mama vegetarijanac, a sin?

Dakle, proteklih 13 godina ne jedem meso.Bez njega je, naravno, prošla i trudnoća. Lukas sad ima 7 mjeseci i prije mjesec dana počeli smo eksperimentirati s dohranom. Iako je još uvijek uglavnom na prsima jede kašice (voće, povrće, žitarice), pije sok i čaj, čak sam topi u ustima one plasmon kekse. Ipak, s mesom još nisam krenula... Nekako dvojim. Ne iz uvjerenja (tata papa meso k'o lud) već iz straha od nekakvih reakcija. Ima li tko kakva iskustva?
I još da pitam - kupila sam neke žitarice u kutiji koje se miješaju s mlijekom. Kakvim mlijekom? Adoptiranim? Lukas to još nikada nije probao i malo mi je glupo da proba zbog neke hrane iz kutije. Kako to vi rješavate?

kad je filip imao 8 mjeseci kupila sam mladu kokicu od sirarice (htjela sam baš neku životinju koja je imala sretan život u prirodi), mama mi ju je rastrančirala i tako je krenulo. filip jede meso 1 ili 2 puta tjedno, ribu u zadnje vrijeme neće, i mora biti samljeveno u nekom povrtnom pireu-baš ga ne obožava. i tako je do sada par (mislim 3) milicine koke izgublo glavu jer se ja ne usudim ne hraniti dijete bez mesa. par puta je jeo pohano kod bake jer je tamo pas pa može jedan griz sebi a drugi masu.u vrtiću jede uglavnom neko mljeveno i tu je nemam mogućnosti bilo što promijeniti.
ba š mi i nije neko rješenje ali nisam ništa pametnije smislila.

A u trudnoći i u vrijeme dojenja ti si jela meso ili ne?

Poznajem nekoliko mama koje djecu hrane bez mesa. Važno je da jedu zdravo, ekološko i cjelovito. Meso nije uvijet. To je predrasuda.
Ja sam vegetarijanac, unazad godinu dana i sad polako Miu privikavam na hranu bez životinjskog porjekla. Ovih dana smo izbacili mlijeko...

S obzirom na društvo u kojem živimo i pripadajuću kulturu prehrane ja nekako mislim da je, bez obzira na moje odabire, nepošteno Lukasu oduzeti ono što i kako živi jedna pozitivna većina. Uostalom, kao što rekoh, i MM je mesožder. Dakle, ja bih mu davala sve pomalo, ali pitam se kako će reagirati. Ne bih voljela neke burne reakcije, eventualne alergije... a poslije u životu neka sam odluči što mu odgovara. Doma će imati oba primjera. Uostalom, ni mene nitko nije prisiljavao, sama sam odlučila. Vezano uz odricanje od mlijeka nekako mislim da to može izazvati probleme kasnije, među djecom. Primjerice, svi jedu tortu a on pita kuharicu. - Ima li jaja? Kakav ste šećer koristili?- ili svi idu na sladoled, a on pije vodu. Negaziranu, iz bočice, naravno. ;) S tog sociološkog stajališta mislim da djeci može štetiti bilo kakvo odvajanje od većine, ali to je još daleka budućnost...trenutno me više zanima ova zdravstvena.

nevjerojatno, ista situacija i vrlo slicno razmisljamo!!
i bas sam htjela otvoriti tu temu i vidjeti koliko nas ima od 0-1 koje smo vegetarijanke i kako razmisljamo sto se tice jedenja mesa kod nasih potomaka.
ja sam doduse donijela odluku - sigurno mu necu davati meso do oko godinu dana. a onda cemo osluskivati. mm isto jede meso i on ce biti prvi od kojeg ce meso vidjeti. ne zelim da se mm skriva ali zamolila sam ga da pocne vise paziti kakvo meso jede i radje rjedje ali ono boljeg podrijetla. slozio se. no vidjet cemo kak ce to sve funkcionirati 'u zivo'. i posto ja meso ne znam niti ne zelim spravljati, on ce biti za to zaduzen. i odredila sam da ce to biti maksimalno dva puta tjedno, u malim kolicinama. e sad, to je plan a u zivotu ne ide sve ko po crti pa cemo improvizirati. a posto sam bila vegetarijanka (btw, lakto-ovo) i cijelu trudnocu, pa sad i dojenje i meso mi se jos vise gadilo - mozda je Luka (hebate, pa cak smo i imena slicno odabrale!) nevoljki jedac mesa.
isto kao i ti, dosta mi je vazno da mu omogucim sto vecu slobodu izbora. no, u ovom, kao i u jos nekim slucajevima, na dosta smo skliskom tlu.
sto se zdravstvene strane tice i prakticnih savjeta, bilo je dosta govora o tome na ovom forumu pa potrazi preko trazilice.
ajde, bas si mi ugodno iznenadjenje dana.

