Druga trudnoca u odnosu na prvu -razlike

Druga crtica na testu izazvala je,pored osjecaja srece, takodjer i nekakav strah...

Prva trudnoca prosla je savrseno, bez mucnina i velikih problema, samo one sitne uobicajene trudnicke boljke. Porod takodjer, dosta dug i bolan, ali ipak sve je bilo u savrsenom redu, i samnom i sa bebicom, oporavak lagan i brz.

No sada me pomalo strah kako cu ja to ponovno sve ishendlat uz moju zahtjevnu djevojcicu - kako istovremeno biti i dalje posvecen njoj kao i do sada, te kako paziti na sebe i bebicu u meni. Jer sada vise ne mogu kao prije paziti da ne dizem tesko - ipak treba nju ponijeti nekoliko puta dnevno uz stepenice, pa ju dici u sjedalicu, pa je nositi cisto jer se njoj mazi. Takodjer, nema vise dnevnog spavanja kada te uhvati umor, vec treba ici setati s njom, igrati se itd.

Zanima me koliko su se vase trudnoce razlikovale? Jeli vam druga bila teza u odnosu na prvu ili obrnuto? Kako ste uspjele zadovoljiti potrebe svojih klinaca uz sav umor, mucnine, neispavanost i sl.?

Znam da cu i ja to, kao i svi drugi, nekako izgurati, ali eto, dobro bi mi dosla vasa iskustva i mozda da me malo utjesite :-).

uključi je u sve, pričaj joj kako će joj bit super kad dođe beba pa će se imat s kim igrat, i kako će ona svašta bebu naučit,jer je starija. a šta se tiče nošenja, ja bih sjela kraj njega na krevet pa bi on meni doša u krilo i to je bilo umjesto nošenja.
meni je čak druga trudnoća bila malo lakša jer sam u glavi to tako nekako posložila, bila sam jednostavno zrelija i iskusnija i samim tim smirenija
sretno

Citiraj:

---

nahla prvotno napisa

a šta se tiče nošenja, ja bih sjela kraj njega na krevet pa bi on meni doša u krilo i to je bilo umjesto nošenja.
sretno

---

Ma i ja bih tako, samo ona kada kaze "nosi me" to se podrazumijeva da je uzmem i da se ustanem, znaci nikakvo sjedenje ne dolazi u obzir. I onda mi ju je tesko odbiti tako, a opet bojim se da to ne bi utjecalo na trudnocu i na bebaca. Iako joj stalno pricam da mama ima bebu u trbuhu, i da ju ne smijem vise puno nositi, i da je ona velika i da moze sama hodati, ona to sve ljepo odslusa uz kimanje glavom, i onda mi na kraju kaze " Nosi me!" :lol:No nije samo to kada se njoj nosi, nego su tu i ono -digni je u stolicu za hranjenje, pa do lavandina pranje rukica i umivanje, pa u sjedalicu, pa uz stepnice, itd.

što se tiče nošenja, ja nisam mogla, rekla sam da ne mogu, da me boli trbuh i da će ju tata nositi pa je tata to sve nadoknadio kad je došao s posla
a što se tiče pranja ruku, hranilice i sličnih stvari, bila sam joj kupila malu stoličicu koja joj se služila kao stepenica, a ja sam ju držala za ruku dok se penjala

kad mi se bilo stvarno zaspavalo da nisam mogla držati oči otvorene, njoj bi pustila crtić i zajedno bi se smjestile na kauč...ona bi gledala, a mama spavala 8-)

Moje prve dvije trudnoće nisu bile nešto pretjerano različiti, bez mučnina, jedino me u drugoj jako gnjavila vrtoglavica od drugog tromjesečja pa do kraja. Sada u trečoj me od početka hvata neka mučnina, nema povračanja ali mi stalno nešto stoji u grlu, pa žgaravica, glavobolje, i neki stravični umor kakav u prve dvije nije bio.

