Ni nakon 2 godine poslije poroda ne želim novu trudnoću!

Drage moje neznam gdje drugdje da se izjadam, al više nemogu ovo držati u sebi!
Moja priča je započela točno prije tri godine i nikako da krenem dalje! Svaki put kad vidim trudnicu ili se nađem u blizini rodilišta stegne me u grlu i jednostavno nebi se htjela nači u toj koži! Na kontrolu kod gina sam išla 6 tj iz poroda i od onda izbjegavam ambulantu u širokom luku! inače imala sam jednu trudnoću, rodila sina hitnim carskim rezom, sada ima 2 godine
Što me muči:
1. što sam od prvog dana kad sam bila na pregledu kod gina morala strogo mirovati jer sam imala hematom i upalu rodnice, a do tad sam se savršeno osječala, radila, niti jednom imala mučnine niti povračanja

2. Što mi je gin u domu zdravlja nepotrebno i šalabajzerski propisala antibiotik radi glivične upale rodnice i poslala me na kontrolu kod privatnog gina!

3. što nisam imala niti malo muževog razumjevanja što moram mirovati, što je u nekoliko navrata izjavio da od kad sam trudna on nema ženu te da je njegova mama rodila njih 6 i niti jednom nije mirovala

4. što sam imala bezbroj upala rodnica, pa je muž izjavio da sam se prestala tuširati!

5. što svaki put kod pregleda nešto nije bilo u redu

6 što sam morala biti doslovno u celibatu cijelu trudnoću radi placente praevije!

7. što sam pokupila od Sv. Duha ( samo tako kažem) rota virus i završila na zarazi a nigdje nisam bila niti je itko oko mene bio bolestan

8. što sam imala miljon kontrakcija od 23-čeg tjena trudnoče, koje su na kraju izazvala abrupciju placente

9. što me kod brzinskog odlaska u bolnicu pregledala specijalizantica koja nije uopče reagirala na činjenicu da krvarim ko da imam mengu a samo godinu dana poslije radi nje je umrlo dijete mojoj kolegici jer je odugovlačila s porodom

10. što sam na odjelu imala cijelu noć trudove, u jutro krvarila sa ugrušcima a kako se nisam otvarala dežurna dr. je vikala na mene Da kaj bi ja htjela, sve je u najboljem redu( nije bilo ni najmanje)

11. što su mi sestre na odjelu postavljale na krivo mjesto CTG pa nije očitavao trudove!

12. što mi je dijete ostalo živo samo zahvaljujuči jedno sestri koja me iz " fore" stavila na Ctg koji je pokazivao da mi otkucaji bebi padaju sa 160 na samo 60!

13 što mi je dežurni gin na silu htio napraviti amnioskopiju da sam vidla sve zvjezde i još k tome vikao na mene da sam neodgovorna jer ne govorim da krvarim

14 što se muž ponio ko budala i zanimalo ga je samo kad če mu se roditi sin a ne u kakvoj sam situaciji!

15 što su, kad su skužili u rađaoni da sam med. sestra počeli se ponašati ko ulizice, a k tome su stišali tonove na Ctgu kako nebi čula na kolko otkucaji padaju!

16 što su mi u otpusnom pismu napisali da sam imala planirani carski rez, što nigdje nema niti jednom riječju napisano da sam imala abrupciju placente a jasno sam čula gina kako zove anesteziologa da se požure jer pacjentica ima abrupciju i pun trbuh krvi!

17. što je muž doma pripremao domjenke a cijelu trudnoču se ponašao ko zadnja budala! Da se nisam nalazila u takvoj situaciji strogo bi zabranila osoblju da bilo kome daju informaciju da sam rodila!

18. što su me stavili u sobu nasuprot rađaone pa su me svaku noć budili krikovi žena koje su normalno rodile!

19. što dan danas imam fobiju od gin pregleda i ako opet zatrudnim sveče se opet ponoviti

20 Što ču opet doživjeti prezir muža

21 što se bojim da ću opet morati strogo mirovati i mati relaciju krevet, WC

22. Što apsolutno nikom u VŽ rodilištu više ne vjerujem jer su me dr-i koje su ostale umalo stajale života!

23. što ću opet strahovati da ne izgubim bebu!

