prirodni porod i uzimanje maticnih stanica

Uskoro (za nekih 2,5 mjeseca) me ocekuje drugi porod. Zelim prirodan porod i sve sto ide uz to i gutam sve tekstove ovdje na Rodi.
E sad nesto citam i premisljamo se oko tog uzimanja maticnih stanica jeli to ima smisla ili ne. ALi citajuci naisla sam na podatak da ako se uzimaju maticne stanice, tada se mora pupcana vrpca prerezati prije nego sto odpulsira. E sad to se kosi sa prirodnim porodom, jer tada dijete ostaje uksreceno za dosta veliki volumen krvi i krv uzima iz drugih organa i to nije dobro za dijete (anemija itd...).
Znaci da uzimanje maticnih stanica i prirodni porod jednostavo ne idu zajedno.

Pa me zanima, ove cure koje su rodile prirodno, jeste li vi cekali da pupcana vrpca otpulsira ( i kako i kada ste to rekle doktoru da ne podvezuje odmah) i jeste li uzimali maticne stanice i opcenito sta mislite o tome?

uksreceno=uskraćeno

ja smatram da je moj 2. porod bio prirodan (u rodilistu, ali bez icega). kad sam dosla u radjaonu, rekla sam primalji da zelim da pupcana vrpca otpulsira do kraja, i onda sam jos jednom to ponovila prije samog izlaska djeteta. i primalja je pricekala s rezanjem pupcane vrpce. jedino mi je bio sok (o cemu uopce nisam razmisljala niti povezala) to sto dijete nije pocelo plakati. pa sam u sekundi bila malo u strahu i pitala jel sve ok, a primalja se na to nasmijala i rekla da je, ali da dok ne prereze pupcanu vrpcu dijete ni nema podrazaj na plac jer jos prima kisik od mene. naravno, kad cekas da pupcana vrpca otpulsira, onda ne preostane dovoljno krvi u pupkovini za cuvanje maticnih stanica. i meni je to bila dilema, cuvati maticne stanice ili cekati da otpulsira, i zakljucila sam da je cekanje bolje, jer ce dijete primiti svu krv koja mu je namijenjena i koja mu je zapravo i potrebna. cuvanje maticnih stanica u privatne svrhe kod nas nije bila opcija jer nismo imali toliko novaca, a kod doniranja mi je bilo upitno hoce li uopce mom djetetu trebati i ako ce mu, ne daj boze, trebati, hoce li mu odgovarati i hoce li ih uopce vise biti (jer se mogu iskoristiti samo do odredjene dobi djeteta). a i prirodan porod je protivan bilo kakvim intervencijama, a po meni je i prerano rezanje pupkovine neka vrsta intervencije.

Moj drugi porod je bio prirodan- koliko to može biti bolnički porod. Ipak, nisu čekali da otpulsira zbog mojeg neg rh faktora (koliko sam ja kasnije shvatila, nije to kontraindikacija, ali eto...). Ne sjeda mi teza da je prirodan porod =porod bez intervencija...računa li se kao intervencija i masiranje međice npr. ? Ono što mene muči od svih tih procedura bolničkih je zapravo davanje syntocinona za porod posteljice...kako to izbjeći?
Uglavnom, želim reći- ako se odlučiš dati mat.stanice, ok, neće tvoje dijete ostati ne znam kako zakinuto, nadoknadit ćeš mu to;) Lijepo je usvajati teoriju i informirati se , ali u praksi se moraš prilagoditi.

Cure hvala puno na odgovorima i iskustvima.

Ovo za davanje syntocinona za porod posteljice, jel to bas default u svim bolnicama? I mene zanima kako to izbjeci. Zapravo trebalo bi odmah dijete staviti na prsa pa bi onda ono potaknulo i porod posteljice. ali za to sve u bolnicama nazalost nema vremena
L&L u kojoj si bolnici rodila, bas mi je drago cuti da su te tako bez problema poslusali u vezi pupcane vrpce

rodila sam oba puta na Svetom Duhu, u Zagrebu. i meni niti jednom nisu dali syntocinon za porod posteljice. na prvom porodu se sjecam da su malo povukli, i da me to malo zaboljelo, ali niti prvi niti drugi put nisam uopce imala kanilu, niti su me pikali, niti sam dobila neke tablete (zapravo ne znam u kojem obliku dolazi syntocinon, ali znam da nista nisam dobila).

sintoticin ne ide po defaultu, a ako ti ga i žele dati, možeš odbiti kao i bilo koju drugu intervenciju.

