vršnjaci ga ignoriraju!!!

danas mi je srce puklo gledajući mog šestogodišnjaka kako sjedi sam na klupi na igralištu i njegovi ga vršnjaci jednostavno ignoriraju i ne uključuju u igru. a on se srami i nema petlje uključiti se.
već sam pisala kako idemo logopedu, njegov govor je infantilniji za dob, još uvijek brka čžš, ako brza onda mu je doktor dotkor, zna čak i zablokirati u početku dok izgovori, ali sad je to sve puno bolje nego što je bilo...ali on se očito srami i ne komunicira previše sa njma. a oni, jednostavno ga zaobilaze, ne žele ga u društvu, čak ako se i okuraži nešto komentirati, srežu ga tik tak.
u početku sam ja poticala zajedničku igru i motivirala ih, ali vidim da dok se ja maknem, oni se miču isto od njega.
u vrtiću se igra sa mlađima od sebe, jer očito nema hrabrosti pristupiti grupici svojih vršnjaka.
doma ga ohrabrujem, doduše ne direktnim primjerima jer ne želim da postane svjestan da me to "dira", pravim se da to i nije neki problem....!
a on je moja pametnica, bistrić i vidiš mu u pogledu da mu je sve potpuno jasno. ne znaš kome je teže meni ili njemu.

Draga,srce mi se slama jer prepoznajem sebe u tvom dječaku.Previše mirna,previše stidna,nikako se nisam uklapala ni u kakvo društvo.Kasnije sam se navikla,čak mi je i odgovaralo.U srednjoj se sve totalno preokrenulo.I dalje sam bila tiha i mirna,ali stekla sam neki krug prijatelja i baš nam je bilo super.
Ne znam šta da kažem...To je nešto što će tvoj dječak morati sam savladati.Ono što ti možeš je raditi na njegovom samopouzdanju i razgovarati sa njim o tome.Ma,sigurna sam da to već radiš,ali ne znam šta pametnije reći.Nadam se da je to faza mirnoće i neprilagodljivosti i da će kad krene u školu steći prijatelje...Doooostaaa njih:-)!

To što brka slova nije još bitno u njihovim godinama. Šestogodišnjaci ne primijećuju baš te sitnice.

Ali, možda se tvoj sin ne želi igrati s bučnim vršnjacima. Možda voli biti sam. Ima nas koji nismo baš za društvo i koji se sasvim dobro zabavljamo sami. Ili sa knjigama, slikovnicama, kockama, internetom....

Uostalom, zašto se ne bi igrao sa mlađima, ili samo sa curicama. Problem je jedino ako ON želi te dečke u društvu, a oni ga neće.

No i tome se može doskočiti. Neka ide na igralište kad su samo dva-tri dečka, lakše će ući u društvo. I nemoj mu biti blizu na tom igralištu, pravi se silno zainteresirana za npr. svoje novine. I nikako ne potiči na igru, ne miješaj se ni pod razno, samo u slučaju fizičkog obračuna ( a i onda samo ako vidiš da je žešći).

Dečki ne vole biti "mamini sinovi" kad su u društvu vršnjaka. Doma nek se mazi koliko hoće.
Ovo ti piše mama dva sina i teta tri nećaka. Iskustvo svoje pišem.

Ako on želi njihovo društvo (dva tri kako je Beti rekla), pokušajte npr. sa nekom novom igračkom.
Znački on ju ima, a svi žele vidjeti što ima, da probaju i na taj način počinje njihova komunikacija...

Ja znam dok moji dođu dolje, pa malo na rolama...pa s bicom...pa frizbi...svi se mijenjaju, pokazuju pa se tako
upoznaju i zaigraju....

Ovo je naravno samo neka mala pripomoć koja malo može potaknuti na igru...

da, pokušavam i ja doskočiti tome pa potičem igru, nosi sve i svašta na igralište. ali pitam se da li njegov govor može biti u toj dobi prepreka ili ne???
ili ipak njegovo sramežljivije ponašanje

Mom sinu su se znali izrugivati prije njegove treće god.... dok još uopće nije razumio riječi. Na postavljeno pitanje je spuštao glavu, a djeca su različito reagirala. Znalo je biti baš ružno.

