Dokle cicanje cijelu noć...

Daklem, dojim tandem, curku od 20 mj. i curku od 3 mj., ide nam super, nema čak ni ljubomore oko cike, starija uživa jer ima pomoćnicu ;-) ALI počela je i ona sve više i više visiti na cici, tj. cijelu noć, svakih cca 1h ona hoće cicu, pa cicu, pa cicu, moram priznati da me to stvarno jako umara. Sok, vodu i sl. na flašcu po noći ne želi... Kužim, povezane smo jako, jako je toplo dijete, posebno i sve, puuuuno pažnje joj svi posvećujemo, a naročito ja - posebno otkad je stigla beba. Idemo u šetnje nekad nas dvije same, idemo u šoping same, plešemo, pjevamo, kuhamo zajedno, sve radimo zajedno, čak mi bude žao što sam neki put puno odvojena od bebe (osim cikanja i prematanja) i jer je ona s tatom puno. Imate savjet?

Jedini savjet koji mi pada na pamet je da odlučiš sama možeš li tako dalje. Da li možeš starijoj curici uskratiti dojenje po noći i da li to možeš provesti? I, naravno, koliko to želiš i/ili trebaš radi vlastitog zdravstvenog stanja. Vi dvije toliko toga radite zajedno da joj možda neće faliti dojka, a ti ćeš moći više dati malenoj kojoj je tvoje mlijeko neophodno.
No, kako god odlučila, nemoj imati grižnju savjesti, jer mama će uvijek napraviti kako je najbolje za njenu djecu. Mama zna.

Kod nas je cicanje cijelu noć trajalo dok sam ja izdržala i dok nisam odlučila prestati. Nema koristi od pokušavanja dok definitivno ne odlučiš.

Dugo vremena me nije smetalo jer je bilo 1-2 puta po noći, onda je to bilo još češće i dulje negdje oko druge godine, pa me počelo jako smetati kad je ona s dvije i pol godine još produžila to nacicavanje i doslovce se nije skidala s mene cijelu noć. Ležala bih na leđima, ona potrbuške na meni, cica u ustima. Čim cica ispadne, ona se trzne i "usrče" ju opet. Pa se vrti okolo, a cica u ustima. Koma, nit sam ja spavala ni ona.

Znala sam da to mora prestati jer se nitko nije mogao naspavati. Svaki pokušaj vađenja cice iz ustiju završavao je ljutnjom i plačem. Vidjela sam da nema koristi od toga hoćeš-nećeš, da joj jednom dam, drugi put ne dam. Gotovo. Cica spava, mrak je.
Nakon što sam stvarno odlučila, nisam joj davala više uopće cicu nakon što bi zaspala. Naravno da se bunila, normalno da je bila ljuta, bilo je i ljutog i uvrijeđenog plača. Malo sam i ja bila uvrijeđena i "plakala" pa me ona tješila... ma svega što sam se mogla sjetiti, jednom ju je umirilo draganje po nogicama, drugi put smo se preselile u dnevnu sobu i zaspale na kauču. To je trajalo 2-3 dana.

Još uvijek se uspavljuje na ciki, to mi je ok. Danju sa svako malo prišteka, ali noć više ne dam.
Noću to izgleda ovako: ona se probudi, pogura me ako nisam na leđima, "Mama, ne ovako, okreni se!" pa se legne preko mene i tako opet zaspi. Ujutro kad se pokaže sunce opet je na cici, ali nema previše vremena, mora dalje u akciju :)

Meni nije žao, poznajem ju i znam da joj ništa sad ne fali. A ja nisam ljuta, nisam toliko umorna, mirna sam s tom odlukom. Ono što me je najviše smetalo kod dojenja je završilo i opet uživamo :)

Honey ti si uspjela čudo napraviti. Uspavljivanje na ciki i da je poslije uopće ne traži. E tako bi ja. Ali nisam karakter i na svaki trzaj uvalim cicu pa se onda sljedeći put predomislim i ne dam. Stvarno nema smisla tako.

