Nailazite li vi na taj problem, da vas prijateljice koje nemaju djece ne kuže da nemate toliko slobodnog vrimena i da ništa ne možete planirati, već se miriti po ditetu?
Da li vam govore stvari tipa, nisi ti jedina mama na svitu?
Printable View
Nailazite li vi na taj problem, da vas prijateljice koje nemaju djece ne kuže da nemate toliko slobodnog vrimena i da ništa ne možete planirati, već se miriti po ditetu?
Da li vam govore stvari tipa, nisi ti jedina mama na svitu?
nisam dozivjela bas takve komentare ali da sam ostala bez nekih prijatelja - jesam
a cesto puta dozivim da moram objasnjavat kako i zasto i zasto ne i kuda ne i tako slicno...
mislim da te prijateljice mogu biti ili jako mlade i neiskusne po imanju ljudi s djecom oko sebe ili se radi o nečem drugom.
a to drugo može biti da ti stvarno objektivno možeš nekada izaći s njima, ali to iz nekog razloga odbijaš. dosta se ljudi ograniči na samo obiteljski život jer im tako u nekom trenutku paše, a prijatelji to znaju zamjeriti.
One najbolje i prave prijateljice će ti ostati, ostali prijatelji-poznanici će ostati to i dalje.
Meni je to dobar filter za prijateljstvo i prijatelje.
Imala sam sreću da imam stvarno veliku većinu
onih pravih prijateljstava, gdje ni vrijeme ni odvojenost ne utječe na kvalitetu odnosa.
Roditeljstvom se mijenja cijeli život tako i to...
Ja se sad uglavnom i družim s ljudima koji imaju djecu jer mi je lakše uskladiti s njima tempo... nije meni do izlazaka koji počinu u 10, ja bi kavu ujutro tako nešto... ali stoji da neki ljudi kad dobe dijete se ponašaju kao da samo djeca postoje u životu i to nikako nije dobro.... to ne razumijem ni kao majka... ok prvih par mjeseci ali poslije ne....
S obzirom da sam rodila s 31g nije mi baš ostalo puno prijateljica bez djece. Uglavnom većina ima djecu osim njih par ali one u potpunosti razumiju situaciju i nije im potrebno objašnjavati tj. one se prilagođavaju meni za sada jer je J još mala pa se nalazimo između njenih spavanja i naravno poslije 20 navečer ne izlazim jer J ide u krevet a to je bez moje cice nemoguće.
Čini mi se da oni koji nebi imali razumijevanja za to da ti se s djetetom jednostavno promijeni život htio-nehtio bi bili oni koji su uglavnom usredotočeni na sebe.
Ako su prijateljice mlade i nemaju djecu, uopće im ne zamjeram "nerazumijevanje". Uostalom, kad razmislim i ja sama dok nisam imala dijete, nisam baš shvaćala neke dijelove problematike.
Isto tako svatko kad dobije dijete drugačije reagira, po meni to ovisi o tome kakvi ste tipovi ljudi.
Društveni i dalje traže društvo, jer im je neophodno i nađu načina da provedu vrijeme u društvo.
Gledam sebe i MM - a i šalim se da smo ljudofobični, jer smo stvarno rijetko u društvu, večinu vremena provodimo na selu izolirani od svih i trenutno nam ne fali nitko.
Imam prijateljice s kojima se čujem svakodnevno nekoliko puta telefonom, ali rijetko se vidimo.
S druge strane imamo puno ljudi u kući i ustvari smo večinu vremena u društvu, ali redovno imamo potrebu otiči na osamu.
ivana_4, znam kako ti je.. mene nitko ne može shvatiti kada kažem ne mogu doći na rođendan, (a onda svi, pa dođi s malim) a ja imam :?: ... i onda kreće raznorazno nagovaranje, a moj je odgovor ako me želite vidjeti znate gdje sam... i od njih puno, dođu samo 2-3 što Oka kaže, one najbolje će ostati.. jedina sam majka u društvu (imamo 25-27 godina), s time da njima nikome niti plan nije da imaju dijete..
p.s. rođ. u vinogradu u zadimljenoj klijeti ne s djetetom od 50tak dana!!! al njima to nije jasno..
