Do kada ovako!!

Pozdrav svima!!:-)

Pošto imam dojam da sam u totalno nerješivoj situaciji trebam vaša objektivna mišljenja i savjete!
Naime ja i mm živimo u kući mojih roditelja na katu i mogu reći da mi je to bila najgluplja odluka koju sam donijela u životu jer ništa ali ništa nije moguće zadtržati za sebe i svoju intimu.
Problem nije moj otac koji je iznad svega tolerantan i nenametljiv već moja mama koja mora sve imati pod kontrolom.
To me totalno dovodi do ludila jer sve mora znati,gdje smo bili,s kim smo bili,šta je tko rekao,napravio....do onih najbanalnijih zanovijetanja tipa;kiša ti pada jesi skinula veš sa sušila,ovaj cvijet ti se osušio,vjerojatno ga ne zalivaš dovoljno.....mogla bi tako do sutra!
Mislim imam 33 godine živim svoj život,normalna sam i sposobna osoba,nisam nikakav debil koji nije sposoban za samostalni život....!!
I najveći problem upravo leži u tome što ona nije u stanju na bilo koji način pustit me da živim svoj život. Neradi se o tome da se ona miješa u bilo kakve odluke koje se tiču moga muža i mene već očekuje da sam tokom cijelog dana u kontaktu sa njom.
Ja naravno kako bi izbjegla konflikte sa njom zbog toga silazim po 4 puta dnevno u njihov stan i zbog toga toliko više sama sebi idem na živce jer znam da to što radim nije normalno.
Čak mi je u stanju nakon svega što radim u stanju reći kako se ja ponašam kao potpuni stranaci kako sam se ja otuđila od njih.
Što je najžalosnije više je upućena u moj život i sve što radim i što mi se dešava negoli je to normalno i ni to joj nije dovoljno već hoće još.
Ako joj se na bilo kakav način prigovori za bilo što od najmasnje sitnice do puno ozbiljnijih stvari tada počne raditi žrtvu od sebe pa čak je u stanju prijetit se kako će se ona ubiti.
Ne valja ako šutiš,ne valja ako ulaziš u bilo kakvu raspravu sa njom i to je jedan totalno začarani krug iz kojeg nevidim izlaza.
Ona jednostavno neshvaća da smo ja i mm sada obitelj a da mi je ona roditelj i da ja nemogu provodit pola dana sa njom a provodim i previše vremena sa njom i da se nemože sve vrtit oko nje i da nemoram ako odem pet dana na put sa mojim mužem provodit svaki dan podnosit raport jer će ona meni u suprotnom napravit skandal....!
Umorna sam od svega i pretužna,trebam čuvat svoje živce i zdravlje za bebu koju se trudimo dobit a u ovakvoj situaciji ja nemam mira i živci su mi po cijele dane napeti od toga jesam li što krivo napravila ili rekla i da li će mi napravit scenu jer je ona u svojoj glavi složila nekakvu ludost....
Cure oprostite što sam ovako odužila ali morala sam se malo ispuhat!!:-(

To je jedan začaran krug i veoma kompliciran.
Sjećam se svoje bake koja bi sjedila na dvorištu i susjede zaustavlja po cesti jer je ona u strahu i nije joj dobro da se sigurno njenima (mojim starcima, njenom sinu i snahi) nešto strašno dogodilo jer kasne pola sata s posla...
Privatnosti jako malo u sve je morala imati uvid jer je bila brižna...

Ako ikako imaš mogućnosti otiđi, to je prvo, a ukoliko nemaš, sjedni s njom i reci joj sve ovo gore.
Što tebe smeta i kako ti je, te što želiš od nje!

Bokić, točno znam kako ti je jedina razlika je što to nama radi iliti je radila njegova mama (moja svekrva). Stara moja ti se bojiš što će tvoja mama napraviti skandal ili se ubiti, vjeruj mi ubit se neće. Ako prića o tome to je samo način da te ima u šaci.
Radiš grešku! Počni živjeti svoj život i ne govori joj više ništa, pa se bude i ona malo drugačije počela ponašati.
U velikoj si opasnosti da izgubiš muža jer si ga jedva spomenula, a ja sam recimo u njegovoj poziciji i mogu ti reći da sam skoro ostavila svojeg supruga radi njegove mame i njenog konstantnog mješanja.
Ti si ta koja mora njoj reći "sad je dosta prekini" nemože tvoj muž ili netko drugi, ja sam dugo šutjela o tom problemu i shvatila sam da sam najviše bila ljuta jer MM nije poduzeo mjere na vrijeme.