Ma da, čudo jedno s malim čudom :)

Znaš kako mi je jasno da nije to bila tako neka velika trauma? Na balkonu imamo hranilicu za ptičice i one stalno dolaze malo po malo i papaju zrnje. Ali čim se zavjesa pomakne ili nekog čuju, preplaše se i odu. Kad bi noću zaplakala da hoće cicu, tiho sam joj rekla "Šššš, ne vikati, preplašit će se ptičice vani!" Ona bi isto tako tiho konspirativno odgovorila "JA neću otjelat ptičice!" Inače je rođena za daske i naglo i burno reagira (npr. dramatično rukama briše nepostojeće suze i kroz prste pogledava tko ju prati), ali se i brzo smiri i razveseli.

Jednu noć me je probudila i onako iznenađeno pitala "Mama, a zašto ti meni ne daš cicu?" I nije legla dok nije opet dobila objašnjenje kako je noć i mrak i cice spavaju itd.

Dok se ti ne odlučiš na to, nemoj ni pokušavati. Djeci taj radar za nesigurnost savršeno radi 24/7.

Citiraj:

---

Dok se ti ne odlučiš na to, nemoj ni pokušavati. Djeci taj radar za nesigurnost savršeno radi 24/7.

---

ma znam. Prošla sve to prije manje od 2 godine sa kćerkom. Kad sam si posložila u glavi da ne želim nju, tada 2-godišnjakinju dojiti cijeeeelu noć, sve se brzo sredilo.
Isto relativno bezbolno uspjelo. Jedini bed (a u ovom slučaju i mini prednost) e bilo to što je onda izbacila dnevno spavanje pa bi navečer čim bi joj obukla pidžamu.
Ne znam zašto očekujem da će sa bracom biti puno teže.

Isto tako, ja sa prvim ne bih ni pokušavala. Ne bih se usudila jer to ne bi bilo nimalo bezbolno. :nope: Posve drugi tip djeteta, strašno osjetljiv. Ali on je i sam prestao u 21. mjesecu starosti (radi jedne traume, duga priča).

Opet sam u krizi, tj. sve sam odlučnija prestati: i dalje dojim tandem preko 8 mj., starija ima skoro 26 mj. i nacicava se cijelu noć, uopće više ne spavam! Tak sam iskomirana, ujutro sam rekla i cicalici starijoj i tati da je s cicanjem gotovo i da od sad cica samo mala seka!
Njih dvoje nek se utješe sa vodom/sokom noću!

:lol:kaj i njemu treba cica.
znam nije ti lako, ali ustraj na odluci

Citiraj:

---

Honey prvotno napisa

Dok se ti ne odlučiš na to, nemoj ni pokušavati. Djeci taj radar za nesigurnost savršeno radi 24/7.

---

x

Mi smo ukinuli nocno kad je D. imao 22 mjeseca, jednostavno nisam mogla vise toliko ne spavati. I kad sam to odlucila to je bilo to. Bio toliko velik da sam mu mogla objasniti da je noc i da sike isto moraju spavati... onda smo nabrajali sve clanove uze i sire obitelji kako isto tad spavaju, i cim svane sike ce se probudili ili cemo ih mi probuditi..tako malo po malo i navikao se. Cak i nije bilo tako strasno kako sam ocekivala, a i poceo je bolje spavati po noci (slucajno ili ne).
Sad samo ceka da svane i da prione na posao:lol:
Cinjenica je da i dan danad kad se probudi po noci zna ponekad (ne tako cesto) pitati za siku ali dobije klasnicno objasnjenje, malo se buni (ili i ne) i nastavi dalje, naravno dok ne primijeti prve zrake sunca.

Zaboravila sam spomenuti da se i dalje uspavljivao na siki, s tim da ga ne bih bas pustila da potpuno utoni u san prije nego ju izvadim, nego onako, pred sam kraj ...

Na moju inicijativu protekih tjedan dana se uspavljujemo bez sike jer sam primijetila da bi to moglo ici (iskoristila sam situaciju jer sam prije toga 5 dana bila na putu pa ga je tata uspavljivao). Zasad uspijevamo jer prije samog spavanja dosta sisa a i bude vec dosta umoram tako da mu malo pjevusim ili pricam pricu i to je to. Naravno nekad ima malo protesta ali brzo popusti jer mu objasnim da je stvarno vec dosta papao sa (tako mi zovemo siku) i da vise nema mlijeka pa se i one moraju sad odmoriti, i to upali.

