U našem slučaju radi se o skijanju, čak tjedan dana. J. jako želi ići. Kakva su iskustva, na što trebam pripaziti? J. još nikad nije bila odvojena od mene ili MM-a (od oboje istovremeno) tako dugo... Ima 5 godina.
Printable View
U našem slučaju radi se o skijanju, čak tjedan dana. J. jako želi ići. Kakva su iskustva, na što trebam pripaziti? J. još nikad nije bila odvojena od mene ili MM-a (od oboje istovremeno) tako dugo... Ima 5 godina.
putovali su po svuda ali na skijanje još nisu(iako nam je Platak jako blizu), ta putovanja su bila jednodnevna, zapravo svaki put bi stigli u vrtić na ručak
i prošle i ove godine su išli na vožnju sa vlakom gdije ih je dočekao djed božičnjak, znaju otići do kazališta ,a pošto je ono u gradu (odšetaju do njega) to se i ne može računati kao putovanje.
svaka čast vašim tetama, jako su hrabre kada se usude voditi hrpu klinaca na skijanje i to na tjedan dana
Laura je znala biti odvojena od nas i po par tjedana (u posjetu baki i didi), ali tvoj je slučaj poseban, stvarno ti nemam neki konstruktivni savjet, najbolje poznaješ svoje dijete, slušaj svoju intuiciju
Meni padne mrak na oči na tu ideju. Ne dolazi u obzir! Mala su to djeca!
Nika nje htjela, a ni mi nismo baš bili za.
Za 10 dana moći ću napisati naša friška iskustva. Andrej ove godine ide s vrtićem na zimovanje, u Gorski kotar, na tjedan dana.
Prošle godine, s 5 godina, nije ni pomišljao na tako nešto, ove godine (6 g.) je sam tražio da ide i jako se tome veseli. Nakon dosta premišljanja i razgovora s tetama i drugim roditeljima, odlučili smo ga pustiti. Nadam se da će se odluka pokazati pozitivnom za sve nas :-)
Isto.Citiraj:
Ifigenija prvotno napisa
I moj ima 5 godina i za sada nema šanse da bi ga pustila (ustvari će uskoro 6).
Znam da bi on htio ići bez beda, ali ja uopće to ne mogu zamisliti.
Koliko god bi bila sretna da takva "misija" bude uspješna, toliko me hvata jeza od pomisli da je negdje daleko od nas.
Bit će da je više do nas, nego do njega...
i P (5,5) je htio ići sa svojim društvom, i koliko su god to djeca starija od njega svega mjesec-dva-tri-pet, ja nisam ni pomišljala da bi on bio dovoljno samostalan i zreo da bude negdje 7 dana bez nas i to još u inozemstvu (čisto zbog toga ako je bliže, pa ga se eventualno može vidjeti ili doći po njega). Još preko dana - možda, ali kako po noći stalno nešto treba - te da je netko s njim dok ne zaspi, te nekoliko puta na noć na wc, te piti...te nešto...ne znam tko bi se bavio s tim.
možda bi ga baš to i prošlo ako vidi da ne može dobiti, ali preskup mi je to sport ako za dan i pol počne cendrati da bi doma. uglavnom, ako ja nisam bila načisto sama sa sobom, onda mi to nije to.
Već je ista tema negdje otvorena, uglavnom mi imamo super iskustva, Tara je zimovala godinama s vrtićem u Begovom i bilo joj je super. Nikada nikakvih problema, naučila je odlično skijati jer su imali školu skijanja, svaku večer neka zanimacija, tete su bile odlične.
Mislim da to puno ovisi kakvo je dijete, da li je spremno odvojiti se od roditelja i biti tjedan dana negdje bez njih.
Naše tete i treneri (sportski je vrtić) vode klince već 10 godina uvijek na isto mjesto u Austriji, maleno i pregledno, samo su klinci iz našeg vrtića tamo u to vrijeme. Moja mala je prilično druželjubiva i voli akciju pa mi se čini da bi to bilo super za nju (a to joj je i jedinstvena prilika da skija jer mama i tata nisu stali na skije nikad :mrgreen:), ali ipak punih tjedan dana mi se čini duuugo. Voljela bih da mi se netko javi s takvim iskustvom.
Tek sam sad vidjela tvoj post, nana. Znači to uistinu može dobro funkcionirati. Nadam se da bi kod nas bilo isto tako.
Inače, iako se radi o inozemstvu, mjesto je 2 h od Zg, što i nije tako daleko.