Danas je uglavnom kod mene stanje dobro mi si živimo na katu ja i kuham samo meni i MM-u. U biti izolirala sam se kao da je to moja kuća (kat) a dolje ko da nikoga nema i dobro mi je. Iskreno čim manje kontakta sa ukućanima daje mir u kući- ako se radi kao kod tebe i mene o konstantnom maltretiranju.

Mi smo s MM-ovim starcima tj. iznad njih koji su u pocetku isto tako voljeli sve znati. Cak i moj i MM-ov odnos. Jednom smo se nesto prepirali, nismo se cak ni svadali, vise smo glasno raspravljali ali malo duze, i svekar je odmah isao pitat sogoricu koja je isto s njima sta se s nama dogada i jel sve ok... Morali smo im govoriti kud idemo i kad se vracamo, ko ce nam doci u stan. Dok jednostavno s tim nismo prestali. Bunili su se u pocetku dok ih MM nije pitao zasto oni svaki put kad idu u ducan ne dodu k nama gore prijavit nam to...
Pozdravim ih na odlasku i dolasku ako ih vidim. Jedino me jos smeta sto svekar dolazi poslje 10 navecer k nama, Ponekad s dobrim razlogom al najcesce bezveze, tek toliko. Vec mu je MM rekao za to al kao da ne cuje. Neku vecer je dosao u pola 11, MM na terenu, malac spava. Pita me di je malac, ja kazem spava i on ode. Kadli cujem ja na baby monitor ulazi on u spavacu i pita malca dal spava!! :-o
Jasno ovaj se probudio i zaspao opet tek u pola 1.. :evil:
Jos samo da i to rijesim i bit ce ok. "Tek" sam 5 godina tu, valjda cu do desete imat svoj mir...:roll:

Neces.

Nažalost i moje je iskustvo posve isto kao martino: Nećeš!

Citiraj:

---

marta prvotno napisa

Neces.

---

Hocu kad me jednom zatekne polugolu pa ga bude sram! Samo mi je malo glupo svaku vecer polugola cekat da on naide :lol:

lela77, kazes da ti je tata ok. jel mozes s njim razgovarati da malo mami onako indirektno daje do znanja, tipa: 'sta ih ispitujes s kim su bili, valjda su punoljetni, ne moraju tebi podnositi raport' ili nesto u tom stilu, svaki puta kad ona nesto pocne.
inace, mislim da nas ljudi cijede do one granice do koje im mi damo. a tvoja granica je viisokoo postavljena. ako zelis izbjeci direktni sukob, probaj svaki puta dati sto manje informacija, kad te pita o cemu ste pricali, ti lijepo kazes : o svemu. kad kaze da ti je biljka uvenula, a ti kazi: a da, kaj sad, nije tragedija...
ali prvo probaj sebe skulirati da te ona ne zivcira, tek tada ces nesto moci postici. i isto kao netko gore, mislim da te prijetnje samoubojstvom sluze samo da bi te drzala u saci. to je jedan od nacina manipulacije.


vazno je da znas da ti nju ne mozes promijeniti. ona je takva kakva je. ali mozes promijeniti sebe. i to je jako dobra tocka za poceti. kad ti digne zivac, ti sebi reci da nitko nije vrijedan da pomuti tvoj mir. ako treba, ponovi to deset puta za redom...

a nemoj da te krivo svati pa da počne još češće navraćati :)

Citiraj:

---

koksy prvotno napisa

Hocu kad me jednom zatekne polugolu pa ga bude sram! Samo mi je malo glupo svaku vecer polugola cekat da on naide :lol:

---

:lol:

Citiraj:

---

rossa prvotno napisa

a nemoj da te krivo svati pa da počne još češće navraćati :)

---

:lol::lol:
Vidis nije mi to palo na pamet...Mozda je bolje da ja pustim stvari ovakve kakve jesu... Zbog mira u kuci :mrgreen:

Citiraj:

---

koksy prvotno napisa

Hocu kad me jednom zatekne polugolu pa ga bude sram! Samo mi je malo glupo svaku vecer polugola cekat da on naide :lol:

---

Nadaj se uspjehu te misije.