Meni se cini da ja sa bebacem ima vise slobodnog vremena, nego moje frendice koje nemaju djecu, ali pola dana rade, a ostatak dana su strgane od posla.
A onaj tko hoce uvijek moze naci sat, dva slobodno za sebe, a bebaca ostaviti sa tatom ili bakom pa je i njima dobro, a i nama mamama.
I zašto ti je to čudno?Citiraj:
andynoa prvotno napisa
Jednostavno ste u suprotnim životnim situacijama.
čudno mi je jer su one sve u dugogodišnjim vezama, i maltene brakovima...Citiraj:
Anemona prvotno napisa
Kakve to veze ima?Citiraj:
andynoa prvotno napisa
ukrala si mi pitanje iz usta...Citiraj:
Anemona prvotno napisa
Ne bih rekla da to ima veze s godinama. Ja sam rodila sa 24, nijedna od mojih prijateljica nije imala dijete, tek nedavno je jedna rodila, pa nikad nisam naišla na nekakvo nerazumijevanje, dapače. Još uvijek su to iste prijateljice.
Vidiš, ja ne očekujem da se moje društvo (većina pušači) prilagodi meni u takvim situacijama; na takav rođendan ili idem sama ili ne idem.Citiraj:
andynoa prvotno napisa
Citiraj:
Anemona prvotno napisa
nema nikakve veze, ako živite u kraju gdje se takve stvari od vas ne očekuju, a dok od 18te slušate ne samo ja, nego i ostatak kad češ i te spike, onda vam je grozno..Citiraj:
Pinky prvotno napisa
ja sam samo dala svoje razmišljanje ništa drugo...
Ne očekujem niti ja da se oni prilagode meni, već očekujem da će poštivati moj odgovor NE IDEM, a ne me dodatno satima nagovarati da se ide... to smatram NERAZUMIJEVANJEM!!Citiraj:
Ivanna prvotno napisa
mislim da više-manje svi u hr slušamo iste spike, nisi jedina, i ja sam ih se dobrano naslušala. svejedno, dugogodišnje veze i brakovi ne podrazumijevaju automatsko roditeljstvo (na kraju si i ti postala ko ove što od 18. pitaju kad ćete, samo što nisi to ni primjetila) i ne podrazumijevaju zaljubljenost u bebe i sve što uz to ide. ja sam u vezi od 22. udala sam se u 27. a do 30 mi djeca nisu bila u primozgu. biološki sat je tek počeo dobro zvoniti u 32. misliš da u tih 10 godina nisam čula tisuće pitanja?Citiraj:
andynoa prvotno napisa
Ja sam rodila s 26, neka sredina po meni, a opet sam bila među prvima u društvu.
Moja kuma je rodila prošle godine, i sve vreme je naše prijateljstvo trajalo i s mojim prvim i s drugim detetom, i sad s njenim, uvek se nađe vremena, ali tek kad beba malo poraste.
Neke prijateljice sam izgubila, najveći šok mi je bila jedna s kojom sam se družila intenzivno, celu gimnaziju, faks, zadnji put sam je videla neki dan pre prvi porođaj, posle nikad nije okrenula telefon, ni da čestita ni ništa. :-x
inače, potpis pod Oka.
Najbolja prijateljica nema djece, i ostale smo dobre jednako kao i prije a ja imam djecu već dobre 4 godine.
Ne viđamo se koliko bi htjele, ali to je normalno.
Iako ima mama s malom djecom koje nekad previše filozofiraju. Ne mogu nikud i nikad, imam ih ja i u društvu. Tipa, ne mogu doći jer mali jede pa spava pa je cendrav pa ovo pa ono... i tako deset puta za redom. Onda ih više ne zovemo, kad budu mogle, će se valjda same javiti.