što se tiče matičnih stanica, osobno radije biram da beba primi svu krv koju po prirodi stvari i treba primiti. mislim da će to imati veći utjecaj na njeno zdravlje, nego to što će možda jednom imati neku bolest za koju će se možda moći naći lijek preko pohranjenih stanica.

drago mi je cuti da ne daju po defaultu. ja se, moram priznati, vise ne sjecam sa prvog poroda. A isto sam rodila na sv. duhu.

Za maticne stanice smo odlucili da ih necemo uzimati upravo iz ovog razloga koji Lutonjica kaze

a donacija? ako mozete pomoci nekoj drugoj osobi?

sebična sam kad se radi o mojoj djeci. želim da moja beba dobije tu krv jer mislim da je prevažna.

inače smo svi u obitelji donatori organa u slučaju smrti, to je ono što smo voljni i spremni dati i mislim da to nije malo.

slazem se s lut. i moram dodati da i MM i ja (ja sad malo rjedje zbog trudnoca i dojenja) dajemo krv (za MM mogu reci i da je ovisan o tome, svaka 3mj ide dati krv). tako da ono sto svjesno zelimo dati, ok, ali da svoje dijete koje se tek rodilo i koje mi ne moze reci, mama daj krv iz pupkovine, meni ne treba, zakidam zbog nekoga, to se nece dogoditi.

osobno sam se također odlučila ne uzimati matične stanice već ostaviti da pupkovina otpulsira. o čemu eventualno treba razmisliti je da li imate u obitelji nekih rizičnih faktora-tj. bolesti koje se već danas uspješno liječe pomoću matičnih stanica iz pupkovine (ne znam sad koje su sve, ali to sigurno piše na stranicama koje pišu o pohrani matičnih stanica). danas su možda te količine i nedovoljne za liječenje odraslog čovjeka, ali znanost neosporno napreduje. drugo je pitanje da li bi se neklemanjem pupkovine mogao smanjiti rizik za te iste bolesti.

druga stvar koja je mene zatekla, je da kod Rh negativnih majki u rodilištima uzimaju uzorak iz pupkovine kako bi provjerili da li je beba pozitivna ili negativna te da li je već došlo do senzitizacije. iako je upravo rano klemanje pupkovine potencijalni uzrok dolaska bebine krvi u mamin krvotok, jako je bitno da se čim prije otkrije da li je beba eventualno ugrožena. također je ugodnije za bebu uzeti malo krvi iz pupkovine nego bosti venu na glavici što bi mogla biti alternativa. Uglavnom, ja sam se nagodila s primaljom da čeka maksimalno koliko može i da onda uzme malo u epruvetu. Nije idealno, al sad mi je skroz grozno da sam prve trenutke dok sam držala bebu u rukama provela natežući se oko toga. Raspitajte se i dogovorite unaprijed.

mene ovo jako muči kod uzimanja MS (obzirom da se tada mora raditi rano klemanje pupkovine) i mislim da bi bilo pošteno da judi to znaju prije nego se odluče na ovaj postupak:

Citiraj:

---

http://www.udrugaprimalja.hr/content...3=0&G4=0&ID=51
Ranim klemanjem pupkovine novorođenče ostaje bez 54-160 ml krvi
(što je gotovo polovice ukupnog volumena krvi u doba rođenja, tu količinu možemo usporediti s gubitkom 2 litre krvi u odrasle osobe koja ima otprilike 5 l krvi),
a gubitak eritrocita za 50% povećava rizik od određenih neonatalnih komplikacija u kraćem i dužem razdoblju; povezano je s povećanim rizikom od anemije u djetinjstvu.

---

Bas taj tekst sa stranice udruge primalja me i potaknuo na ovo pitanje.

Tulip hvala na iskustvu, ja sam Rh pozitivna tako da nebi smjelo biti problema. A moramo samo to napomenuti odmah babici na porodu

Dobro provjeri koja im je praksa tamo gdje ideš, neki nemaju vremena čekati tih par minuta.
Još jedna stvar mi je koma-kod beba koje su na neki način kompromitirane, pogotovo će se požuriti prerezati pupkovinu kako bi bebu razdvojili od mame i prionuli oživljavanju. a baš takvim bebama bi jako puno moglo pomoći da dobiju svu krv koju mogu dobiti i da čim duže dobivaju kisik na taj način, da im pluća imaju vremena profunkcionirati. (sorry baš nekako blesavo pišem, malo sam u žurbi)

Citiraj:

---

tua prvotno napisa

Uglavnom, želim reći- ako se odlučiš dati mat.stanice, ok, neće tvoje dijete ostati ne znam kako zakinuto, nadoknadit ćeš mu to;)

---

ne znam kako se maticne stanice mogu nadoknaditi?

