HELLP !

Mislite da nisam dobar poznavatelj engleskog jezika? Ne, ne radi se o tome. Ipak, u mom slučaju radilo se o pozivu u pomoć u neku ruku.
Too good to be true bila je izreka koja je potpuno odgovarala mojoj trudnoći. Slušala sam, čitala o raznoraznim simptomima karakterističnim za pojedini period trudnoće. Kao i većina ostalih trudnica iz tjedna u tjedan znatiželjno sam proučavala što će me ili me može zadesiti, ali...
Nisam imala mučnine, nisam povraćala, nisam imala povećan apetit niti posebnu želju ili gađenje prema određenoj hrani, nisam imala glavobolje, nisam imala grčeve u nogama, nisam imala probleme s probavom, oticanjem nogu, nisam imala probleme s noktima, kosom, nisam dobila strije, niti su mi se noge prošarale žilicama, a što je meni najvažnije spavala sam do kraja trudnoće minimalno 8, 9 sati bez malih noćnih šetnji do wc-a. Uživala sam u spavanju i činjenici da to mogu činiti koliko god želim. To što mi se trbuh povećavao bio je gotovo jedini izvana vidljivi znak trudnoće. Pregledi kod ginekologa su uglavnom prolazili: “Sve je ok, vidimo se za tri tjedna”. Too good to be true? Too good!
Bližio se kraj trudnoće. Na redu su bila pitanja: “Hoću li prepoznati trudove, hoće li boljeti, hoće li biti kao u literaturi ili ću i tu biti iznimka?” Desetak dana prije termina iznenada se pojavila bol u leđima, vratu, glavi, nešto kasnije se proširila i na prednju stranu tijela. Hmmm...zvuči poznato..moglo bi to biti to? Očekivani trudovi? Ali nešto ne štima. Bol je konstantna, jaka, nema očekivanih pauza, čudan osjećaj u želucu, kao da nisam jela danima, osjećaj gladi koji ne prestaje uzimanjem hrane..i kad bolje razmislim..baš me i ne boli u predjelu trbuha nego negdje između grudi ili dva tri prsta niže. Bol je jaka, na trenutke je teško locirati centar boli, činilo mi se da me bole i cijela leđa i cijela trbušna strana. Samo kad je na trenutak došlo zatišje, mogla sam reći: “Da, u ovoj točki je najžešće. Nekoliko sati sam durala i grčila se od boli misleći da je to neki čudan uvod u trudove (neki su mi rekli da je to možda “spuštanje djeteta” pa sam odlučila stisnuti zube i hrabro izdržati)..i onda više nisam mogla...udahnula sam i rekla: “Darling, vozi me na hitnu.”
.................................................. .................................................. ............................................
Da li ste čuli za HELLP sindrom? Niste? Ništa čudno. Nisam ni ja do nedavno, a nisu ni mnogi drugi koji su od mene puno više upućeni u medicinu.
Ne brinite drage trudnice, sve vi koje ovo čitate, ne morate se bojati, strašno je mala vjerojatnost da se osobno sretnete s Mr. Hellpom. Sve ovo pišem iz samo dva razloga:

1) zbog eventualno one jedne trudnice koja će osjetiti nešto slično i na vrijeme potražiti pomoć, a ne satima glumiti Supermena
2) zbog jednog čovjeka kojemu ću biti zahvalna do kraja života

Statistike kažu da Hellp sindrom pogađa 0.2-0.6 % trudnica, da jedan od sedam liječnika prepozna da se radi o toj bolesti, a da je smrtnost neprepoznatog dijela 80%. (Informacije uzete sa raznih medicinskih stranica na Internetu). Sve u svemu nimalo ohrabrujuća statistika.
Ostale detalje bolesti neću prevoditi nego ih ostavljam u originalu na engleskom, za one koje zanimaju detalji.

What is HELLP Syndrome?