Ja nisam od tih koje kompliciraju.
Ni moja najbolja prija nema djece, kao i još neke prijateljice, ali više-manje se sve prilagođavaju meni, na čemu ja ne inzistiram, jednostavno im je to normalno. Pitaju kad ja mogu, pitam i ja njih, često se "nađemo na pola puta".....a inače, moram priznati, da sam ja bila ta koja nije imala razumijevanja za prijateljice s djecom, tipa: "Kako ti treba dva sata da ga spremiš za šetnju?! Koliko on to doručkuje? i sl. ".....zato sad kad imam neki dogovor, ko za inat, R. uvijek napuni pelenu, taman na ulaznim vratima pa uvijek kasnimo...tako mi i treba! :mrgreen:
Eto, MM i jasmo baš od ovih što kompliciraju, barem tako izgleda onima koji "ne kompliciraju". :mrgreen:Citiraj:
emarink prvotno napisa
Ne znam kako to objasniti, osim da je nama oduvijek bio puno veči gušt da smo sami. Baš obožavamo biti sami u svojem miru,...
Pogotovo dok je maleni bio beba, baš nam je odgovarala rutina - ono spava, pa i mi spavamo,... :lol:
To je vjerojatno bilo glupo onima koji nas zovu, ali što je tu je. Takvi smo.
potpuno razumijem ove koji ne razumiju :-P
istina, pogađalo me to što mi je dio odnosa doživio hlađenje, ALI! nitko, ali baš nitko iz ekipe nije bio zainteresiran za djecu i obiteljski život ikakvog oblika. a nisam bome bila ni ja do iznenadnog plusa na testu. tek me taj plus natjerao da se informiram o dojenju i sličnim divotama koje, ma koliko divne bile, čovjeku uyebu društveni život. i savršeno mi je jasno da drugima nije bilo jasno da ne mogu zaružiti s njima jer mi se cijenjena nasljednica nije skidala s cice, jer ni meni dok to sama nisam doživjela to uopće nije bilo jasno. a kako su mi se sva druženja do tad svodila na tulumarenje, tulumarenje i još malo tulumarenja, normalno da su stvari zahladile. doista ne očekujem da netko inače potpuno nezainteresiran odjedno poželi slušati dernjavu, visiti u dječjem parku i sl :-P oni kojima je to sve bilo ok i zanimljivo, a malo ih je bilo takvih, se družio s nas dvije.
no, kako je prošlo više od pet godina, život mi se počeo vraćati u normalu, tako da više nema nikakvih razloga za nerazumijevanjem jer sad ionako mogu sve uskladiti.
meni je baš danas moja prijateljica (koja ima 35 :), ali nema djece) rekla: znači naš dogovor u srijedu stoji? nemoj mi onda javiti da je mali bolestan pa da ne možeš. ako ima temperaturu 40 imaš se nacrtati na tom druženju!!!