Jedini nacin, kao sto zhang kaze, je da promijeniš sebe, tako da postavi svoje granice i ne das da ih gaze. Znači kad ti svekar upadne u 11 sati navečer, onda ga ti osobno ekspresno ispratis i zaključaš vrata za njim.

ja sam imala takvu baku koja me btw. i odgajala jer mi je tata umro kao maloj a mama otišla...
baka je bila boss u kući (big moma:lol:) i morala je imati sve pod kontrolom i zbog svega se srditi...
sad je u prizemlju moja teta koja isto voli doći i skomentirati zakaj ti je ovo ovak a zakaj ti je ono onak...:roll:
šutim još za sad, jer mi dobro dođe kad treba pričuvati cure (u hitnim situacijama) ali mm i ja već odavno planiramo riješiti stambeno pitanje (samo što je kriza pa ne ide al bude, vjerujem da bude i to jednom!) jer nam je tu tijesno, nemamo dječjih soba. mislim da će to bit najbolje rješenje i onda nam nitko neće turati nos i buljiti u gaće...:mrgreen:

E marta, to je onaj problem, to je njegova kuca i ne dozvoljavaju mi da to zaboravim...

sličan problem imali smo sa sveki. nema trajnog rešenja, pogotovo ako si u zajednici, mi srećom nismo bili, i ovo nam je bilo too much. taktika: što manje informacija-što manje pravdanja-poneka reakcija kad preteraju po mom iskustvu daju najbolje rezultate.
a pretnje suicidom - nemam reči. oduran stil. doživeh i to. "samoubica" preživela...:-P

Koksy dobra ti je fora.:lol:

MM i ja također živimo zajedno sa njegovim roditeljima al ove godine ćemo se odvojit mi na kat a oni u prizemlje i mogu ti reći da jedva čekam, nije da imamo kakvih problema u komunikaciji al ipak dok sam ja na svome glavno mi je da imam svoj mir. možda je dobra opcija da pokušaš razgovarat sa ocem pa da ti on pomogne oko te situacije, jer meni je ipak lakše razgovarat sa mojim roditeljima nego muževim.:yes:

KOd tih napornih tipova ponakad pomaže da se njihove izjave ponove u upitnom tonu. Tipa:
- Gdje si krenula?
- PItaš gdje sam krenula? Zašto ti je to vazno?
- Ah ubit ću se jer mi nikad ništa ne govoriš!
- Kažeš da ćeš se ubiti jer ti nisam rekla kamo sam krenula? Zašto bi to učinila?

Ne funkcionira uvijek, ali dobro dodje u situacijama kad netko ide na tebe napadačkim ili ucjenjivačkim tonom. Čini mi se da ponavljanje nekako digne maglu i često dovede do toga da suprotna strana u konačnici izjavi: Pa nisam to tako mislila. Bar je moje iskustvo takvo.

been there.... :roll:

ako imate mogućnosti - odselite se....
ako ne, ne javljaj se na svaki poziv, malo ignoriraj neka pitanja, il se jednostavno "napravi bedasta" da nisi čula kad te pita; kud ideš? - nego samo otiđi....
inače ćeš izgubiti i muža, i svoj mir i svoje živce....

....samo moje skromno mišljenje,....

Potpisujem Martu.Ali da opišem i svoje iskustvo koje je kako vidim najljepše.Mi živimo kod mojih tj. u istom dvorištu svatko ima svoju kuću.Starci su sami i unučad su im jedina briga.Naravno ima pitanja gdje idemo ,ali mi se nitko ne mješa u tanjur.Sve se lijepo dogovorimo ako ćemo zajednički kuhati neki veći ručak i slično.Moji još nikad nisu ušli u kuću a da nisu pokucali a bome ni mi njima ne ulazimo bez kucanja.Znamo jedni drugima mane i vrline pa mi tako nitko ne poklanja kućno cvijeće jer ono neće preživjeti pored mene.Moja mama je najbolja mama na svijetu jer je onog trena kad sam joj rekla da su mi ponudili radno mjesto rekla idi djete i ne brini snaći ćemo se s njih troje.Na njih je pala odgovornost za 3 djece koji još ni u školu nisu išli.Djed bi ih svako jutro vodio u vrtić mama bi ostala s najmanjim .Ako joj se nešto dalo uradila mi je po kući , ali rijetko kad je skuhala jer sam je htjela što više rasteretiti..Jedino joj je bilo dati najmanjem tablete poslije doručka i to je to.Danas 3 god. kasnije mogu reći da imam stvarno najbolje roditelje ...Muž se slaže bolje s mojima nego sa svojima baš zbog toga što se ne petljaju u naše stvari

Citiraj:

---

marta prvotno napisa

KOd tih napornih tipova ponakad pomaže da se njihove izjave ponove u upitnom tonu. Tipa:
- Gdje si krenula?
- PItaš gdje sam krenula? Zašto ti je to vazno?
- Ah ubit ću se jer mi nikad ništa ne govoriš!
- Kažeš da ćeš se ubiti jer ti nisam rekla kamo sam krenula? Zašto bi to učinila?

Ne funkcionira uvijek, ali dobro dodje u situacijama kad netko ide na tebe napadačkim ili ucjenjivačkim tonom. Čini mi se da ponavljanje nekako digne maglu i često dovede do toga da suprotna strana u konačnici izjavi: Pa nisam to tako mislila. Bar je moje iskustvo takvo.

---

Ovo mi se dopada... Mi smo kratko živjeli sa mojom svekrvom (računa se u mjesecima, a ne godinama) ali je isto tak funkcioniralo.

S druge strane, pomoglo mi je kad sam se probala zamisliti u njenim cipelama (npr. sada - ona je sama po cijele dane, pa kad se konačno vidimo, ne prestaje koristiti priliku da govori....) Došla sam do zaključka da se meni vrlo lako može jednom dogoditi da se nađem na njenom mjestu i njenoj ulozi, a obrnuto više ne vrijedi... Prvo sam prestala previše okolišati (i rekla jasno što mislim - to je dovelo u 30% slučajeva do svađe, a preostalih 70% slučajeva do obostranog olakšanja), zatim sam se prestala gristi radi toga, a s vremenom sam prestala obraćati pažnju. Rezultat - već dosta dugo živimo u miroljubivoj aktivnoj koegzistenciji, ali do toga je trebalo dorasti. Svjesna sam da bi mi bilo puno teže da smo ostali stalno zajedno. Ipak, ne treba biti nezahvalan - bilo bi mi vjerojatno još teže da smo živjeli s mojim roditeljima... a opet, to bi bio sličan proces. Jednostavno ljudi moraju izgraditi svoje odnose, ako mogu. Ako ne mogu - bolje se maknuti ako za to postoji i najmanja mogućnost.
Sretno!

Lela77, prvo i osnovno, jedan je život i ne smiješ ga trošiti na ugađanje drugima, pa makar to bila tvoja mama. I ti moraš sama postaviti u svojoj glavi ta ste si ti i MM najvažniji, pa tek onda slijede ostali. I oko toga nema rasprave.
Sjedni s mamom za stol, reci joj sve što te muči i kakav odnos želiš imati s njom. Naravno da joj to u početku neće odgovarati, ali ti ne smiješ popustiti ni u jednom trenutku. Bez obzira na njene prijetnje (koje su btw neozbiljne).
Govorim ti to iz vlastitog iskustva, samo kod mene je to bilo sa svekrvom. Mi smo kat iznad njih i ona jednostavno nije mogla podnjeti da se svijet ne vrti oko nje. Tu je još i problem što je MM vezan za nju, pa mi je dosta trebalo da njemu ukažem na neke stvari, svađali smo se kog cigani, bilo je i prijetnji rastavom, ali nisam popuštala ni milimetra, jer to je moj život i želim ga živjeti onako kako si ga sama postavim. I ne tangiram one fore, to je njihova kuća, pa se moram pokoravat njihovim pravilima. Malo morgen!! Kuća njihova, ali moj život. Ne smetam im, financijski sudjelujemo u troškovima i ne dozvoljavam da mi neko skače po glavi i uvjetuje mi kako ću živjeti.
Napravila sam ono što i mala teta, distancirala sam se od njih, ponašam se kao da živimo u zgradi sa susjedima. Što manje kontakata, to bolje. I odmah je puno manje svađa među svima nama.

Ja se bojim da jednog dana i ja nebudem isto tako dosadna i naporna snahi, zetovima ili kćerima, a naročito sinu ;-)
Nažalost, s godinama čovjek izgleda da sve teže prikriva svoje mane, a postaje naporniji i zločestiji, radoznao i sl. Iskreno, poznajem samo jednu osobu koja to nije (bar se trudi), a to je moja teta, i mislim da bi joj snaha mogla dat pusu. Žena im je ostavila namješten stan u centru Zg. i odselila se, pomogne kad je pitaju, ništa ih ne opterečuje sa svojim zdravljem, tj. bolestima i sl., sve sama riješi, a opet je njima tu kad je trebaju. Ovo meni služi za primjer!

Lela, suosjećam s tobom.

Mi živimo s mojim tatom unazad par godina od kad se vratio s otoka.

Djeca su u jednoj sobi, on u drugoj, a ja i mm razvlačimo kauč u dnevnom boravku. Problem je taj što je dnevni spojen s kuhinjom pa moj dragi otac svaku noć pod izlikom da mu treba nešto iz kuhinje usput pokriva nas dvoje koji se nerijetko probudimo. Ajde što pokriva djecu, iako se po potpisu može vidjeti da su to u stvari već gotovo odrasli ljudi, ali što dolazi pokrivati nas je stvarno pretjerano. Baš sam neki dan s njim imala jednu žešću raspravu u vezi toga, pa je obećao da to više neće raditi, iako mu nije jasno zašto mu nismo zbog toga zapravo zahvalni.
Moram reći da je preko dana sve Ok, on je u svojoj sobi, uglavnom za kompom ili gleda tv, tamo mu donosim jesti po njegovoj želji. U kuću nam dolazi tko hoće, nikad nam nije radio neke veće probleme, ali brate mili to pokrivanje noću je too much.:yes:
Moram li reći da nam je to najefikasnija metoda kontracepcije:mrgreen:

I još nešto, gluh je ko top, pa svaki razgovor s njim nalikuje pokvarenom telefonu.

Sad sam ga malo izogovarala, ali ipak ga svi volimo i želimo da bude s nama što duže. 80 mu je godina tek:-)

¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸ ¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸ ¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸ ¸

Citiraj:

---

BODULICA prvotno napisa

Lela, suosjećam s tobom.

Mi živimo s mojim tatom unazad par godina od kad se vratio s otoka.

Djeca su u jednoj sobi, on u drugoj, a ja i mm razvlačimo kauč u dnevnom boravku. Problem je taj što je dnevni spojen s kuhinjom pa moj dragi otac svaku noć pod izlikom da mu treba nešto iz kuhinje usput pokriva nas dvoje koji se nerijetko probudimo. Ajde što pokriva djecu, iako se po potpisu može vidjeti da su to u stvari već gotovo odrasli ljudi, ali što dolazi pokrivati nas je stvarno pretjerano. Baš sam neki dan s njim imala jednu žešću raspravu u vezi toga, pa je obećao da to više neće raditi, iako mu nije jasno zašto mu nismo zbog toga zapravo zahvalni.
Moram reći da je preko dana sve Ok, on je u svojoj sobi, uglavnom za kompom ili gleda tv, tamo mu donosim jesti po njegovoj želji. U kuću nam dolazi tko hoće, nikad nam nije radio neke veće probleme, ali brate mili to pokrivanje noću je too much.:yes:
Moram li reći da nam je to najefikasnija metoda kontracepcije:mrgreen:

I još nešto, gluh je ko top, pa svaki razgovor s njim nalikuje pokvarenom telefonu.

Sad sam ga malo izogovarala, ali ipak ga svi volimo i želimo da bude s nama što duže. 80 mu je godina tek:-)

¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸ ¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸ ¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸ ¸

---

Meni to pokrivanje baš sipma - brine se čovjek za svoje dijete koliko može. Nije da bih bila u vašoj koži, ali izvana je dirljivo.

Lela - ima jedna narodna "ne možeš biti j.... i pošten", očito ti puštaš da ti prelazi granice i manipulira svojim ucjenama. To neće stati dok ti ne podvučeš crtu. A može biti jako otrovno za tvoju obitelj - tebe i tm. Ne kažem ja da će ona stati ako joj pokažeš zube, naprotiv pojačat će ucjenjivanje i pritisak, ali ako budeš dosljedna i postaviš jasna pravila, počet će ih više i poštovati . A ti ćeš rjeđe imati potrebu kukati, jer ti neće biti pun kufer.

Citiraj:

---

lela77 prvotno napisa

Pozdrav svima!!:-)

Problem nije moj otac koji je iznad svega tolerantan i nenametljiv već moja mama koja mora sve imati pod kontrolom.
To me totalno dovodi do ludila jer sve mora znati,gdje smo bili,s kim smo bili,šta je tko rekao,napravio....do onih najbanalnijih zanovijetanja tipa;kiša ti pada jesi skinula veš sa sušila,ovaj cvijet ti se osušio,vjerojatno ga ne zalivaš dovoljno.....mogla bi tako do sutra!
Mislim imam 33 godine živim svoj život,normalna sam i sposobna osoba,nisam nikakav debil koji nije sposoban za samostalni život....!!
I najveći problem upravo leži u tome što ona nije u stanju na bilo koji način pustit me da živim svoj život. Neradi se o tome da se ona miješa u bilo kakve odluke koje se tiču moga muža i mene već očekuje da sam tokom cijelog dana u kontaktu sa njom.
(

---

Draga lela,

Ne mogu ti nista pametno reci osim da te potpuno razumijem jer moja zmaj mama je ista (iako bogu hvala ne zivim s njom).
Samo da ti saljem puno dobrih vibracija da izdrzis dok ne nadjes rjesenje.