Berlinka, mislim da smo u istom vrtiću. Moj isto želi ići, a ja bih ga i pustila da je to negdje kod nas. Ovako, nakon dugog razmišljanja mislim da ipak neću iako je to samo dva sata udaljeno i tak. Moj će ove godine u školu skijanja na Slemenu, to mi je stvarno blizu :lol: . Ako se odlućiš za napiši nam poslije iskustva pa možda i drugi puta popustim :roll:.
Upravo iz tog razloga smo odlučili pustiti ga na zimovanje.Citiraj:
berlinka prvotno napisa
Kad je počeo s pričama o zimovanju i skijanju, ponudila sam mu da ga upišemo u školu skijanja na Sljemenu (tu bi ga autobus svaki dan vozio gore i natrag, spavao bi doma). Odmah je to odbio s argumentom da ne poznaje djecu. I zapravo mu je argument na mjestu - na ovo zimovanje idu djeca iz njegovog vrtića, tete koje dobro poznaje (i koje njega dobro poznaju), cjelokupno okruženje će mu biti ugodnije.
Jedino to spavanje bez roditelja - ali kud svi, tako će i on.
Tete kažu da im se dosad nikad nije desilo da neko dijete bude tako nesretno da roditelji moraju doći po njega. Pa nekako ne vjerujem ni da će moje dijete biti prva iznimka od tog pravila.
Ovo mi je iskreno bezveze reakcija. Svako dijete je različito. Imam troje i odgovorno to tvrdim. Moj najstariji, nema šanse da bi išao s 5 godina, išao je sa 6. Srednji je išao prvi put na more sa 4,5 s vrtićem. Želio je silno, tete su imale naše povjerenje jer su zaista bile super. Pustili smo ga, bilo mu je predivno i od tada je išao na svako zimovanje i ljetovanje s vrtićem, čak i kad je krenuo u školu išao je dva puta još sa svojim tetama. Djeci su to posebni doživljaji, biti s prijateljima u sobi, jesti u hotelu u restoranu, ići navečer na piđama party...Ako dijete želi, pusti ga. Nemoj mu zbog svog straha i brige uskraćivati lijepe doživljaje.Citiraj:
Ifigenija prvotno napisa
Naša su iskustva samo pozitivna. D je s nepunih 6 godina bio 10 dana s vrtićem na moru. Htio je ići, išla je velika većina djece iz njegove grupe i bilo im je prekrasno. Prije toga su bili na zimovanju, no D je to morao propustiti zbog obiteljskog putovanja s kojim se zimovanje preklapalo. Nedavno su bili u Gradu mladih, D je opet zbog bolesti propustio odlazak svoje grupe ali je prošloga tjedna nadoknadio tako što je išao sa susjednom. Sam je htio, nije ga uopće smetalo što ne poznaje djecu. Išao je njegov striček pa mu je to bilo dovoljno. Ove zime ne idu na zimovanje, nažalost, jer su trebali ići u Austriju pa im nisu dopustili.
Djeca su različita - što je dobro za jednog, nije nužno dobro i za drugog. Ja sam mrzila ljetovanje s vrtićem (morali su doći po mene), a ni poslije u školi nisam bila preoduševljena iako sam išla nekoliko puta. D želi i važnije mu je mjesto i što se tamo radi od činjenice da poznaje/ne poznaje djecu ili odgajatelje. Kaže da mu nedostajemo kad ode, ali da nas ima svaki dan, a da su odlasci na 5 ili 10 dana i da to brzo prođe.
Meni je prazno kad ga nema i brinem se stalno je li dobro odjeven, ispuhuje li nos, jede li itd., ali zbog moje nesigurnosti i brige ne bih mu htjela ne dopustiti da ide. Njega to baš jako veseli. Tjedan dana prije odlaska u GM jednu noć ga je zaboljelo uho. Plakao je kao ljuta godina, ali ne zbog uha nego stoga što se bojao da opet neće moći ići. To dovoljno govori o želji.
Za nas roditelje, pod uvjetom da dijete želi ići na tavo putovanje, najvažnije je imati puno povjerenje u odgajatelje s kojima putuje. A za klince je to neprocjenjivo iskustvo u osamostaljivanju (za one koji su za to spremni u toj dobi).
Sada ste me bacili u razmišljanje zašto naš vrtić ne organizira takva putovanja?
berlinka sretno vam bilo kako god da odlučite!
Starija je išla na zimovanje s vrtićem, iz njihove grupice 7 dece na jednu vaspitačicu, i bilo je super. Imala je 4 godine i 3 meseca.
Bili su 7 dana. Svaki dan sam imala komunikaciju s vaspitačicom, nju sam čula 2-3 puta.
Najvažnije je dobro i pregledno pakovanje, dobre čizme, skafanderi s lastišom dole, da ne upada sneg.
U stvari najvažnije je poverenje u ekipu koja ih vodi.
Lekar u hotelu 24h, animator, svako veče disko i neka akcija, da legnu umorni, da se ne rastuže.
Posle je išla svake godine, nikad se nije vratila tužna ili bolesna. Svako jutro su uzimali pre doručka med i limun i puno čaja.
Na tim vrtićkim zimovanjima i ljetovanjima je ekipa ljudi koji godinama rade sa djecom, to su inače ljudi koji su završili DIF i Tara je svake godine imala istu ekipu, već su se znali kada bi došli na more, ili na zimovanje. To su učitelji plivanja, skijanja, animatori....i oni uz tete na neki način brinu o djeci. Nikada se nije desilo da bi roditelj morao dolaziti po dijete (osim naravno bolesti), nikada se nijednom djetetu nije ništa desilo.
Naravno, i ja sam uvijek tih tjedan dana mislila da li se dobro obukla (ako je zimovanje), da li si je ispuhala nos, da li ovo da li ono...ali to nikada nije bio razlog da ju ne pustim na zimovanje ili ljetovanje.
tin i tara su išli skupa, prvi put sa 4,5 godine. ja sam prvi put plakala ko kišna godina, ali tek kad je bus otišao.Citiraj:
nana prvotno napisa
umirilo me što je ovo što nana kaže zaista tako i činjenica da se on vratio presretan, pun dojmova i jedva dočekao kada će opet ići. sada , tri godine kasnoije još uvijek priča oduševljeno o tim iskustvimsa i ims prekrasne uspomene.
ali slažem se da to jako ovisi od djeteta do djeteta.
joška ne bi pustila ni na 5 minuta samog, taj ne zna ko mu glavu nosi.
ja sam isto sto puta pisala : pustila sam zaru na njeno inzistiranje na ljetovanje s vrtićem kad je imala 6 godina - bilo joj je užasno. toliko da ni sada sa školom ne želi u školu u prirodi niti bilo što slično (btw, nije joj odvajanje od nas problem, po ljeti provede po mjesec dana na moru s bakama)
što se tiče skijanja, upisali smo je ove zime u školu skijanja na sljemenu, s tim da se tamo ne spava, nego ih se svaki dan vozi amo-tamo. nakon prvog dana je odustala, nikako joj se nije sviđalo, rekla je da skijanje nije ono što si je zamišljala i da više nikad ne želi ići. zamišljam kako bi izgledalo da je otišla negdje na 7 dana, a da joj se ne svidi skijanje. bilo bi joj grozno.
Zaključujem, garancije nema - mi možemo donekle pretpostaviti kako će djetetu biti, ali tu su uvijek i neki složeni i nepredvidljivi faktori u igri. Ja sam nekako svjesna da ne mogu djetetu osigurati samo pozitivna iskustva (koliko god bih to htjela), mora ponekad proći i ona negativna, i to je život. Lutonjice, jel ti žališ što si dopustila Zari to ljetovanje? Ja mislim da si napravila ono što ti se u tom trenutku činilo kao najbolje, a više od toga ne možemo.
moja je s 6 godina bila prvi put na ljetovanju na vrtiću. Do tada je jedino s bakom ljeto prije ostala bez nas.
Ja sam u startu bila protiv, no ona je dva mjeseca uporno inzistirala pa smo ju odlučili pustiti. Otišla je s osmjehom, a takva se i vratila.
I pretpostavljala sam da će ona to prihvatiti dobro jer godinu prije joj nije padalo na pamet da ide i tek je tada htjela ostati kod bake.
berlinka, žalim zbog dvije stvari :
prva je ta što smo se dogovorili da ću doći po nju ako joj ne bude dobro. 100x sam joj ponovila da nije problem i da ću stvarno doći. ali utjecaj teta je prevelik :/niti u jednom momentu na telefon (čule smo se svaki dan) nije rekla "dođi po mene". bojala se to izgovoriti iz nekog razloga, ili joj je bilo neugodno, ne znam, nikad nisam shvatila zašto mi nije rekla. mjesecima mi je zamjerala što nisam to sama zaključila, odnosno, da ju citiram "ti si trebala u mom glasu čuti da ja hoću doma"
druga stvar zbog koje žalim jest ta da zbog tog ljetovanja mrzi sve izlete i totalno se ograničila. odbila je ići u grad mladih s vrtićem, iako su svi išli i to po par puta. i sad odbija ići u školu u prirodi s razredom. a prošle su 2 godine od tog prokletog ljetovanja.