Joj, baš sam danas vidjela plakat u domu zdravlja-Donirajte krv iz pupkovine, nekome može spasiti život.
Ne znam stvarno šta da mislim o tome. Super je nekog spasiti, super je ostaviti i sebi za kasniju upotrebu, ali to je sve gledano iz perspektive da to bebi u tom trenutku ne treba. A treba. Priroda je to bebi namijenila u trenutku rođenja. Ne za 30 godina i ne nekom drugom. (Isto kao i majčino mlijeko, pa opet mnogi misle da nije neki bed što dijete pije nešto drugo. Uglavnom na kraju dobro ispadnu. Većina beba fakat jeste žilavo. )

I ja sam bila u istoj dvojbi i odlučila sam se pustiti da otpulsira, tj. ne pohraniti matične stanice. Našla sam da se navodno kvalitetne matične stanice nalaze i u mliječnim zubićima, i oni se mogu pohraniti kad ispadnu (iskoristivost je još eksperimentalna, doduše) - imaš topic ovdje: http://forum.roda.hr/threads/59397-P...jaka?highlight=
BTW, meni je dr. rekao kako je budućnost liječenja matičnim stanicama i u matičnim stanicama odrasle osobe, definitivno. Neki dan sam baš vidjela da su znanstvenici genetičkom manipulacijom od odraslih matičnih stanica dobili one tzv. pluripotentne, visoko iskoristive (i to je još eksperimentalno, naravno), tako da mi ovo što mi je dr. rekao nekako ima smisla. Iako, čuj, nitko od nas nije znanstvenik pa da može kompetentno pisati o tome, sve je to rekla-kazala.

Ja sam mišljenja da ta krv i te matične stanice imaju svoju svrhu i ulogu i da je važno da ih dijete dobije. To što znanost trenutno ne zna zbog čega je to važno, nije mi dovoljan razlog da bi ih se tek tako odrekla. Za puno stvari znanost ne zna zašto je to tako kako je, a tek poslije se dokaže da je to nužno zbog xy.

Priroda je napravila tu krv u pupkovini i te matične stanice velikim s razlogom, sigurno nije zato da bi ih mi u 21. stoljeću uzimali i pohranjivali.

Slažem se s Lutonjicom, i ja sam za donaciju organa, uopće mi to nije problematično, naprotiv. No za matične stanice i tu krv sam duboko uvjerena da one istinski trebaju baš tom djetetu - da to ne treba djetetu, to ne bi postojalo.

anchi do uzimanja mat. stanica se doslo po filozofiji, pa eto kad vec rezemo..... da se ne baci..... :roll:

i da, slazem se da cemo tek u godinama ili desetljecima koja slijede shvatiti da ta krv bebi treba ili bolje da kazem da ce medicinsko osoblje doci do tocke shvacanja :mrgreen:

Citiraj:

---

tua prvotno napisa

Ipak, nisu čekali da otpulsira zbog mojeg neg rh faktora (koliko sam ja kasnije shvatila, nije to kontraindikacija, ali eto...).

---

meni su cekali da otpulsira, iako sam Rh negativan faktor, a beba je pozitivan.

Dajte me prosvijetlite. Jer ja mislim ovako:
Kroz pupčanu vrpcu ide i arterijska i venska krv,tj. od posteljice prema bebi i od bebe prema posteljici. Znači da stalno teče u oba smjera, koliko dolazi, toliko i odlazi. Treba bebu opskrbiti kisikom i hranjivim tvarima, ali treba i odnijeti iskorištene tvari.

Znači da, ako se bebu nakon što se rodi, spusti ispod nivoa maminog trbuha ( u kojem je posteljica), sva krv koja je u bebu trebala ući i ući će. Za to je dovoljno manje od pola minute. A posteljica se sve više odljušćuje, sve manje radi, sve je manje kisika i nema smisla da i dalje ide krvni optok između bebe i posteljice koja više nije živi organ. I tada se prereže pupkovina. A ne čekati da prestane pulsirati.

Zar to nije logično? Po meni je bolje da mi bebu odvoje od posteljice koja ju je odlično hranila 9 mjeseci, ali sad je gotovo. A prvi udah boli, bez obzira dogodio se par sekundi ili više nakon rođenja djeteta. Treba sila da se odvoje slijepljene alveole. Ali, tako je priroda uredila i zrak mora ući u pluća. Oni to isti tren zaborave i idući udah je bezbolan. Pogledajte im blažene izraze lica dok ih prvi put gledate.
Ionako se bebin cijeli tok krvotoka mijenja u času kad pluća prorade.

I s donacijom matičnih stanica se ne bih unaprijed zamarala. Ako bude, bude. Ionako ne rade vikendom, praznikom, a možda ni noću. A porodi i nisu u radnom vremenu. Bitno je da sve bude najbolje što može i za mamu i za bebu i da to mami ostane najljepša uspomena. Sve ostalo je sporedno.

Citiraj:

---

Beti3 prvotno napisa

Dajte me prosvijetlite. Jer ja mislim ovako:
Kroz pupčanu vrpcu ide i arterijska i venska krv,tj. od posteljice prema bebi i od bebe prema posteljici. Znači da stalno teče u oba smjera, koliko dolazi, toliko i odlazi. Treba bebu opskrbiti kisikom i hranjivim tvarima, ali treba i odnijeti iskorištene tvari.

---

Zaista ne znam dovoljno o ovome da bih mogla sporiti tvoje argumente. No da je to istina, onda se nikada ne bi mogao napraviti lotus porod (kada se pupčana vrpca nikada ne reže) niti bi pupčana vrpca prestala pulsirati.

Obzirom da to nije slučaj, onda se ipak čini da ova prvotna teza o kojoj razmišljaš teško može biti istinita.

Citiraj:

---

A posteljica se sve više odljušćuje, sve manje radi, sve je manje kisika i nema smisla da i dalje ide krvni optok između bebe i posteljice koja više nije živi organ. I tada se prereže pupkovina. A ne čekati da prestane pulsirati.

---

Ne razumijem zbog čega ne bi imalo smisla da sva krv koja je predviđena za bebu i ode u bebin sistem? zbog čega misliš da je bitno da se reže pupkovina i da beba ostane bez toga? što beba dobiva time?

Citiraj:

---

Zar to nije logično? Po meni je bolje da mi bebu odvoje od posteljice koja ju je odlično hranila 9 mjeseci, ali sad je gotovo. A prvi udah boli, bez obzira dogodio se par sekundi ili više nakon rođenja djeteta. Treba sila da se odvoje slijepljene alveole. Ali, tako je priroda uredila i zrak mora ući u pluća. Oni to isti tren zaborave i idući udah je bezbolan. Pogledajte im blažene izraze lica dok ih prvi put gledate.
Ionako se bebin cijeli tok krvotoka mijenja u času kad pluća prorade.

---

Ne, nikako mi to nije logično jer priroda/Bog kad je radio čovjeka sigurno nije pritom i smislio škare koje odmah trebaju prerezati pupčanu vrpcu :) To smo smislili mi ljudi (da je dijete lakše hendlati), iako zadnjih godina uviđamo da smo griješili i da je dobro ne rezati odmah (ili uopće ne rezati - lotus porod).

kaže u članku:

Rezanje pupkovine: odmah ili kasnije?


Definicija:

Nakon rođenja djeteta klemanje i rezanje pupkovine se prema trenutnoj bolničkoj praksi događa odmah dok fiziološki pupkovina prestaje pulsirati tj. onda kada je novorođenče sposobno samostalno disati i kada je završena njegova prilagodba uvjetima izvan maternice.

Opis:

Iz prakse: primalja ili ginekolog klemaju pupkovinu odmah nakon rođenja (s dva kirurška instrumenta razmaknuta nekoliko centimetara) prekidajući na taj način prolaz krvi između majke i djeteta, a rezanjem i fizički odvajaju dijete od posteljice koja je još spojena s majčinom maternicom i funkcionira.

Kritični dijelovi:

Danas se općenito smatra da je rano klemanje neškodljivo po majku i po dijete. Ali nakon rođenja pupkovina nastavlja pulsirati (tijekom razdoblja koje se individualno razlikuje) s obzirom da posteljica nastavlja svoju funkciju se dok dijete nije sposobno disati i primati kisik preko svojih pluća, a ne preko pupčanih krvnih žila. Dijete kojem je odmah klemana pupkovina gubi svoj dotadašnji izvor kisika te je primorano preuranjeno učiniti prvi udah čime u pluća na grubi način dolazi zrak. Takav prvi udah u djeteta izaziva intenzivni osjećaj pečenja unutar dišnih puteva. Zgrčeni izraz lica praćen plačem (smatra se normalnim) u biti je znak intenzivne patnje. Za usporedbu, prvi udah, nakon prestanka pulsiranja pupkovine ili još bolje izlaska posteljice prije rezanja pupkovine, protiče gotovo nezapaženo uz opušteno i vedro lice djeteta.

Rezultati istraživanja (prema postojećim podacima)

Rano klemanje (od 0 do 30 sek.)