Moj savjet je odi u podstanare dok jos imas muza i zdravu pamet (ako nemas drugi izbor). Netko kaze da je skupo davati n tisuca kuna za podstanarstvo, ali moj mir, moji zivci i moja kuca vrijede beskonacno... hrpe drugih stvari cu se prije odreci nego toga.

Sve ovisi kakva si osoba, koji ti je prag tolerancije, ako je osoba više onak flegma i lako prelazi preko stvari i problema: pa tako onda nekako
i može funkcionirati zajednički život.
Ako je osoba malo tanjih živaca, ako se problemi gomilaju, ako zbog puno osoba u kući dolazi do nemira, onda je moj odgovor da nema smisla pokušavati trpjeti jer do mira neće doći nikada!
Samo će živci biti sve tanji, odnosi sve gori, a ako i odnos sa mužem
pati zbog cijelokupne situacije treba petama vjetra dati čim prije!

Jer će se trajno narušiti odnosi sa familijom, dugo njegovan odnos sa mužem može poprimiti druge neželjene oblike, a oporavak na staro je težak proces...uglavnom stvari se zakompliciraju i stvarno postanu tužne i bolne za sve članove zajednice.

I to zbog čega, zbog nekih stvarno ne vrijednih stvari, samo zato jer svako do nas želi pokušati živjeti na neki nama željeni način, jer je svatko od nas osoba za sebe (sa svojim manama i vrlinama)
dok drugima, logično, to ne odgovara, život u dvoje (ako se baše ne kliknete) je težak, a kamoli u grupi....odseliti se po brzom postupku, jer dok dođu djeca stvari se naveeeliko kompliciraju!


Ps. Također podpisujem Smedju u svakoj riječi!

Ja sam se preselila iz svog rodnog kraja 100-njak km dalje, pa nije bilo govora da živimo s mojima, ali smo zato trebali živjeti s njegovima, međutim otišli smo u podstanare. Sad imamo vlastiti stan. Uglavnom, upravo moja majka mi je dala zlatan savjet: "ni sa mnom ni s njegovima ni s ikim....trebate živjet sami!". Ona je to znala iz vlastitog iskustva, jer smo dugo živjeli s babom i didom u zajednici ...
Svekiji mi se ionako previše petljaju u život, brak, a sad i odgoj djeteta, tako da još živim s njima, popi**ila bih skroz.........
Makni se dok ti je vrime, najvažniji su tvoje zdravlje i tvoj brak... držim ti fige, sretno!!! :love2:

Cure drage hvala vam od srca,divne ste!!:love2:
Puno mi znače vaša objektivna mišljenja i to što mogu dosta toga naučiti iz vaših iskustava!!:yes:

Citiraj:

---

oka prvotno napisa

Sve ovisi kakva si osoba, koji ti je prag tolerancije, ako je osoba više onak flegma i lako prelazi preko stvari i problema: pa tako onda nekako
i može funkcionirati zajednički život.
Ako je osoba malo tanjih živaca, ako se problemi gomilaju, ako zbog puno osoba u kući dolazi do nemira, onda je moj odgovor da nema smisla pokušavati trpjeti jer do mira neće doći nikada!

---

Potpisujem.

Najbolje rješenje je kupit stan pola pola i onda ti radis kaj hoces. Ja zivim sama s mm u stanu njegovih roditelja.Jucer su bili i ona je nesto morala ic u nasu spavacu sobu jer ispod kreveta ima nekih stvari i pita mene jel moze uci u nutra ja kazem ha uđite na to njegov stari komentira pa kaj ja u svom stanu moram pitat dal mogu uc u koju sobu il ne,mislim si naravno da moras ako si mi dao stan da ja tu živim onda mi nemas kaj ulazit u moju spavaču sobu.Poludila sam jučer.Da ne kažem da ona isto ima svoje dobronamjerne savjete koje meni idu na živce jer ja imam 31 godinu i želim živjet svoj život i odlučivat u svom životu sama s mm. Mene isto to toliko živcira da bi vrištalča svaki put kad dojde pa nek me proglase neuračunljivom

Draga lela77, mislim da znam kako ti je, jer sam bila u sličnoj situaciji, samo što su kod mene bila još i djeca. Najbolje ju je zaposlit što je više moguće, onako uljudno da ne može odbit, pa će se sve manje počet motat okolo. Vjeruj mi!!!