11 godina rupe između trudnoća i isto toliko više godina na mojim leđima učinile su drugu trudnoću dosta težom od prve, a bilo je i komplikacija dok je prva išla kao podmazana.

Porod je pak drugi bio itekako teži, no prvi je bio milamajka (valjda zbog 11 godina manje), pa ne smijem prigovarat!

Meni je za sada sve isto kao u prvoj trudnoći što se stanja organizma tiće. Usporen metabolizam, probavne tegobe. Jedino je razlika što sam sada s drugom trudnoćom startala 6kg teža :mrgreen:
Teže mi je sada zbog veće količine obaveza. Više se umaram. Sinčić će sada navršiti 4 godine, pa se lako sve dogovorimo. Razumije zašto ga mama više ne može toliko nositi, sam se oblači i obuva. No ipak, puno energije potrošim uz njega.

Nego, suprug mi je u brigama. On se jadan brine hoće li drugo dijete moći voljeti jednako kao prvo. Kaže da si to teško može zamisliti.
I ja sam slično razmišljala prije nego sam zatrudnila. No, sad kad je to djetešce u meni, već sad ga/ju jaako volim :zaljubljen: i jednako nestrpljivo iščekujem kao prvo.
Moram početi voditi supruga sa sobom na ultrazvuk. Možda dobije neki jači osijećaj kad vidi i čuje djetetovo srce :-)

Druga mi je bila teža (iako realno lakša s ginekološke strane - u prvoj je bilo komplikacija, a u drugoj ne). Ali zadnji mjesec druge trudnoće mi je bio jako. jako težak.

Druga trudnoća mi je neopisivo lakša od prve, vjerojatno jer je curica i jer ne nosim nisko kao što sam malenog nosila. Puno se krećem, trčim za malenim od početka i koji put spadam s nogu. Koliko god puta željela spavati - to uz klinca mlađeg od 2g ne dolazi u obzir - još plus toga malac ne spava uopće preko dana pa ti uživaj! Ali savršeno je od prvog trenutka shvatio da ga mama ne može nositi - ništa. Kleknem dolje na pod i kad on kaže nosi - ja kažem mama te ne može nositi - mama te voli i grli. Naučila sam ga da stvari radi sam - penje se na hranilicu (držim ga za ruku - on se popenje po susjednoj stolici ili po mojoj nogi) - do umivaonika stoji stepenica/klupica, njegova plastična stolica je uvijek u blizini na koju se popenje pa gleda što ja u kuhinji na pultu radim. Uostalom on je presretan što može toliko stvari obaviti sam, a za sve ostalo tu je tata koji ga nosi kad dođe doma s posla. Sve ti bude onako kako se postaviš prema djetetu. Sad zadnji mjesec trudnoće pomažu bake i jedna ga nosi - stalno, pa ju i stalno traži (i za sve ove stvari koje inače obavlja sam) a druga ga pušta da bude samostalan.

Prva trudnoća mi je bila lagana. Imala sam mučnine, ali sam legla kad sam htjela i sve sam mogla bez opterećenja i onako, laganini. Druga je bila teža, puno sam povraćala, imala žgaravice a između sam se bavila sa kčerkicom. Drugi porod je bio neusporedivo lakši i ljepši ali to pridajem činjenici da sam cijelu trudnoću bila u pokretu. Malena je u sve bila uključena, makar je imala 11 mj kad sam ostala trudna. Nosila sam je stalno, i uživala u njoj maksimalno. Dan prije poroda smo trudove odrađivale u bazenu. Hoću reći, ja sam svoju nosila jer sam mogla i jer nisam imala nikakvih problema u trudnoći. Da sam ih kojim slučajem imala, radila bih identično ovako kako su cure napisale.