Quote:

---

Originally Posted by hipernova

da, pokušavam i ja doskočiti tome pa potičem igru, nosi sve i svašta na igralište. ali pitam se da li njegov govor može biti u toj dobi prepreka ili ne???
ili ipak njegovo sramežljivije ponašanje

---

Čuj, jesi li sigurna da tvoje dijete ŽELI društvo? Moj stariji nije društven tip. Jednostavno nije (kao ni njegov otac). Trebalo mi je dugo da shvatim da je sve u redu s djetetom, ali on i danas u 11. godini više voli intelektualne zabave koje može sam. Ima jednog (1 :mrgreen:) dobrog prijatelja iz razreda. Ima dosta znanaca s kojima se slaže, ali NIKAD ne preuzima inicijativu u nekakvim kontaktima. Većina njegovog društva odnosi se na prijatelje mlađeg mu brata koji samo viče "ja bi vaaaan" ili "ja sam kod Ante" ili slično... Mlađi brat dosta je pomogao starijem u socijalizaciji, ali vidi se velika razlika između njih dvojice. Mlađi je izrazito društven, a starijem je najbolje društvo računalo/laptop/mobitel i knjige o istima. Dugo se družio isključivo s odraslima (do šeste godine držao se valjda teti za pregaču u vrtiću, tek tada se malo maaaalo oslobodio).

Inače, imao je problem s govorom i proveli smo duge duge godine u Suvagu. Ne bih rekla da je to nešto posebno bitno. Djeci u toj dobi to nije prepreka jer vidjela sam po ambulantama jako puno djece koja se uredno druže unatoč kojekakvim govornim smetnjama. Budući da si spomenula logopeda, pretpostavljam da su djetetu provjerili sluh, jer to može biti smetnja u komunikaciji.

Ako imaš prilike, porazgovaraj s psihologom (vrtić ti je najbolji izbor, ne treba ni uputnica ni ništa slično, samo odeš na razgovor...) ali ne mislim da je to sve skupa nešto zabrinjavajuće. Različiti smo. U redu je da budnim okom paziš kako ide socijalizacija, ali ako vidiš da dijete ne želi veliko društvo (mom starijem je to često tlaka) pusti ga da bude kakav je...

Ni moj sin se ne želi igrati sa drugom djecom.Ima 9 godina,dijete je s teškoćama u razvoju i djeca ga izbjegavaju.Porazgovarala sam s učiteljicom i ona je puno o tome pričala s djecom iz razreda , ali sad kad ga oni pozivaju u svoje društvo on ne želi.Primijetila sam da više voli društvo djevojčica i mlađe djece.Čak ni ne slavi rođendane jer ne želi nikog pozvati k sebi. Isto tako mi je teško zbog toga i više ne znam što da radim pa sam odustala.Pričekat ću da još malo odraste pa se nadam da će se to promijeniti.

:(
moja pak na moru trči za starijima a ovi bježe od nje!
isto mi je to bilo baš tužno za gledati!

OT, (ali moram), Bucka, vidim nešto veliko u potpisu, velike čestitke!