Citiraj:

---

smedja prvotno napisa

Moj savjet je odi u podstanare dok jos imas muza i zdravu pamet (ako nemas drugi izbor). Netko kaze da je skupo davati n tisuca kuna za podstanarstvo, ali moj mir, moji zivci i moja kuca vrijede beskonacno... hrpe drugih stvari cu se prije odreci nego toga.

---

X

Meni moj mir nitko ne može platiti.

I s drugog dijela grada ne stižu prijetnje samoubojstvom, već žalopojke da će skoro umrijeti. Moj komentar na to, kad mi je prekipilo, je bio da nisam ja te sreće :) I više se nikad nije ponovilo :)

Mi nećemo mora još dugo vidjeti. I budžetiramo maksimalno.

I baš me briga kako im je u njihovim cipelama jer se niti najmanje ne bojim da će se to meni dogoditi. Samo bi me poplava ili opća glad natjerala na zajednicu sa djecom i njihovim obiteljima. Radije bih živjela s mm-om u nekakvom unajmljenom sobičku jer, opet, meni moj mir nitko ne može platiti.
Ježim se od pomisli da bi moji sinovi, danas-sutra, mogli imati i jednu svađu u braku jer su stali na moju stranu ili takve nekakve gluposti. I da bi im žena mogla biti nezadovoljna,jadna, tužna i štatijaznam kakva zbog mane. Radije da me stjeraju u rodno mjesto, nego da im remetim obitelj!

lela ako svojoj majci nisi rekla smireno oči u oči sve što si napisala u svom uvodnom postu, onda pokušaj najprije to. I u obliku normalnog razgovora uz kavicu, dok je opuštena i dobre volje, veće su šanse da se ne osjeća napadnuto i ugroženo.
Ako selidba nije opcija, mislim da je to jedini način za daljnji suživot. A najbitnije od svega je što ona upravlja tobom nametanjem krivnje i grižnjom savjesti, da ne kažem strahom za nju. To nije nikako u redu! Na to nema nikako pravo!
Ako razgovor nema ploda, prihvati to i ne dozvoli da upravlja tvojim osjećajima na takav način. Očito je da ona sama ima problem "napuštanja" i odovajanja od tebe, strah od tvoje samostalnosti. Vjerovatno osjeća da nema ispunjen vlastiti život.
U svakom slučaju, ti si ta koja treba napraviti taj rez. Zbog obje.
Suosjećam s tobom. I sama sam slično prošla sa sveki. Trebalo mi je dugo vremena i živaca da skupim hrabrosti i odvažim se na riješenje. U našem slučaju to je bio betoniranje ulaza u naš dio stana. :) I amen. Sad smo si super jer smo sretni i svak ima svoj život, napokon.

Ne daj da itko upravlja tobom i narušava kvalitetu života. Izbori se za sebe i ono što ti je važno.

Ovako je meni bilo dugi niz godina.
Druga strana medalje je da mi je mama takva kakva jest čuvala blizance. Nisu išli u vrtić do 6 godina. To je bio veliki plus u vrijeme rata jer niti jedan karlovački vrtić nije imao sklonište.
Danas u moji roditelji stari. Malo pričaju.
Stres mi više ne dolazi od njih nego od djece u pubertetu.
Tako...
Uvijek nešto...
Hvala Bogu da je tako da ih imam sve, i djecu i starce i muža...pa što ako me nekad iznerviraju.

Citiraj:

---

ekoi prvotno napisa

lela ako svojoj majci nisi rekla smireno oči u oči sve što si napisala u svom uvodnom postu, onda pokušaj najprije to. I u obliku normalnog razgovora uz kavicu, dok je opuštena i dobre volje, veće su šanse da se ne osjeća napadnuto i ugroženo.
Ako selidba nije opcija, mislim da je to jedini način za daljnji suživot. A najbitnije od svega je što ona upravlja tobom nametanjem krivnje i grižnjom savjesti, da ne kažem strahom za nju. To nije nikako u redu! Na to nema nikako pravo!
Ako razgovor nema ploda, prihvati to i ne dozvoli da upravlja tvojim osjećajima na takav način. Očito je da ona sama ima problem "napuštanja" i odovajanja od tebe, strah od tvoje samostalnosti. Vjerovatno osjeća da nema ispunjen vlastiti život.
U svakom slučaju, ti si ta koja treba napraviti taj rez. Zbog obje.
Suosjećam s tobom. I sama sam slično prošla sa sveki. Trebalo mi je dugo vremena i živaca da skupim hrabrosti i odvažim se na riješenje. U našem slučaju to je bio betoniranje ulaza u naš dio stana. :) I amen. Sad smo si super jer smo sretni i svak ima svoj život, napokon.