moje su jako različite! U prvoj sam preležala skoro cijelu trudnoću jer sam krvarila i bila je mala šansa da sve bude ok, no psihički sam se super osjećala, vjerovala da bude sve super (i bilo je :)
sad fizički nemam nikakvih problema, mučnine brzo prošle, ovaj put jače nego prvi put, ali se zato cijelo vrijeme osjećam prilično loše i zabrinuto,
a o umoru da ne govorim! uz to još imam jako brzog i živog sina od 4 godine pa odmaranje baš i ne dolazi u obzir...
uglavnom meni je ovaj put teže, apsurdno s obzirom da je trudnoća uredna! ali se nadam lakšem porodu :mrgreen:

Citajuci tvoj post kao da citam svoje strahove i pitanja kada sam saznala da sam drugi put trudna.
I tako mi je bilo cijelu trudnocu, puna strahova (da li previse dizem prvog sina, utjece li lose na bebu to sto ne spavam i ne odmaram dovoljno, smijem li se ovoliko umarati i sl.) A na kraju je sve proslo super.
Moj savjet ti je da prihvatis svaku pomoc koju ti netko nudi i iskoristi svaki trenutak koji mozes da barem malo odrijemas ako te lovi umor.
Meni je druga trudnoca bila teza bas zato jer sam imala malo dijete kraj sebe o kome se trebalo brinuti, ali zato mi je porod bio brzi i nekako bezbolniji (mozda zato jer sam znala sto me ocekuje pa sam se psihicki pripremila).
Sretno!

meni mučnine i povraćanja bile neusporedivo gore nego u prvoj trudnoći.
moja curka ima cca 23 kg pa ju ne nosim od početka trudnoće.
puno ranije me počela mučiti nesanica, bolovi u zdjelici, učestalo mokrenje...
ali mi se čini da mi trudnoća nekako brže prolazi nego prva.
sad već skoro ulazim u 26-i tjedan

Prva trudnoća -najzabrinutija, najnervoznija, kraj šokovit zbog komplikacija i carskog
Druga trudnoća-nakon četri godine, super lagana, vozila, šetala, radila do samog kraja
Treća trudnoća-pola godine nakon druge, super, jedino umor, nosila dijete do zadnjeg dana, radila do kraja, jedino sam teško podnjela ljeto i vrućine

trudna sam 34tj, a mala ima 1,5godinu.....

nisam se ni sa čim opterećivala u prvoj pa tako ni u drugoj....:)
nekak mi se samo čini da sam manje svjesna trudnoće sad jer sam zaokupljena malom....
jedino mi je bilo malo teže kad bi došla s posla, nije bilo izležavanja kao u prvoj....imaš jedno malo stvorenje kojim se trebaš baviti :)
malo jače žgaravice.....
malu nosim....i za sad je sve ok
trbuh mi je manji i manje sam se udebljala za sad (ako zanemarim kile koje su mi ostale od prve trudnoće hahaha)

prva trudnoća 2006: početak-stravične mučnine do 3,5 mjeseca (sa samo jednim povraćanjem); sve drugo ok do iznenadnog poroda 33+6 (curka ok); nisam visila na internetu pa nisam ni znala kaj se sve može dogoditi, uživala sam u blagodatima neznanja :mrgreen:
druga trudnoća 2009: početak-vrtoglavice; sve ok do 16 tt pa onda neki mir do 22tt kada sam završila u bolnici zbog velike razlike u bebama; porod u 30 tt; gubitak beba
treća trudnoća 2010 (neplanirano uranjena): početak-također vrtoglavice i jako niski tlak: završavam u bolnici sa 26 tt na tokolizi; poštaju me doma sa 30 tt na STROGO mirovanje; porod 35+3 (malac ok)

recimo da su druga i treća bile slične...imala sam vrtoglavice koje sam u oba puta povezala sa muškim bebama...u obje su bile komplikacije i porodi su završli CR

Moja prva trudnoća (rodila sam 25.11 2009) prekrasna,bez mučnina,mali stomak,lice,kosa,nokti ...savršenstvo...završetak...gospe moja...smrt bebe i umalo moja smrt...sada sam trudna skoro tri mjeseca(dajem sebi injekcije fragmina),mučnina, sve ajme...ali nadam se i vjerujem da će sve na kraju ispast kako treba..