24. što će me opet sve boljeti!

jako mi je zao ... to je sve sto ti mogu reci

Draga ja nisam imala nista od gore navedenog pa isto nisam zeljela novu trudnocu nakon dvije godine. Ni nakon tri, a onda me dosla volja nakon cetiri. A i da nije, isto bi mi bilo ok.

Iskreno, nakon gore navedenog cinilo bi mi se cudno da imas zelju. Znam cure koje nisu prosle niti trecinu ovog i tesko su se odlucivale na novu trudnocu (neke se nisu nikad odlucile).

mkorota1, jako mi je žao što si sve to doživjela i preživjela,al ne mora značit da bi se išta od toga ponovilo u sljedećoj trudnoći.

a muževo ponašanje mi je blago rečeno :-o

drž se draga, želja malene za društvom će biti veća od tvojih strahova.

stvarno si prošla užas!

Draga mkorota1,

Svaka trudnoća je blagoslov, ako ti ne želiš ponovnu trudnoću, tu ti nitko ne može reći ništa.. to je tvoja stvar i tvoja odluka, pogotovo nakon ovoga što si sve prošla..
Vjeru u ljude, a pogotovo u doktore je teško steći, jer svi znamo sami po sebi, kada se jednom izgubi povjerenje, nikada ga više nećemo vratiti...zato te i shvaćam u neku ruku..

stvarno mi je žao što si morala prolaziti to sve, bez potpore muža (tako sam te ja pročitala).. njegovo ponašanje je doslovno čobanski, i čini mi se da te ne poštuje kao ženu!!!

Drži se draga, i uvijek ama baš uvijek možeš doći ovdje i pojadati se.. ja nisam baš od nekih iskustava, ali ovdje ima puno curki koje ti mogu pomoći....

:love2:

potpisujem Andynou ;)
i dodajem: ti si još sa svojim mužem???? da je meni moj tako napravio, ja bih ga, ako ne pod utjecajem hormona, a ono pod utjecajem zdravog razuma, sprašila po turu sam tak. da bi me nakraju nosio ko kap vode na dlanu (da sam prošla ovo što si ti doživjela), ili nas ne bi uopće više bilo u zajedničkoj priči ...ajme prestrašnooo...

:evil: :-x za TM-a

:love2: i :* za tebe!! hrabra si!!

Ni ja nisam imala (skoro) ništa od onog šta navodiš, i nisam imala želju za drugim detetom 5 godina.
Jednostavno sam tada osećala da je dobro tako kako je, da nije pravi trenutak...

Ti si očigledno pod nečijom presijom za drugim detetom što pre, ili je samoj sebi stvaraš (godine, ili mala razlika ili nešto treće)

Pa da sam ja prosla ovo sto i ti nebi ni ja jos pomisljala na drugu trudnocu. Ali...ja sam na neku drugu stranu prosla grozote i takoder jako strahovala od nove trudnoce do Svenove 3 godine. A onda, odjednom, napravilo se neko mjesto u mom srcu u koje sam jednostavno morala pozvati jos jedno malo bice. Ne znam kako da ti opisem drukcije taj osjecaj. Zaboravila sam i da sam izgubila dvoje djece, i sve one moguce komplikacije i samo zeljela bebu. Tocno to mi je trebalo da mi zivot i srce budu ispunjeni. Eto me sad, 27. tjedana, srce veliko ko kuca. Potpuno sam smirena, sretna i zadovoljna iako sam mislila da cu umirat od straha...

Sto se TM-a tice....uff...moras porazgovarati s njim, mora shvatiti koliko ti je bitna njegova podrska. Eto moj se sad uopce ne zeli vezati uz ovu behu iz straha da se opet nesto lose ne dogodi i to mi bas tesko pada jer se ponasa kao da nisam trudna ali eto, to je neki njegov nacin da se nosi s tim i ja sam odlucila uzivat u ovoj trudnoci maksimalno, s njim il bez njega da mi povremeno pomazi trbuh.

Jel to tvoj muz zeli jos djece ?

