Kako biti iskren radnik?!

Ja, ovakva rječita, pa evo 10 minuta ne znam kako sastaviti naslov.
Ukratko ću, i vjerujem da će se naći meni slični. U suprotnom se bacam pod vozom:cry:
Radim u jednoj firmi već 8 godina, na rukovodećem mjestu, top menadžment. Firma je do prije 2 godine poslovala izvrsno. Kriza nas je uhvatila, kao i čitavu privredu, ali radimo. Moja trudnoća se desila, i ja na porodiljsko idem u januaru 2010, s tim da sam jasno rekla poslodavcu da se neći vračati bar 8 mjeseci(imam godinu pravo). Nađem si zamjenu, kolegicu kojoj sam bila šef par godina. Sve je izgledalo fino prva 2,3 mjeseca. Onda su me kolege i kolegice počele zvati, te prijavljivati mobing, torture, maltretiranja, neopravdane otkaze i slično. Ja sam to malo mjerila, šutila o tome, i onda sam odlučila obavjestiti svoju CEO. Koja kada je čula, uopšte mi nije povjerovala nijednu jedinu riječ, već je gledala u mene kao da sam s neba pala. Ja opet, nisam htjela da jadne radnike dovodim u opasnost, jer čim kažeš ko je šta rekao taj neko nadrapa. Uglavnom, očekivala sam bar internu istragu. Ništa od toga, osim da sam pala u nemilost. Ne zove me niko više sa posla, ljudima je zabranjeno da sa mnom pričaju išta o poslu, a kolegica koju sam postavila da me mijenja, je svašta pričala o meni, o mom radu, rukovođenju i kufer gluposti još. Naravno, postoje ljudi koji vide šta se dešava, malo sam ja to svojim istupom prikočila i ublažila, ali je li moguće da usred ovakve krize, ljudi se toliko izopače, da se promijeni direktor s kojim 8 godina svakodnevno surađuješ, te da ti ne vjeruju. Ili je u pitanju to što koristim porodiljsko od godinu, jer znam da im je to bolna tačka. I da li vam s eikada desilo da kad primjetite nešto nevaljalo oko vas, i reagujete, vama to pripisuju, ili se potpuno ogluše?
Nije valjda vrijeme oprtunista i poltrona nastupilo?!

ajme eris, najprije jedan :love2:, znam kako je užasno kad se svijet okrene oko tebe. i kad si bedast i jadan, jer shvatiš da nije sve onako kako bi trebalo biti. i kako su te učili, i kako bi bilo logično.

koma je taj osjećaj izopćenosti, ja često imam dojam da sam usamljena u svojim mislima o pravdi, poštenju, moralu i inom...

pa mi treba neko vrijeme da dođem sebi, ne pričam previše. osim s bliskim istomišljenicima, i to samo kad ne mogu durati u sebi. zapravo, da budem iskrena nemam nekog konstruktivnog savjeta, osim da ti želim da što bezbolnije po tebe prođe ta situacija, nadam se da ćeš uspjeti da se izboriš za sebe na pravi način!

Citiraj:

---

flopica prvotno napisa

ajme eris, najprije jedan :love2:, znam kako je užasno kad se svijet okrene oko tebe. i kad si bedast i jadan, jer shvatiš da nije sve onako kako bi trebalo biti. i kako su te učili, i kako bi bilo logično.

koma je taj osjećaj izopćenosti, ja često imam dojam da sam usamljena u svojim mislima o pravdi, poštenju, moralu i inom...

pa mi treba neko vrijeme da dođem sebi, ne pričam previše. osim s bliskim istomišljenicima, i to samo kad ne mogu durati u sebi. zapravo, da budem iskrena nemam nekog konstruktivnog savjeta, osim da ti želim da što bezbolnije po tebe prođe ta situacija, nadam se da ćeš uspjeti da se izboriš za sebe na pravi način!

---

I ja sam se opekla puno puta kad sam htjela ispravljati krive Drine. Pa sad isto tako šutim i radim svoj posao, a komentiram samo s uskim krugom (jednako nemoćnih) istomišljenika.

da li se povratkom na svoj posao vracas i na svoje radno mjesto?
da li je na tvom radnom mjestu veca placa od one koju je tvoja zamjena imala na svom prethodnom?
da li se u poslovanju firme nesto promijenilo tvojim odlaskom (lagano vracanje na bolje)?
da li .......
ljudi cesto gledaju samo sebe i na zalost i oni koji su drugaciji pocnu u istom tom okruzju se tako ponasati, ako imaju za to hrabrosti, ili potiho to gledaju. nista novo :-(.
po meni ono sto si krivo napravila da si prijavila nesto cemu nisi bila prisutna. iskreno nije da ne vjerujem ljudima kojim se te ruzne stvari dogadjaju, ali ipak van svega si, na neki nacin ljudi se krpaju u firmi bez tebe i ti odjednom dodjes i kazes ljudi to ne valja (ovako to vjerojatno izgleda poslodavcu ili ti tvom CEO). to ti je kao kad djelis savjete o odgoju djeteta, a da te niko nije pitao.
s obzirmo da imas jako malo djete cesto se razmislja da se na tebe ne moze racunati naredne dvije tri godine. na zalost ovo je tako uvrijezeno misljenje, a ne nuzno da je to stvarno tako :-x
teska je ta situacija, razumijem ja tvoje motive, jer i meni je jako bitno da imam radnu okolinu koja je vesela i puna elana. po ovome sto pises sigurno nije takva. sve ces zapravo osjetiti kad se vratis. tad ces znati da li je vrijeme za promjenu posla (izgleda tesko u ovim vremenima, ali uvijek se nadje) ili za promjenu situacije u okolini ako je to ikako moguce.