HELLP is the medical term for one of the most serious complications of pre-eclampsia, in which there is a combined liver and blood clotting disorder. H stands for Haemolysis (rupture of the red blood cells); EL stands for Elevated Liver enzymes in the blood (reflecting liver damage); LP stands for Low blood levels of Platelets (specialised cells which are vital for normal clotting). HELLP is as dangerous as eclampsia (convulsions) and probably more common, although it is less easy to diagnose. Some specialists believe that HELLP may be on the increase for reasons, which are not known.
The typical presenting symptom is pain just below the ribs (‘epigastric pain’), sometimes accompanied by vomiting and headache. This pain is sometimes confused with the discomfort of heartburn, a very common problem in pregnancy. But, unlike heartburn, the pain of HELLP syndrome is not burning, does not spread upwards towards the throat and is not relieved by antacid. The pain is often very severe and is associated with tenderness over the liver. It is not uncommon for women with this pain to be diagnosed as suffering from some other acute abdominal condition, typically inflammation of the gall bladder (cholecystitis).

Once the syndrome is diagnosed the baby should be delivered as soon as the mother’s condition is stable, regardless of the maturity of the baby, since delivery is the only cure for this life-threatening condition.

It is not uncommon for the symptoms to become worse - or to develop for the first time -in the 48 hours following delivery, and treatment in an intensive care unit may be necessary. All treatment is aimed at supporting the mother’s systems which have failed (liver, kidney, lungs, clotting)
The disease is mainly diagnosed by laboratory blood tests and can cause lots of complications for both mother and her unborn child: e.g.: headaches, nausea, pain in the upper right abdomen and for the baby growth restriction and other complications. With HELLP syndrome, the complications are often more severe than the earlier mentioned disorders. For example, fetal death is more often seen in HELLP than in preeclampsia and pregnancy induced hypertention. In very severe cases, the illness can cause a serious threat to the mothers life.

Dakle, satistike kažu da 1 od 7 liječnika prepozna o čemu se točno radi, a ja sam imala sreću da te noći na hitnoj bude baš taj jedan, the one and only – dr. Ivan Bolanča. Pregledao, posumnjao, ispitao, potvrdio i u kratkom vremenu izgovorio: “S bebom je sve ok, s Vama nije, u trudnoći ste oboljeli, radi se o Hellp sindromu, moramo hitno završiti trudnoću, niste dovoljno otvoreni, napravit ćemo carski rez.
Pet sekundi sam ga gledala, mozak mi je obrađivao nove informacije..i samo sam rekla: “U redu.” Jedino čega se sjećam je da sam krivudavim rukopisom potpisala pristanak na carski rez, maska na nosu koja me ošamutila i .........................
Probudila sam se somewhere over the rainbow , a kako sam kasnije saznala od doktora i medicinskog osoblja, malo je falilo da se ne probudim na drugom kraju tunela.
Neki novi ljudi oko mene i polako su počele stizati informacije: Nalazite se.....rodili ste...muško..težina..dužina..beba je u redu...
Rodila sam?! Osjećala sam se nekako tupo u prvim trenucima. No, dobro, i narkoza ima nekog udjela u tome, ali nisam imala trudove, nisam vidjela porod, nisam osjetila porod, nisam vidjela bebu, nisam čula bebin plač, nisam je dotaknula, nemam otkud stvoriti silne majčinske emocije. Pogledom pod pokrivač uvjerila sam se da nema nikoga u trbuhu. Čudan osjećaj. Kako je mogao otići od kuće, a da mi se ne javi? Kao da sam dugo dugo sanjala da sam trudna i odjednom se probudila i shvatila da je stvarnost malo drugačija. S vremenom mi je činjenica da sam postala mama bila sve normalnija i stalno sam mislila na onu malu lopticu koja je bila u drugoj zgradi, pokušavala je nekako zamisliti, vizualizirati. Morali su proći dan i noć i dan i noć i dan i noć da se sretnemo. Napokon su nas spojili, objasnila sam mu da sam mu ja mama, da obično izgledam puno bolje nego sad i da ćemo se od sada puno više družiti. Ozbiljno je promatrao i slušao. Mislim da je shvatio jer je bez problema i ikakvog protesta dolazio mami svakih par sati na porciju mlijeka iza koje se redovno nasmiješio i utonuo u san.
Slušala sam kako su sestre govorile mojoj bebi kako je skoro ostao bez mame, kako sam ga skoro ostavila, kako mora biti dobar mami...ali nisam to baš doživljavala, nije to potpuno dopiralo do mene, ta ozbiljnost izgovorenih riječi sve dok me jedan od doktora u viziti nije upitao: “ Jeste li svjesni da ste došli u zadnji trenutak na hitnu?” Pitala sam: “Jel BAŠ BAŠ zadnji? “BAŠ BAŠ zadnji.”, potvrdio je. Tada me je taj “baš baš” malo razbudio, pomogao da shvatim ozbiljnost situacije u kojoj sam bila.
Ovim putem šaljem zahvalu doktoru Grbavcu koji je svojim pristupom i vedrim duhom moje bolničke dane učinio lakšim i nasmijanijim. (I doktore...sad znate..nisam u bolničkoj postelji pisala neke specijalne memoare, već upravo ovaj tekst:))
Naravno, zahvala i svim sestrama koje su mi čuvale bebu dok sam bila na intezivnoj njezi. A kad smo kod intezivne, osim pozdrava svim curama (i dečkima) koji tamo rade, uz napomenu da je Sven primio sve pozdrave i puse koje ste mu poslali, moram izraziti divljenje tim mladim ljudima koji su tamo zaposleni. Imala sam priliku s njima “živjeti” par noći i dana i mogu reći da me iskreno fascinira njihov pristup poslu i entuzijazam s kojim obavljaju svoj posao. Čitala sam na forumu o pozitivnim i negativnim iskustvima iz raznih bolnica i mogu samo reći da iz Vinogradske bolnice nosim samo ona pozitivna.
Na kraju, još jednom velika zahvala dr. Bolanči. Iako je on znao reći: “Samo sam radio svoj posao”.. Ipak to nije samo tako..ipak moj sin sada ima mamu, a muž nas je odveo dvoje iz rodilišta, a ne samo jedno, a to je ogromna razlika.
Osjećala sam se velikim dužnikom, ali sam shvatila da nema dovoljno velikog pakovanja čokoladnih bombona da uzvratim za sve učinjeno, nema poklona ravnog vrijednosti nečijeg života. Zato umjesto toga poklanjam ovih par slova, neka ljudi znaju kako stručne i sposobne ljude imamo u klinikama.
Pozdrav svim mamama, tatama i bebama. Dva mjeseca su prosla, mi smo dobro, zdravo i veselo i drago nam je zbog toga.