naime, mali mi se razbolio prije dva tjedna pa sam ja otkazala druženje. njoj naime nije jasno zašto ja lijepo nisam bolesno dijete ostavila doma s tatom. pa i on mu je roditelj, kaže ona mudro :)
uglavnom, ja sam joj lijepo rekla - dogovor vrijedi, ali ako se mali razboli ne, nećemo se vidjeti jer normalni ljudi ne ostavljaju uplakanu i bolesnu djecu da bi sjedili negdje sa svojim živčanim prijateljicama :)
složila se :lol:
Ja sam prvo dijete rodila sa jedva 19 i naravno da nitko od moje ekipe nije imao djecu. Neke sam ljude prestala doživljavat prijateljima, ali nemam dojam da je to bilo zbog djece, nego jer nisu pokazivali razumijevanje i interes za moj život. Moj je život tada bio jako povezan sa mojim malim dječakom, ali nije mi to pitanje djece nego razumijevanja za druge. Tipa, moj najbolji prijatelj zadnje dvije godine intenzivno brije na tango, ide na tečajeve, na radionice, naručio papučice i ja, iako me tango ne tangira ni najmanje, volim čuti kako mu je na tangu i gdje je bio na radionici.. Tako i on kao slobodno švalersko hetero muško iako nema djece i nema ih u planu skoro voli čuti kako su moja tri malca i jedu li, spavaju li itd. Čini mi se da je prijateljstvo baš u tome veliko da i kad nam interesi nisu isti uživamo u prijateljima. Tako smo mm i ja bili na milongi, to vam je večer plesanja tanga, i prijatelj je samnom i mojom djecom bio u zoološkom. Bili smo prijatelji i prije moje djece i prije njegovog tanga, i prije zaposlenja, iposlije prekida nekih veza, i poslije faksa... Prijatelji se ne mijenjaju samo tako. To su poznanici, ljudi s kojima ideš u park, na tečaj jezika ili na posao.
eh tako aam ja htjela napisati, al nisam bila shvacena, ja zelim pricati o maleckom na kavici s njima, i pricam tako ja 5 minuta kako guguce, sklapa rukice, dize glavicu, spava dugo, i odjednom prekid teme sa recenicom jel se sjecas onda kad smo isle blablabla.... Nastavim razgovor u revijalnom tonu sjecanja srarih dana, i od te kave nikad vise nisam s njima pricala o maleckom, jednostavno ih to ne interesira dakle ne interesira ih moj zivot, jer je malecki sav moj svijet...Citiraj:
casa prvotno napisa
Post it na frizideru = pocni hodat po parkovina gdje su mame s djecom, bit ce ti bolje (to pise ba mom friz.)
Imam ja par "prijateljica" koje nikad, ali nikad nemaju vremena za mene! A bile smo si jaaaaako dobre! :roll:
Mislim, ja ne kužim kako ja uz djecu, posao (mislim na period kad radim), obveze doma, imam i volje i želje i vremena naći se s njima a one nikako da nažu 5 minuta, a ako ih i nađu, očekuju da se ja prilagodim njima, da je njima što bliže, jer ja sam daaaaaaleko!
Pogađate...više skoro nismo niti u kontaktu, jer ja ipak nemam vremena da energiju trošim na osobe koje to ne zaslužuju!
kod mene nije došlo do većih potresa, iako sam rodila mlada i prva, doduše ja sam od onih društvenih, tako da sam se iznimno trudila viđati sa prijateljima, no napomenula bih da me izluđuju majke koje stalno pričaju o svojoj djeci (jer su im ona cijeli svijet)... doživjela sam to od kolega i poznanika, takve ljude doživljavam užasno sebičnima, u najmanju ruku nesenzibilnima.
Ja sam cak najlosija iskustva imala upravo s prijateljicama koje imaju djecu. Zacudo... Npr. jedna je imala dvoje vece djece kad je Sven bio beba, zvali nas na kavu u 8 navecer, ja kazem ne mogu jer mali tad ide spavat a ona se naljutila jer zasto mali ne moze jedan dan ic spavat u 9... Pa moze ali nece izdrzat, beba je, bitan mu je ustaljeni ritam...Ona je poludila i nikad me vise nije zvala na kavu...Nevjerovatno...
Najbolja frendica nema djece, nikad nije radila problem oko mog otkazivanja susreta, uvijek je spremna doci k meni ako ja nisam u mogucnosti izaci van s klincem i neizmjerno je cijenim zbog toga. I svaku priliku koju imam, kad je MM doma pa ja mogu izac na sat-dva, zovem upravo nju.
A opcenito gledajuci...da, izgubila sam neke ljude, neki od njih su se "vratili" kad su i sami dobili djecu a o onim ostalim ni ne razmisljam vise.
