Da li vam je dosta?

:) Ma, znam da postoje faze i da postoje "napornija" i manje "naporna djeca, i da je puno mama na forumu neispavano i da im je "dosta"... no, moje je pitanje da li je netko prosao ili prolazi stvarno kroz "Dosta mi je" tj. "Osjecam da je to bilo to i prekidamo polako...".

Naime, znam da se kaze da dojiti treba dok to pase i djetetu i majci, a sad osjecam da ovoj majci to vise ne pase. Pripadam mozda onim sretnicama koje su imale 0 problema s dojenjem i dozivjela sam ga potpuno kao prirodnu i laku stvar (samo jednom sam nazvala SOS telefon kad sam s Lukinih 5 mjeseci nacas posumnjala u kolicinu mlijeka - i uvijek se sjetim da ako sam ja bez ikakvih problema u vezi dojenja i dosta informacija u vezi istog posumnjala u kolicinu mlijeka kako je tek lako pokolebati zene s problemima i bez potpore...). O.K. imala sam neke faze i krize, kad mi je dojenje bilo nesto napornije, kad je Luka bio "stalno" prikopcan, no ovo sad je, cini mi se, drugacije.

Iskljucivo smo dojili do iza 6 mjeseci, a sad Luka ima 21 mjesec. Zadnjih mjeseci je dojio navecer i ujutro, a samo ponekad (pogotovo kad je bolestan) preko dana.
No, evo, mogu reci da u zadnje vrijeme osjecam otpor prema dojenju - cak fizicku neugodu. Jos uvijek mi je malo krivo zamisliti da je to vrijeme proslo, ali sam najcesce sretna kad Luka ne trazi. Broj podoja smo vrlo prorijedili zadnjih dana - na cak samo 1 dnevno, te krecemo prema 0 - uglavnom na moju inicijativu no i Luka je to zadnjih dana prihvatio i trazi sve rjede. Kad "dudla" (kako kaze) onda se strasno veseli, no to vise ne traje dugo, te iza voli piti jos i mlijeko iz flasice.

Iako uvijek postoji mala mogucnost da mi je nesto "napunilo glavu", sklona sam ovaj svoj sadasnji osjecaj tumaciti (buduci da je sve kod mog dojenja islo tako "prirodno", "instinktivno") kao prirodan i da mi iz nekog razloga moja priroda vec sada kaze "O.K. Dosta je.".



Iskustva slicna, mozda?

po onom kaj ja znam dio price o prestanku ti je ako nemas harmoniju oko sebe u zivotu

ja kad sam pod stresom imam krize

passek, mozda je zaista vrijeme da prestanes? dojenje treba ici dotle dokle je to i mami i bebi/djetetu ugodno, ako je tebi to postalo napor i zbilja ti je tesko i neugodno, onda je mozda vrijeme da taj odnos prekinete...

mame, a i ja sama, znala sam imati takve krize u mom produzenom dojenju, vece ili manje krize bi dosle i prosle, nekako, u nijednoj nisam skupila snagu i donijela odluku da cemo zbilja prestati....mene bi proslo za koji dan, ali ako te drzi vec duze vrijeme, pokusaj 'poslusati svoje srce' i vidjeti jel to to, jel dosta i kad doneses cvrstu odluku da je, ako je, kreni sa odvikavanjem...
pazi da nije naglo, pazi da djetetu ne bude preveliki sok, pazi na svoje grudi da ne dodje do zastoja i eto....

svakako ne preprocujemo produzeno dojenje (ne pod svaku cijenu) ako je dojenje majkama tlaka, zdravi odnos izmedju djeteta i majke je najvazniji...

i cestitam ti na ovoliko dugom dojenju :)

oh, sad mi ne radi pretraznik, inace bih ti dala link na moj topic u kojem se vidi kako je moje 'dosta mi je' doslo do ruba i preko ruba, pa onda postupno postalo 'lakse mi je' i na kraju 'super mi je' :)

mislim da su moje krize oko toga bila uzrokovana ne samo dojenjem, ali najlakse je dojenje optuziti... maja je to lijepo rekla, da je dojenje roditeljstvo u malom.. pa sam tako nekako i ja svoju krizu shvatila. moj malac jos nije spreman, ali svakim je danom sve blize kraju i sve vise smanjuje. on je inace svojeglavko, i u ovom prestajanju dojenja se to bas vidi -necu kako ti hoces, ja cu po svom. mama misli da su mu vecernji podoji najvazniji, a on bas njih izbaci. :P

sto se fizicke neugode tice, ja sam skuzila da mi u vrijeme pms-a jako jako tesko pada dojenje, bas to sto kazes, fizicka neugoda. dugo mi je trebalo da skuzim da to nije konstantno nego samo tih par dana, sad je i dalje tesko ali bar znam da je ograniceno na tih par dana.

ja bih rekla da imas srecu sto je klinac bio spreman skuziti da ti je dosta i smanjiti, da je super da mu ne fali i da ti cestitam sto si tako lijepo dojila