:D

Zadovoljstvo je obostrano. Znači vi čekate do godine dana? Ja još nisam sigurna kako će se stvari odvijati (tko u to može biti siguran?) ali sigurno ćemo još malo čekati. Dotad ću, naravno, proučiti i tvoje preporuke. Puno pozdrava

Mama vegetarijanac i sincic vegetarijanac :love:

Citiraj:

---

sunflowers prvotno napisa

već iz straha od nekakvih reakcija. Ima li tko kakva iskustva?

---

Mislim da on ne bi trebao imati nikakve reakcije na meso bez obzira što ti nisi jela meso u trudnoći.
Ja recimo nisam jela jagode u trudnoći ni za vrijeme dojenja jer ih ne volim, a moje dijete ih jede i nema nikakve reakcije (iako su jagode visoko alergena namirnica).
Dakle, nije uvjet da ti nešto jedeš u trudnoći da bi djete to "podnosilo", jer geni "pamte".
Dohranu ti je najbolje započeti sa piletinom ili janjetinom, pa onda teletina, junetina...

pahuljice na kojima pise da se rade s mlijekom mozes raditi s vodom bez problema. ako dovoljno dojis nema potrebe za dodatnim mlijekom, pogotovo ne kravljim. a mozes ih raditi i sa svojim izdojenim ak ti to nije tlaka, kao meni.
ja luku nahranim vocno-zitnom ili povrcno-zitnom kasicom pa odmah nakon toga na ciku. inace cikimo oko 6 puta dnevno od cega dva obroka dopunjujemo dohranom. noc spava cijelu ( od ok 20 do 5-6 kad ga prikopcam na ciku a onda jos do 8-9).
iskljucivo sam dojila 6 mjeseci a onda polaaaako sa sokicima pa zlicica-dvije kasice itd. hranim ga iskljucivo povrcem iz organskog uzgoja. i uglavnom sama kuham jer vecina kasica ima bar neki od sastojaka na koje cemo jos dobrano pricekati kao npr. limunov sok, mlijeko, meso, gluten (no uskoro cemo uvesti 'glutenske' namirnice) ili secer (njega imaju skoro sve gotove kasice).
e, a ima tih pahuljica u kojima ima vec adaptiranog (il vec nekog) mlijeka i njih maksimalno izbjegavam jer zelim da pije samo moje mlijeko sto dulje i ne zelim ugroziti njegovu proizvodnju. npr. u svim '(kršitelj koda)ovim' pahuljicama ima mlijeka pa makar samo u tragovima (sto su napisali tak sitnim slovima). za sad picajzlim sto se toga tice. a '(kršitelj koda)' vec ionako dugo hejtam i vise-manje bojkotiram i sama.
no, htjela sam ti napisati da cu mu kroz oko dva mj. uvesti tvdo kuhani zumanjak u prehranu. cak i old-school nutricionisti se slazu da je ono valjana zamjena za meso, pogotovo za malu djecu i pogotovo u kombinaciji sa nekim prirodnim vocnim sokom (bolja iskoristivost zeljeza). ali ni sa tim necu pretjerivati. jedan, max. dva puta tjedno.
a poslije polako prema mojoj prehrani... ja brijem na jednostavnost i stare seljacke vegetarijanske recepte... a ponekad i dasak egzotike...
etoga... plan i program jedne slicnorazmisljajuce vegetarijanke...
pa cemo vidjeti jel bu tak ili cu se sama sebi smijati u nekoj buducnosti.. :lol:

I mi još uvijek cickamo k'o ludi. Noć još nismo izregulirali. Do 5h imamo bar dva buđenja. Uopće nemam pojma kako ću ga i kada odvojiti od te noćne cice jer bez toga nema ni spavanja u krevetiću. Još se uvijek gura s nama. Meni je to nekako milo, ali ova odrasla muškarčina je sve nestrpljivija jer, kaže, boji se pomaknuti i zato loše spava. Planirala sam postojeće stanje držati tako kako je do 9 mjeseci, ali vidjet ćemo. Dojenje mi je skroz ugodno i kad već imam dovoljno mlijeka glupo mi je uvaliti mu nešto umjetno.
Slažem se s izdajanjem. Za onu (kršitelj koda)ovu izdajalicu smo pljunuli oko 400kn i iskoristili jednom. To mi je gnjavaža. Dakle, mutim s vodom... I mi još izbjegavamo gluten, kiseline i šećer, ali Lukas je ždero. Užasno je zainteresiran za sve što ima veze s hranom i pićem tako da ću mu početi pomalo davati i ono što sama jedem. Onako na prst...tek toliko da proba. Kako stojite s ribom? Od svih varijanti nekako mi je najbliža da mu skuham oslića i začinim s malo maslinova ulja. O jajima nisam još razmišljala i iako znam da je nekako najzdravije krenuti s kokošjim/pilećim produktima malo su me počele pucati paranoje od ptičje gripe. Znam da je paranoja i znam da termička obrada ubija virus, ali sve to mi je malo gadljivo. Sama radiš sokiće? Koje? Kako?