Meni je jedina razlika bila to što sam u prvoj sva bila posvećena sebi i trudnoći, a druga mi je proletila, na momente bih zaboravila da sam trudna - imala dvogodišnjaka kraj sebe, radila do kraja, o trudnoći bih razmišljala tek dan dva prije i poslije redovnog pregleda.

Prva opterećena mučninama duuuuugo ,ali sve drugo super, a glava u sedmom nebu. Druga naporna do boli, onaj početni umor do samog kraja.
Mala imala 14 mj. kad sam ostala trudna, objasnila sam da mama sad nosi bebu u buši, a tata i baka mogu nju nositi, mama će ju nositi u krilu i tako smo se sjedećki"nosile" od samog početka trudnoće (dakle netko drugi bi trebao malo potegnuti, tata, baka, dida....)

Da malo osvježim temu :-D

Prva trudnoća- bezbrižna, opuštena, pojela tonu nutele, tlak savršen, dobila 16kg, zatrudnila s 48kg :nope: .Mlado i ludo,hehe.
nosila visoko, užasno boljela (mislim) jetra i leđa. Stomak mi se počeo primjećivati s 5-6mj trudnoće, prve pokrete bebe osjetila u 17tt, na UZV je uvijek bila
dosta mirna, mučnine nakon doručka, povratila jednom -> CURICA


Druga trudnoća (sada)- nizak tlak, obožavam slano i ljuto, stomak se već nazirao s gotovo 3mj trudnoće, "pokreti" bebe 15tt, vjetrovi :oops: , od mirnoće ni M- sva
strepim,samo da je živo i zdravo, nokti čvrsti, mučnine gotovo nije ni bilo... -> spol još ne znam

Vidjet će se valjda 30.8. s 19tt. Nadamo se braci jer je sve drukčije,ali budemo vidjeli :neznam: Ma samo da je bebica zdrava!!! :peace:

Baš sam razmišljala otvoriti ovakvu temu, kad evo je
I u prvoj i u drugoj trudnoći prokrvarila pred kraj prvog tromjesjećja, nakon toga prva trudnoća do kraja protekla super!

Velika mi je razlika između prve i druge to što sam sada puno zabrinutija nego u prvoj t. , dali će sa trudnoćom biti sve u redu , dali ću roditi zdravu bebu, prva trudnoća sa 25 god. , druga t. sa 31 god.

Da vam se i ja pridružim svojim iskustvom.
Meni se trudnoće razlikiju od samog početka, tj. od načina zatrudnjivanja pa na dalje. Prva trudnoća prirodna, a druga IVF/ICSI.
Prva trudnoća je s fizičke strane prošla bez problema, radila sam skoro do kraja, nikakvih problema, dobila 10 kg, al zato sam imala povišene alfa-feta proteine i stalno sam bila pod UZV nadzorom, to me je iscrpilo psihički.

Druga trudnoća, od prvog dana prikovana za krevet zbog ukočenih kukova, pritiska u donjem dijelu truha, pa se pojavilo lagano krvarenje. I dalje ležim jer kukovi nisu prošli :-x i ne mogu puno hodati. Nisam dobila ni jednu kilu.:-o A inače sam puno zabrinutija hoću ni iznjeti trudnoću do kraja, sve mjesece osluškujem tijelo i trbuh i svega se bojim, ali to je valjda posljedica postupaka. Sad sam ušla u 37 tt i nekako mi je malo lakše barem s psihičke strane jer sam na kraju :-)

Citiraj:

---

Boxica prvotno napisa

.....nisam visila na internetu pa nisam ni znala kaj se sve može dogoditi, uživala sam u blagodatima neznanja :mrgreen:

---

i kod mene je bilo ovako u prvoj trudnoći. blaženo neznanje. trudnoća super, kao da i nisam bila trudna. ne znam što su mučnine i povraćanja, ne znam što je to teško nositi trudnoću. bila sam ko ptica od 100kg (dobila puna 32kg u trudnoći). cijelo ljeto sam uživala u kupanju, brćkanju, skakanju u more....plodna voda mi iscurila nasred plaže. porod prošao savršeno, beba ok, curica, nakon 2 dana završila na neonatologiju zbog prejake žutice. btw porod je bio inducirani jer se ni nakon 15 sati od isteka plodne vode nisam niti milimetar otvorila niti sam dobila trudove. dobila dripa, nakon 2 sata me uvelo u rađaonicu i u roku od 45 minuta sam rodila. doslovno u tri tiskanja. savršeno.

druga trudnoća je od početka bila teža. ne po nekim komplikacijama nego po nošenju. sve su me kosti bolile. prepone su mi se doslovno raspadale cijelu trudnoću. teško sam hodala, ali se nisam dala. možda je problem što sam drugu trudnoću radila, sjedila 8 sati i to me doslovno zgazilo. i ovu sam gurala do pola ljeta, kupala se, plivala. razlika je što sam ovu drugu trudnoću od njene polovine bila otvorena 3 prsta. i kako sam se tad otvorila tako je to stajalo sve do poroda. malac nikako nije želio vani. prenijela ga 2 tjedna. i stvarno mi je više bilo dosta. bila sam debela, troma, kilava, ma sama sebi odvratna i tusta ko gica.
i ova je trudnoća završila inducirano. ovaj put gel, a ne drip i to ne bi poželjela niti neprijatelju. gel me "ubijao". kad je počeo djelovat nije prestajao dok nisam rodila. imala sam osjećaj da trud traje satima.
beba je bila okrenuta kako treba, ali nije ušla u porođajni kanal pa je trudove trebalo "odrađivati" stojeći na nogama, uspravno. što je doslovno u tim bolovima nemoguće. na kraju sam počela rađati u predrađaonici. i kad je osoblje skužilo tri puta su mi malca vraćali nazad da ne izađe dok ne uđem u boks. užasno nešto.
porod prošao ok. on je izletio u jednom trudu. lansiran ko mala lignja. ali s vrpcom oko vrata i to svezanom u čvor kao da ju je netko ručno zavezao.
mališa se rodio ok, modar ko šljiva, ali ok.
i on je završio na neonatologiji, opet jaka žutica.

oporavak skroz drugačiji nego nakon prve trudnoće. kosti su mi se skroz drugačije širile i pripremale za porod nego u prvoj trudnoći. općenito dvije totalno različite trudnoće što se tiče samoga nošenja. popratne pojave su bile iste. ja gladna, gladna i gladna non stop. samo sam jela. i u obje trudnoće sam ušla s isto kila i završila ih s isto kila (obje +32kg).
nakon prve sam 34 kg skinula u 7 mjeseci, a nakon druge 30kg u dvije godine. i tek sad sam se vratila na "staro" stanje.

prva super, druga teška, treća užasna
porodi obrnuto- prvi užas, drugi lakši, treći piece of cake

[QUOTE=mistic;2202321] Nisam dobila ni jednu kilu.:-o
Čudno :neznam: ,ali ako je beba dobro, nema brige.

Prva trudnoća mi je prošla nekako lakše, valjda i jer sam bila 5g mlađa. Morala sam dio mirovati jer sam imala hematom, ali inače sam se osjećala OK.
Drugu trudnoću pamtim po strašnim bolovima u leđima, jakom svakodnevnom krvarenju iz nosa...

U prvoj sam dobila nešto više kila, ali sam i startala sa manjom kilažom, dobila cca. 18kg, a u drugoj cca. 15kg. Oba puta sam se iz bolnice vratila sa -10kg.

Oba puta sam imala CR, drugi put mi je oporavak bio lakši i bezbolniji, za čas sam se oporavila, za 2tj kao da nisam ni rodila.