dobar dan moje dame.ja sam majka jednog 4.5 god, djecaka .za kojeg svi vele da ie individua,on jednostavno se uvijek sam igra ili je uz mene i muza,.tak i u vrticu uvijek je sam.i sam obavlja igre ili sto odgajatelj vec kaze sto ce raditi.isto hodamo u suvag na logo terapiju ali logopedica veli da njemu treba vise psiholog.jer je i malo s pp od rođenja.on je sad super al odstupa od vrsnjaka.zato ja mislim bolje da je sam nek da mu se tko izruguje jer uvijek kazem uvijek onaj zdrav nezna kako je onom ko ima problem.vjerujem tako je i u vrticu nasao je 1 curicu koja mu je odmah pruzila ruku.tako da mislim da netreba se mjesat među djecu osim da ga netko dira al moj marko se postavi na bratica koji je 18 mj stariji .takva djeca vec se snajdu i najdu frendove svojih karakteristika.tako da ja sam vec na to imuna ali mi je isto bilo koma gledat ga samog.al sad sam se vec navikla,djeca su bistra uvijek ce mu netko prici jer klinci su znatizeljni da vidi sta on radi sam.a ovakva djeca ko moj sin su jako kreativna i puna dobrih iznenađenja,ps,al sad marko ima i seku pa uziva da se oni zajedno igraju na podu.pozdravmozda sam neke i udavila svojom pricom...

Sigurna sam da ima djece koja su manje društvena (imam jedno izbirljivo koje klikne sa svakim tristotim djetetom) i one koja su više društvena (sinu su svi dobri i prodao bi se za malo druženja), i ima i problema sa stidljivosti i svašta, ali moj je princip da djeca trebaju drugu djecu i ne prezam od ničega da uvate neku ekipu u parku.
Prvo ih pustim, obično se skompaju. Ako su neki distant, započnem neku igru koja je fora, pa djeca dođu. Ako ne dođu, dam neki gadget, pa čak i fora hranu, da jedu. ILi započnem priču sa djetetovom pratnjom, pa onda odrasli to facilitiraju.
I koliko vidim i drugi u parku manje više rade istu stvar. Poguraju, ako treba. Ali i odustanem ako vidim da klinci ne klikaju, da imaju loš dan i tako. Bude i neuspjeha i suza i svega... ali tako je to u životu. Većinom se ipak igraju, ili bar jedu zajedno... što ćeš...

Quote:

---

Originally Posted by Zdenka2

OT, (ali moram), Bucka, vidim nešto veliko u potpisu, velike čestitke!

---

puno hvala! :)

Quote:

---

Originally Posted by bucka

:(
moja pak na moru trči za starijima a ovi bježe od nje!

---

tako i moja
ali ona ne prihvaća njihovo neprihvaćanje. oni (u biti uglavnom onE, jer su joj cure zanimljivije) bježe od nje, a ona ide za njima. sjedne pored njih, one joj okrenu leđa jer im je premala i predosadna, a ona se ugura u sredinu i nastavi ko da ništa nije bilo. pa se ove pokupe i odu. a ona prati iz daljine i kad skuži di su se premjestile opet dođe k njima. i onda i ove starije odustanu i prihvate njeno društvo i uključe je u igru (uglavnom je pretvore u potrčka, šalju je po razne stvari itd. a ona oduševljena što se konačno uklopila :roll: )

moram se i ja prikrpit off topicu :mrgreen:

bucka, cestitke od :heart:

Quote:

---

Originally Posted by litala

moram se i ja prikrpit off topicu :mrgreen:

bucka, cestitke od :heart:

---

hvala! :)

Quote:

---

Originally Posted by puntica

tako i moja
ali ona ne prihvaća njihovo neprihvaćanje. oni (u biti uglavnom onE, jer su joj cure zanimljivije) bježe od nje, a ona ide za njima. sjedne pored njih, one joj okrenu leđa jer im je premala i predosadna, a ona se ugura u sredinu i nastavi ko da ništa nije bilo. pa se ove pokupe i odu. a ona prati iz daljine i kad skuži di su se premjestile opet dođe k njima. i onda i ove starije odustanu i prihvate njeno društvo i uključe je u igru (uglavnom je pretvore u potrčka, šalju je po razne stvari itd. a ona oduševljena što se konačno uklopila :roll: )

