kad otkantaš tuđe dijete

naslov je grub ali opisuje situaciju koja me zadesila i zbog koje se osjećam malko..... hm, ne baš sjajno.
naime, išli smo na neku manifestaciju da je tako nazovem. imamo poznanike, odnosno moje dijete ima prijatelja s kojim se igra blizu smo pa su sad na praznicima zajedno po vani.e sad popodne je došlo do toga da je dijete htjelo ići s nama a ja sam htjela da naša obitelj ide sama. ne idemo često zajedno nekuda a kad uspijemo uhvatiti priliku ta zajednička druženja hoću da budemo solo. mjesto na koje smo išli je bilo prepuno gužve i ljudi, bila je večer i meni se neda čuvati tuđe dijete.
možda nekome to ne bi bio problem ali ja nisam taj netko i mirna sam s tom odlukom. jedino me jedna stvar muči a to je da je mali došao s bratom, tata pretpostavljam nije imao vremena jer mora piti kavu (zločesto al je baš tako), mama je išla raditi ili nije stigla ne znam.
i sad taj stariji brat vidi nas na toj manifestaciji i dovede dijete s namjerom da ga se riješi i mudrijaški mene dovede pred gotov čin da pita Marko, taj dječak može li ostati s nama? a njega čeka društvo da idu dalje!:roll:
ma ne može ja velim, imamo obveze i dogovore i žao mi je ali ne mogu paziti tvog brata!
i sad mi je pomalo žao zbog tog djeteta, muka mi je što je on to čuo i mogu misliti kako se osjećao :-(.
i ljuta sam na sebe što nisam to rekla ovome nekako na stranu, blaže, a ljuta sam i na roditelje što neće dignuti dupe pa povesti djete
i što uvaljuju starijem da branza to mlađe za sobom uvijek i svuda...
i ljuta sam što se ja uopće tarem s takvim stvarima i tuđom djecom kraj svojih briga i pitam se gdje je granica?

gdje je granica koju postavljate u odnosu s drugima, s tuđom djecom? kako je postavljate i kako je branite?
da li je ovakavo odlučno i konačno "ne" pravi način ili ipak malo treba upakirati u celofan?

Što se djece tiće, upakirano ne u celofan je pravi način. Ja bih postupila kao i ti u tom trenutku, rekla bih ne, imamo druge planove. I to je to. Nema se tu ko šta nać uvrijeđenim, ni veliki ni mali dječak! Kad se kod nas igra neka curica, ako je ručak pozovem i nju na ručak, ako pak negdje idemo kažem N pozdravi se s .. idemo do dućana, u park, kod bake i sl.. Da malena izrazi želju da ju povedem ako bi mi se dalo povela bih ju u dogovoru s mamom, ako ne, nešto bih pristojno smislila.

Hm, malo je zeznuta situacija, a opet nije mala stvar uzeti nečije dijete i biti odgovoran za njega.
Ne znam kojim si tonom to rekla, ali vjerujem da bi tom djetetu bilo teško kako god ti to rekla jer se sigurno više željelo igrati s tvojim nego biti privjesak bratu.
Moj problem je inače u životu što ne znam reći ne, nego sam mnogo puta napravila nešto što nisam htjela da se ne bih nekome zamjerila i voljela bih da češće znam reći ne kad tako i mislim.
Imala si puno pravo ne povesti dijete sa sobom ako si tako htjela i ne bi trebala osjećati grižnju savjesti iako razumijem da je osjećaš jer bih je osjećala i ja iz gore navedenog razloga.

S obzirom da je moja J. još mala, pa ne vodim negdje sa sobom tuđu djecu, ali se često znam zapitati kako drugi ljudi gledaju na to, tj. kako se odluče povesti tuđe dijete negdje jer je to jako velika odgovornost i briga.
Mi živimo na moru i sad smo skoro svaki dan popodne na plaži dok u našem selu ima jako puno djece koja ne idu tako često na plažu jer ih roditelji ne vode iz raznih razloga i puno puta mi je palo napamet da ih ja povedem, ali sam odustala jer mislim da je to prevelika odgovornost.

moj stav je da netreba zamatati u celofan, i ja bi na tvom mjestu isto postupila!
postoji mjesto i vrijeme kad imam samo za obitelj tj nas troje, jer nismo puno zajedno bar što se tiče MM, i nas dvije , tak dok nekud idemo ili bio što, želim da budemo zajedno i da to vrijeme imamo samo za sebe!
kad je vrijem za druženja il igranja to je druga stvar!
tako da po mom postupila si sasvim ispravno!:-)

vrlo sam slična kao ti i imam iste dvojbe
a najgore mi bude kad vidim da je moje dijete na kraju žalosno takvim ishodom situacije
nemam ništa pametno za napisati, ali me baš zanima kako drugi hendlaju takve situacije

Ja ne razumijem zašto je tebi neugodno.

Ako si popodne odbila druženje, i onda ti taj stariji brat navečer metodom prepada pokušava uvaliti malog .... jao.... ne samo da bi me čuo i taj mali i brat nego i njegovi tata i mama.


Ali to sam ti ja, jedna zla nemajka , bez dlake na jeziku, prema svima.

Druga je stvar ako nisi oštro odrezala popodne ( tipa ne znam, vidjet ću i sl ) pa si je mali protumačio to kao neki poziv.

Mene su ta odbijanja u rukavicama koštala živaca i živaca, sad odrežem odmah i bok.

Mislim da je puno bolje ne zapakirati u celofan, i s djecom i općenito u životu. Iskrenost te nikud ne dovede. Iz iskustva govorim. Najbolje se pravit blesav i bit fin.

mislim da flopicu grize jer joj je zao tog manjeg djeteta a ne odbijanje. grizlo bi i mene. iz mog iskustva, ne mozes tom djeteu puno pomoci - roditelji su takvi kakvi jesu. ono sto mozes, a i cinis, je da se to dijete osjeca dobro doslo kod tebe, i da mu slijedi sve sto i tvom ( i pohvale, i korenje, i stogodvec u tom trenu kad je tamo). iako neces uvijek moci izaci mu u susret, kao sto nisi tu vecer, znat ce da je prihvacen. to je puno.
a njegova bol i zalost, to je do njegovih, ne tebe. ne uzimaj na sebe odgovornost drugih.

Storma baš je to to, ja nisam to tako fino sažela
meni je zapravo samo žao djeteta
jer je od mene doživilo odbacivanje, taj tren kad se htjelo zabaviti
ali nisam ja njegova mama ni tata i nije moja odgovornost koliko god to grubo zvučalo.

i mm je vašeg mišljenja jer je tamo, na licu mjesta komentirao da se uopće ne zamaram s takvim razmišljanjima
jer kad bi to meni palo na pamet da tako dijete utrpavam i na druge prebacujem odgovornost...

maria 71, hahahaha moram se nakeljiti nisi zla pretpostavljam nego iskusna
a nisam ni ja neka mila gera, fina tih i samozatajna ali me svejedno štrecne kad su djeca u pitanju
na njih sam baš slaba

moraš naučiti zatvorit srce. eto.

ne možemo spasiti sve bebe tuljane, osloboditi iz mreža sve kitove, sačuvati staništa gorila niti nazabavljati tuđu zanemarenu djecu.

napravi ono što možeš i živi svoj život, tako i tako ne znamo što nam sutra donosi .

flopica, a kako je tvoje dijete reagiralo u tom trenutku?
mene baš to muči, što bi ponekad htjela da budemo sami sa svojom djecom, i kad to pokušam izvesti, vidim da je moje dijete nekad žalosno što nema svoje društvo

Rahela ja sam kod kuće popodne objasnila zašto je meni neprihvatljivo da ga vodimo,moje dijete je to prihvatilo najnormalnije možda i zato jer su od jutra bili skupa
I u grad sam ih vodila to jutro da obavili neku kupovinu, i u park i meni je to bilo taj dan dosta.
Navečer nije čula jer je bila par metara dalje.

Ja uopće nemam problema s tim stvarima. Bez pardona kažem djetetu da ne može i nadam se da će prenijeti svojim roditeljima što sam rekla. Meni se uvijek uvaljuju tuđa djeca a sad sam evo u situaciji kad sam trudna 6 mjeseci, dr mi je rekao da bi trebala malo mirovati a meni se tuđa djeca i dalje pokušavaju uvaljivati. Ja to sve odhebem u troskocima, nit me dira kako će se to dijete osjećati niti kako će moja. Imam ja svoj život i volim samo svoju djecu. Tuđu nek čuvaju njihovi roditelji

A na te večernje fešte skoro pa ne vodim ni svoje jer imam paranoje da ću ih pogubiti ili da će se nešto desiti. Tako da mi tuđa djeca nisu niti opcija. ma ne zamaraj se bezveze

Ja sam bila jednom tako otkantana, ali moja bol nije bila u toj večeri. Moja bol je bila u tome što sam ja, da bih se zabavila, trebala se stalno nekom prikačit.

Ne brini se, to dijete cijeni i igru kod vas u vrijeme kad to svima odgovara. Jako cijeni. I zato, možeš biti mirna. Sve je ok.

Neznam zašto se grizeš.Tuđe dijete čuvam samo na 5 min ako mama ili netko treba na wc ili skoknuti u dućan.Nije problem ako su kod mene u dvorištu i tad se opet posvetim više tudjem djetu nego svom.Kad idem nekud auto mi je taman za mojih 3 i to mi je glavni izgovor ne stane mi u auto.Tamo gdje su gužve ne volim ni svoju voditi ako mm nije samnom da mi pomogne .Npr sinoć je bila ribarska noć i samnom je išla mama jer je mm na poslu.Toliko sam ih čvrsto držala da ih ne izgubim po rivi iako je mjesto malo i svi svakog znaju i oni se znaju snaći u tim nedaj bože situacijama meni opet nije svejedno .Nema šanse da pazim još i na nečije osim ako mi nije od sestre mala .

Citiraj:

---

maria71 prvotno napisa

Ja ne razumijem zašto je tebi neugodno.

Ako si popodne odbila druženje, i onda ti taj stariji brat navečer metodom prepada pokušava uvaliti malog .... jao.... ne samo da bi me čuo i taj mali i brat nego i njegovi tata i mama.


Ali to sam ti ja, jedna zla nemajka , bez dlake na jeziku, prema svima.

Druga je stvar ako nisi oštro odrezala popodne ( tipa ne znam, vidjet ću i sl ) pa si je mali protumačio to kao neki poziv.

Mene su ta odbijanja u rukavicama koštala živaca i živaca, sad odrežem odmah i bok.

---

:naklon: da su me njegovi roditelji zamolili, ne uvalili mi dijete, nego zamolili, još bi MOŽDA razmislila....ovako....jok..... bit odgovoran za tuđe dijete...... nevolja nikad ne spava....

Ja mislim kao Storma, sasvim isto.
Ne volim samo svoju djecu, volim i tuđu i stalo mi je do tuđe, i volim kad je drugima stalo do moje. Izlazim u susret svojima i tuđima koliko mogu i koliko mislim da je ok, ali kad ne mogu ili neću, to direktno i jednostavno kažem. Znači, nekad je: "Dođite s nama, idemo vani", a nekad je : "Pođite doma, mi idemo vani".
Ja mislim da tom djetetu znači da je prihvaćeno, ali da trebaš ostati u okvirima u kojima možeš i želiš ostati, bez grižnje savjesti.

i meni bi bilo žao djeteta, ali opet si mislim ako tim roditeljima nije žao djeteta svoga i uvaljuju ga drugima ...onda i ti "mirno spavaj". kod nas je drugo, susjed-vršnjak često dolazi k nama na igru...ali mojega ne zovu k sebi, doduše moj niti pita da bi k njemu doma (svega dvaput do sad i baš kad smo nekud imali u planu ići)...ali opet...ne sjete se pozvati moga k sebi doma.!!!???

Citiraj:

---

makita prvotno napisa

Ja sam bila jednom tako otkantana, ali moja bol nije bila u toj večeri. Moja bol je bila u tome što sam ja, da bih se zabavila, trebala se stalno nekom prikačit.

Ne brini se, to dijete cijeni i igru kod vas u vrijeme kad to svima odgovara. Jako cijeni. I zato, možeš biti mirna. Sve je ok.

---

Flopica, ovo što je Makita tako iskreno podijelila s nama virtualnima

(hvala, Makita :heart: )

ti zbilja može skinuti teret koji osjećaš :-) !

da, danas mi je već sjelo, jučer smo se viodjeli s prozora i mali miš mi maše
što će dijete, kod mene će se osjećati dobrodošlo ali neću roditeljima obavljati uslugu dadiljanja sigurno
makita :heart: lijepo što si to podijelila s nama

Povela bih tuđe dijete u dogovoru s njegovim roditeljima, ne ovako da oni ne znaju da je dijete sa mnom. Nemam taj osjećaj da nešto gubim i da moja djeca gube ako je još neko dijete s nama. Sestre i ja smo kao djeca išle na izlete s prijateljima naših roditelja i ja isto tako volim povesti neke prijatelje moje djece. Ne bih pristala na to da budem zamjenski roditelj nekom zanemarenom djetetu, ali za druženje sam uvijek. Mislim da trebamo otvoriti srce.

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Povela bih tuđe dijete u dogovoru s njegovim roditeljima, ne ovako da oni ne znaju da je dijete sa mnom. Nemam taj osjećaj da nešto gubim i da moja djeca gube ako je još neko dijete s nama. Sestre i ja smo kao djeca išle na izlete s prijateljima naših roditelja i ja isto tako volim povesti neke prijatelje moje djece. Ne bih pristala na to da budem zamjenski roditelj nekom zanemarenom djetetu, ali za druženje sam uvijek. Mislim da trebamo otvoriti srce.

---

potpis od do, osim sto nemam sestru vec brata :)

meni su bas lijepi i topli osjecaji kad mi djeca pricaju gdje su bili s prijateljima i kad cujem njihove prijatelje kad prepricavaju gdje su bili s nama...

ja to ne gledam kao otkantavanje već kao nešto sasvim normalno i ok

u mom kvartu je preko 50 djece od godine do 15

svaki dan idem na more sa svojih dvoje i svaki dan gledam sažalne poglede njih bar 5-6 koji su po najvecim vrucinama vani jer "doma je dosadno"

a mame i tate....na balkonima pijuckaju popodnevni/jutarnji kofi.... zašto bi ja sebi stavljala još jednu obvezu na glavu i skidala je s glava tih roditelja?

ako negdje idem vodim drugu djecu sa sobom jedino i isključivo ako će se roditelji te djece pridružiti nam se kroz dogledno vrijeme u planiranim aktivnostima. Danas je sve postalo katastrofa i svaki mali korak nepažnje može završiti tragično, niko neće reči: "branke hvala ti što si djecipriuštila dodatnu zabavu" već ako se nešto desi "TI SI KRIVA! TI SI GA/JU............" Jednostavno se ne volim igrati s tuđim osjećajima

Svaki dan mi 24 roditelja u ruke daju svoju djecu i znam koja je to odgovornost preuzeti brigu o toj djeci - živci su napeti 300/h tako da kad sam van radnog vremena odgovornost preuzimam samo za svoju djecu....

sasvim mi je ok to što si napravila....

Zdenka, potpis
treba otvoriti srce
nije svaka situacija ista ali u pogledu tog malog djeteta je odgovor
naravno, otišla bih do roditelja provjeriti/potvrditi "preuzimanje" malog

Citiraj:

---

Majuška prvotno napisa

Zdenka, potpis
treba otvoriti srce
nije svaka situacija ista ali u pogledu tog malog djeteta je odgovor
naravno, otišla bih do roditelja provjeriti/potvrditi "preuzimanje" malog

---

Majuška di bi otišla?
tražiti roditelje po bircevima?
vjerujem da ne bi

i još nešto, iako je moje srce otvoreno i to širom
u pogledu tog djeteta nije odgovor koji je upućen meni
to je odgovor njegovim roditeljima koji imaju pametnija posla od bavljenja s njim
nažalost, oni sebi nikad neće ni postaviti pitanje koje mene muči.

To je točno. Ja sa slažem s tvojim postupkom u konkretnom slučaju, jer ne bih ni ja povlačila za sobom tuđu djecu bez znanja i suglasnosti njihovih roditelja. Ti nisi odgovorna za ono viri iz očiju tog djeteta, ali na tragu tog žaljenja koje osjećaš treba tražiti odgovor o mjeri u kojoj mu ipak ponekad možeš pružiti malo radosti. Rekla bih po tvom prvom postu da upravo tu mjeru tražiš.

pa da, konkretno ova situacija je bila nespretna skroz, nemoguća za preuzet malog ako njegovi roditelji nisu tamo

Ma mislim da kužiš ti sve samo se hoćeš izventilirati jer si ogorčena na način na koji ti ljudi žive sa tom svojom dječicom.. s pravom, ni meni ne bi bilo svejedno
Kako kaže zdenka, pravu mjeru trebaš naći ali mislim da si ju i našla