U svakom slucaju sretno!

A ja mislila da je meni tesko sto 11 mjeseci nemam odmora.
Bolje da se ne tuzim...
Iako krecem na posao i stvarno ne znam kako cemo uspjeti funkcionirati
Vidim da je vazan stav i odluka...

Citiraj:

---

jelena.O prvotno napisa

:lol:kaj i njemu treba cica.
znam nije ti lako, ali ustraj na odluci

---

Nego kaj! Svi bi stali u red iza male Z., L, tata, možda čak i susjed :))
Ide noć, a meni grč u želucu, nisam pametna, a ak krene tulit bojim se da neću imat srca to slušat i da ću popustiti... Pišem ujutro iskustva...

javi kak je prošlo, ja sam svoju malo puštala bez, ali kad je tak urlala da je i sused to čul, onda sam popustila.

auh, nije ti lako...moraš sama proceniti dokle možeš tako.
i ja ponekad, u težim noćima, razmišljam o ukidanju noćnog sisanja. ipak, kad se setim da ga jedino to smiruje, tutnem mu ciku u usta i srećna sam što ne urliče...
ono što primećujem u poslednje vreme je da mu sisanje nije uvek primarno da bi se uspavao. dakle, sisa, i u jednom momentu mi okrene ledja i zaspi. poneta tim otkrićem, ponekad ga noću uspem umiriti samo maženjem ili glasom. to mi nekako daje nadu da će uskoro doći i ta noć kad više neće tražiti da sisa. desi li se to spontano ili se ipak mora "intrevenisati" ukidanjem cike?

Uh, nisam izdržala.... Popustila sam... Cijeli dan sam je zapravo pripremala da cike više nema i da je cika pa-pa i da je to za male bebe i bla, bla, bla... I kad je došlo doba spavanja dijete napravilo facu :((, suzne umorne očice i moje srce se slomilo... Nisam imala srca gledat tu tugu... Odgađa se do daljnjega...

winnerica, mozda je rjesenje da ne spava s tobom u krevetu vec recimo sa tatom. kod tebe osjeti taj miris mlijeka i mora se probuditi.

ja za sada citam i skupljam iskustva iskusnijih od mene:)

Winnerica, evo samo da znaš da se može.. Imam malca od 6 mjeseci i jednog od 19 mjeseci i dojila tandem 5 i po mjeseci i odlučila da mi je perviše, pa skinula starijeg. Uz puno objašnjavanja, tekućine na kljun čašicu i začudno malo plača uspjeli smo. Zasad. Još ponekad pita, al se ne dam. I stvarno mi je lakše, i odmornija sam. Sretno, kad se ponovno odlučiš

Ajme draga znam kako ti je , ja doduše ne dojim tandem,ali me velika cicalica umara totalka..ako se 5 puta probudi obavezna je cica ili urlanje :-(
Ja sam isto taman odlučila dosta je i tu noć mi je dobila temperaturu i plače i traži cicu i opet ništa od toga, a od nespavanja sam ko zombi već :-( Nemam savjet samo ti šaljem veliki :love2:

Ma nemogu nikako sad, dobila je i upalu uha, pa joj je cika jedina utjeha... :( Sve sam i sretna da je cika utješi...

Citiraj:

---

nevena prvotno napisa

winnerica, mozda je rjesenje da ne spava s tobom u krevetu vec recimo sa tatom. kod tebe osjeti taj miris mlijeka i mora se probuditi.

ja za sada citam i skupljam iskustva iskusnijih od mene:)

---

Ovako je kod nas. Kad legne samo sa tatom bez problema zaspe, oni dvoje se zagrle i ko da sisa ne postoji. A sinoć smo legli svi skupa, vriska urlici, morala sam izvadit sisu, a obečala sam si da odustajemo od nočnog dojenje. Večeras sam ja opet na kauču i fox crime dok njih dvoje ne zaspu.