Prisiljeni povratak na posao

Rodila sam prije 11 mjeseci, prije toga radila cijelu trudnoću do obaveznog porodiljnog, čak i noćne smjene. Budući da mi je ovo treće dijete, veselila sam se duljem ostanku kod kuće, možda ne sve tri godine, ali dulje od godinu svakako(nakon što bih se vratila na posao planirala sam raditi pola radnog vremena budući da nemam pomoć bake). Radim u državnoj službi, pomalo specifičan posao- nije baš jednostavno naći zamjenu. Neki dan me izbacio iz takta poziv ravnatelja da kako ja to mogu uopće planirati, ako se ne vratim nema tko raditi- u stilu propast će odjel, propast će svijet...Sve je to začinjeno još i ucjenama- nije vam stalo do posla, kad se vratite nećete imati gdje raditi, poslat ću vas u drugi grad pa putujte svaki dan,itd.itd. Kolegici koja radi četiri sada ( također treće dijete) govori da šta njoj znače ta četiri sata, što uopće može za to vrijeme napraviti ( a i te kako dobro odradi posao), mi i naša prava...arogantno i neljudski. Puno godina sam uložila u školovanje i edukaciju, ostavljala svoje dvoje djece, sada sam im samo htjela dio toga nadoknaditi. Nekako mi se čini da samo mi u našem malom gradu, na našem poslu, nemamo zakonskih prava, tretirana sam kao kriminalac zato što želim dulje ostati sa svojom djecom.
Zanima me da li je netko bio u sličnoj situaciji, i kako se postavio?
Do kud sežu granice takvog čovjeka?
Znam da me nitko ne može prisiliti na posao, ali očajna sam zbog ove situacije- pogotovo što se jednog dana ipak moram tamo vratiti.

mobbing.
priprijeti tužbom pa ćeš vidjeti kako će reagirati
najprije upozori o svojoj namjeri da reagiraš na ovu nepravdu, ako ne pokaže "razumijevanje" (odnosno ne smiri se u svojim ucjenama i prijetnjama), počni vikati ti

Citiraj:

---

Maya_78 prvotno napisa

mobbing.
priprijeti tužbom pa ćeš vidjeti kako će reagirati
najprije upozori o svojoj namjeri da reagiraš na ovu nepravdu, ako ne pokaže "razumijevanje" (odnosno ne smiri se u svojim ucjenama i prijetnjama), počni vikati ti

---

XX

slažem se sa mayom !

Drzi se zakona i ne dozvoli da te gaze. I mene su pokusali gaziti, isto drzavna firma. Platila sam i odvjetnika kad sam se pocela gubiti u Zakonu. Isto ne znam gdje ce me poslati raditi poslije. Tjesim se da taj posao i nije toliko ni divan, a ni siguran (sto se tice gubitka posla). Postoje i drugi poslovi u privatnim firmama gdje poslodavac ipak pazi na ponasanje prema radniku jer i taj radnik ima neka prava, a i otici ce ako je poslodavac los.

nažalost, postoji predrasuda da su zaposleni u državnim firmama/službama "zaštićeni": jesu, donekle, kolektivnim ugovorom i sl., ali uvijek postoji netko tko ti može zagorčati život iz samo njemu poznatih razloga, a to nerijetko i čine - ako mogu (ako su "jači" hijerarhijski/spolno i sl.) - i to opet iz nekih sebičnih potreba ili razloga...

nadam se da se tvoj šef malo "urazumio"

Hvala cure na podršci! Ma kakvi urazumio. bila sam danas na razgovoru ( više je to bio njegov monolog), i eto ja se moram do ponedjeljka (koja ucjena?) odlučiti hoću li doći 1.9.raditi ili ne ( inače će ukinuti odjel, ono bit će smak svijeta). Ja sam mu trenutno jedina opcija na koju može vršiti pritisak (da što mi vrijede moja prava, kada bih trebala imati moralnu obavezu raditi,pa ona sranja da i eto on je bio odsutan dok su mu djeca bila mala,bla,bla). U 10.mj. dijete će mi imati 1,5 godinu, i ne znam kakva će mi biti situacija, hoće li spavati noću(sada je katastrofa), a budući da nemamo baku mislila sam ipak ostati još malo duže kod kuće. A sad nakon ovog razgovora uopće se nemam želju vratiti prije 3.godine, i ne mogu se obavezati na povratak 1.9. eto,mislim da ću tako odlučiti.

Kod nas ništ nisi prisiljen i radiš kak hoćeš ( bar je tak u mojoj firmi) i moj šef je rekal sad je nebu najmanje godinu dana, njegova žena zadnji put ostala doma 2.5 godine ( dela u školi) , i već imaju novo dete koje puni već godinu dana ( četvrto im je),. naša je firma d.d.

Ja ti dajem punu podršku, ako ti to išta znači. Ne daj se ucjenjivati, on to ne smije raditi!
I kako su cure već napisale - to je čisti mobbing!
Ja bih ga prvo upozorila, pa prijavila (navodno se prvo treba obratiti sindikalnom povjereniku,pa tek onda tužba).
I ne bih došla sigurno prije isteka 3 god.
ukinut će odjel, mo'š mislit' ! ako je za ukinuti, ukinut će ga s tobom ili bez tebe. A tebe prebaciti, kako ono, u drugi grad... Vratila se ti ranije ili ne.....Baš!

Ne daj se ;)

i kod mene su bili netrpeljivi prema mom porodiljnom, pretrpavali me
poslom prije odlaska kao da nikada neću otići pa sam i prekovremeno trudna
radila da sve dovršim, i kad sam se vratila nije me čekalo moje radno mjesto,
izbrisali su me iz svega u što
sam bila dodatno uključena (i dobivala extra lovu) i sl.
Dakle totalna degradacija. I to u državnoj službi u kojoj smo kao "svi zaštićeni"
A da li bi išta mijenjala? Naravno da nebi! Imam svoju obitelj i uopće mi nije žao što
se nisam ranije vratila jer nam je to vrijeme bilo itakako dragocjeno.
A što sam poduzela?
Ništa spektakularno. Kad sam stigla, marljivo sam se prihvatila svog posla,
ponovno dokazala da nešto znam, bez svađe i sukoba ponovno povratila "radi porodiljnog
izgubljeno povjerenje". Više se nitko ne sjeća koliko me nije bilo, ali se moja djeca i ja itekako
sjećamo mog porodiljnog.
I tebi bi savjetovala da iskoristiš svoje pravo porodiljnog koliko odgovrara tebi i tvojoj obiteji,
i furaš svoj film. Imat ćeš još godina i godina staža za odraditi, dokazati se, napredovati.
šefu je jednostavnije tebe gnjaviti, nego ti tražiti zamjenu ili sl. ali to nije tvoj problem

a što je s opcijom 4h? to on ne priznaje kao rad ili ti ne bi?
ne znam kakva je priroda posla u pitanju, ali - ono što 2xmama kaže - ako će ukinuti odjel, to neće biti zbog tebe itd.
to je sve samo jedna velika ucjena da se postigne grižnja savjesti i nekog natjera na nešto što ne želi, a što je u interesu druge osobe
kakve su to gluposti s njim i njegovom malom djecom, pa nije im on sisu davao i budio se s njima po noći!!!

Da, kao što Maya kaže, to je samo sve jedna velika ucjena da se postigne grižnja savjesti. Ali ja imam jedino grižnju savjesti prema svojoj djeci, koliko god vremena s njima provodim uvijek mi je premalo. Ako bih i došla raditi nakon što mi dijete navrši dvije godine, imala bih pravo raditi na 4h praktički još dvije godine- što je za mene povoljna opcija, ali naravno njemu to ne odgovara i to mu je još jedan oblik omalovažavanja ( već mi je napomenuo da eto mogla bih par mjeseci raditi 4h,a onda preći na puno radno vrijeme), ma samo vuče vodu na svoj mlin. Ispadam generalna budala jer sam se godinama žrtvovala za posao,radila u svim mogućim i nemogućim uvjetima, a to nitko niti cijeni, niti ima razumijevanja. Zato kao što kaže Krojachica treba furati svoj film, jer se djeca dobro sjećaju tih dana posvećenih samo njima. Moj mali sin od 11 godina mi je rekao: ja sam protiv da ti sada ideš raditi, ovako si smirena i sretna, onako ćeš biti samo živčana!! A odjel ako će ukinuti, ukinut će i sa mnom i bez mene, ne mogu ja spasiti svijet. Ali je odvratno što moramo takve torture prolaziti i biti prozvane za nešto na što imamo pravo.

u ovom odgovoru si sve rekla
društvo je zapravo to koje je za okriviti za takve stavove pojedinaca
ja uvijek kažem da čitava ekonomija počiva na neplaćenom ženskom radu!
tako se i skrb o djeci ne smatra radom, kamo li kuhanje i ostalo
da se ove aktivnosti pošteno valorizira, tek onda bi se moglo ravnopravno raspravljati o "pravima"
da ne pričamo da je vrijeme provedeno s djecom stvarno neprocjenjivo :heart:

Da, tocno je da nam se ne cijeni nas zenski rad, ali imamo nesto neprocjenjivo za uzvrat, na cemu nam muski beskrajno zavide: majcinstvo i sve sto ide s tim.

U firmi je svatko zamjenjiv. Slika koja se prikazuje radniku da je nezamjenjiv je samo poticaj radniku, nista drugo. Raditi se mora, najbolje sto se moze, i samo tako mozemo prezivjeti, ali nitko nije nezamjenjiv, a djeca su nesto u sto trebamo ulagati, za svoje i opce dobro, nesto sto se ne moze usporedivati s poslom. Voljela bih da svi mogu u pocetku biti sa svojom djecom jer vjerujem da bismo tako dobili sigurnije i kvalitetnije drustvo kad djeca odrastu.

Onaj sef koji sebe usporeduje s majkom je teska ljencina koja samo misli kako se izvuci s posla, pokusavajuci svoje frustracije (zbog toga sto mora raditi) lijeciti na podredenoj majci. Tesko je takvog imati za sefa. Nikako ne misliti da on govori ispravne stvari.

Joj... malo sam se raspisala... Suosjecam s tobom. Zao mi te je. Ne daj se, cuvaj dijete.

Hvala Molly, prekrasno si ovo napisala, istina je sve što si rekla.
Hvala svim curama na podršci.

Nema na cemu :kiss: