Prije svega - hvala vam drage moje.
Znam da zvuci cudno, ali ja iza sebe imam jedno predivno iskustvo s poroda, a velikim dijelom je to zahvaljujuci vama. Vec dugo sam svakodnevni posjetitelj ove stranice ali nekako sam do sada mislila da nemam sta reci. Zapravo sam se odlucila podijeliti svoje iskustvo s vama zahvaljujuci MM i s iskrenom nadom kako ce jednoga dana svako rodiliste u Hrvatskoj imati standard kao ono u kojem sam ja radjala. Da ne duljim previse, o trudnoci i porodu doslovno nisam nista znala, prije godinu dana sam doselila u Njemacku i zatrudnila. Nepoznavanje jezika, nedostatak iskustva, a nisam tip koji za svaku sitnicu zove mamu, pronadjem ovu stranicu koja me svakodnevno vodila kroz moju trudnocu.
Pa dosao je i dan poroda, sve sto o porodu "znam" je kak je to nesto strasno, umires od bolova, sva iskustva koja sam cula su bila tipa "u zadnji cas me spasili", "jedva prezivjela".... itd. No dobro, inace nisam panicar, a odgojena sam s recenicom svoje majke "sve sto drugi mogu i ti sigurno mozes", pa rekoh sebi kako bude bit ce.
Trudovi poceli oko ponoci (ja na internetu - forum Roda), nije neka strasna bol - rekoh sigurno to nije to, deset minuta - opet trud. Odem ja lagano spavati uvjerena kako su bolovi preblagi da bi bili pravi trudovi. Ponesem sat u krevet za svaki slucaj i nitko nije bio sretniji od mene kad sam skuzila da su trudovi redoviti na 10 minuta. Super, ali ipak - nisu bas jako bolni (ocekujem one od kojih "oci ispadaju"), pa uvjerena da to nije to - ne budim MM-a. Jutro 7 sati ja i dalje imam redovne trudove i razgovaram s MM da li da ide na posao ili ne. Nema smisla da uzima slobodan dan a ja ne rodim :mrgreen: . On ipak odluci ostati doma i nazvati bolnicu, sestra kaze da dodjemo. Ovdje kad god nazoves doktora za bilo sta - oni kazu da dodjes. Mi tamo - meni valjda od bolnice - prestali svi trudovi :lol: . Pregled, CTG, sve ok - zatvorena ko limenka, posalju me doma. Trudovi opet tu i dalje na 10 minuta. Kazem MM-u slusaj ja cu danas roditi, idemo do banke obaviti sve, platiti racune, pocistiti stan i idemo se setati. Bio je predivan jesenski dan, setnja uz rijeku kojih par kilometara, ja i MM se valjamo od smijeha, prolaznici nas sa smjeskom gledaju - kuze svi sta se desava, meni trudovi i dalje na 10 minuta i sad je vec pet sati popodne, trudove imam od ponoci. Dosli doma, ja lagano kadica, dosli gosti ja radim kavicu, svi me vec blijedo gledaju kao vec sam davnih dana trebala lezati u bolnici. Ja se ne dam smesti, znam da ne trebam zuriti u bolnicu i da mi nece pomoci ako lezim na krevetu. Od pet sati me krenu trudovi na svakih 5 minuta - super - setnja je ipak pomogla. Lagano se spremim i setam po stanu, bio mi je bed da opet odem u bolnicu pa da me ponovo vrate :oops: I dalje sam jadna uvjerena da to mozda ipak nije to - posto fakat ne boli tak strasno. Ok oko 9 na vecer ipak odlucimo do bolnice pa makar me i vratili :mrgreen: - stigli, docekale nas nasmijane sestre - zovu glavnu babicu s recenicom "stigla nam je jedna, vec je na svakih 5" i sve djeluju uzbudjeno, kao bas je super sto cemo veceras dobiti jednu bebicu. Na pregledu trudovi nisu nestali - super, a otvorena 4 cm - bravo setnja. Kaze ona odite vi polako u operacijsku salu - tu mi se malo krv sledila, ne zvuci bas ugodno. MM je naravno sa mnom to se ovdje podrazumijeva, nema presvlacenja u kute, oblacim se samo ja u njihovu spavacicu, oblaci me MM - oni nas ostavljaju same. Pokazuje mi MM sobu u kojoj cu roditi a ja u cudu mislim nema sanse - ovakvu sobu bih izabrala i za bracno putovanje. Dakle ja ocekivala neku veliku salu s jakim svjetlima i hrpom nekih zeljeznih instrumenata, kad ono ugodna sobica s prigusenim narandjastim svjetlom istim takvim narandjastim namjestajem, krevetom okrenutim prema prozoru i parku vani - super. Dolaze Dva anesteziologa i nude mi epiduralnu za koju je ionako vec bilo kasno a i nisam je htjela. Dolazi babica, ja i MM se zezamo, gledali neke nase komedije tako da smo imali inspiraciju. Nakon nekog vremena dolazi i doktor. Svo osoblje je tu oko mene ali u tisini se krecu i u tisini medjusobno razgovaraju samo ono sto izgleda moraju, uglavnom smo ja i MM glavne uloge, zezamo se, smijemo (jer izmedju trudova iskreno nista ne boli). Nakon nekog vremena naseg cerekanja cak je i doktor komentirao "e ovo jos nisam vidio". Sve to skupa traje nekih pola sata, ja se namjestam kako mi pase, cak obaram rekord u trudu - 160 zivine skale, kaze doktor evo rekord - kao da sam zabila gol na utakmici :mrgreen: , ja i MM bas ponosni kak smo hrabri, krevet je vec skoro u sjedecem polozaju i jedino sam svjesna MM i mene u onom ugodnom polumraku, osoblje je tu ali apsolutno diskretni. Bez galame, pritisaka, bez nestrpljenja, kao daj da vec jednom krene ili bilo kakvog nametljivog ponasanja. Sad krecu pravi trudovi jedan za drugim, ok to je to pomislim. Cujem MM-a kako kaze sad ce ti busiti vodenjak, a ja odmah pomislim na neku iglu cca 30 cm dugu. Kaze babica opusti se malo da provjerim koliko si otvorena. Stavi ruku dole i naglim pokretom - bezbolnim - probusi vodenjak. Pomislim hvala ti zeno, dakle prosli smo bez moje igle. Nakon par tih trudova dobijem nagon za tiskanjem, kaze babica nema problema tiskaj, jedan, dva, nista, sad me vec malo hvata panika, lezim na koljenima i premjestam se po krevetu kako meni odgovara, cak sam posmislila, zar ce mi dozvoliti da ovako rodim - cetveronoske :D . Nakon drugog tiskanja, kaze meni babica "sad slusaj mene i gotovi smo za deset minuta". Okrene me na ledja, MM mi drzi ruke, jedan anesteziolog gura glavu prema naprijed, babica drzi noge i dok. Jos jedno tiskanje - trece i nista, svi se deru podsjetilo me na tekmu - kao evo je ideeee, jos malo, vidimo glavu, MM se dere ima kosu.... a ja si mislim daj prekinite - ja radjam. U jednom sam trenutku izustila "aa" na sto je sestra zapovjednim ali ugodnim tonom rekla - ne ne se derat, cuvaj snagu. Cetvrto tiskanje i moje malo zlato mi je na rukama, nakon sat vremena poroda - moja bebica je stigla. MM koji je cijelo vrijeme bio zaduzen za ulogu heroja brizne u plac, bebicu mi automatski daju u narucje i tako se nas troje mazimo za vrijeme sivanja i svega ostalog. Rezali su me samo vec na samom kraju, nesto stvarno malo, mislim 2-3 cm. Dakle, dijete vazu i mjere u istoj sobi, odmah govore rezultate Apgara, bebica je cijelo vrijeme s nama i samo za vrijeme dok se babica brinula za