Šaljem puse hrabroj mami i bebi i hvala na tvojoj priči, znam da će nam samo pomoći.

Pandora...što reći?
Drago mi je da si svoju priču podijelila sa nama...nadam se da će nas HELLP zaobilaziti u veeelikooom luku!
I nadam se da je s tobom sada sve u redu? Koje su posljedice (za tebe)? Što je sa idućim trudnoćama? Imaš li koju terapiju?

I na kraju...ipak je i tvoja priča jedna od onih...ipak imaš svojeg anđela..i on ima tebe! :heart:

I bez obzira na sve, čestitam tebi, Svenu i TM! :heart:

strašna, strašna priča :(

bravo za tvoju dobru procjenu, bravo za doktore koji su malom mišu spasili mamu... puno se grlite, volite i uživajte u svakom zajedničkom trenutku! /i nek vam bude lijepo ovdje s nama/

:shock: Vauuu, kakva priča!
Drago mi je da je sa hepi endom! I divno je čuti priču o stručnosti i kompetentnosti naspram onih crnjaka o kojima često čitamo...
Puno pusa tebi i tvom anđelu, ali i možda nekom anđelu koji te pazio tih dana :angel:

znam curu koja je , zbog help sindroma, izgubila bebu u 6. mj. trudnoće... :cry:

pandora, puse i čestitke tebi i obitelji ! :angel:

uh.

ja sam imala dva puta samo 'obicnu' preeklampsiju ali mogu si predociti kako ti je bilo, dva puta sam u maglici cula 'moramo hitno dovrsiti ovu trudnocu'

i ne prestajem zahvaljivati Bogu sto me cuvao i dao mi dobrog doktora koji je brzo reagirao i spasio nas sve troje

U NL godisnje navodno cca 4 bebe ostanu bez mame zbog neprepoznatog HELLP-a (prema stazistici koja mi je bila na porodu).

Uhhh, koja priča... ali sretno je završila. Želim vam svu sreću! I također ti želim da ti i slijedeće trudnoće budu lijepe kao ova, ali naravno s puno, puno mirnijim i normalnijim svršetkom!

[I nadam se da je s tobom sada sve u redu? Koje su posljedice (za tebe)? Što je sa idućim trudnoćama? Imaš li koju terapiju?