Ranim klemanjem pupkovine novorođenče ostaje bez 54-160 ml krvi (što je gotovo polovice ukupnog volumena krvi u doba rođenja, tu količinu možemo usporediti s gubitkom 2 litre krvi u odrasle osobe koja ima otprilike 5 l krvi), a gubitak eritrocita za 50% povećava rizik od određenih neonatalnih komplikacija u kraćem i dužem razdoblju; povezano je s povećanim rizikom od anemije u djetinjstvu.(2)(3)
Može dovesti do prelaska fetalne krvi kroz placentarnu barijeru povećavajući rizik za grupnu i Rh inkompatibilnost majke u budućnosti. (4)
Opasnost pritiska na pupkovinu od strane operatera u cilju omogućavanja dolaska krvi do djeteta, tijekom carskog reza. (4)
Krvarenje nakon poroda je od velikog značenja u majki čijim je novorođenčadi odmah klemana pupkovina te se češće izvodi manualno ljuštenje posteljice (vrlo bolno za majku). (5)
Kasno klemanje (od 4 minute do prestanka pulsacija)

Ako je djete ostalo 3 minute na razini vulve majke dolazi do transfuzije krvi prema djetetu sa stvaranjem depozita oko 50 mg željeza što prevenira kasnije anemije. (1)
U prvom tjednu života dolazi do većeg pritoka eritrocita prema vitalnim organima. (2) (6)
Porastu zalihe željeza sa smanjenom incidencijom anemije s dva mjeseca života. (2)
Duže dojenje. (2)
U prijevremeno rođene djece veća razina hematokrita, hemoglobina, arterijskog krvnog tlaka i volumena krvi s boljom kardiopulmonarnom prilagodbom, smanjenim brojem umjetne oksigenacije i ventilacije (intenzivna njega) i smanjenom potrebom za transfuzijom krvi. (2) (6)
Nešto veća porođajna težina zahvaljujući većoj količini primljene krvi. (7)
Veća policitemija (povećan broj eritrocita) i ikterus novorođenčadi kod kojih se pupkovina klemala kasnije, na što upućuju pojedini autori, čini se da nisu rizični u zdravih neonatusa (8).
Jedno nedavno istraživanje je pokazalo da položaj novorođenčeta nakon poroda, a prije klemanja pupkovine, 20 cm ispod razine vulve majke značajno povećava volumen krvi koju dobije djete (9).
Prema nekim autorima odmah nakon poroda posteljica obavlja svoju završnu funkciju omogućavajući optimalne vrijednosti acido-baznog statusa djeteta s kojim je još povezano pupkovinom (10).

Ono što istraživanja ne znaju:

Većina istraživanja na tu temu ograničena je u pitanju rezanja pupkovine pri čemu nisu uzeti u obzir poštivanje fizioloških zbivanja tijekom trudova i poroda koji značajno određuju zdravlje majke i novorođenčeta. Nije naznačeno da li su ispitivana djeca već prodisala i da li su bila u kontaktu s majkom tijekom rađanja posteljice, kao ni da li su obavili probno dojenje. Nije naznačeno da li je ambijent bio protektivan za potrebe majki i djece što su činioci koji omogućavaju odgovarajući hormonalni odgovor koji kontrolira rađanje posteljice i krvarenje. Istraživanja uzimaju u obzir pupkovinu isključivo u funkciji patoloških zbivanja i „potencijalne opasnosti“ da se omota oko fetusa te se ranim rezanjem odvajaju dvije jedinke u vremenu određenom žurbom i rutinskom praksom koji gotovo nikad nisu u skladu s prirodnim događanjima tijekom poroda.
Nedostaju preciznija istraživanja o rezanju pupkovine nakon prestanka pulsacija i nakon rođenja posteljice.

Fiziološka zbivanja:

Pupkovina je duga prosječno 50-60 cm, krajem trudnoće ima promjer od 15-20 mm. Polazi najčešće sa središta posteljice, a završava na trbuhu djeteta (ožiljak koji ostaje nakon nestanka pupkovine je pupak). U pupkovini se nalaze dvije arterije i jedna vena, a sadrži i želatinozno tkivo i amnijsku ovojnicu. Pupkovina, amnijska tekućina i posteljica predstavljaju prve „igračke“ djeteta unutar maternice koje ono tijekom istraživanja svojeg vodenog svijeta dodiruje, guta, liže i povlači. Tonizirana pupkovina s dobrom cirkulacijom ne predstavlja nikakvu opasnost za dijete.

Posteljica prestaje sa svojim razvojem oko 20. tjedna trudnoće i nakon toga je dobro pričvršćena za majčinu maternicu. Njezina je funkcija prehrana djeteta putem pupkovine.