Najbolji su mi kumovi od Svena, dok oni nisu imali klinca staaaalno su visili kod nas, mi smo oboje isli kupat malca a oni bi sami sjedili u dnevnom. Znali su ostajat i do 11 navecer. A sad, kad su i sami roditelji, nazovu nas i kazu da dodemo na kavu ali samo do 7 navecer jer im klinac ide spavat :mrgreen:
Prvo rodila s 21- ne izgubih nikoga :mrgreen:
Drugo rodila sad s 32 - i opet ne izgubih nikoga :klap:
Btw, od bliskih frendova/frendica samo jedna frendica ima isto djecu, a u taj bliži krug ljudi ubrajam cca. 20-ak osoba. Puno ih je ili u dugim vezama, ili u godinama, ili u brakovima, i tek su počeli nešto pomalo pričat o djeci tu&tamo (dobro, neki više, al većina manje). Meni niš čudno, za ove za koje znam da razmišljaju o tome, s njima ponekad popričam o temi roditeljstva, za one za koje znam da im nije ni u peti, kad ih netko počne ispitivat, ja ih branim da nek ih puste da se zabavljaju 8-)
Inače, ne gnjavim druge s djecom, a pogotovo s nemajkama i neočevima ne raspravljam o svojoj klinčadiji dulje od par min, ako pitaju o njima. S frendicom koja ima djecu popričam o djeci koju min dulje, al imamo uvijek prećih tema za raspravu.
I da, svijet mi se promijenio otkad imam djecu, al i dalje volim i stvari koje su me zanimale i prije i trebam vremena za sebe i svojeg dragog i svoje društvo, i čavrljanje i izlaske i glazbu i koncerte koji mi život znače, i knjige i filmove i tako dalje&bliže... Znam što, tj. tko mi je na prvom mjestu, al i ove stvari koje slijede make my heart beat faster :dancingfever:
mozda sam ja cudna, ali ja imam jednu prijateljicu i to bas prijateljicu. s njom sam od pelena, trenutno ona zivi jako jako daleko, ali ja imam osjecaja da je uvijek tu :heart:. ne sparam na telefonu, nazvati ameriku je za mene ko nazvati susjedu.
ostale ljude oko sebe volim, cijenim, ali realno ljudi oko mene se mjenjaju kako se mjenja moj zivot.
na faksu sam imala super frendove, koji kad je faks zavrsio su se lagano selili, vracali doma....... kroz godine gubi se kontakt, htjeli mi to ili ne.
na prvom poslu, bili smo *** stop svi skupa, jer je takav posao. nakon posla izlazili smo van, nedjeljom sretno radili, no kad smo se zasitili tog igranja poceli smo traziti novi posao i tako se vidjamo bar 1-2 puta godisnje i uzivamo.
kad sam postala majka, opet sam se nasla na novom polju, opet sam upoznala puno dragih ljudi i uzivam u druzenju s njima.
ja iskreno mislim da pravog prijatelja steknes negdje i cuvas ga ko malo vode na dlanu. bez obzira na tango ili djete kako je neko gore napisao. svi drugi koji dolaze kasnije mogu postati pravi prijatelj, ali ne treba se razocarati ako promjenom interesa se mijenja i krug ljudi s kojim se druzite. ja iskreno ne mislim da ti ljudi otkantali, vec jednostavno za njih zivot i dalje ide njihovim tokom, a za vas recimo majcinstvom se svijet skroz promijenio.
Evo ovo je baš čest slučaj, ali meni to nije čudno, nego totalno normalno.Citiraj:
koksy prvotno napisa
Kad dođe dijete, jednostavno si posložimo život kako nam najbolje odgovara. Ne može to biti kod svih isto, nismo isti.
A za prijateljicu se slažem sa spajalicom i ja imam jednu staru i najbolju.
Zaboravila sam dodati, vama koksy je očito odgovaralo da su kod vas do 11, jer bi uprotivnom nešto rekli.
Mi smo druge vrste, sve smo sprašili doma kad je mali spavao, jer smo i mi bili umorni. :mrgreen:
Ne, ne, ne, ne....nikako nam nije ogdovaralo, probali smo onako na fin nacin dati im do znanja da smo umorni, da zelimo spavat, vrlo cesto je jedno od nas dvoje i otislo lec s malcem ali oni kao da nisu htjeli cut. A zbog mog osjetljivog odnosa s kumom i s obzirom da je s tom curom, s kojom je sad u braku, tek frisko zapoceo pa smo svi bili fini, nisam si mogla dopustit da kazem "daj odite doma!" Jesam kroz salu, nekoliko puta, al uzalud... Ali ih zato sad zezam zbog toga, nisam ostala duzna. Jedino im ne zelim vracat istom mjerom jer sad vise nema smisla...Citiraj:
Anemona prvotno napisa
Meni je tak frendica, kada sam na finjaka rekla da je kasno i da bi trebali ići kući, i SVOJE i moju djecu strpala na spavanje.:roll: (čak je porazmiještala madrace po podu)Citiraj:
koksy prvotno napisa
Nekim ljudima jednostavno ne možeš objasniti da se pokupe kući.
Ajme Cathy :-o
Da ne spominjem da su ostali do 1,30h ujutro.:-xCitiraj:
Smajlich prvotno napisa
Šta nije onda do jutra ostala, pa da i doručkujete skupa :evil:
Meni to nije samo nerazumijevanje, već pomanjkanje opće kulture. Pa niste na tulumu! Moj sveki je jednom tako rekao gostima (oko ponoći): "Ja i žena idemo leć, avi ugasite svjetlo kad pođete! " :lol: Pokupili su se iste sekunde!
A meni baš paše da mi frendovi ostanu što dulje, pogotovo nakon što djeca odu u krpe, napokon imamo vremena potpuno za sebe, tako da ih uvijek molim da pričekaju da sredimo djecu (a i zovem ih u goste kasno popodne/predvečer, možda bi mi ih bilo dosta da mi dođu još u vrijeme ručka)
Jedini je izuzetak ako je dijete bolesno, ali onda i tako i ne zoveš društvo. No dobro, ja i tako jako malo spavam :mrgreen:
Dobra ideja.:-)Citiraj:
Smajlich prvotno napisa
Ripcord, ja sam obično toliko krepana od cijelog dana, da jedva čekam leć i odmorit, dok se R. prvi put ne probudi...a napričam se s frendicama na kavi, jer ipak bolje funkcioniram u jedan popodne, nego po noći. ;-)
Ma i meni je sad, kad Sven ima 3 i pol godine, i kad ode spavat spava do jutra. Al dok je beba, ono skroz maleno, pa se budi svakih sat vremena nemas mira nikako i stvarno ti ne treba da jos brines dal su gosti sretni i namireni u dnevnom dok ti nosas bebu po spavacoj. Ja sam o tom periodu pisala. Sad druzenja i dogovaramo kasnije navecer jer ionako prije 10 Sven ne zaspi, pa cim utone u san mi vadimo drustvene igre na stol :-)Citiraj:
Ripcord prvotno napisa
Ma dobro, napomenuh da ja stvarno malo spavam (insomnija i ja prijateljujemo evo već 16 godina), pa bez obzira koliko krepana bila, spavanje mi je posljednja opcija :)
A imam i sreće s djecom koja su dobra po noći i fino spavaju (već i ovaj od tri mjeseca super ćori), tako da nemam te probleme recimo dizanje svakih sat vremena. Dok su imali grčeve (i stariji i mlađi) tad je bio jedini izuzetak od višesatnog druženja. Btw, i ja bih rado visila na kavama preko dana, dok mm radi, ali većina prijatelja/ica mi tad radi (rade do 17-20h, kako tko), tako da ta opcija otpada