Da li su to vrtićke fore?
Mislim sigurna sam da jesu. Mia je od ove godine kad je nešto pitam počela šutiti i smijuljiti mi se u lice. Primjetila sam da to radi i djevojčica s kojom se ona najviše igra u grupi, a i Mia mi je rekla tko joj je to pokazao. Jurtos primjerice je rekla kako neće jesti salatu jer to ne radi ta malena...
Ja joj rekoh da bi baš bilo lijepo da ona jede salatu kao što i doma jede pa da i njena prijateljica to vidi pa i nju oponaša.
Nego, znam ja da će biti još takvih oponašanja, i da ne možemo baš na sve utjecati, ali me zanima koje vam bisere klinci donose doma?
Re: Da li su to vrtićke fore?
Nego, znam ja da će biti još takvih oponašanja, i da ne možemo baš na sve utjecati, ali me zanima koje vam bisere klinci donose doma?[/quote]
Dakle da krenem od samog početka. Mislim da su raznorazne fore koje je Sonja donosila iz vrtića povezane i isprepletene s raznoraznim fazama kroz koje prolaze sva djeca.
Prvo je krenulo sa šutanjem, udaranjem, grebanjem, ugrizima i svim ostalim fizičkim načinima izražavanja osjećaja, bilo ljutnje bilo sreće...(imala je 3 godine kad je krenula u vrtić i tad je sve krenulo) recimo šut nogom ak ne dobije ono što traži ili ugriz ak je sretna. :shock:
Zatim se nastavilo sa psovanjem, urlanjem, vrištanjem i ostalim verbalnim načinima izražavanja bilo ljutnje, bilo sreće:x
A sad smo trenutno u fazi durenja, izrugivanja i vrijeđanja i plaženja jezika... recimo igramo memory, ja fulam neki par, Sonja veli Ha, ha, ha , tak ti i treba kad nisi skoncentrirana. :roll:
No ono što nam je najteže palo, je bilo izoliranje jedne djevojćice od strane 3 malo starije djevojćice među kojima je i Sonja, jer je jedna od njih rekla da se ne smiju igrati s njom. MM i ja smo na to potpuno :x :oops: :? , razgovarali sa Sonjom mislim čak i mjesec dana o tim ružnim incidentima, razgovarali s roditeljima ostalih djevojćica i s tetama u grupi, i moram se pohvaliti da je lobiranje uspjelo. Više nema izoliranja niti jednog djeteta u grupi, a ako i dođe do pokušaja Sonja se počne igrati s tim djetetom i svi im se polako pridruže. Za svaki slučaj smo u vrtić nosili knjigu "Engleske ruže" (znam znam nije baš neka književnost, ali govori o prijateljstvu i izoliranju jedne djevojćice), nek se nađe.
MM i ja se tješimo da su to ono što i sam naslov ovog topića veli doista samo "vrtićke fore", njihovi mali biseri ili faze kroz koje prolazi svako normalno djete, često se nekima od srca i nasmijemo osim ako je tako strašno da se mora promptno reagirati i jasno im dati do znanja da je takvo ponašanje jednostavno nedopustivo.