Nakon poroda nastavlja se plućna i bubrežna funkcija posteljice čime je određena vrijednost pH fetalne krvi. U početku dolazi do metaboličke acidoze kao posljedica djelovanja fetalnog adrenalina čemu posteljica odgovara porastom alkaliniteta (pH pupčane arterije je alkalniji od pupčane vene) čime „opovrgava opravdanost uobičajene prakse ranog rezanja pupkovine“ i „pretpostavlja se da dolazi do fizioloških interakcija s brzim promjenama koncentracija određenih tvari koje se današnjim metodama ne mogu precizno mjeriti u uvjetima in vivo“.
Rezanjem pupkovine prestaje posljednja veza majčinog tijela s djetetom. Fiziološki prvo je rođenje, zatim kontakt majke s djetetom i tek onda rađanje posteljice, dok u bolnicama nakon proda slijedi rađanje posteljice i tek onda kontakt s djetetom.

Globalni aspekti i iskustva žena i djece:

Tijekom devet mjeseci majka i dijete bili su jedno, u posebnom odnosu koji se ne može s ničim usporediti, uzajamno su se hranili, izmjenjivali misli i duboke emocije posebnim jezikom koji ne poznaje granice, jezikom ljubavi. Pupčani tračak omogućuje takvu privilegiranu vezu, a njegov će ožiljak zauvijek svjedočiti o toj povezanosti. Rezanje pupkovine simbolizira rastavljanje jedne važne veze. U činu rađanja ovo je dragocjeni trenutak, dijete i njegova majka se po prvi puta susreću pogledima, a pupkovina će pomoći djetetu i dalje mu dovodeći krv, kisik i hranjive tvari, regulirajući njegove tjelesne tekućine, pulsirajući sve do trenutka dok nije u mogućnosti biti samostalan. Nakon što majka primi dijete u svoje ruke, a dijete pronađe njezina prsa spontano će doći do poroda posteljice. Nema potrebe žuriti jer su majčini i fetalni hormoni najbolji „čuvari“ njihovog zdravlja.

Majka je genetski predodređena za brigu o novorođenčetu, na emotivne i arhaične nježne odgovore na njegove tjelesne signale. Svako dijete genetski nasljeđuje kod rođenja, koncept produženja vrste, slijed događanja koji se odvijao nesmetano od početka svijeta do prije dva stoljeća: dijete ulazi u porođajni kanal, prolazi kroz rodnicu, kontrakcije istisnu glavicu i dolazi u jednu prazninu da bi ga prihvatile ruke i metnule na majčine grudi. Ako zbivanja protječu na taj način osjećat će se dobro, inače će se osjećati dezorijentirano što će odrediti njegove osnovne osjećaje, povjerenje ili nepovjerenje prema svijetu što će mu ostati za cijeli život. Dijete se rađa s određenim sposobnostima, razvija posebne strategije da zadobije majčinu pažnju i ljubav. Instinkt ga vodi ne samo da dobije hranu već i da bude što više uz tebe. Prvi sati nakon poroda čine najosjetljivije razdoblje za ostvarenje intenzivnog i prisnog odnosa s obzirom na posebne uvjete u kojima se nalaze. Zahvaljujući biološkim sposobnostima majke uspostavlja se dijalog koji započinje tjelesnim dodirom i razvija se u jedinstveni jezik određen posebnim odnosom.
Otac je u početku zbunjen, dijete postaje stvarno tek kada ga ugleda, stvaraju se novi dojmovi, a ako je imao dobar odnos s djetetom u trbuhu lakše će ga ostvariti i kada dijete bude vani. Netaknuta pupkovina pojačava takve osjećaje, ali i omogućava pravilan vremenski raspored navedenih događanja.

Praktična primjena kod asistencije pri porodu:

Danas se govori o velikim mogućnostima matičnih stanica krvi prikupljene iz pupkovine, a u medijima nalazimo intenzivno propagiranje za donaciju pupkovine. Traži se pismeni pristanak, često uz već postojeće trudove i s nedovoljno jasnom pratećom informacijom: „vaša bi donacija spasila mnogu bolesnu djecu i potpuno je bezopasna za vas i vaše dijete, ionako se pupkovina i posteljica bacaju“ (11) (13).
Očito je da se smatra normalnim da je rodilja tretirana kao neki teški bolesnik, da se porađa u jednoj aseptičkoj prostoriji s nepoznatim „stručnjacima“ u obaveznom položaju koji odgovara samo za različite intervencije, da se novorođenče odmah oduzme radi obaveznih pregleda, u jednom sistemu asistencije pri porodu koji u prvom redu brine o potrebama službe ...
Dakle, promijeniti uobičajenu praksu ranog rezanja pupkovine ne znači samo pričekati još malo, već predstavlja promjenu pristupa uz promoviranje povezanosti majke – dijete i poticanje sposobnosti novorođenčeta. To ne znači da ako majka želi donirati krv iz pupkovine to i ne može učiniti.