Da, ja sam ok, beban je bio i ostao ok. Moja prica je ionako bila dugacka pa nisam opisivala bas sve detalje. Cijeli zivot imam niski tlak 90/60, u trudnoci gotovo isti..100/55, 115/60..Na hitnu sam došla sa tlakom 180/120 ! A iiiiimam doma tlakomjer..ali nije mi padalo na pamet da me glava od toga boli. Kao sto se moze procitati, Hellp ugrozava razne organe..jetru, bubrege... Meni je "napao" jetru i to je bila ona bol koju sam osjetila, jetru su mi "popravili", oporavila sam se relativno brzo, bili su vrlo zadovoljni mojim oporavkom i nalazima koji su svakim danom bili sve bolji. Koliko znam, posljedica necu imati nikakvih, kao sto se zna da je to bolest trudnoce, tako sa trudnocom i nestaje, tj. nakon babinja potpuno. Tlak mi je prvih tjedana bio visok, sad je sve po starom, bila sam na jetrenim probama, pregledu krvi...sve je u najboljem redu.
Sto se tice druge trudnoce, mogu imati istu situaciju i ne moram, ali u svakom slucaju treba obratiti paznju na sve to u drugoj trudnoci i pozorno pratiti. Nemam nikakvu terapiju. Imala sam srecu sto mi nije zahvatilo i bubrege jer znam upravo slucaj jedne zene kojoj su zbog Hellpa otkazali bubrezi pri porodu i na zalost nije se izvukla.

Pandora... :love:

Pandora, moja prijateljica je takodjer u trudnoci dobila Help sindrom.
Bebica u stomaku od samog pocetka je bila nesto manja nego sto je trebala biti, da bi njoj u 36 tj poceli otkazivati bubrezi.
Isto su joj uradili carski i srecom sve je proslo dobro, iako se mali rodio sa nesto vise od 1 kg.
ja je u to vrijeme nisam poznavala, ali mi je pricala da djecak potpuno nije imao formiranu guzu. :cry:
Hvala Bogu, ona je sad dobro, kao i djecak koji sad ima nesto vise od cetiri godine. Veseo, aktivan, nesto malo sicusniji od ostale djece njegovog uzrasta, ali to se moze prepisat i genetici jer je i ona niza zena.

Poslije toga se klesa da vise nece radjat (imala je uzasan strah da bi sve to mogla ponovo proci), medjutim 2,5 godine poslije, ona ponovo ostane trudna. Cijelu trudnocu je prestrepila. Na kraju je cak prenijela preko tremina, ali su je zbog Help sindroma u prvoj trudnoci, morali ponovo poradjat na carski.

zao mi je sto si morala proci to iskustvo. Zelim vam svu srecu svijeta :angel:

klesa- klela :/

Uuuuh, naježila sam se... sva sreća da nekad stručnost ipak nadvlada sve one "lako ćemo..."

Čestitam na bebici i drago mi je da je sad sve u redu!!! I držim fige da te to ne strefi ponovo u drugoj trudnoći. nisam baš cijeli tekst pročitala. Jel se zna koji je uzrok ili eto, sam tako...nekog izabere...

oh Boze dragi - sreca da je doktor prepoznao!

hvala ti sto si podijelila svoju pricu sa nama! :love:

Ovo je stvarno Priča...Hvala dragom Bogu što je sve prošlo u najboljem redu. Hvala ti što si to podijelila sa nama. Uživaj u svojoj bebici.

hvala ti na tvojoj priči i hvala na stručnom doktoru

drago mi je da ste dobro :love:

Uh... uzasno mi je drago kad cujem HELLP price sa srecnim krajem.
Zelim ti da maximalno uzivas sa bebicom, jer to sto ste prosli...

Znam za slucaj HELLP-a koji je doveo do fatalnog ishoda po bebicu, mama se jedva izvukla. Trudnoca je bila pri samom kraju. Mama se uredno javljala lekarima nakom nastanka simptoma, ali, na zalost, ni privatni lekar kod kog je vodjena trudnoca, ni dezurni na hitnoj nisu prepoznali HELLP. Prica je uzasna. Ta mama je saad ponovo tudna (prvi trimestar) i svi se samo molimo Bogu...

