Galami dok mi pričamo

U posljednje se vrijeme naše 18. mj. dijete toliko uzgalami kada MM i ja razgovaramo da nije za slušati.
On dođe s posla, sjedimo za stolom svi troje ili stojimo i pričamo, a ona dođe i krene galamiti. Maaaaaaamaaaaaa! I nije da nešto hoće. Ono, mama daj mi ovo ili ono (iako nekada bude i to) nego jednostavno skreće pažnju na sebe.
I to mi je razumljivo.
Čak sam jednom totalno pogriješila, ne znam, to je valjda toliki klišej da mi je jednostavno ispalo iz ustiju: Dok mama i tata pričaju, ti moraš šutjeti. Kako glupo od mene! Naravno da ne očekujem od nje tako nešto niti to smatram ispravnim i dobrim ponašanjem. Odmah sam joj objasnila. No ne možeš malom djetetu to tek tako objasniti.
Jednom sam se izderala na nju tako jako da se baš rastužila što inače uopće nemam običaj.
Dere se iz petnih žila, mislim da ju cijelo naselje čuje. Nekada se bojim da će joj puknuti glasnice.
Inače joj cijeli dan posvećujem pažnju, stalno sam s njom kod kuće, pričamo o svemu, doživljavamo je kao ravnopravnog člana obitelji, MM čim dođe kući, igra se s njom, priča, pjeva, svira. Malo toga joj branimo (tu mislim na predmete u stanu koji su prilagođeni njoj...)
Kako se postaviti jer nekada stvarno nije za izdržati. Toliko se dere da meni mozak zablokira. Uopće ne mogu misliti. Samo čekam da završi sa svojim zavijanjem. Onda nešto pitam MM ili on mene, onda ona opet...

MOram napomenuti da sam i ja inače dosta glasna osoba. Znam se izderati na MM, ali ništa ozbiljno, nisu to svađe, više ono, ne znam, kroz zafrkanciju, ali glasno. I s obitelji sam takva, za stolom. I MM je ponekada takav u opuštenoj atmosferi.

Kako umiriti malog galamdžiju?

Eh da, tako se zna ponašati i s bakom i dedom. Oni se, naravno, smiju.

Citiraj:

---

Dok mama i tata pričaju, ti moraš šutjeti. Kako glupo od mene!

---

nije uopće glupo, samo trebaš preformulirati u "Dok netko priča, ostali ga slušaju". To je pravilo dobre komunikacije i treba ga vježbati od malena. I vrijedi u oba smjera, ako vi pričate, ona se treba naučiti strpiti da dovršite, a ako ona priča, onda vi nju morate strpljivo saslušati i ne prekidati.
I uglavnom trebaju godine da se to savlada :mrgreen: pa nemoj previše očekivati :) budi strpljiva. i pazi kako ti razgovaraš s drugima, jer ako se tebi dešava da prekidaš ljude usred rečenice, onda ona to vidi i čuje.
ako vas baš jako ometa u razgovoru, onda ju pogledaj ravno u oči, koncentriraj se samo na nju nakratko, reci joj da sada slušaš tatu ili da moraš tati nešto ispričati, i da čim završiš da ona može reći što želi.

SikaPika poslušaj savjet Lutonjice, potpuno je u pravu! Treba im reći dok pokušavaju, treba im objasniti i držati se toga, a stvaarno trebaju godine da usvoje to gradivo.

Ja sam isto radila kao i ti pa napravila veeeliku grešku, stalno sam mislila da je još premala da ju učim pričekati i stvorila sam čudo(vište):mrgreen:.
Dan danas vodimo bitku oko toga, a kako molim te lijepo brat (2,5god) nije premali da pričeka....:roll:

I to kad ona viče dok vi razgovarate, ista stvar i kod nas, samo što sad baš ne viče, ali uvjek ima nekakav razlog da
nas prekida....:-x (ali joj ne dozvoljavam)

Sad kad se okrenem unazad mislim da mi je greška bila da ju jednostavno nisam učila i postavljala granice na vrijeme(jednostavno u hodu), naime, rekla bih da ona i nije imala nekakve granice... sve je bilo podložno njoj, sa njom sam bila doma, riječ NE je jaaako rijetko bila korištena i sad mislim da mi je to bila greška.
Jer mi drugo dijete ima isto svu slobodu svijeta, ali ipak zna neke granice i sasvim je sve u redu, i definitivno bolje kako za njega tako i za sve nas.
Čak je on puuuno sretniji sa svojim granicama nego što je ona bila bez njih.