Ne daj da itko upravlja tobom i narušava kvalitetu života. Izbori se za sebe i ono što ti je važno.

---

ekoi slažem se apsolutno sa svim što si rekla!! Razgovarati sam pokušala i previše puta ali nikada nije urodilo prevelikim plodom jer ona i dalje ne odustaje od svojih prohtjeva i nerealnih očekivanja,isključivo je ona u pravu i sa njom nema zdrave komunikacije i normalne rasprave.
Pored sve silne pažnje koju joj poklanjam ona i dalje traži više i više i nije u stanju prihvatiti da smo ja i mm i sutra naše dijete jedna nova obitelj i da je on meni najvažniji na svijetu. Iako ona jako dobro zna da je ja jednako volim bez obzira što su se moji prioriteti promjenili ona i dalje koristi svaku priliku da me provocira i da mi svakodnevno komplicira život.
Kao što si rekla problem je što sam ja preosjetljiva i preemotivna i što ona upravlja sa mojim osjećajima na tako ružan način.
I apsolutno sam svjesna da sam ja ta koja mora početi drugačije razmišljati i ne dozvolit joj da na takav način upravlja samnom.
Najveći problem je što kad god nešto napravim za sebe u tom smijeru i suprodstavim se na bilo koji način,pojavi se ta vražja grižnja savjesti kojoj se moram naučit othrvat,što opet nije lako jer otkad znam za sebe živim u tom začaranom krugu koji mi je ona svojim ponašanjem nametnula.
Komplicirano do bola ali nadam se da ću u buduće biti pametnija jer ovakvo stanje dovodi do ludila mene a što je još gore i moga muža jer me više nemože gledat tužnu,nervoznu,nezadovoljnu.....Jer se na kraju sve svodi da se moj svaki dan vrti oko nje i njenih ludosti,umjesto da sam skoncentrirana na svoga muža,sebe i naše osobne probleme!!

baš mi je žao, meni je moja mama najveća životna podrška, živimo u istoj zgradi, stambena zgrada sa 16 stanova, mi smo u mom devojačkom stanu, a oni su sebi kupili manji u prizemlju, ali živimo kao bliske komšije, nema upadanja, dosađivanja, zivkanja, o svemu se dogovaramo, jedino su deca nekad malo dosadna, visile bi kod bake, ali ona ih stvarno divno pazi, nema previše ni slatkiša, ni crtaća, zna se da je mama mama, i da je moja zadnja što se tiče njihovog vaspitanja.

I sa MM se divno slažu oboje. Silom prilika smo živeli zajedno nekih 9 meseci kad se starija rodila, to je bilo baš loše za sve. Posle smo mi iznajmili stan u istoj zgradi, a od pre 5 godina smo svi svoji na svome.

Što se tiče tvoje mame, ovako kako opisuješ to se zove "emocionalni vampir" - vrsta narcističkog poremećaja ličnosti, proguglaj malo pa ćeš videti da li se stvari podudaraju.

griznju savijesti pokusaj eliminirati cim prije. ona je razoran osjecaj koji su nam drugi nametnuli da bi mogli vladati nama na nacin koji oni zele. zamisli to kao konce marionete.
ljudi idu do kuda mogu, kada se ti rijesis griznje savijesti, mama ce te manje gnjaviti jer joj jednostavno neces biti plodno tlo. a krivnju sqvijesti nemas zasto imati jer ona je tvoj roditelj, i sta god roditrlji da rade, nemaju to pravo predbaciti djeci. to je bio njihov izbor i ti im nisi duzna.
jednom prilikom sam suradjivala sa jednom psihijatricom pa sam ju pitala da li je ikad imala problema sa nekim od pacijenata, pa je rekla: ne, nikad im nisam dala nesto na sto bi se zakacili.
da li tvog tatu ona gnjavi? ako ne, promatraj kako on reagira na njena zanovijetanja, mozda mozes nesto od toga primijeniti...

Složila bih se sa zhang