Tebi, tati, bebi... more :love:

Drago mi je da ste ti i tvoja bebica žive i zdrave i da si podijelila ovu priču s nama. Eto ja nisam znala za taj sindrom, pa sam nešto i naučila iz tvog primjera.
Najbitnije je da ste dobro i da je najgore, hvala dragom Bogu, sada daleko iza vas. I zaista je lijepo čuti poneku riječ hvale o liječnicima u našim bolnicama.

Hvala svima na lijepim željama. Priča nije najljepša, ali kraj priče je, a to se broji :D
Čitala sam forum zadnjih mjeseci, ali se nisam javljala jer nisam imala nikakvih problema ni pitanja, a odgovarat drugima nisam mogla jer nisam imala iskustva pa da utrpam neki savjet. Nisam bas praznovjerna, ali necu govoriti da ni sad opet nemam nikakvih problema (nemamo grceve, nemamo tjemenice, nismo prehlađeni, zdravi smo i veseli, jedemo, spavamo, rastemo, smijemo se...) pa da se zato ne javljam, ne zelim da ispadne kao is trudnocom :shock:
Think pink..

I ja se pridružujem lijepim željama i čestitkama!
Ni ja nisam znala za taj sindrom... Nadam se da ću i ja uskoro biti trudna pa mi je drago naučiti nešto novo o trudnoći i porodu.
Nažalost, ti si to morala naučiti iz vlastitog iskustva.
Želim ti što brži potpuni oporavak.

Pandora, priča je stvarno jeziva, sreća pa je kraj sretan.
Nisam znala za Hellp sindrom, ali mi je drago da sada znam i za to, zlu ne trebalo.
Prekrasno je da ste sada svi na broju i da veselo i zdravo koračate u budućnost.
Veliki pozdrav od mene i imenjaka :heart:

Velike čestitke na sretnom ishodu.
Također nisam znala za hellp sindrom,
ali cijeli život učimo.
Meni je termin za 5 dana i također idem
rodit u Vinogradsku pa se radujem svakoj
tvojoj lijepoj riječi o njihovim doktorima i
ostalom osoblju.
Velika pusa tebi i bebi.
Pozdrav.

Drago mi je da je sve u redu,ali kako sam se ja sad uplašila!! Ni ja nisam imala nikakvih problema u trudnoći. Sad sam u 35.tjednu. I malo sam surfala i pronašla o tom sindromu. Neki simptomi mi potpuno odgovaraju:bol između dojke i stomaka (što ja mislim da je možda radi rastezanja pa bole ti mišići), nisko željezo, povremeni kao proljev,ali ne baš onaj tipični. Otprilike je to ono što mi se do sad događalo. Ali ništa tako neugodno. Dok nisam sve ovo pročitala. Također imam niski tlak,ništa mi ne otiče,jedino me malo zglobovi na rukama bole (ujutro).
Krv mi je do sada bila u redu,jedino to željezo je malo niže.
Imam tisuću pitanja,suze mi idu,a ništa me ne brine osim te boli između dojke i stomaka na desnoj strani. Na kakvu pretragu moram ići da se utvrdi da li imam HELLP? I hoće li ta pretraga sigurno to pokazati? Ako dosta doktora o tome ne zna....nemam riječi! I koliko se čeka rezultat? Molim vas odgovorite mi što prije ako znate,jer me takav strah uhvatio da vam ne mogu opisat! Hvala.

hm ruby, potpuno te razumem, ja cam citavu trudnocu provela strahujuci, manje ili vise, od HELLP-a, jer mi se desio "u blizini", i znala sam koliko je to opako stanje.
Medjutim, mogu da te umirim cinjenicom da, kad je HELLP u pitanju, to zaista jako boli. Jetrene probe, ako nastrada jetra su katastrofa, trombociti padaju ako se poremeti koagulacija, i postoje proteini u urinu, ako su bubrezi na udaru. Moze da dodje i do povracanja, zatim usled eventualnog povisenog krvnog pritiska do glavobolje, nesvestice...
Ako si bas u panici idi lekaru, ili uradi neku od ovih pretraga, mada znam sta su napadi straha od eventualnog HELLP-a, ni to samo po sebi nije ugodno.
ali za pocetak, malo se opusti, i polusaj osetiti kako se ZAISTA osecas..
:*