---

mene valjda pucali trudnički hormoni pa mi uvijek bile pune oči suza kad bi to gledala!
onda je ona pokušavala doći u njihov centar pažnje glupirajući se i kreveljeći dok joj 1 stariji dečko (inače njena simpatija) nije rekao da je "glupa i poremečena" :(

on je glup i poremecen.to bi mu ja u facu rekla

Kako je ovo tužno čitati:(. Koliko djeca moraju truda i snage uložiti samo da bi bila prihvaćena. Baš me rastužilo. Nemam ti ništa pametnog za napisati jer se moji nekako uvijek postave superiornijima jer ih je troje i često su skupa pa valjda ostavljaju dojam da im nitko ni ne treba a zapravo treba i obožavaju veliko društvo. Ja mislim da roditelji igraju ogromnu ulogu u svemu tome, ne roditelji neprihvaćene djece nego svi ostali. Jer ako se majka i otac postave na način da su sva djeca zanimljiva, zabavna i genijalna, onda dijete neće imati problem sa prihvaćanjem nekoga tko ima poremećaje u razvoju ili ponašanju.

meni je ovo samo dokaz da su djeca ljudi a da su ljudi i dalje samo ljudi, sa svojim dobrim i manje dobrim stranama. u ovom slučaju su samo mali ljudi ali to im ne oduzima na okrutnosti, štoviše oni je pokazuju u neskrivenom obliku budući još ne znaju glumatati!
i grozno mi je to, smatram da takva djeca jesu odraz istih takvih roditelja, koji vjerojatno i sami nisu tolerantni na različitosti oko sebe.

ne jednom sam svjedočila ružnim diskriminirajućim komentarima kojima su odrasli ljudi obasipali djecu koja su drugačija. ni truna empatije
i prihvaćanja, ni kapi razumijevanja.tako da od takvih ne očekujem ni neku empatičnu djecu, iskreno.
jedino što mislim da bi se u školama moglo više raditi na toleranciji prema drugačijima, od igrokaza, filmića, radionica ali to je neka druga tema!

mislim da mama iz početnog posta treba malo pribjeći mudroliji ako njeno dijete želi žarko da bude uključeno u igru- ponijeti neke igračke, ljubimca (to je sigurna ulaznica), ne znam, šarene zalogajčiće bilo što! ja bih sigurno i to pokušala :love2:!

puntice tvoja mala mi je zakon :heart:!

Quote:

---

Originally Posted by flopica

mislim da mama iz početnog posta treba malo pribjeći mudroliji ako njeno dijete želi žarko da bude uključeno u igru- ponijeti neke igračke, ljubimca (to je sigurna ulaznica), ne znam, šarene zalogajčiće bilo što! ja bih sigurno i to pokušala :love2:!

---

Nisam sigurna da je dobro previše forsirati... ja sam na svojoj koži, na greškama iz djetinjstva, zaključila kako je bolje ne truditi se dobiti pažnju onih koji te ignoriraju, bolje je tražiti društvo sebi sličnih.
Samoća za djecu može biti zbilja razorna, kao i ignoriranje vršnjaka, ali još gorom mi se čini opcija da i mama trči za tom djecom i pokušava kupiti njihovu pažnju igračkama i slatkišima. Radije neka se posveti podizanju samosvijesti djeteta, ili ga možda upiše na neku aktivnost, neki sport, radionicu...

Ali ljubimac je uvijek dobra ideja. Dijete s psom lakše će ostvarivati kontakte, a imati će i psa za prijatelja (ne, nije isto nego drugačije i također lijepo).
Dakle, ja bih nabavila psa i promijenila igralište, ako je moguće.