Mogućnosti izbora

Što možeš tražiti

da se rezanje pupkovine odgodi dok ne prestanu pulsacije odnosno dok pupkovina ne bude blijeda i mekana,
da se prereže nakon izlaska posteljice,
možeš dodirnuti ili držati pupkovinu između prstiju i pregledati da li je još ponegdje ljubičaste boje (znak još održane komunikacije).
Kako:

posredstvom plana poroda predanog u trenutku primanja u bolnicu,
prilikom posjeta rađaonici,
prilikom dogovora pred porod ili informirajući se o uobičajenim procedurama.
Pozivajući se na:

Svjetska zdravstvena organizacija tvrdi: „ne postoji rutinska praksa koja opravdava odvajanje majke od djeteta“ te preporučuje da do toga ne dolazi. Nadalje tvrdi: „Odgođeno ili izostalo rezanje pupkovine su fiziološki postupci, rano rezanje predstavlja invazivni postupak koji treba biti opravdan. Tijekom fiziološkog poroda nema opravdanja.“ (1)
Što može učiniti primalja:

Omogućiti ženama i trudnicama da se upoznaju s ovim nedovoljno poznatim činjenicama savjesnim radom tijekom trudnoće; vratiti posteljici ulogu dragocjenog organa za dijete preko kojeg majka uspostavlja vezu s njime; organ koji u određenom razdoblju majka treba hraniti kao da je dio njezinog tijela. Nadgledati da li se tijekom poroda poštuje fiziološki tijek zbivanja, pospješiti susret majke i djeteta, olakšati kontakt s prsima koji će aktivirati majčin oksitocin što će dovesti do spontanog odljuštenja posteljice kontrakcijom maternice uz minimalan gubitak krvi.

Što može učiniti partner:

sudjelovati na tečajevima kako bi shvatio i podijelio iskustvo roditeljstva,
shvatiti potrebe djeteta da bi mogao pomoći izabrati ono što je najbolje za majku i dijete,
znati da je razumijevanje najbolja podrška koju može pružiti majci i djetetu,
zamoliti da sam prereže pupkovinu i pritom čekati da prestanu pulsacije.
Koja pitanja treba postaviti?

Kakva je praksa u ovoj bolnici glede rezanja pupkovine?
Može li pupkovinu prerezati otac?
Ostaje li odmah po porodu moje dijete uz mene?
Voljela bih da se pupkovina prereže nakon što je prestala pulsirati ili nakon što je izašla posteljica, je li to moguće?
Ako ne, zbog čega je potrebno rano rezanje? Koje su koristi i rizici takvog postupka?
Postoje li znanstveni dokazi o prednosti ranog rezanja pupkovine?
Što bi se dogodilo s djetetom ako bi se odgodilo rezanje pupkovine?
Koja su moja prava?

Nitko ne može biti prisiljen na određeni medicinski postupak osim u slučajevima zakonskih odredbi. Zakon ni u kojem slučaju ne može povrijediti granice ljudskog dostojanstva. Roditelji imaju prava osigurana ustavom; pravo roditelja na odluku je nezamjenjivo ali suviše često, uslijed objektivne težine donošenje odluka prepušte se liječnicima i drugom medicinskom osoblju. U namjeri za humanizacijom liječenja morale bi se poštivati osobne potrebe. Rođenje djeteta nije bolest. Nastojati da se porod odvija poštujući fiziološka zbivanja predstavlja garanciju za majku i dijete (14).

Kako mogu saznati više?