Citiraj:

---

koksy prvotno napisa

Pa da sam ja prosla ovo sto i ti nebi ni ja jos pomisljala na drugu trudnocu. Ali...ja sam na neku drugu stranu prosla grozote i takoder jako strahovala od nove trudnoce do Svenove 3 godine. A onda, odjednom, napravilo se neko mjesto u mom srcu u koje sam jednostavno morala pozvati jos jedno malo bice. Ne znam kako da ti opisem drukcije taj osjecaj. Zaboravila sam i da sam izgubila dvoje djece, i sve one moguce komplikacije i samo zeljela bebu. Tocno to mi je trebalo da mi zivot i srce budu ispunjeni. Eto me sad, 27. tjedana, srce veliko ko kuca. Potpuno sam smirena, sretna i zadovoljna iako sam mislila da cu umirat od straha...

Sto se TM-a tice....uff...moras porazgovarati s njim, mora shvatiti koliko ti je bitna njegova podrska. Eto moj se sad uopce ne zeli vezati uz ovu behu iz straha da se opet nesto lose ne dogodi i to mi bas tesko pada jer se ponasa kao da nisam trudna ali eto, to je neki njegov nacin da se nosi s tim i ja sam odlucila uzivat u ovoj trudnoci maksimalno, s njim il bez njega da mi povremeno pomazi trbuh.

---

Ovo mi je prekrasno napisano i baš je istinito.
I ja sam prije zamišljala manju razliku među djecom, onda kad je došlo vrijeme za "ispoštivati" tu malu razliku, mene je uhvatila panika i cijelo vrijeme me to mučilo.
Sad vidim da nema smisla požurivati, jednostavno sama osjetiš kad si spremna i onda je baš tako kako je koksy napisala.
Više ništa drugo nije bitno, postoji samo jedan cilj.


A što se tiče muža, taj odnos moraš s njim riješiti prije trudnoće. Takvo ponašanje nema neke specijalne veze s trudnoćom.

Da nakon svega ovog želiš novu trudnoću bila bi mazohist. :love2:
Ja sam također imala loša iskustva iz prve trudnoće i razdoblja nakon poroda pa je MM trebalo 5 godina da me nagovori na 2. dijete.
Popustila sam tek kad sam ja psihofizički bila spremna.
Ponovo sam imala komplikacija (druge naravi), ali ovaj sam se put lakše s njima nosila, baš zbog vremenskog odmaka i bolje pripreme.

Meni se, na žalost, čini da imate puno većih problema u braku, (osobito u međusobnoj komunikaciji) i da je odluka o proširenju obitelj u takvim okolnostima (iako naizgled krucijalna) sporedna .

nemoj se opterećivati s pitanjem zašto ne želiš novu trudnoću
navela si sve razloge zbog kojih ne želiš
i nemoj imati grižnju savjesti radi toga
sasvim je u redu da imaš samo jedno dijete
a ako nekad poželiš drugo, možda ipak neće biti sve kao prvi put

:love2: žao mi je što si se tako namučila, ali ne kužim tko te to tjera na drugu trudnoću i zašto se osjećaš da bi trebala imati drugu trudnoću?
I naravno, cure su ti napisale, ne znači da će ti druga trudnoća biti problematična kao prva.
Na tvom mjestu ja bih se više zamarala pitanjem želim li drugog muža...

da, moj muž želi još djece! Bar još dvoje! njegova brača imaju po dvoje ili troje, tako bi i on! K tome ja još imam hipotireozu, a u njegovoj obitelji djeca sa genetskim malformacijama, jedno teško! I naše se rodilo sa greškicom koja se popravila sama od sebe!
Puno sebe krivim jer sam paničar, ali život me i te kako naučio da stvari ne treba uzimati zdravo za gotovo!
U međuvremenu se on dosta promjenio, puno mi pomaže oko maloga, mogu reči da podjednako sudjelujemo u brizi za djete, čak uzme bolovanje kad je mali bubani i bude s njim kod kuče! svjestan je kakve je gluposti napravio, I odmah nakon poroda sam si počela naplačivati stari dug! Stvari su mu se počele vračati same od sebe, kad se najmanje nadao i ponašao ko gad prema meni i bebaču za čas me najviše trebao! Promjenila sam se i ja, al rane su ostale iste! puno sam i sama kriva jer sam mu previše podilazila! I njegova brača su istog ponašanja! Al kad sad krenu sa pričom o porodu odmah im skrešem da su kukavice i da misle da je muškost u tome što znaju praviti djecu! Boje se dvometraši kapljice krvi! Joj kak sam ljuta!