Svako dijete je različito, pa i roditelj koji mora odlučiti hoće li ga pustiti ili ne
mene osobno najviše muči to što je njemu problem prespavati kod bake - ne ostati nekoliko dana, nedajbože, tjedana, pa čak i na moru, nego i prespavati jednu noć - zato uopće ne mogu zamisliti da on ima taj pojam što to uopće znači i da uopće razmišlja o noći bez nas. on možda razmišlja o danu s prijateljima, snijegu, igranju, ali ako noć i spavanje tako doživljava kod poznatih ljudi, onda mi je logična pretpostavka da jednostavno nije za to.
Nadam se da će još ovu jednu godinu u vrtiću uspjeti doživjeti bar neki izlet od onak dan-dva, pa pomalo doći i do tjedan dana, ali na prvu ga pustiti na tjedan dana, a da nigjde nikada nije bio bez nas osim do vrtića i natrag, mislim da bi mu bilo malo previše.
Lutonjice, baš mi je žao da je tako ispalo! Novogodišnja želja - da Zara konačno zaboravi to ljetovanje i doživi neko super putovanje sa školom! Možda je poruka koju ona treba naučiti, da treba biti izravna jer ponekad, koliko god ju netko volio i poznavao, neće biti shvaćena.
Mi vjerojatno idemo, ali nije još 100%.
eh, ali ona je inače najizravnije i najotvorenije biće koje poznajemo i ja i većina ljudi oko mene. dakle, nema nikakav problem sa izražavanjem svojih osjećaja, misli i želja, čak suprotno, teško je nekad živjeti s njenom totalnom otvorenošću.
zato je sve to toliko :/
što se tamo ponašala na totalno neočekivan i nepredvidljiv način, apsolutno mi nije na kraj pameti bilo da ONA neće reći "dolazi po mene!"
eh, zara, zara :kiss:
Stijena, ovo je i nama bio problem. Još prošle zime (kad je imao 5,5 g.) nije htio spavati kod bake, a za vrtićko zimovanje/ljetovanje - ni čuti.Citiraj:
Stijena prvotno napisa
Jesenas, kad si je utuvio u glavu da želi na zimovanje/skijanje, sam je isplanirao spavanje kod bake "da vidi kako je to spavati bez mame i tate". Dvaput je prespavao kod bake na svoju inicijativu, nikakvih problema nije bilo.
E sad, znam i ja da nije isto spavati jednu noć kod bake i sedam noći u hotelu s vrtićkom djecom i tetama, ali pouzdajemo se u to da on, poznat kao teški ziheraš, ipak zna što hoće. Vidjet ćemo kad se vrati, kakvi će mu biti dojmovi.
Meni zimovanje nikada nije uopce palo na pamet dok Ema ove godine sama nije zatrazila da ide. MM i ja smo dosta o tome razgovarali i medusobno i s njom. Sve smo joj otvoreno objasnili. Ali ona je toliko uzbudena da ide sa svojom skvadrom i sa svojom tetom da smo ju odlucili poslati. Ide s vrticem i to u Begovo.
Na sastanku sa agencijom sam dosla kao neki psycho/freak. Imala sam biljeznicu sa 79 pitanja. Skupljala pitanja cijeli tjedan, sve sto mi je palo na pamet. Svidjelo mi se sto su vecinu pitanja odgovorili u svom razlaganju a i informacija da vec 13 godina vode djecu tamo i nikada nikakvih problema. Ide se u veljaci pa bumo vidjeli. Ja sam se pripremila da postoji sansa da bumo morali ici po nju ali odlucili smo se probati. Ema je inace dosta sramezljivo i osjetljivo dijete pa sam malo nesigurno kak bu to bilo ali obzirom da je cijela stvar na njenu inicijativu pokusat cemo. Mislim da je za njen karakter dobro da proba malo nesto sama i bez sestre. Ona je jako vezana uz svoju grupu i svoju tetu a svi klinci iz njenog drustva idu i ide njena teta.
Molila bi bilo kakve informacije i iskustva o agenciji trakostyan tours i zimovanje u Begovom Razdolju. Moze i na pp.