mene da me presvuce i premjesti na drugi krevet su odnijeli bebu i dok sam se ja snasla ona je vec bila tu okupana, obucena i kraj mene. Babica je stavlja meni na prsa i objasnjava kako da dojim i zajedno nas odvoze do sobe. Smjestaj u sobi je naravno odlican, dobijam veceru iako je davno prosla ponoc. Smjestena sam odmah do sobe s bebama i aranzman je sljedeci - kako god majkama odgovara, bebe mogu konstantno biti u sobi s majkom, ako se majka zeli odmoriti sestra odveze dijete, kada je gladno sestre donose na podoj, majka moze sama po dijete, moze zvati sestre, ako slucajno beba treba caj ili nesto za smirenje - obavezno se trazi dozvola majke, da li ce majka presvlaciti bebu ili sestre kao i sve ostalo je iskljucivo odluka majke. Moja bebica je konstantno bila sa mnom u krevetu, jedino smo kod presvlacenja trebali pomoc :oops: Drugi dan dolaze doktor i babica s rijecima pohvale - kao mozete biti ponosni na sebe, super ste to odradili, kako se osjecate, kako je bebica, ide li dojenje.... Praksa je da se ostaje 5 dana u bolnici, nas su pustili nakon 3 dana jer je sve bilo ok a i ja sam inzistirala, dakle pricekali slusni test - jer prvi nije uspio - i treci dan bili vani. Posjete su naravno od 8-20, tako da su MM i ostala ekipa stalno bili tu. Prije svog poroda sam vidjela i kako izgleda prostorija gdje se radja u vodi i pokajala se sto nisam trazila takav porod, predivna velika kada s upaljenim svijecama - da ne povjerujes - i super kucnom atmosferom.
Dakle jedno predivno iskustvo iza mene, cak sam pomislila ovi ovdje mora da citaju Rodu, pa sve su pogodili :mrgreen: i nadam se da ce vrlo brzo svako hrvatsko rodiliste imati ovakvo osoblje i ovakve uvjete i atmosferu za radjanje, gdje je rodilja zaista glavna uloga, a oni su tu samo kao "asistenti" da malo pripomognu, gdje oni vama govore kako ste bili divni i kako ste to super odradili i kako je sva ostala njega podredjena vama i djetetu i sve je prepusteno vama na odlucivanje. Npr. ako se igrate s bebicom ili ju dojite nece vam je nitko uzeti taj cas na pregled nego ih vi pozovete kad zavrsite s igrom ili hranjenjem i tako.
Jos jedna stvar, prije odlaska iz bolnice (ne znam da li je tako i kod nas) dolaze vam iz zdravstvenog da popune sve formulare za zdravstveno osiguranje, sva primanja na koja imate pravo - trudnicko, djecji dodatak i sl, prijavu djeteta i sve ostalo - rodni list i sl. obavlja bolnica, tako da vi apsolutno nigdje ne morate ici nego se za sve pobrine bolnica, a sve ostale dokumente za dijete dobijete u roku 3 dana na kucnu adresu, s cestitkom gradonacelnika (formalnom) ali ipak lijepom gestom.
Znam da sam oduzila, puno sam jos toga htjela reci, ali uglavnom znanje trudnice o porodu - koje sam ja u vecini ovdje pokupila, susretljivo i ljubazno osoblje i jedan hrabri í duhoviti MM zaista porod mogu uciniti ugodnim, zabavnim i jedinstvenim iskustvom, koji je bio bolan samo onoliko koliko je morao biti. Dakle hvala vam drage moje Rode na informacijama koje ste mi svojim iskustvima i strucnim clancima dale, hvala MM-u na podrsci i hvala osoblju bolnice, jer svi ste vi sudjelovali u radjanju jednog malenog bica koje ovog treutka blazeno spava i uskoro puni tri mjeseca zivota.