Ruby, zao mi je sto te moja prica uplasila, cilj joj je bio informirati neinformirane. Ja nisam imala bolove tjednima, danima...doslo je u roku "keks". Da jos malo pojasnim..uslijed visokog tlaka dolazi do porasta enzima u jetri koji dovode do smanjenig broja trombocita u krvi sto otezava zaustavljanje krvarenja..to je ta problematika. Ovako..ako imas mogucnosti mjeri si tlak svaki dan, posto imas niski, ako dodje do velikog porasta tlaka, tada se zamisli. Bez visokog tlaka, nema hellpa. (sto ne znaci da visoki tlak automatski upucuje na hellp). Kao sto je kli_kli rekla...uz visoki tlak tu su jos i proteini u mokraci. Dakle, ako nemas visoki tlak, ne brini, nije hellp, ali svakako o svojim problemima popricaj s ginekologom na sljedecem pregledu (ili prije ako ce te to umiriti). Nadam se da ces se ubrzo smiriti jer je to bolje za bebu. Zelim ti da mirno provedes jos tih par tjedana. Ako te jos nesto muci, javi se.
:heart:

Ma bolje da me priča uplašila jer uopće ne bi pridavala pažnju svemu tome,a i jaaako je dobro da si je napisala jer očito se o tome ne zna puno. Znači,ako je nizak tlak,nema straha. Imam tlakomjer doma,tako da mi je sad malo lakše,ali jedino me brine ta bol s desne strane,za koju se nadam da je neki mišić jer me boli kad se umorim od stajanja. Pregled mi je u četvrtak pa ću svejedno reći liječniku. A vama mogu reći samo:HVALA!

Pandora, doktoru čestitku za svaki Božić i Novu godinu.

ajme ljudi, sad ste me zabrinuli, ali ipak je dobro, jer prvi put za ovo cujem i bolje je da znam nego da ne znam.
Ja sam u 33 sedmici i apsolutno nikakvih simptoma nije bilo do sada, izuzev češćeg mokrenja, što je potpuno za očekivati. Na preglede idem redovno i ništa mi nisu rekli osim, sve je u redu. Takodje imam nizak pritisak i niže željezo.
Eh, sad vec 2 dana navečer oko 9 osjetim neko kao paljenje po sredini prsa i malo teže mi je disati, a ako probam nešto gutati teško ide i stvara mi taj težak osjećaj. Pa ste me sad zabrinuli, ali ipak mislim da je ovo kod mene ovo ona uobičajena pojava jer bol nije uopšte neizdržljiva samo je izuzetno neprijatna i prođe nakon sat, dva.
Da li je moguće izvršiti neke pretrage i eliminisati mogućnost ove bolesti na vrijeme? Ili se tek može otkriti pojavom tih simptoma povraćanja, glavobolje i jake boli??

"Eh, sad vec 2 dana navečer oko 9 osjetim neko kao paljenje po sredini prsa i malo teže mi je disati, a ako probam nešto gutati teško ide i stvara mi taj težak osjećaj. Pa ste me sad zabrinuli, ali ipak mislim da je ovo kod mene ovo ona uobičajena pojava jer bol nije uopšte neizdržljiva samo je izuzetno neprijatna i prođe nakon sat, dva. "

Ja sam također imala takav pritisak u prsima koji je samo jako neugodan i prođe nakon pola sata -sat. Doc me poslala kardiologu na pregled i na snimanje srca. Pošto je sve bilo OK, rekla je da se bebica rasteže i da je to od toga.

ma pretpostavljam da nije nista da je to popratna stvar samo, ali je ono trajalo par sati pa mi bilo cudno, a i nije ugodno nimalo. :/

Zullu... vjerujem da se kod tebe radi o tome da beba raste i gura mamine organe, ali ako zelis biti sigurnija i mirnija izmjeri si tlak kad te uhvate opet ti bolovi..kako imas niski tlak, alarmantno bi bilo da ti se uz bolove pojavi izrazito visoki (naravno, ne znaci da je to automatski hellp). Ako se pojavi visoki tlak..svakako potrazi misljenje lijecnika

Draga Pandora, žao mi je što te to snašlo. Niti ja nisam nikad čula za hellp. Drago mi je da je osoblje bolnice na vrijeme shvatilo što se događa i da tvoj mali anđeo ima mamu koja ga mazi i pazi! Hvala ti što si svoju priču podjelila s nama. Možda si nekome spasila život ;)

Jao koja prica!
Zao mi je sto si to morala proci,ali glavno da je sve dobro zavrsilo!
I hvala sto si to podijelila s nama :love:

A jel mozes jos malo opisat kako si se osjecala-Jel su to odjednom dosli naglo jaki bolovi u trbuhu,ledima,glavi... ili je ipak malo duze trajalo da su se razvili ti simptomi?