Hm teško je reći, to je dosta vremena za prvo odvajanje,
vjerojatno je najgore što bi se moglo dogoditi da joj ne bude lijepo bez roditelja i da moraš ranije doći po nju, pa ako možeš prožvakati i taj scenarij onda "go for it"
Evo, moj sin se prekjučer vratio iz Begovog Razdolja, išao je sa svojim vrtićem i preko iste agencije.Citiraj:
svizac prvotno napisa
Malo je reći da je oduševljen. Vratio se pun dojmova, presretan, ni u jednom trenutku nije dao ni naslutiti da mu nešto tamo nije bilo ok.
Ne znam koliko je to do agencije, a koliko do teta, ali mi smo stvarno vrlo zadovoljni. Nikakvih problema nije bilo. Štoviše, iz njegove vrtićke grupe nije išao nitko i malo smo se pribojavali kako će se snaći (jer je po prirodi inače dosta suzdržan i treba mu vremena da se uključi u društvo). Ali već prvog dana našao si je nekog dečka kojeg poznaje otprije za društvo, u sobi su bili miješano (2 dečka i 3 cure), stalno su si pričali viceve, neke svoje štoseve, nisu se dosađivali ni kad im je padala kiša.
Čak je i teta bila iznenađena, kaže da ga nikad u vrtiću nije vidjela da se toliko smije, kao na tom zimovanju.
Ja sam se puno dvoumila pustiti ga ili ne. Iskreno, znajući ga, nisam očekivala da će se tako dobro snaći bez roditelja na tako dug period (jer tjedan dana je za njega puno). Sad mi je drago da smo ga pustili, mislim da bismo ga uskratili za jako lijepo iskustvo da smo učinili suprotno.
Ali isto tako bitno je i koliko je dijete staro. Andrej ima 6 godina, prije godinu dana ni njemu ni meni nije padalo na pamet da bi otputovao nekamo bez nas (tada čak ni kod bake nije htio prespavati). Očito je u zadnjih godinu dana naglo sazrio u nekim pitanjima.
Ja ne puštam dijete putovanja s vrtićem ili školom zato što jakao roditelj mislim da ne treba ići, makar on i želio, a ne zato što se bojim ili pretjerano brinem. Razredi i vrtićke skupine nisu samo njegovi i/ili naši prijatelji, omjer teta/učitelja na broj djece nije ni blizu ozbiljnih standarda, i dok ne bude dovoljno velik da ima svoj mobitel i da je dvojno zreo da pod bilo kakvim pritiskom učiteljice ili vršnjaka može nazvati i reći što ga muči pa da mu ja mogu doći pomoći neće ići.Hvala Bogu u mogućnosti smo dijete par puta godišnje odvesti na kraće ili duže putovanje izvan grada, redovno se bavi sportom i u klubu i s prijateljima, na moru i zimovanju uvijek ima društvo vršnjaka i stvarno nema potrebe da sa 7, 8 godina brine gdje su mu čarape, claritine. Ne znam što je dobro u tome da se dijete nalazi u društvu vršnjaka 24 sata, u tom broju djece ne može se govoriti o pedagoškom radu, dakle oni su djeca koja se mogu i trebaju zajedno zabavljati, ali ne cijeli dan, trebaju i vodstvo i prokomentirati to s roditeljima i odmor od grupe vršnjaka.Citiraj:
davorka prvotno napisa
Slažem se i s Pikulom, istina je da tako mala djeca u ovoj fazi najviše trebaju i vole svoje roditelji - vi ste im trenutno na 1.mjestu, tko si može priuštiti ovo je idealan period za neka obiteljska putovanja, izlete... brzo će porasti i tad možete zaboraviti na to - gledat će samo da budu sa svojim društvom
Ima skoro 6g, ali nema šanse da bi je pustila, stvarno mislim da nije potrebno u tako ranoj dobi odlaziti na višednevna putovanja bez roditelja.
A ja smatram da bih si djetetu napravila više štete da ga ne pustim nego kad ga pustim. On to silno želi, voli i srce bi mu prepuklo da njegovi iz vrtića idu, a on ne. Do sad je bio na ljetovanju 10 dana s netom navršenih 6 godina i u Gradu mladih sa 6,5. U GM išao je čak s grupom koja nije njegova, jer je sa svojom propustio zbog bolesti. Meni je uvjet da ide s osobama koje dobro poznajemo i u koje imamo puno povjerenje, a to je slučaj s njegovim odgajateljima. Nemam ga razloga ne pustiti (osim svoje paranoje). Uvijek smo spremni na to da će možda trebati ići po njega zbog bolesti ili čega god, ali svjesno prihvaćamo taj rizik. Njegova cijela grupa je već navikla na taka putovanja (bili su i na skijanju lani, D nije mogao zbog dugo planiranoga obiteljskog putovanja) i to je nevjerojatno uigrana ekipa i s njima uistinu nikad nije bilo baš nikakvih problema. Jer da je drugačije, ne bi ih odgajatelji pristajali voditi.