Prvo se ti sama sa sobom pokušaj dogovoriti što ćeš tolerirati, a što nećeš i onda to provodiš i ne odstupaš, ali skoro nikada :mrgreen:

Moj sin će uskoro šest a zadnje četiri pokušavamo usvojit pravilo da se ne upada drugima u pola rečenice, al dobro i mm ima problema sa upadanjem u njegove rečenice.

Kod nas ista priča, curica je iste dobi kao tvoja. Razlika je u tome što ja radim pa popodne kad dođem doma nastojim biti samo njena, tih par sati koliko imamo do njenog spavanja (MM-a nema). Ali ako nam slučajno netko dođe, nemoguće je razgovarati jer ona traži svu pažnju svih pristunih, i ako se slučajno zapričamo odmah je galama i protest. A mene onda grize savjest jer se ne posvećujem njoj...
Savjet od Lutonjice mi se čini odličan, počet ćemo ga i mi pomalo primjenjivati, mislim da već dovoljno razumiju.

Citiraj:

---

Lutonjica prvotno napisa

I uglavnom trebaju godine da se to savlada :mrgreen: pa nemoj previše očekivati :) budi strpljiva.

---

je, ovo je točno, mi još uvijek skorošestogodišnjaka pokušavamo naučiti da nas ne prekida dok razgovaramo (jer bismo inače bez njih razgovarali tek negdje oko ponoći). kad smo u autu i razgovaramo nešto što njemu nije zanimljivo ili ne kuži - viče da prestanemo pričati, kad smo doma, pojačava televiziju, pogotovo ako on nešto gleda.......prestrašno.......da smo ranije znali što nas čeka, odmah u početku bismo to shvatili puno ozbiljnije

Ista stvar i kod nas. Dogodi se da muz dodje s posla, preuzima malu a ja odlazim na posao. I ono usput trebamo si nesto reci ili dogovoriti se a ona zna biti ko poludjela! Jednostavno, najvise smo vremena posveceni njoj i cim nije u centru paznje,uh,to ju jako boli. No, mi smo ustrajni u objasnjavanju da tata i mama moraju razgovarati i da ona mora pricekati da se nesto dogovorimo i onda ju ponekad i ignoriramo jer jednostavno, jurnjava je, ne stignemo joj svaki put objasnjavati na tenane. Kada ima vremena, objasnimo joj nekad i par puta pa kako kad-nekad uspije pdmah, nekad treba malo duze. Nadam se da ce ju vrtic na jesen malo nauciti da ne moze uvijek biti zvijezda i da nije jedina na svijetu. Ali polako, bit ce valjda bolje

Ni M.(3 god.) ne dopušta da mm i ja pričamo:roll:. Čak je u zadnje vrijeme počeo vikati "tišina".Objašnjavamo mu ali mislim da će proces prihvaćanja ići poooolako. Nekako mi je to povezano s njegovim temperamentom. Uvijek je on svuda najglasniji,najaktivniji...Ego mu je do neba i nazad i naravno smatra da uvijek mora biti u centru pažnje. Ja sam kod kuće i max sam mu posvećena,kao i mm.Kod nas je ova pojava rezervirana samo za mene i mm-a,u gostima se sasvim normalno ponaša i nikada ne viče. Moram priznati je komunikacija između mm-a i mene u zadnje tri godine pala na niske grane.:mrgreen:

Lutonjice, u pravu si.
Moram priznati kako cijelo vrijeme mislim da je premala da bi to shvatila, ali nije, sada se izgrađuju dobri temelji.
Hvala na savjetu, krećem već sutra (danas se nije derala :zaljubljen:).
A što se tiče MM prekidanja, e tu budem stvarno ljuta. Što je najbolje, inače je jako pristojna osoba, ali ovo mu je baš mana koja me zna jako razljutiti. Često dođe i prekine nas dvije dok nešto radimo. Morat ću ga upozoriti.
Hvala cure!