Nina, simptomi su dosli relativno naglo.. Kako sam vec napisala, cijelu trudnocu nisam imala nikakve bolove ni tegobe. Jedino sto nisam spomenula u prici da taj dan kad sam zavrsila na hitnoj, to je bilo drugi put da sam osjetila tu bol. Zasto prvi put nisam otisla na hitnu? Dva su razloga. Bilo je to tri dana prije nego sto sam rodila. 31.10 sam bila na redovnoj kontroli kod svoje ginekologice i spomenula sam da mi je nocas "nesto iscurilo" pa da provjeri o cemu se radi. Rekla je da nije plodna voda vec vjerojatno obilniji iscjedak, ali ako se ponovi jos u toku dana nek odem na hitnu navecer i napomenula da je pitanje dana kada cu roditi, da cu svakako roditi pije termina (15.11). Ponovilo se nije, ali sam ja ipak otisla tu vecer na hitnu radi svoje sigurnosti, nesto me kopkalo...Pregledali,potvrdili da se ne radi o plodnoj vodi, nije bilo nikoga na hitnoj pa sam stvarno dobila detaljan pregled..i vaginalni i ctg i ultrazvuk kod dva doktora na dva aparata. sve ok,,sve 5. Potvrdili su mi da cu roditi ranije od termina. Te veceri dosla sam doma, legla u krevet i u 1 sat u noci probudila me bol u vratu, glavi..mislila sam prvo da sam se zalezala jer me glava nikad nije boljela u trudnoci..ustala sam i otisla u dnevnu sobu jer mi nije bas bilo dobro pa da ne budim muza jaukanjem i okretanjem... tada su poceli ostali bolovi..trbuh..ja mislila trudovi...durala sam jake bolove od 1 do 9 ujutro kad su prestali..a mislila..Boze moj..pa trudna sam..sad to treba produrati..nitko nije rekao da ce biti lako.. Pocela sam i tehnike dubokog disanja upotrebljavati samo da bi si olaksala..cak je i djelovalo..na par sekundi nazalost pa sve ispocetka..nisam bas neki klasicni vjernik, ali znam da sam te noci molila sto god sam se sjetila..izgovarala sam tekst samo da mi koncentracija ode od boli. U 9 sati popustilo... tri dana nista..i onda 3.11. ponovo..a sto je dalje bilo, procitala si. Dakle, prvi puta nisam otisla na hitnu jer sam tu vecer bila na detaljnom pregledu prema kojem je sve bilo super, a drugo..sto nisam nikad imala trudove pa sam mislila da je to to.
Da sam te noci otisla na hitnu ponovo, uocili bi tlak i shvatili o cemu se radi i rodila bih 1.11.
Odgovor na tvoje pitanje: doslo je naglo, odjednom jaka bol bez pauza koju sam ja (glupaca) durala 8 sati. Drugi put sam odustala nakon tri sata..i sva sreca da jesam, sad se mogu svaki dan igrati s jednim malim slatkim Svenom :heart:

Pandora stvarno si predivna osoba, i hvala ti u ime svih trudnica i mama koje ce ovo procitati...
Uzivaj u malom Svenu... :heart:
(vec sam ti pisala da ti je sincic presladak)

ruby, ne boj se, znaju lijecnici za ovaj sindrom

sinoc na tecaju bas su ga spomenuli, kao posljedicu tj komplikaciju preeklampsije a za nju svi znaju sto je i redovito se zato trudnice kontroliraju (mjerenje tlaka i bjelancevine u urinu...)

pandora :heart:

šaljem ti :angel: za tebe i bebača
ne znam kaj da ti velim, suze mi idu, a opet sreća na kraju
:cry: zbog mama koje su to prošle
dobro je znati za to da se reagira na vrijeme! :love:

Evo nešto kopam po Rodi i naiđem na naslov od kojeg sam se smrzla, sledila...i koji mi je natjerao suze na oči nakon duže vremena... moja priča je gotovo identična tvojoj, Pandora i koliko god mi je žao zbog tvog iskustva, drago mi je da si ju napisala, jer ja nikada nisam smogla snage... do sada...

Dakle, prva trudnoća, sve u najboljem redu... u 22tj. ultrazvuk kod dr.Tučkara-"dobiti ćete curicu"- mi smo dobili sliku našeg anđela, a ona ime-Nika. Na Staru godinu 2003/2004 meni su se javili simptomi identični kao i kod Pandore, bolovi na istim mjestima, glad koja se pojačavala kad bi nešto pojela... otkazali smo odlazak na doček... ja sam uporno odbijala odlazak na hitnu, ono u stilu "ma Nova godina je, kaj će mi na hitnoj pomoći, samo sam pokvarila želudac" :oops: Bol se pojačavala i ujutro me MM doslovno strpao u auto i odvezao u Vinogradsku.
Moj anđeo tamo bila je dr. Senka Sabolović, također specijalizantica, a moja druga mama postala je dr. Vesna Košec... hvala im do neba... dr. Sabolović je odmah posumnjala na HELLP za koji ja naravno nikada nisam ni čula i pozvala dr.Košec... vadili su mi krv svakih sat vremena i trombociti su rapidno padali... oko ponoći me dr.Sabolović pozvala na razgovor i tada je uslijedio šok - moramo hitno prekinuti trudnoću carskim rezom, vaš život je direktno ugrožen, moramo spasiti vas, sala je spremna, a dr. Košec je na putu ovamo... te riječi neću zaboraviti dok sam živa, a onoga što se događalo kasnije sjećam se samo u magli. Dr.Košec je obavila razgovor s MM, zatim s mojim prestravljenim roditeljima i vratila se k meni... sjećam se da mi je sjedila pored glave dok nisam zaspala i gladila me po kosi... Nakon toga sam još 4-5 dana bila u kritičnom stanju, na intezivnoj dok me napokon nisu obavijestili da "sam se izvukla".
Meni se HELLP pojavio neobično rano i za moju bebu nije bilo nade, bila je premala i preslaba... sada je ona naš anđeo koji nas čuva... Sve do nedavno sam primala mailove s HELLP grupe, ali vrlo rijetko bi se tamo javio netko iz Europe, a u Hrvatskoj sam čula za jedan slučaj otprilike u isto vrijeme kad i moj, a evo sada sam konačna našla i nekog u blizini tko je prošao isto što i ja...
Na drugu se trudnoću vjerovatno nebi ni usudila pomisliti da me dr.Košec nije ohrabljivala. Moja druga trudnoća se pomno pratila, dr.Košec me spremila u sobu br.3 u 29tj. i nije me puštala - tlak je počeo divljati u 35.tj. (do160/100) i nisu se više usudili čekati... Lara je rođena carskim rezom u 35tj (2370/46) i uskoro će imati 7mj.
Beskrajno sam zahvalna svim doktorima, sestrama, babicama, čistačicama... u Vinogradskoj na pomoći i podršci u obje trudnoće.
Kod HELLP-a je najvažnije - prepoznati ga, rijetko se javlja, ali je smrtnost velika upravo zbog "zakamufliranih" simptoma koje i liječnici ne povežu uvijek s HELLP-om. Mjerenje tlaka i pregled mokraće kod redovnih pregleda u trudnoći pomažu u dijagnozi, postoje pretrage koje ga mogu otkriti, ali se one ne rade ako nema nekih indicija upravo zato što se HELLP rijetko javlja. Ja sam ih nakon te trudnoće, a i prije ove, sve napravila, mnoge sam sama platila, neke koje sam htjela napraviti niti jedna bolnica u HR ne radi... svi su nalazi bili u redu...
Evo, od silnog uzbuđenja, uspjela sam ukratko ispričati svoju priču, žao mi je ako sam ovako malo nabacala stvari... ali ruke mise tresu dok ovo tipkam...
Cilj moje priče nije uplašiti trudnice, nego se eto pridružujem Pandori u upoznavanju trudnica (sadašnjih i budućih) s HELLP-om, najvažnije je znati da postoji. Drago mi je što čujem da se HELLP spominje na tečajevima jer na mom tečaju prije 10-ak mj. ga nisu spomenuli tj. ja sam ga spomenila, a ne doktor.
Pandora, ako se odlučiš na drugu trudnoću možda će ti moja iskustva biti od koristi pa se slobodno javi :heart:

Joj cure...strašno...molim vas, pišite o HELLPu!!! :cry: