zbog nekog glupog razloga, zbog nesnosne vrućine i niskog praga tolerancije, pa me pere savijest... pa se nastojim iskupiti... pa često mislim da nisam dovoljno dobra... pa se onda pozovem na razgovor sa sobom i kažem si "slušaj, ti si njihova najbolja majka i nije neoprostivi grijeh puknuti zbog preopterećenosti, prevladat ćeš ti to..."

i tako se ja, s vremena na vrijeme, predajem samoutjesi i samoosnaživanju, a vjerujem da bi nam bilo lakše da to činimo uzajamno. :mrgreen:

fegusti kao prvo svaka ti čast na snazi koju imaš-2 djece ,solo mama i još se osjeti tvoja pozitivna energija,to mogu samo snažne žene:klap:

Ja imam jedan brak iza sebe (bez djece) i jedan ispred sebe s bebom u buši,sve je sjelo na svoje mjesto.
Ponekad kad razmišljam o prošlosti,se pitam kako sam sve izdržala a sigurno mi je bilo sto puta lakše jer nisam morala razmišljati o klincima i moja je odluka bila samo moja.

Vrijeme donosi olakšanje ali i saznanje da ćemo čitav život nositi neke svoje "neuspjehe" u sebi.
Ja sam to prihvatila kao dio sebe,to sam ja.
I prije i sada živjela sam najbolje što sam znala i mogla,i uspješno i neuspješno,kao i svi na ovom svijetu...
Jedino mi ponekad bude krivo ta osuda okoline,ko da svi žive po 10 Božjih zapovijedi..s time sam se u početku najviše mučila,ali što vrijeme odmiče sve mi je lakše:-)

istina, vremenom stvari sjedaju na svoje mjesto.
ustvari iznenadio me moj napradak, iako polagan, osjetan je.
čini mi se da nas neuspjesi uče toleranciji i suosjećanju jer smo skloni predrasudama... a i tjeraju nas na preispitivanje.
sjećam se kako mi je bila nerazumna odluka sestrične koja se nakon 6 mjeseci braka odlučila razvesti. sada je u sretnom braku i ima 2 djece. u braku punom razumijevanja, podrške, dijeljenja i zajedničkih vizija. za onaj prvi to nije osjećala i na vrijeme ga je odlučila okončati. sretna je okolnost što u tom braku nije bilo djece.
loš brak je bio poguban po moje samopouzdanje, tim više što je dugo trajalo to stanje nezadovoljstva.
sa sobom nezadovoljan roditelj ne daje svoj maksimum.
sve sam to uvidjela u ovom vremenu samovanja.
drago mi je što napredujem i to želim svima koji se nađu u sličnoj životnoj situaciji.
zapravo je dobro što sam sama kako bi imala vremena upoznati se, upoznati svoje želje i očekivanja jer sam ih negdje duboko u sebi zakopala.
vrijeme je da ih pustim na slobodu. :yes:

Slažem se sa svime što si navela :-)

Da je teško,teško je!!!
Ali kad skužiš da "neuspijeh" možeš okrenuti u "uspijeh" eeee onda je to stvarno dobar osjećaj!!!

I da,svi mi zaslužujemo imati nekoga tko će izvući iz nas najbolje što imamo...pa makar to bili i mi sami.
Ja samo znam da više ne želim biti ničija sjena...a bila sam 8 g.
Bože sad kad se sjetim pa ja uopće nisam imala svoj pravi identitet,mom bivšem je sve bilo glupo...sve moje želje,snovi,sve ono što ja jesam.

Najbolje što sam ikad napravila je bilo okrenut se napokon sebi!

Vezano za početni post moram se itekako složiti da je zaključak točan. Forumaši doista dolaze u najtežim trenucima i ispuštaju svoju dušu, ovdje popularno rečeno – "ventiliraju", što je u stvari vrlo dobar terapeutski učinak, međutim nakon toga se netragom povlače.


Različiti su povodi kasnijeg nejavljanja, od konačnog zadovoljenja očekivanja od ovog mjesta u toj jednokratnoj potrebi za istovarivanjem težine s duše, pa do nažalost čestog povlačenja s ovog mjesta radi tvrdoće usmjerenosti ovdašnjih stavova i bježanja od dodatnih živcirancija sa neslaganjem u fanatičnim zastupanjima pojedinaca (op.a.).


Da je klima otvorena i srdačna, da je pristup forumaša senzibiliraniji i empatičniji prema problematici koje ovo mjesto nosi, vjerujem da bi i mnogi jednoroditelji nastavili svoje druženje ovdje i iznosili svoja promišljanja, komentirali dnevne prilike i događanja, napredovanja svojih situacija, i sl. i sve to bez osjećaja moguće ugroženosti od tuđih predrasuda i krutosti. Time bi se automatski širila objektivnost doživljavanja jednoroditeljstva, donosili bi se stavovi koji bi mnogima pomogli u savladavanju poteškoća i dnevnih rutina, a dobronamjernošću sudionika i širinom različitih iskustava rješavali bi se tekući problemi bez teškoća.


Tomu je prvotno i namjenjeno ovo mjesto - zbližavanju i korespondiranju jednoroditelja, obilježenih tim sličnim problematikama i upravo bliskijem razumjevanju za takve situacije. Ali nažalost se izgubio prvotni smisao i tendencija je stavljenja na pobjedonosne note zagovaranja sporadičnih subjektivnih rješenja onih glasnijih i rigidnijih forumaša, a ne širenju objektivnosti i realnosti.


Ja sam osobno imao dosta tešku životnu situaciju i pokušao sam na ovom mjestu u jednom razdoblju pronaći trenutak razumijevanja i rješavanja nekih problema. Nažalost bezuspješno. Onda sam pak povučen stvorenom slikom neobjektivnosti i linča prema jednom spolu, pokušao primjerima zagovarati objektivnost i negeneraliziranje, a povrh svega neagresivnost prema drugom roditeljskom partneru, kojeg god on spola bio i ma u kakvim god se okolnostima dogodio raskid, prvenstveno radi interesa zaštite djece. Opet najčešće bezuspješno.



Glasno generaliziranje o "muškim svinjama", huškački tonovi franetičnog sugeriranje zbunjenim suprugama zatečenih u nedoumicama bračnih nesuglasica, zagovaranjem apriori RASKIDA sa "muškim nepotrebnicima", bili su nažalost jači od stajanja na loptu objektivnosti i promišljanja o bitku i vrijednosti obiteljstva, zakonitostima zajednice i interesima djece.


Teško je u takvim okolnostima stvorene ovdašnje klime očekivati da se forumaši vrate i da na ovom mjestu nađu onu toplu savjetodavnu i razumsku iskru za svladavanje svojih teškoća.


Ja sam u međuvremenu u krugu profesionalnog obiteljskog savjetovanja i usmjeravanja, naišao na vrlo kvalitetan krug ljudi zatečenih u istoj situaciji, te u njima ostvario savršenog sugovornika i iskrenog prijatelja za rješavanje problema koje razdvojenost od djeteta i neutaživa konfliknost drugog roditelja svakodnevno nose.



Rasterećenje takvim olakšanjem da imaš krug ljudi - iskrenih prijatelja, koji te savršeno razumije, jer jednako iskustveno proživljava i koji ti itekako svojim životnim iskustvom mogu biti korektor, ali i melem za rane, je enormno i neprocjenjivo i nadam se da će jednog dana i ovo mjesto moći ponuditi zaglibljenim forumašima takvu blagodat.


Do tada će nažalost biti često ovakvih tema pozivanja na druženje i prozivanja zbog neodržavanja daljnjih kontakata i upornih nastojanja stvoriti empatičnu temu bez straha od prigovora.


Sretno!

ovi (pre) dugacki postovi vise nalikuju na neki blog nego na post na forumu.

mislim da je razlog kasnijeg nejavljanja ( barem mog ) to sto se prestanes definirati kao jednoroditeljska obitelj, i postanes samo obitelj., pa onda nekako i ne ides na ovaj dio foruma, osim u slucaju nekih teskoca ili problema koji su specificni ( sto zakonski, sto pravno, a sto moralno ) upravo nama kao jednoroditeljima.

"ovi prekratki postovi više nalikuju na SMS nego na post na forumu"

daj reci ima li smisla ovako odgovarati i uopće nekome krojiti koliko će napisati riječi na određenu temu?! hoćemo li onda propisivati i službeno narječje kojim se piše, ispravljati interpunkcijske znakove i na dnevni red prozivati svakome gramatičke pogreške (a imalo bi gro materijala), kad smo već tako "revni" u zamjećivanju, jel samamama?!

htio sam samo primjetiti i nadovezati se, na tvoje obrazloženje nejavljanja, da je, kad se rješiš svog problema i zauzdaš konce životnog nastavka, ipak vrlo lijepa gesta i dokaz pripadnosti zajednici kad se toj zajednici možeš i odužiti. A to se čini upravo praćenjem ovog dijela foruma i svojim iskustvom sudjelovanja u savjetovanju novih jednoroditelja, jednako izgubljenih u havaraijama koje su ih snašle kao tebe nekada.

Mislim da je to bio onaj kruncijalni smisao početnog posta. Da se ljudi jednostavno ne nastavljaju družiti sa svojim iskustvima ovdje i stjecati nova prijateljstva i poznanstva, pa makar i virtualna, a na interesnoj zoni upravo te jedne velike zajedničke dodirne točke i time osobitog razumjevanja i senzibiliteta za slične probleme drugih.

Citiraj:

---

gumbek prvotno napisa

I da,svi mi zaslužujemo imati nekoga tko će izvući iz nas najbolje što imamo...pa makar to bili i mi sami.

---

točno tako :-)
strašno je kada te okolnosti navedu da pokazuješ samo ono najgore i kade se ne znaš tome othrvati jer si naučio živjeti u samoobmani kako bi uopće mogao preživjeti.
glupa utjeha u onima kojima je gore, koji se tuku i međusobno zlostavlaju... pa zaključiš da ti i nije tako loše, živa si i zdrava, imaš krov nad glavom i ponešto u tanjuru.
ali to je sve... totalna tupost i apatija.
to je stanje iz kojeg sam se izvukla, a sada učim živjeti drugačije, zapravo učim živjeti.

Citiraj:

---

samamama prvotno napisa

mislim da je razlog kasnijeg nejavljanja ( barem mog ) to sto se prestanes definirati kao jednoroditeljska obitelj, i postanes samo obitelj., pa onda nekako i ne ides na ovaj dio foruma, osim u slucaju nekih teskoca ili problema koji su specificni ( sto zakonski, sto pravno, a sto moralno ) upravo nama kao jednoroditeljima.

---

potpisujem te samamama!

da nisam moderator ne znam bi li navraćala ovdje osim u slučaju specifičnih nedoumica.
baš kako si napisala, iz jednostavnog doživljaja da smo naprosto obitelj lutam po svim podforumima ovog foruma.

ovaj podforum nije namjeljen ca čavrljanje i druženje na dnevnoj bazi. svrha mu je da informira i da se razmjenjuju informacije uz konkretne situacije. naravno i davanje podrške kad nekom zagusti.

nakon što smo sa ostalih podforuma maknuli čavrljanja, napravila sam to i na jednoroditeljcima. u isto vrijeme otvorili smo na gmajlu mejling listu na kojoj smo neko kratko vrijeme piskarali u svrhu druženja i produbljavanja odnosa, ali je ona nekako zamrla.

ako želite opet ćemo je oformiti. zapravo ne mejling listu, mogli bismo grupu na gmajlu, s obzirom da gmajl sad ima tu mogućnost. možemo i grupu na facebooku, pa se ovdje prijavljuju oni koji žele ući na tu zatvorenu grupu.

možete predlagati na koji način bi se udružili. netko od vas ili ja možemo otvoriti te grupe, ali vas molim da ne radimo kružoke ovdje na rodinom forumu.