Moj zna da u rađaonu sama više nikad nejdem, dan danas mu je žao što nije bio prisutan kad je naše dijete prvi put ugledalo svijet! Al opet krivi mene da sam ja tražila carski rez i da nisam sposobna normalno roditi!
i od samo straha da se ne ponovi sve ne želim novu trudnoču, ne još, ne želim još jedno razočaranje, želim svima dokazati da sam sposobna normalno roditi!

Žao mi je na traumatičnoj trudnoći, ali ja kao najveći (ako ne i jedini) problem vidim činjenicu da ti ne misliš da bi trebala više biti trudna (sa ovim mužem). U pravilu tu bi jedino pomogao (a ja bi to čak i preporučila) bračnog terapeuta.

Citiraj:

---

mkorota1 prvotno napisa

... Al opet krivi mene da sam ja tražila carski rez i da nisam sposobna normalno roditi!
i od samo straha da se ne ponovi sve ne želim novu trudnoču, ne još, ne želim još jedno razočaranje, želim svima dokazati da sam sposobna normalno roditi!

---

Nemoj ovako razmišljati, ni u ludilu... Hvala Bogu da postoji CR kao opcija kad stvari ne idu kako treba, opcija koja može spasiti život i majci i djetetu. Vaginalni porod je super i divan kad sve ide kako treba, ali forsiranje istog može imati jako loš ishod. I CR nikako ne znači da si nesposobna. Tvoj muž bi trebao vidjeti dijete moje kolegice, dečko je 60%-tni invalid jer je vrla (današnja) šefica forsirala vaginalni porod. Isti čas bi promijenio mišljenje.

Mislim da ti imaš još puno stvari za srediti sama sa sobom i sa mužem prije nove trudnoće.

:love2:

Odgovorila si mi na pitanje tko te tjera na drugu trudnoću :( i tko te osuđuje zbog odgađanja :(
Najradije bih zaplakala nad tvojim postom... nije vam odnos OK, neće to druga beba riješiti...daj poradite na svom braku prije nego dođu veeeliki problemi

Citiraj:

---

mkorota1 prvotno napisa

Al opet krivi mene da sam ja tražila carski rez i da nisam sposobna normalno roditi!
i od samo straha da se ne ponovi sve ne želim novu trudnoču, ne još, ne želim još jedno razočaranje, želim svima dokazati da sam sposobna normalno roditi!

---

Užas! Za vikend bi muža trebalo obavezno povesti u Dom za djecu u Gornjoj Bistri. Obavezno. Da mu se još neke stvari razbistre u glavi.
Ti nikome ne trebaš dokazivati ništa, takav užasan mačistički stav ti je uturen u glavu i probaj ga izbaciti, čitaj ovdje na temama kje to mogu pomoći, piši, imaš našu potporu. Za novu trudnoću psihički još nisi spremna, previše si opterećena svim i svačim, ali opterećene su jako dugo i žene koje nisu prošle gotovo ništa od onoga što ti jesi. To je normalno.
Nisi tu nikakva iznimka.

Citiraj:

---

mkorota1 prvotno napisa

Moj zna da u rađaonu sama više nikad nejdem, dan danas mu je žao što nije bio prisutan kad je naše dijete prvi put ugledalo svijet! Al opet krivi mene da sam ja tražila carski rez i da nisam sposobna normalno roditi!
i od samo straha da se ne ponovi sve ne želim novu trudnoču, ne još, ne želim još jedno razočaranje, želim svima dokazati da sam sposobna normalno roditi!

---

mkorota1, nemoj dopustiti da te itko tjera na ništa.. ti najbolje poznaješ svoje tijelo, i svoju psihu...
ja sam rodila na carski, i ne misli nitko u mojoj blizini, kamoli ja da sam nesposobna, rodila sam na carski po preporuci doktora zbog problema kojih sam imala... nisam doživjela vaginalni porod, vjerujem da je kako prekrasno iskustvo, tako i teško iskustvo...

najpametnije bi bilo sada da pustiš muža sa strane, i da se ti smiriš malo, jer mi se čini da je ponavljam opet čoban koji te ne poštuje kao ženu, a ni kao majku njegovog djeteta, pogotovo ako te tjera na novo dijete a ti još psihički nisi spremna... nažalost je to da ako sebe ne oslobodiš, možda nikad nečeš niti biti psihički spremna, zato opusti se i nemoj dopustiti da te brigaju previše... uživaj u svojoj bebici koliko dugo možeš, a neke će se stvari posložiti same po sebi...

Preporuke od cura isto stoje, da razgovaraš sa mužem što prije, da se vaš odnos svede na normalu.. nije važno što on uzima bolovanje, mislim da si u ovoj priči najvažnija ti i tvoji osjećaji, jer si ti majka, a tvoja patnja sigurno prelazi i na dijete...

Mislim da je motiv za voditi muža u rađaonu da bi te znao poštovati i da bi znao poštovati proces koji prolaziš -potpuno pogrešan. Ako postoji manjak poštovanja i razumjevanja tada se to neće popraviti vođenjem muža u rađaonu, a niti će porod biti lakši zbog prisutnosti muža koji nema razumjevanja i strpljenja.

Citiraj:

---

mkorota1 prvotno napisa

...Al opet krivi mene da sam ja tražila carski rez i da nisam sposobna normalno roditi!
i od samo straha da se ne ponovi sve ne želim novu trudnoču, ne još, ne želim još jedno razočaranje, želim svima dokazati da sam sposobna normalno roditi!

---

za početak, cure su ti sve već rekle...

ja ću se osvrnuti na prvu rečenicu...užasno glupo njegovo razmišljanje...to mi zvuči baš onako zatupljeno "starinsko" macho razmišljanje kada otac samo želi potomke i to naravno muške...znam da voliš svoga muža i da se niste vjenčali bez razloga, ali draga moja bez obzira hoćete li ili nećete još imati djece preispitaj taj vaš odnos...

druga stvar...i tvoje razmišljanje u ovoj drugoj rečenici malo glupo...što ti imaš kome dokazivati?? uostalom, misliš li da bi mogla dokazati? tko ti može garantirati da ti se ponovo neće desiti ista stvar?

ja recimo nisam sposobna "normalno" roditi bez nekih komplikacija zbog određenih problema...tri trudnoće, tri puta komplikacije, a evo imam dvoje predivne dječice...zahvalna sam što nemam ovakve bisere pored sebe koji bi me maltretirali zbog mojih komplikacija u trudnoćama (osim moje bake, ali to je priča za sebe)...

Citiraj:

---

sirius

Mislim da je motiv za voditi muža u rađaonu da bi te znao poštovati i da bi znao poštovati proces koji prolaziš -potpuno pogrešan. Ako postoji manjak poštovanja i razumjevanja tada se to neće popraviti vođenjem muža u rađaonu, a niti će porod biti lakši zbog prisutnosti muža koji nema razumjevanja i strpljenja.

---

veliki potpis na ovo

Joooj draga moja šta reći, cure su ti već sve rekle. Trebaš prvo riješiti problem s mužem. Nikako ne ostajati trudna zato jer te netko pa bio to i TM tjera na to. Ti si žena, tijelo je tvoje i tvoje je pravo i biti i ne biti trudna. Kažeš da se promijenio puno, a onda opet da ti još uvijek predbacuje CR, to mi nekako nije jasno jer se onda i nije toliko promijenio. Iskreno, da je moj to napravio prvo bi dobio batine pod svim onim hormonima i kupio bi stvari - ne mislim da si ti tako trebala ali to bi bila moja reakcija. Ja sam rodila hitnim CR i trebalo mi je dugo da se s tim pomirim jer je u mojoj glavi bila samo opcija prirodnog vaginalnog poroda, no upravo je MM bio taj koji mi je pomogao da se s tim pomirim. Nisam prošla ništa ni približno kao ti ali novu trudnoću trenutno ne mogu niti zamisliti i kako je to koksy lijepo rekla dođe trenutak kad se pomiriš sa svime i kad se u srcu otvori to jedno mjesto i tada si spreman.

Draga moja, toliko si toga ružnoga prošla, a bez podrške onoga koji ti je bezrezevno trebao pružati. Nemaš ti, ni mužu ni kome drugome, šta dokazivati, pogotovo možeš li "normalno" roditi?! Meni je to njegovo shvaćanje trudnoće i poroda-nenormalno! To šta su njegova majka/šogorica/susjeda....ili ko već rodile ovako ili onako, nije ni tvoj, a ni njegov problem. Pokušaj razgovarati s njim i priznati mu svoje strahove, razmišljanja, očekivanja...ako kažeš da se promijenio nabolje, onda bi te trebao razumjeti... Odlučila se ti na novu trudnoću ili ne, budi sigurna da si donijela, za sebe, ispravnu odluku, a ne zato što te netko na nešto prisiljava... :heart:

Draga moja, na sve što si ti prošla u trudnoći i porodu možeš jedino zahvaliti Bogu što ste ti i dijete živi i zdravi... Imala si cijeli niz vrlo nezgodnih okolnosti koje nebi podnio netko drugi, bez obzira trudan ili ne. Uglavnom, vidim da si pravi borac i tvoja beba isto! Želim ti svu sreću i preporučam ti da DOBRO RAZMISLIŠ o nekoj idućoj trudnoći i o razlozima zbog čega je želiš ili ne.

ma ima puno krivnje i u tome što su liječnici meni govorili jedno a njemu drugo " da se suprug ne uplaši"! Točno to mi je dr rekla kad me primila u bolnicu samo tjedan dana prije poroda! Imala sam upalu bubrega, i k tome su počeli i oni trudiči koji su mi spustili bebu u zdjelicu tako da sam bila več spremna za porod, no dr je rekla da još nije vrijeme ali da bi svaki čas moglo krenuti jer je bebica jakoooo nisko da se UZV-om ni glavica ne može više izmjeriti1 I onda mi je uz put dobacila, ajde mila, da ne uplašimo supruga, reči čemo mu da se bebica samo malo spustila i da ćete ostati na promatranju! Da sam znala kaj bu poslje rekla bi joj svoje! o upali bubrega nije ni zucnula!
Samo da sam bila jača! I kad je nakon poroda zvao na informacije rekli su mu da je sve super, a ja imala temp! i još tri tjedna po carskom ileus!

Citiraj:

---

mkorota1 prvotno napisa

ma ima puno krivnje i u tome što su liječnici meni govorili jedno a njemu drugo " da se suprug ne uplaši"! Točno to mi je dr rekla kad me primila u bolnicu samo tjedan dana prije poroda! Imala sam upalu bubrega, i k tome su počeli i oni trudiči koji su mi spustili bebu u zdjelicu tako da sam bila več spremna za porod, no dr je rekla da još nije vrijeme ali da bi svaki čas moglo krenuti jer je bebica jakoooo nisko da se UZV-om ni glavica ne može više izmjeriti1 I onda mi je uz put dobacila, ajde mila, da ne uplašimo supruga, reči čemo mu da se bebica samo malo spustila i da ćete ostati na promatranju! Da sam znala kaj bu poslje rekla bi joj svoje! o upali bubrega nije ni zucnula!
Samo da sam bila jača! I kad je nakon poroda zvao na informacije rekli su mu da je sve super, a ja imala temp! i još tri tjedna po carskom ileus!

---

Oprosti, ali ako je to istina ne znam tko je tu onda lud.
Liječnici koji ne govore potpune informacije ili (još gore) muž koji ne vjeruje svojoj ženi.

Koliko je iskrena ljubav tvojeg muža? Nije lako doživjeti prezir od osobe koja te voli...
A taj sav pun koji si prošla...ne ponovilo se...pozitivno misli!!!

draga moja, možeš ti još 5-oricu sinova roditi, ali tvoj muž te nažalost nikada neće poštivati kao ženu i ravnopravnu partnericu:-(:-(.
on je vjerojatno tako čitav život odgajan, ali je žalosno da kao odrastao muškarac nije evaluirao i postao čovjekom.
znam da imate malo dijete i da je teško samo tako pokupiti prnje i otići (pogotovo ako s tvoje strane postoji ljubav), ali moraš si JAKOOO dobro razmisliti da li s takvim neandretalcem vrijedi ostati do kraja života.

i, možda griješim, ali čini mi se kao da ga i ti nesvjesno braniš - pa kaj onda kaj su mu doktori govorili nebuloze da ga ne uznemire??!!!
mislim da bi mu ono kaj si mu ti rekla trebalo biti SVETINJA!

u svakom slučaju žao mi je što si u takvoj poziciji, i želim ti svu snagu ovog svijeta da napraviš ono što je najbolje za tebe i dijete.

Ja ne znam u kojoj si bolnici bila, ali mislim da ni u jednoj bolnici suprugu ne smiju davati krive/nepotpune informacije? Pa što se on ima uznemiriti, valjda bi mu trebalo biti najvažnije tvoje zdravlje i zdravlje bebe.
I kad kažem da si mu podilazila, pa ja mojem cijelo vrijeme podilazim, držim ga kao malo vode na dlanu, on je za sada sve što imam. Uvijek mi je uzvraćeno, bez rezerve ili prigovora.
Ma jeste li ikada pokušali otvoreno razgovarati o tome, bez nervoze i predbacivanja? Zna li on koliko teško ti je bilo, sada kad se promijenio (kako pišeš)?

draga moja, dok ovo čitam imam osječaj kao da tebi ni te fizičke boli nisu razlog za ne imati još jednog bebača, koliko se bojiš psihičke boli. gadno je to, vjerujem.
puno znači kad samo šmrcaš malo pa te muž mazi ko kap vode na dlanu, takav je moj, a kamoli da smo bili u situaciji kao što je vaša. moraš prvo popričati s njim i otvoreno mu reći kaj te sve smeta, tišti boli, osoba koja te voli ne može ostati tupa na to i praviti se kao da ničega nije bilo, da su to sve tvoje ''fantazije''
a možda se on jednostavno takvim pristupom brani od nečega, ne znam, al mene boli srce kad pišeš kako se ponaša, a gdje neće tebe
:love2: te da mi nebudeš tužna :-)

Ima puno istine u tome da je tako odgojen, jer nismo malo zajedno, iza nas je 7 godina veze i 4 godine braka, i uvjek sam imala osječaj da mu je nedostajalo pažnje, da je pored svoje brače bio u mnogočemu zakinut! Moja svekrva je stvarno marljiva žena, ima ona svoje nekakve stavove ( na nekima sam joj jako zamjeravala) al nikad nam se nije miješala u brak niti mi odrekla pomoć! I sama mi zna reči da je MM grdu narav pokupio po svom ocu! Najviše me smeta što se svi među bračom prepucavaju i natječu tko bu bolji! I što su pokupili takve ružne stavove o ženama!

Drage moje, nisam tužna, istina je da se ponovno bojim one psihičke boli i nerazumjevanja!

isto tako neznam kako da mužu u glavu ulijem kotačiče da me počne više slušati i misliti na našu obitelj!

Jedina podrška koju sam od njega istinski imala, bez rezerve, kad se postavio za mene ko vuk je bilo kod dojenja! Dojila sam svoje dijete do kad je htjelo, skoro do 2 godine i nikad ništa nitko protiv toga nije smio reči!
Kak bi se reklo, falila mu je izgleda pažnja majke za koju se nije uz tolko brače mogao izboriti

Citiraj:

---

mkorota1 prvotno napisa

isto tako neznam kako da mužu u glavu ulijem kotačiče da me počne više slušati i misliti na našu obitelj!

---

razgovor liječi sve, a čini mi se da tu treba dosta razgovora i tupljenja u glavu.... al zapamti ovo "vuk dlaku mjenja, al ćud ne" i to sam osjetila na vlastitoj koži...

U svakom slučaju sretno!!!!!

Meni se cini neumijesno ovo "uvjeravanje" kako trebas razmislit s kim si i u kakvoj vezi, jer mi se cini da to nije bio naslov niti smisao teme. Mi se ovdje ne poznajemo, ne znamo tko ima sto u glavi, kakva iskustva i tko bi i sto trebao mislit o svom partneru. Ja vjerujem da svatko od nas ima razlog zasto je s nekim u vezi, kao sto ima i razlog kad vezu prekida.
A pogotovo netko tko je u vezi 11 godina.

Citiraj:

---

Nena-Jabuka prvotno napisa

Užas! Za vikend bi muža trebalo obavezno povesti u Dom za djecu u Gornjoj Bistri. Obavezno. Da mu se još neke stvari razbistre u glavi.
Ti nikome ne trebaš dokazivati ništa, takav užasan mačistički stav ti je uturen u glavu i probaj ga izbaciti, čitaj ovdje na temama kje to mogu pomoći, piši, imaš našu potporu. Za novu trudnoću psihički još nisi spremna, previše si opterećena svim i svačim, ali opterećene su jako dugo i žene koje nisu prošle gotovo ništa od onoga što ti jesi. To je normalno.
Nisi tu nikakva iznimka.

---

Potpisujem i dodajem ono šta je već jedna od vas ranije napisala: bračni savjetnik može dosta pomoći, pogotovo da on "skuži" da nešto stvarno ne štima, pa mu možda dođe iz guzice u glavu.
A ti na drugo kreni onda kad sama budeš htjela, ne na nagovor nekog drugog! :*
Sretno!

drage moje istina je da vuk dlaku mijenja ali nikad čud, neznam zašto me takvo njegovo ponašanje nije tada toliko boljelo kao činjenica da moj život i život djeteta ovisi o liječnici koja je vjerovala jednoj nadobudnoj specijalizantici i nije me htjela saslušati, pa čovjek koji nema veze sa medicinom zna da nije Ok ako žena u bilokoje doba trudnoće krvari! Samo me dragi Bog spasio! Nikad u životu se nisam osječala tako bespomočno kao tada! Malo je falilo da ne urlam iz sveg glasa

Znam neke žene koje su prošle slične trudnoće kao i ti i samim čudom ostale žive, a opet su se i prije nego neki sa školskim trudnoćama odlučle za drugo dijete
isto tako znam i one koje su imale prekrasne trudnoće i prekrasne porode, ali se nikad nisu odlučile za drugo dijete
u svakom slučaju ono što želim reći je da se tvoji osjećaji ko što su neki naveli, možda i mogu promijeniti, ali teško da možeš promijeniti TMa i njegova razmišljanja koja su mu očito preduboko usađena
u toj situaciji nikako ne bi smjela zanemariti sebe i ono što ti iz bilo kojeg jako ili malo opravdanog ili potpuno neopravdanog razloga želiš ili ne želiš jer nažalost takva situacija u kojoj ti uz nečiji pritisak podnosiš još jednu trudnoću koju doživljavaš psiho i fizičkom patnjom, ne može ni za koga biti dobra, kako za tebe, tako još manje za tvoju djecu, a sigurno niti za TMa

Jao draga žao mi je stvarno, ali kao prvo, s takvim mužem vjerojatno više ne bih ni ja poželjela niti jedno dijete...O svemu ostalom da ne govorim!

Mene zanima kakav je TM kao otac? Eto moj je, kako sam i rekla, potpuno suzdrzan, sad nesto vise ali nije bio puno bolji ni u proslim trudnocama, al se zato u Svena potpuno zaljubio na prvi pogled i najbolji je otac na svijetu. Isto tako me jako podrzava od pocetka u svim mojim odlukama vezanim za odgoj, prehranu i sve ono bitno. Ali nebi nikad rekla da ce biti takav s obzirom na ponasanje tokom trudnoce. Znao je ponekad biti bas pravi muski prasac.

Ma gle, moj je isto suzdržan. Nikada nije skakao po trbuhu, ljubakao ga, trčkarao oko mene i kaj ti ja znam kaj sve ne...Onak, čovjek bi poželio i više. Ali ovakve stvari koje navodi mkorota1...Ma samo kad sam pročitala onu prvu rečenicu vezano za njega i nejgovu majku već mis e okrenuo želudac...

Ma meni je on tipican primjer prestravljenog muskarca koji se ne zna nosit s novonastalom situacijom tj, trudnocom pa sam sebi olaksava ako sve svali na zenu. Majka je samo izgovor. Moj je blazi primjerak, imao je period da me plasi jer sam pila kavu pa ako s bebom nebude sve dobro sama cu si bit kriva. I takve gluposti. Al sam ja to srezala, da nisam vjerovatno bi ga poslala u rodno mjesto, uzela dijete i otisla.