linkovi, bibliografija

1. http://www.saperidoc.it - http://www.cochrane.c.o.k - http://www.midirs.org - http://www.ilmioparto.it
2. Journal of Midwifery and Women's Health, vol. 46. n° 6, november/december 2001, pp 402-414;
3. Pisacane A. "La prevenzione neonatale da carenza di ferro" BMJ, vol. 312, n° 7024, 20 gennaio 1996, pp 136-137. Grajeda R. et altri 1997.
4. Obstet. and Gynecol, Doolittle J. & Moritz C. 1996,. 27:529 and Lapido O., 18 marzo 1971. Acta Pediatrica Scandinava "Conduzione del III stadio di travaglio con clampaggio del funicolo in neonati", vol. 55, n° 1 gennaio 1966, pp 17-25.
5. Lancet, 11 maggio 1968 pp 996-997, Walsh SZ.
6. Journal of Perinatal Medicine "Il ruolo e l'importanza vitale del sangue placentare nei neonati" vol. 23, n° 1-2, 1995, pp 139-143, Wardrop CAJ, Holland BM.
7. Lancet 351:693, 1998 Rogers J.
8. Morley, ibid.
9. American Journal of Obstetrics and Gynecology "Il collocamento del neonato sull'addome materno" vol. N° 5, maggio 1999 pp 1240-1243, Grisaru D. Deutsch V. Pick M. e altri
10. "Parto e nascita senza violenza" Braibanti L. RED ed. L'altra Medicina Studio/34
11. "I bambini ricordano la nascita" di Chamberlain D. Bonomi Edizioni - "Le emozioni della vita prenatale" di Soldera G. Macro Edizioni
12. D&D il giornale delle ostetriche n° 13 "La placenta" Centro Studi Il Marsupio
13. Accademia Pediatrica Americana : Pediatrics 104:116-118,1999.
14. www.sanita.it
"Un tempo per nascere" Nathanielsz, ediz. Boringhieri
D&D il giornale delle ostetriche n.° 36 "Il secondamento e il taglio del cordone" , n. 13 La placenta, Scuola Elementale di Arte Ostetrica srl ed.

19.10.2006

Ja sam rodila u autu. Kada smo uspijeli doći do rodilišta je pupcana vrpca vec davno napravila svoje - odpulzirala ali si je doktor svejedno uzeo vremena i istisnuo iz vrpce ono što je u njoj ostalo - minimalno ali nešto je bilo. Kasnije su mi javili da je vse ok te su stanice pohranjene - mi smo jih pohranili u Sloveniji u javnu banku jer sam rodila tamo.

Moje mišljenje je da sve zavisi od ginkologa koji uzima te stanice. Ako mu se da malo potruditi oko toga onda se može - nije garantirano da uspije ali moguče je.

baš zanimljivo. sjećam se da sam davno negdje čitala da bi bilo moguće i iz posteljice izvući matične stanice, ali nisam još čula konkretna iskustva da to netko radi

Citiraj:

---

In love prvotno napisa

Ja sam rodila u autu. Kada smo uspijeli doći do rodilišta je pupcana vrpca vec davno napravila svoje - odpulzirala ali si je doktor svejedno uzeo vremena i istisnuo iz vrpce ono što je u njoj ostalo - minimalno ali nešto je bilo. Kasnije su mi javili da je vse ok te su stanice pohranjene - mi smo jih pohranili u Sloveniji u javnu banku jer sam rodila tamo.

Moje mišljenje je da sve zavisi od ginkologa koji uzima te stanice. Ako mu se da malo potruditi oko toga onda se može - nije garantirano da uspije ali moguče je.

---

OT: Stvarno te bilo stisnulo :-) Svaka čast! (I brižnom doktoru!)

Ja sam imala želju donirati matične stanice, ali isto tako nisam željela da moje dijete bude zakinuto za nešto što mu pripada. Kad sam rodila, primalja je bebu spustila ispod razine kreveta, pričekala par minuta, tek tada prerezala pupkovinu i počela proces prikupljanja krvi za donaciju. Iako je primalja bila uvjerena da će ta preostala količina biti dovoljna za donaciju, kasnije smo nažalost dobili informaciju da ipak nije bilo dovoljno za pohranu.
Žao mi je što donacija nije uspjela, ali eto - pokušali smo.
I da, porod je bio prirodan, u bolnici ali bez intervencija liječnika (ako ne računam da su mi prokinuli vodenjak, ali to su učinili tek kad sam već imala nagon za tiskanjem - do tada nisu ni skužili da mi vodenjak nije pukao)

mamma Juanita, ovo mi je jako zanimljivo.

Citiraj:

---

Nedostaju preciznija istraživanja o rezanju pupkovine nakon prestanka pulsacija i nakon rođenja posteljice.

---

Sitno brojim do poroda, a jako mi je bitno omogućiti djetetu dobar start jer su mi sina prvo smesarli pa mu život spašavali, a kasnije se uspostavilo da ima nasljednu bolest koju, između ostalog, rano rezanje pupkovine može poprilično pogoršati.

Teško dolazim do informacija i već sam se pripremila za borbu oko pulsiranja, a o porodu posteljice prije rezanja nisam puno razmišljala. Ako naiđeš na kakvo istraživanje ili detaljnije informacije, molim te napiši.

istraživanja nedostaju jer nikom nije u interesu da ih financira.