Htjela bi se zahvaliti svima vama.
Jer svima nam je potrepna i utjeha i samoutjeha.

Ja sam nekako jos u polufazi poluzbunjenosti i tuge ... no ide na bolje ... krize su krace i manje intezivne.
Vise gledam na danas a manje na jucer (sutra ignoriram :) ).

život ide dalje i čini mi se da kad prođe prvotni šok i strah i panika krenemo "žestoko" u svakodnevicu jer treba sve odraditi, pa vjerujem da najveći dio nas nema vremena svraćati...
ja nisam imala preveliki šok od raskida svoje veze u smislu svakodnevnih obaveza, jer sam ionako bila sama s djecom jer je tata radio u drugom gradu..
ali mi je spoznaja da nisam sama, da ima nekog koga bih pitala za savjet ili makar samo pročitala što kažu drugi na neku temu koja mene muči puno pomogla...

Citiraj:

---

fegusti prvotno napisa

.. onda se izvičem na djecu zbog nekog glupog razloga, zbog nesnosne vrućine i niskog praga tolerancije, pa me pere savijest... pa se nastojim iskupiti... pa često mislim da nisam dovoljno dobra... pa se onda pozovem na razgovor sa sobom i kažem si "slušaj, ti si njihova najbolja majka i nije neoprostivi grijeh puknuti zbog preopterećenosti, prevladat ćeš ti to..."

i tako se ja, s vremena na vrijeme, predajem samoutjesi i samoosnaživanju, a vjerujem da bi nam bilo lakše da to činimo uzajamno. :mrgreen:

---

Prvo zelim samo da vam kazem da vam se divim .. vasoj snazi i volji .. zelji da ucinite svjet u sebi i oko sebe boljim... svaka vam cast i voolim vas zbog tog sve ... Ja nisam roditelj .. jos uvijk mamino i tatino djete .. imam krasne roditelje .. koji se ponekad previse brinu ... i tako jedni druge stegnemo brigom ...

RODITELJI zivite! ... budite radosni ... vjerujte u svoju djecu dajte im podrsku i iskrenost .. ISKRENOST .. recite im sta vas muci ... reci te im da su super ... nasmijte se .. VJERUJTE mi vas iskren osmjeh je blago za svako djete ... ono je snaga za svaku prepreku ... vi pokusavate ponekad da osvojite sve vrhove nase da preplivate sve okeane da mi ne bi morali .. da bi mi bili sigurni .. a onda ako ne mozete pokusavate nas zaustaviti ..
Briga je vasa velika ... briga je vas teska i neumoljiva ... ona vam ne da mira i sputava ... sprjecava vas da vidite radost i veselje.. da zivite slobodno .. da oslobodite i budete oslobodeni ... molim vas budite snazni ... I komunicirajte .. iskreno i jednostavno .. ali budite blagi i toleranti .. budite strpljivi ... zoreu docekajte ... ja molim vas i volim mnogo vas roditelje ... molim vas recite Mi to mozemo ... mi cemo uspjeti ... mi cemo uspjeti .. bitcemo radosni ... vjezbajte i komunicirajte .. budite blagi otvorite ruke i rasiritee osmjeh pustite ...

... vinuti se poput ptice .. lagano perje .. zrakom leprsa ... kovrca kosa .. i miris soli ... vi to mozete ... ja vjerujem u vas ... :) .. djeci je potrebna vasa podrska .. rjec .. vi to mozete .. pokusaj .. ja vjerujem u tebe .. ali ne pretjerujte s iscekivanjem .. ne stavljajte teret ... svakako je lakse uzbrdo ici lakog ramena nego torbom od brige i iscekivanja .. .. potrebna je vasa ruka i osmjeh da podjele radost ... vi ste prijatelj .. viste blago i oblak ... sunce ..

.. dovoljno je samo da postojite i da ste tu .. pronadite se ... oslobodite se i oslobodite :) volim vas i punooo pozdravljam

Moguce je ... ucinili ste me radosnim :) ..


.. vjerujte .. vjerujte.. :)