Citiraj:

---

spajalica prvotno napisa

da li se povratkom na svoj posao vracas i na svoje radno mjesto?
da li je na tvom radnom mjestu veca placa od one koju je tvoja zamjena imala na svom prethodnom?
da li se u poslovanju firme nesto promijenilo tvojim odlaskom (lagano vracanje na bolje)?
da li .......

.

---

Da odgovorim na tvoja pitanja:
Da vraćam se,
moja zamjena ima sada dosta veću platu,
uopšte nije na bolje, naprotiv poslovanje firme je gore, vjerovatno dodatno uzrokovano, nezadovoljstvom ljudi koji tu rade.

U pravu si ti spajalice, kad veliš, kako je to njima(CEO) izgledalo. Ja sam, doduše, jedna od osoba, koja je gradila firmu od početka, imam dobro oko, i znam reagovati u mjeri i na vrijeme. Ali ponekad imam osjećaj da zaista nikog ne brine to što možda ode sve u đavla, već samo gledaju na to da ja "odmaram" 10. mjesec. Zaista sam htjela da spriječim ono, čemu nažalost, hrlimo-ponoru. I boli me to što je parola"Možemo mi i bolje" pretvorila se u parolu"Let it be", pa dok traje da traje.
Zaista ću morati da prestanem sa tim uplitanjima u pravdu i pravednost, jer očigledno nije to popularan hobi ovih dana. Valja meni ovu djeci odhraniti. Samo, ljudska je jadnoća, ako svi budemo šutili.

sa prva dva pitanje si odgovorila zasto ce te ta osoba potkopavati i sad i kad se vratis. puno zena je dozivjeo to sto i ti nakon porodiljnog. znam koliko su bile ogorcene, jer napredovanje koje su trebale dobiti ih je zaobislo :evil:, dobili su ga ljudi koji su bili na njihovoj zamjeni.
tesko je to. i meni je zao toga.

MM uvijek tvrdi da je poslodavcu bitnije da ima vrijednog i vjernog radnika, ali vjernost je po meni za razlicite ljude razlicit pojam. mozda se tvoj poslodavac osjetio izdanim da si ih u ovakvim kriznim vremenima ostavila.
i ja sam jednog poslodavca odbila kad sam treala ici van, jer bi mi buducnost bila da se godinama selim iz drzave u drzavu i trazim dalje grantove (u znanosti sam), jer se sigurno ne bi vratila tu i na to nisam bila spremna. a radila sam i po 12 sati, vikendima i zbog toga sam i dobila tu priliku, jer me on nije mogao zaposliti u labosu. ostala sam, ali nisam dobila posao u tom labosu vec u drugom. sef mi je i dalje jako drag, nije mi se s tim zamjerio, ali mi je jasno da sa tim mojim odbijanjem sam si zatvorila ta vrata. dakle nisam bila spremna na nesto na sta sam trebala, a tad nisam imala ni familije ni nicega.

drugo sto MM tvrdi da je poslodavcima draze imati majku u srednjim godinama kao zaposlenika, jer ta nece nikada iznevjeriti, jer joj je bitna placa, a zene su emocionalne, pa teze mjenjaju radnu okolinu. pogotovo ako je borba gladijatorska, di kao zene gledaju sve na osobnom nivou, a muskarci na nekom drugom :roll:.

sve u svemu lojalan zaposlenik je jako bitan, vrijedan takodjer, ali treba biti oprezan s istupima. treba imati takta kad i kako nesto reci. cesto nesto sto je u sali receno puno se bolje primi nego kad se zatvore vrata s ozbiljnim facama.

mislim da je bolje kad se vratis da ispravljas nepravdu, nego od doma.
drzi se, jos malo uzivaj u mojacinstvu, a problemi s posla ce prebrzo doci i okupirati tvoj zivot :love:

ja sam se vratila prije par mjeseci na posao koji volim i među ljude koje volim i otkrilada se puno toga promjenilo.
kad im kažem da nismo više sretni kao nekad, moji se kolege smiju i kažu: tko je to nama opet romantičan? ili : pojedi si nešto slatko! hoću reći, nekad stvari odu naopako i bez obzira na tebe, i bez obzira na poštenje drugih zaposlenika.
što se tiče iskrenosti, volim male tvrtke s manje zaposlenika, a ne velike sustave. nekoliko godina radila sam u lokalnoj elektri i nakon tog iskustva nikakovo zlo me više ne može začuditi!

Ono što mogu zasigurno potvrditi jeste da ozbiljan razgovor sa zatvorenim vratima da dodatnu težinu problemu o kome se priča. Bez obzira, ipak mi je drago čuti da nisam sama, da postoje žene koje povratkom sa porodiljskog naiđu na to neko odbijanje. Ja ću pokušati radom da promijenim što se promjeniti može, a ako ne, ne gine mi nova firma.

Ja sam se nakon porodiljnog vratila kao da nisam ni otišla. Dočekana sam od strane šefa i kolega stvarno super.
Ono što meni nije jasno što direktori/voditelji kukaju kako nema posla, pišu dopise kako svi moramo dati sve od sebe, 120% bla, bla, a kad vidiš neke ljude koji ne rade svoj posao i za vrijeme radnog vremena obavljaju privatne poslove, šetaju po kavama i marendama/gablecima a nitko ništa ne poduzima... To mi nikako nije jasno.