Eto, mi jučer upravo saznali da se ipak ove godine ide na skijanje. I bude li zdrav, ići će.
Vidiš, ja mislim da je vrlo korisno da u toj dobi povremeno brine o tome gdje su mu čarape (za claritine nemam stav, ipak je to lijek, to bih ipak prepustila brizi odraslih).Citiraj:
pikula prvotno napisa
Najveće i najugodnije iznenađenje s ovog zimovanja bilo je to što je A. sam brinuo o svojim stvarima (iako nije trebao - teta je bila tamo i ona ih je raspakiravala i pakirala za povratak). I to je savršeno funkcioniralo - ništa nije izgubio :-). Od onog djeteta koje donedavno nije znalo gdje mu je glava, a kamoli gdje su mu hlače, napravio je velik korak naprijed i mislim da će mu to samo koristiti kad krene u školu.
Ipak, činjenica je da uspjeh takvih putovanja ovisi najviše o vrtiću (tj. tetama) i o samom djetetu. S 5 godina za nas takvo putovanje nije dolazilo u obzir, ali sada, sa 6, i više je nego dobro "kliknulo". Treba i djetetu pružiti šansu da se osjeti "velikim", njima to znači više nego što mi možemo i zamisliti. A jedno takvo putovanje od tjedan dana ne znači da će odsad putovati isključivo u društvu vršnjaka i bježati od roditelja.
[QUOTE=svizac;1786639
Molila bi bilo kakve informacije i iskustva o agenciji trakostyan tours i zimovanje u Begovom Razdolju. Moze i na pp.[/QUOTE]
gore smo nana i ja pisale svoja iskustva, naši su klinci išli s tom agencijom u begovo, dva puta, i na rab na ljetovanje dva puta. sve je prošlo super, svaki put.
sa 5 ili 6 godina djeca nisu više "tako mala" i slažem se s tanjom da im ovakvo iskustvo koristi da se osamostale i počmu polako brinuti o svojim stvarima prije polaska u školu.Citiraj:
Mali Mimi prvotno napisa
a školisli izlet nikada ne bih branila, jer u školi kolektiv funkcionira drugačije, sa jako malo nestrukturiranopg vremena i takvi događaji njima dobro dođu . naravno, da izrazi argumentirano negodovanje uz vezi odlaženja bilo kamo, ne bi išao.
Ne zelim se upustati u raspravu oko razloga zasto pustiti ili ne pusitit dijete. Svaki roditelj radi ono sto misli da je najbolje za njegovo dijete. Svi imamo drugacije odgojne stavove i metode. Pedagoski gledano uvijek postoji za i protiv.
Tanja_b i babyboys puno hvala na vasem feedbacku. Sada sam jos smirenija. Ema inace uopce nema problema sa razdvajanjem ona i Anja preko ljeta odu s mojom mamom i tatom dakle nonom i didom na more vec pocetkom svibnja ja dolazim vikendom ili svaki drugi vikend i onda smo svi zajedno od polovice lipnja do kraja kolovoza i onda ona i Anja jos ostanu tijekom rujna dok je lijepo vrijeme a ja opet lovim vikende ili slicno. Obozava ici kod none i dide prespavati, obozava ici kod moje sestre i svog bratica prespavati, voli otici i kod svoje najbolje friendice (kcer moje prijateljice) prespavati i naravno voli kada drugi prespavaju kod nas. Dakle to uopce nije neki problem ja sam jednostavno bila malo zabrinuta jer je to ipak prvi put da ide s nekim tko nije family. Ali njena teta je fenomenalna, ja s njom imam super odnos vec smo odradili 2 individualna razgovora i jedan sa svim roditeljima tako da kaj se sigurnosti i paznje tice nemam briga. Na jednu tetu ide 10 djece i jos ce biti istruktori skijanja i animatori. Tako da mi se to cini kao OK odnos djece prema odraslima.
U svakom slucaju hvala na komentarima i javim vam kada se vrate kak je proslo.
Ako imate povjerenja u tete koje ih prate, nećete imati nikakvih problema.