i riba mi spada pod meso (krvava je). dakle, nis do oko godinu dana. mene uopce nije strah pticje gripe a jaja cu uzimati isto iz bio-uzgoja i dobro ih skuhati. ne zbog pticje gripe vec zato jer se sirova i poslusirova nikako ne preporucaju za malu djecu. bjelanjak cu ja smazati (ne znam znas li - on je visoko alergena namirnica pa se ne preporuca do navrsenih 11-12 mj.).
sokice sam sama radila neko vrijeme jer sam dobila hrpetinu jabuka. nemam sokovnik (siroce) pa sam jabuke oprala, ogulila, naribala, malo izgnjecila rukama, pustila da odstoje 10tak min, pa ponovo izgnijecila. zatim stavila u cjediljku i protiskivala zlicicom. tlaka, ne? al bilo mi je zao svih tih domacih jabuka. a nisam za kompote ni bas pretjerano za smrzavanje.
pa sam jos razrijedila vodom. luka nije bas nesto tad bio za sokove i dodatnu tekucinu pa sam vecinu ja popila. a i nije mi bas nesto puno soka ispalo.
tak da sad pije uglavnom vodu ili nezasladjeni i blagi caj. ili jako razrijedjeni (kršitelj koda)ov sok.
nego da te nesto pitam, tebi nije bed doticati meso?

K'o luda sam za diranje crkotina ;), ali prema ribi imam skroz razvijenu toleranciju. Čak je i bez problema očistim što je odvratno i mnogim mesojedima. Ostalo mi strahoto smrdi i bude mi se emocije tipa - to je bio zeko hop ili patkica slatkica...- No, trudit ću se denfati pred Lukasom. Kad će trebati jesti meso puknut ću ga baki koja će mu to s užitkom pripremiti.

Mama, tata i sin vegetarijanci. OK, tata jednom tjedno mazne ribicu.

A sin?

Lijeeeep :lol:

Onda su tu već dva takva. ;)

Alen ima 7 mjeseci i trudim se doma mu kuhati kasice (takodjer nisam za meso). Organsko voce i povrce nabavljam u bio ducanima ili od Zlate Nanic, iako ga u ovo zimsko vrijeme bas i nema pa kupimo i koji ****. U skuhano i samljeveno povrce (ili bundevu) dodam mu malo zobenih ili kukuruznih pahuljica i to sve opet sameljem. Prije toga treba malo cekati da se pahuljice smeksaju. To jedemo za nekakva dva mala dnevna obroka.
Za navecer mu skuham ili organsku rizu ili jecam i nju zacinim sa kokkoh umakom. Vrlo ga je jednostavno napraviti iako zvuci komplicirano. Organsku zob, psenicu, raz i sezam poprzi se na praznoj ugrijanoj tavi, svako posebno po par minuta. Zatim se te przene zitarice pomijesaju i spreme u neku posudu. Kada namjeravate raditi umak, uzmete recimo dvije velike zlice smjese, zmiksate u mikseru za kavu. Dalje se postupa kao da imate griz. Zmiksano brasno pomijesajte sa otprilike 1,5 dcl vode i kuhajte par minuta.
Alen to obozava, nije dobio nikakvu alergiju na gluten, a mislim da mu tako pruzam najzdravije od zitarica.
Uopce ne mislim da je meso neophodno, samo da se vrijedi potruditi oko ostalih namirnica, da beba dobije sve sto joj je potrebno. Recept za umak mi je dala moja prijateljica doktorica (vegeterijanka).
I, da, da ne zaboravim, kokkoh umak je mnjam mnjam i stavljam ga u skoro sva jela koja mi jedemo, savrsen je za cuspajze, a moze se i preliti preko tjestenine.
Sve to skupa je jos i puno jeftinije od kupovnih kasica

hvala za recept, probat cu ga sigurno.
ni ja ne mislim da je meso neophodno, dapace...
no, sto mislis o ovom drustvenom aspektu nase prehrane o kojem je sunflowers pisala?
i kako ces se nositi s tim kad alan stane 'na svoje noge', kad god to bilo?
zanima me sto i drugi kojih se ova tema tice i zanima ih misle o tome.

joj, oprosti, krivo sam napisala ime tvog sina - alen :oops:

Evo još jedne kombinacije majka-sin vegetarijanac, tata-mesožder! Happy familiy! :love:
Inače, ja uopće Grgi ne bih davala meso da mu tata nije mesožder. Namjeravala sam isto tako pričekati do godine dana, ali nam se tatica nešto buni pa ćemo ipak morat ranije (ima i on pravo na koju odluku tu i tamo :mrgreen: ).
Za sada smo na integralnoj rižici već par dana. Namjeravam nastaviti s kombinacijama žitarica (cjelovitih) i povrća ili žitarica i voća, ubaciti kombu algu kod kuhanja riže, pa početi s ribom i na kraju s mesom. Grozim se kupovnih kašica i instant sokova i hrane, pa ću mu sve spravljati sama. Od pića ću mu davati vodu, naki lagani čaj bez šećera ili doma iscijeđene voćne sokove. Za sada još nisam kupovala povrće iz organskog uzgoja, ali namjeravam početi ovih dana. Gdje ga vi kupujete?
Inače kod nas je skroz smješna situacija, moj muž voli sve papati tako da su mu fina i moja skoro-pa-makrobiotička vegetarijanska jela. Onda ja skuham neko jelo sa tofuom, sezamom, puno povrća itd, a on si fino još preprži špeka pa to gore polije i svi zadovoljni. :lol: Ili kad ujutro jedemo kašu od žitarica na sojinom mlijeku sa sladom, bademima i suhim voćem, on si to još zalije kravljim mlijekom i pošećeri ili stavi meda. :lol:
Nastojat ću da u kući nikad nema slatkiša (na koje smo i MM i ja slabi), da se jedu deserti bez šećera, rađe voće, suho voće, makrobiotički kolači...
I mene brine društveni aspekt svega toga, što će biti kad krene u vrtić pa tamo doručak hrenovke i bijeli kruh, pašteta, parizer sumnjivog porijekla... :x A nema mi smisla da on nosi svoj poseban obrok, da se ne bi osjećao izolirano, a i klinci jako brzo počnu zafrkavati takve pojedince. Dijete 70% hrane pojede u vrtiću, a samo 30% doma. Znači da će biti prinuđeno većinom se hraniti nezdravo što bih stvarno htjela izbjeći. Baš me to brine, ali čini se da nema nekog pametnog rješenja. U valdorfskim vrtićima (ne znam da li sam dobro napisala) sam čula da imaju mogućnost kvalitetne vegetarijanske prehrane, ali su nam oni preskupi i predaleko. :(
Još me brinu situacije kad ode kod bake i dede, a ovi ga zatrpaju slatkišima. Probat ću to smanjiti na minimum, ali čini mi se da neću moći baš iskorijeniti.

da..drustvo nas sa svih strana pritisce sa raznim smecicima. Mislim da cu bit dosta liberalna ako ce moje dijete htjeti biti kao i druga djeca, ali do onda mu zelim dati temelj u pravilnoj ishrani. Uostalom, mislim da djeca najvise uce iz toga kako se mi odrasli ponasamo, pa se nadam da ce nas bar malo,maaalo kopirati..uh, uh

moja stara je bila prilicno za frik za ono doba kad sam bila klinka, jer je prakticirala makrobiotiku. sjecam se kak joj se baka rugala i govorila da nece jesti njenu "mikro" hranu. meni je to sve bilo ok, dok nisam dosla u srednju skolu, lupio bunt i pubertet i na uzas majcice pocela drmati po cevapima i speku
al, sta ja znam, temelji ti ostanu. na faxu sam se vec skoro potpuno vratila na vegeterijanstvo..i hvala ti dragi bogec, naisla na muza koji nije zaljubljenik u meso

a sto se vrtica tice, ima jedan na ferencici u kojem su uveli i vegeterijansku prehranu (klinci izmedu ostalog imaju i jogu, wow), tak da se nadam da to prelazi u trend

mm si isto tak napravi meso naknadno ak mu nije 'dosta' ono kaj ja skuham i uopce se ne buni. dapace, voli moju kuhinju. slozio se s mojom odlukom da ne dajemo luki meso do godine dana, tj. dok on izricito ne zatrazi probati 'to sto tata jede'. i slozio se da ce, kad ta dob dodje, on poceti paziti koje meso kupuje i jede. i da ce ga on (nastaviti) spravljati za sebe a i za luku (ali za njega max. 2 puta tj.).
sto se tice organski uzgojenih namirnica, preselila sam se u svicarsku prije mj. dana a ovdje je ponuda i potraznja za tim namirnicama velika. postoje mnogi bio-ducani a SVI ostali ducani imaju svjezeg bio voca i povrca, te ostalih namirnica. u hrv. sam tek zapocela sa jabukama, kruskama i mrkvicom i korabicom i to sam se uspjela snaci ( od prijatelja i bakinog vrta) no priznajem da bi mi sada, kad mu se jelovnik prosirio, bilo puno teze. pogotovo u velikoj gorici gdje ne postoji niti jedan ducan zdrave (svjeze) hrane. prije je postojao jedan ali su ga zatvorili zbog nedostatka potraznje.

Mama i sin vegetarijanci ("semi" da budem precizna jer ponekad pojedemo ribu), a tata simpatizer (ponekad poklopa meso na porodicnom rucku ili cevape s deckima nakon nogometa, no uglavnom jede, kuha i narucuje bezmesno).

Luki ne planiram uvoditi meso. Bake i djed etc. naravno bili u cudu no polako se navikavaju na ideju i trude kuhati bezmesne delicije. I moja ginekologica i sad Lukin pedijatar nisu imali nikakvih primjedbi ni na moje ni na njegovo vegetarijanstvo (a u bolnici Sv. Duh sam uredno prvi dan zatrazila vege hranu i tu ja nemam nikakvih primjedbi). Sada smo u Njemackoj i Luka ide u jaslice u kojima smo pri upisu u "kucicu" Posebnosti u prehrani (razlozi za posebnu prehranu mogu biti alergije, religijski, eticki itd.) naveli da je vegetarijanac i tu nemamo nikakvih problema. Vjerojatno je potrebno nesto dobre volje i fleksibilnosti, a ove jaslice su stvarno sjajne ne samo po pitanju izbora prehrane (a i jelovnik im djeluje vrlo zdravo, meso nije stalno na menu-u, a pogotovo ne hrenovke). U Zagrebu, gdje planiramo kombinirano cuvanje baka i vrtic, sam se vec interesirala o upisu u dva Waldorfska vrtica, a, evo, cujem da i obicni vrtici pocinju nuditi mogucnost izbora (uostalom, kako rjesavanju problem djece s alergijama?)

Razmisljanjem o tome kako pristupiti pitanju ishrane kod djeteta sam se bavila i prije trudnoce i tijekom iste, a i naravno nakon. Moja razmisljanja u vezi drustvenog aspekta su odvila u sljedecem smjeru: (pisala sam vec ranije o tome)
Dijete ce kasnije svakako samo odluciti u vezi mnogih stvari (i ishrane, i posla, i ovisnosti, i stila zivota ...), no uloga roditelja u prvim godinama je ne samo da hrani i skrbi vec i da odgaja dijete. Jasno je da vecina roditelja zeli dati svom djetetu odgoj za koji misli da je najbolji. Sto ce dijete kasnije izabrati u zivotu je njegova stvar,no dok je malo mi ga upucujemo na "life style" za koji mislimo da je najbolji. Za mene kao etickog vegetarijanca "cruelty free lifestyle" (a to ukljucuje i vise od vege ishrane) je nesto s cim bi zeljela upoznati svoje dijete i pokazati mu da je tako nesto (bar donekle :)) moguce upraznjavati. Dobrobit mog djeteta mi je na prvom mjestu i nakon sto sam se uvjerila da nema zdravstvenih zapreka za vege ishranu, ne vidim razlog da dijete svjesno odgajam u suprotnosti sa principima za koje drzim da su dobri. Zasto bi to radila? Jedni razlog koji mogu smisliti je da ga zastitim od "napada" okoline i (trebalo bi biti) nevine cinjenice da je malo razlicit. Vjerujte to nije mali razlog, no kuda onda takav defetizam i povladivanje vecini vodi? Sto bi bilo da je druge vjere, nacije ili rase (kao sto i je u nekim drzavama :))? Tad ga ne bih mogla tako lako "zastititi". A ako ce biti debeo ili nositi naocale? I hocu li mu u ime prihvacanja odobravati svako ponasnje koje je trenutacno popularno medu vecinom u drustvu u kojem zivimo? Odgovori na ova pitanja nisu laki za roditelje i naravno jako ovise o jacini njihovih vlastitih stavova po pitanju prehrane, vjere, dijeta, nosenja leca :), odgoja, povladivanja ili nepovladivanja okolini, nacina borbe protiv boolinga itd. itd.

Ponekad se kao argument protiv vege ishrane djece izvlaci primjer neke vege djece koja izvan kuce tamane meso. Uvijek se mogu pronaci primjeri djece, i vege i ne-vege, koja se ponekad "iza leda roditelja" ili u drustvu, odaju bilo ishrani (meso, slatkisi, junk food...) bilo ponasnju koje njihovi roditelji na poticu ili cak ne odobravaju. Znaci li to da roditelji trebaju odustati od bilo kojeg pokusaja odgoja djeteta? Naravno, da ne. Osnovno je pokusati izgraditi odnos na povjernju i iskrenosti, imati odredene standarde i ocekivanja, i vidjeti u hodu kako dalje (garancija u odgoju naravno nema...),

Zanimljivo, bas sam nedavno citala nesto u vezi kolicine i sadrzaja televiziskog programa koje dijete odredene dobi smije gledati i autor navodi da cak i ako ce dijete gledati neke programe kod prijatelja ciji roditelji ne uvode slicna ogranicenja, roditelj u takvoj i slicnim situacijama ne treba "dici ruke", jer vec i poruka "mi mislimo da to nije u redu" ostaje zapisana negdje i potencijalno je korisna. Sjetila sam se toga kad sam citala post od ivy, kod koje su (pozitivne, drzim) navike iz djetinjstva ozivjele nakon pubertetskog bunta.

zanimljivo. no tm se onda u potpunosti slozio sa tvojom odlukom da vas sin nece jesti meso. a i nije neki veliki mesojed. moj je nesto veci :/ .
samo da nesto jos razjesnimo.rasa nije stvar izbora. nacija i vjera su na slicnoj (ali ne i istoj) razini. debljina i naocale/lece su granicno podrucje. a vegetarijanska ishrana,ovisnosti itd. uglavnom jesu stvar izbora. zgodno je usporediti ali imati na umu da se ne radi o istim stvarima.

da, izgleda da najvecu ulogu u svemu ima odluka (oba!!) roditelja. a meni ce jos vaznije bit i 'osluskivanje' mog Luke, kao sto sam napisala.
na kraju ni bake i djede, ujne, stricevi, jetrva, zaove kao ni ostatak drustva ne bi trebali biti toliko bitni.
ali da ih treba imati na umu i na taj nacin svjesno donijeti odluku, treba.

a mene su odgajali u slavonskom mesojedskom duhu pa se nakon teenagerskog vegetarijanskog 'bunta' nisam 'opametila'. a kak stvari stoje niti necu. ;)

Citiraj:

---

lucky day prvotno napisa

rasa nije stvar izbora. nacija i vjera su na slicnoj (ali ne i istoj) razini. debljina i naocale/lece su granicno podrucje. a vegetarijanska ishrana,ovisnosti itd. uglavnom jesu stvar izbora. zgodno je usporediti ali imati na umu da se ne radi o istim stvarima.

---

:) Je, to nisu iste stvari. Jasno je i da usporedbe imaju ogranicenu vrijednost i da moj izbor mogucih "problematicnih" situacija sadrzi naizgled, a mozda i objektivno razlicite elemente i da je dio efekta upravo u tom kontrastu (od elementanih do banalnih problema). Ali, bitne su slicnosti (tj. da svi ovi elementi mogu u datoj situaciji otezati drustveno prihvacanje djeteta i postaviti pred roditelja pitanja, probleme, odluke...), a i zgodno je shvatiti da je ipak poredak po tezini subjektivan i ovisi o porodici, okolnostima itd. (elementarno za nekog je banalno za drugog...)

Iako je ovo vec moguce cjepidlacenje oko terminologije, evo, da ilustriram...

Iako pripadanje rasi nije stvar izbora, da li ce dijete odrastati u okolini u kojoj je njegova rasa dominantna predstavlja u nekim slucajevima stvar odluke roditelja (npr. izbor posla...).

Slicno je i s nacijom: neki se mozda pitaju: da li da ostanemo zivjeti u npr. Njemackoj gdje smo stranci, da li da odselimo u Ameriku gdje ce nas mozda lakse prihvatiti :), da li da se vratimo doma? da li da prihvatim visegodisnji posao u zemlji gdje ce moje dijete mozda biti predmet zezanja jer je stranac?... A tu jos postoji i mogucnost izbora: nacija je ipak i u nekim elementima stvar osjecaja i npr. djeca iz visenacionalnih brakova mogu izabrati nacionalnost - da li onda pragmaticno izabrati nacionalnost vecine?. Da ne govorim, da su se nazalost ljudi znali sustezati ulaziti u mijesane veze (bilo po rasi bilo nacionalnosti) bas iz bojazni kako ce okolina prihvatiti djecu.

Vjera ako je promatramo sire od vjerskog okruzenja u kojem je covjek roden vec kao uvjerenje (sto bi i trebala biti :) ) je vise nego usporediva izboru prehrane iz etickih razloga! S druge strane, pitanje vjere moze nevjernik, "obicajni" vjernik ili cak vjernik koji ne dozivljava kljucnom pripadnost odredenoj Crkvi, promatrati puno fleksibilnije. Pitanje pohadanja vjeronauka, o kojem se i na rodinom forumu dosta raspravljalo, je, evo, primjer takvih "problema". Da li poslati dijete na vjeronauk ako vecina ide, a njegovi roditelji su nevjernici ili pripadaju drugoj vjeri? Da li "cjepidlaciti" pogotovo u prvom slucaju :)? Odgovori su, iz mog iskustva, i na to pitanje vrlo razliciti.

Ako se spustimo na osnovni nivo odgoja, onda dolazimo do pitanja koje sam vec postavila u proslom postu: koje cemo sve ponasanje koje vecina prakticira, a mi ne odobravamo, tolerirati itd. itd.

Kao sto rekoh, to nisu lake odluke i jasno je da cemo se, cak i ako ne mozemo izbjeci sve problematicne situacije, truditi smanjiti njihov broj, no na kojim mjestima i kako je vrlo subjektivno... Dakle, ovo je bilo samo vjerojatno nepotrebno "pojasnjenje navoda" :)

Citiraj:

---

a mene su odgajali u slavonskom mesojedskom duhu pa se nakon teenagerskog vegetarijanskog 'bunta' nisam 'opametila'. a kak stvari stoje niti necu. ;)

---

Da, vecina nas danasnjih vegica je potekla iz mesojednih familija. No, to me podsjetilo na jednu slicnu temu...

Dok nisam promijenila prehranu, nisam puno razmisljala o njoj :). No, kad sam odvrtila film u nazad vidjela sam da iako sam iz deklarirano mesojedne familije (i mama i tata ljubitelji mesa - doduse kao kuriozitet mozda: jedna baka nije volila ni meso, ni mlijeko ni jaja (skoro pa vegan :)), na nasem stolu nije bilo meso svaki dan, a pogotovo ne za svaki obrok. Takoder sam primijetila da jelovnici nekih njemackih vrtica koje sam imala prilike vidjeti za "nase" prilike sadrze relativno rijetko meso - iako su Nijemci takoder veliki mesozderi, djeluje da se u izradi jelovnika za vrtice, ipak drze prehrambene piramide.

S druge strane, primjecujem rastucu tendenciju ogromne konzumacije mesa u danasnjem drustvu. Ono je vrlo dostupno i zapravo jeftino (pogotovo u zdravstveno najupitnijim formama), te ga ljudi danas cesto konzumiraju svakodnevno u svim obrocima. Zanimljivo je da u glavama ljudi meso jos uvijek zvuci kao nesto posebno(nekad je bilo znak blagostanja...): tesko je zamisliti da ne-vege domacin za ne-vege goste ne spremi meso ili bar ribu ili da se u restaurantu ne narucuje meso - najcesece u najgoroj snicl-pomfrit kombinaciji. Komadic najgoreg mesa ljudi jos uvijek dozivljavaju kao nesto "posebno" naspram mozda bolje pripremljenog, mastovitijeg i zdravijeg bezmesnog jela, da ne spominjem, variva ili sl. Iako ja u ovu cijelu vege pricu nisam usla iz zdravstvenih razloga, vesele me zdravstvene prednosti. Ovu drustvenu pomamu za mesom drzim i zdravstveno losom, kao i losom za dodatno katastrofalno i nehumano stanje u uzgoju zivotinja. Vec bi umjerenost, svijest da se ne mora i ne treba bas uvijek jesti meso, da ima i drugih finih stvari bila veliki korak u pravom smjeru, za razliku ogromnih koraka u krivom koji su napravljeni u proslom stoljecu. Nade ima, ali...

Ono sto me u zadnje vrijeme jako smeta je prodaja junk-fooda (i tu ne govorim samo o problemu mesa, iako je on najcesci sastojak, vec junka-a kao takvog) na mjestima gdje se moze izaci s djecom, njihovim igraonicama i sl. Nisam totalna konzerva i pojest cu tu i tamo pomfrit, jasna mi je zavodljivost fast-foodova (hranila se ja i tako nekad) i zelja klinaca da jedu ono sto ne jedu doma, ali, pobogu, odrasli ljudi bi trebali imati malo vise razuma i odgovornosti. Zasto klince od malena sopati sa hranom sumnjive kvalitete, poticati lose navike...? Pa, sami klinci ce ionako jednom vjerojatno doci u tu fazu ;) Npr. tu u blizini imamo veliki hangar-igraonicu. Mogu se organizirati rodendani itd. I koja hrana se prodaje? Przene kobasice, pomfrit, i nesto kolaca! A moglo bi i drugacije! U velikom shopping centru postoji stand sa svjeze istisnutim sokovima (inace Luka pije mlijeko i vodu), odrescima od povrca, vocim salatama... Luku vesele izlasci, sjediti na velikim stolcima i voli te sokove i odreske. Volio bi vjerojatno i pomfrit i Coca-Colu. Zasad je stvar mog izbora sto cu mu ponuditi, a stvar izbora drustva u cjelini je kakve sadrzaje i prehrambene i druge generalno ponuditi djeci. A i ne samo djeci... Stvarno me ljuti da se tako rijetko u restoranima moze naruciti nesto manje nezdrava hrana. Krumpir osim u pomfrit varijanti je rijetkost i samo talijanski restorani nude izbor nesto mastovitije hrane, a pivnice ponekad, zamislite, i sasvim "obican" restani krumpir. Kad se ljudi cesto hrane vani, kad to vise nije samo poseban odlazak jednom tjedno ili mjesecno, onda je jasno da bi bilo pozeljno imati u ponudi i ona "obicna" jela koja su kuhala nase mame. No, gdje se moze jesti varivo osim ako nije grah?... Pri googlanju prvi restaurant u okolici koji sam pronasla i koji ima, zamislite, certifikat da je family friendly nudi naravnu svu silu hamburgera i pripadajucih nemesnih i tekucih delicija... O.K. Sad sam malo zabrijala i dala si oduska.Mozda malo i pretjerala. Ima i restorana sa zdravijom hranom na punudi (zanimljivo, ja kao vegetarijanac nikad nisam ostala gladna - izbor nije nuzno velik, ali je cesto zdraviji). No, moglo bi i bolje i svakako ne nuditi djeci prvenstveno junk!... Ne zamjerite na gnjavazi...

Ljudi moji - htjeli to vi ili ne, čovjek prirodno JEST svejed. Vidi se to po građi probavila, ali najviše po nedostatku nekih aminokiselina bez kojih ne možemo zidati ni svoje proteine. Tih aminokiselina ima u mesu. Možete reć ima ih i u mahunarkama, ali najsličniji ljudskima su životinjski proteini pa su i najbolje iskoristivi. Nemojte me krivo shvatiti, nemam apsolutno ništa protiv vegetarijanaca, i sama sam to probala na nekoliko mjeseci, ali smatram da svakako treba jesti barem nešto životinjskog porijekla.

Čovječji organizam savršen je stroj za reciklažu i sve što može reciklira, pa tako i esencijalne aminokiseline. Kod odraslih nedostatak mesa u prehrani ne mora se uočiti jer imaju dosta zaliha aminokiselina za recikliranje. Međutim, djeca su u razvoju i prvo trebaju izgraditi svoje proteine i tek onda stvoriti neke zalihe. Dakle, trebaju hranu životinjskog porijekla. Ali za utjehu, dovoljna je riba 1-2x tjedno. Zapravo, problem je samo veganstvo. Kada budu veliki, ionako će sami odlučiti što će jesti.

Btw, ovo sam učila na faksu.

PA nisu vegani, jedu hranu životinjskog porijekla - mlijeko, jaja, a bome i ribu.

Sve ok. Ovo je bilo općenito. :)

Iako zdravstveni aspekti vege prehrane nisu bili tema ovog topica, za one koje zanima te za uklanjanje nekih cestih predrasuda navodim iz relevantnog izvora (s iscrpnim popisom znanstvenih referenci...):
"It is the position of the American Dietetic Association and Dietitians of Canada that appropriately planned vegetarian diets are healthful, nutritionally adequate, and provide health benefits in the prevention and treatment of certain diseases... This position paper reviews the current scientific data related to key nutrients for vegetarians, including protein, iron, zinc, calcium, vitamin D, riboflavin, vitamin B-12, vitamin A, n-3 fatty acids, and iodine. A vegetarian, including vegan, diet can meet current recommendations for all of these nutrients....Well-planned vegan and other types of vegetarian diets are appropriate for all stages of the life cycle, including during pregnancy, lactation, infancy, childhood, and adolescence...."

Detaljno su obradeni proteini, zeljezo, B12, ... te razne dobne skupine. Npr. jedan izvadak o djeci
"Average protein intake of vegetarian children (lacto-ovo, vegan, and macrobiotic) generally meets or exceeds recommendations, although vegetarian children may consume less protein than nonvegetarian children (116,128). Vegan children may have protein needs that are slightly higher than those of nonvegan children because of differences in protein digestibility and amino acid composition of plant food proteins (36,129), but these protein needs are generally met when diets contain adequate energy and a variety of plant foods"
(zapravo, i u mnogim drugim izvorima nalazimo opovrgavanje tog "mita" o proteinima tj. o strahu od nedostatka istih dok je zapravo nasa danasnja prehrana zapravo prekrcata proteinima. u stvarno veganskoj ishrani najvaznije je obratiti paznju na dovoljan unos B12, no ni to nije pretesko...)

No, najbolje je da sami skicnete clanak.

Btw, ja sam veliki simpatizer veganske ishrane, no, evo, uglavnom zbog drustvom u kojem zivim i "kompromisa" s istim (tek sam privikla okolinu na semi-vege...) nisam jos krenula u te vode (evo, razni ljudi rade kompromise na raznim mjestima)... Istina ribu rijetko jedemo, a i trudimo se kupovati jaja i mlijecne proizvode s farmi sa slobodnim drzanjem zivotinja...sto je zapravo puno lakse kad si vani gdje su takvi eko proizvodi cesci i jasno deklarirani...

Inace, pretraznik na "vege" (hura,pretraznik opet radi :)) ce dati jos topika koji su se bavili raznim aspektima vege ishrane (od recepata nadalje...).

bas mije drago da si se potrudila i odgovorila jer se meni na ovakve izjave kao sto su gore vise stvarno NEDA odgovarati...
8)

Maks i ja vegetarijanci, otac nije. Dapace, rastavili se i Maks kod njega ne jede niti meso niti slatkise (otvorenija smo vrsta makrobioticara). Maks ide u Waldorfski i tam se ne jede meso tak da segregacije nema. Jest da je skuplje, al nije bacen novac. Oni tam jedu slatkise koje Maks ne jede, al ja furam svoje tak da nije zakinut. I nosim sojino mlijeko da ne jede kravlje (ok, to nije zabranjeno, ali izbjegavamo). On zna da mi to ne jedemo i uopce ne trazi. Malo se zbuni pa kad pita uza Bajaderu kaj je to i ja velim da to mi ne jedemo, on zakljuci da unutra ima mesa :lol:
Onda krene objasnjavanje...
Ne mislim da mu nekaj fali - ima metar i 17 kg i super krvnu sliku i sve pet.
Moj izbor, da. Nametnut? Da. Ende.