[QUOTE=pomikaki;1934510]
ali još gorom mi se čini opcija da i mama trči za tom djecom i pokušava kupiti njihovu pažnju igračkama i slatkišima. Radije neka se posveti podizanju samosvijesti djeteta, ili ga možda upiše na neku aktivnost, neki sport, radionicu...
[QUOTE]

meni se ova opcija ne cini losa, zato sto djeca uce na primjerima, i vidjela sam da to zaista i jedino pomaze- biti primjer. par puta mu pokazes "kako se to radi" odnosno kako da stupi u kontakt sa vrsnjacima, i onda on to sam isto cini. jer- pre mali su u toj dobi da bi ta druga djeca mogla to dozivjeti kao "mamin sin" a i cini mi se po prvom postu da mozda i nije problem u tome da ga ti "vrsnjaci ignoriraju" - jer mi se i za to cine pre mali - da bi tako nesto svjesno cinili, vec su mozda uigrana ekipa koja nema potrebe/interesa dozivljavati da jos netko tamo sjedi. on koji je sam gleda njih i volio bi se uklopiti, oni to ne primjecuju jer su razigrani. i zato mi se ne cini lose da se tu pripomogne, pa makar igrackom koja ce probuditi znatizelju te grupice a - djeca kao djeca- svi ce se oni vec sloziti i zaigrati zajedno. takodjer mislim da ako treba nije lose da mama svojim primjerom stupi u kontakt sa grupicom- pa se dijete ukljuci i opet se svi igraju. jer na taj nacin - a vazan je samo rezultat- djete takodjer stjece samopouzdanje- uspjelo je u svojoj najmeri. ok, mama je pomogla, ali to nije lose - mama je na njegovoj strani. koju poruku dajemo ako se previse drzimo po strani? mozda i mi izgledamo kao da se stidimo pa nas dijete tako dozivljava? pogotovo u slucaju od hipernove- o tome mama razmislja - da li je to problem sto dijete ne gorvori jos razgovjetno. salje signale djetetu da i on o tome tako razmislja. treba biti svjestan da je to u toj dobi u redu, da i druga djeca vjerovatno jos nisu savladala sva slova, te poslati signal djetetu da on nije ni losiji ni bolji od drugih. i vec ce se oni sloziti

Mislim da su mnogi komentari ovdje prestrogi - žao mi je djece koju netko izbacuje iz igre i to ne samo teoretski, jer su i moja djeca bila u takvim situacijama. Ali, predaleko je ići s ocjenama da je to okrutno, da je to stvar lošeg odgoja, da se tako u dječjoj dobi pokazuje neka loš ćud. Od djece očekujemo da prihvaćaju sve, a mi sebi biramo društvo, zar ne? Često je stvar u tome da netko nije dobar u nekoj igri (mog sina redovito izbacuju iz nogometa), da je treći (to se često događa mojoj kćeri), da postoji neka vrsta konkurencije, različitih interesa i karaktera.

Kad su mi djeca bila mlađa jako sam zbog toga patila, ali sam poslije uvidjela da je to jedan realan dio socijalizacije. Moraš naučiti da te ne vole svi, da biraju, ali da i ti biraš. Sigurna sam da i ta povučena djeca, koju izbacuju iz igre isto biraju društvo. Što se tiče intervencije roditelja, slažem se da ne treba forsirati, ali mala pomoć roditelja jako dobro dođe, pogotovo kad su djeca manja i kad se zapravo radi samo o prvom koraku. Roditelj učini taj prvi korak, poveže djecu i dalje samo funkcionira.

Zdenka , moram se složiti sa tobom. Kod nas se pojavljuju neki novi momenti, a to je da se on ignorira većinu poznanika/kolega iz škole, tj. ne želi se družiti sa njima preko praznika iako ga pozivaju. Ja sam godinama živjela u uvjerenju da je on sramežljiv i da ne zna kako da pristupi djetetu ili grupi djece, i onda su se sa 7-8 godina stvari promjenile, naučio je uspostavljati odnose i komunikaciju sa novim poznanicima, ali se ne želi igrati sa djecom koja mu ne odgovaraju u potpunosti u njegovim intresima i sklonostima. Zapravo on se igra u vremenu kad je sa njima , ali ne pokazuje želju da produbi odnos ili ponovi druženje. Nažalost, moram reći da su to gotovo sva djeca u našem susjedstvu ne odgovaraju njegovim zahtjevima.

Quote:

---

Originally Posted by Zdenka2

Kad su mi djeca bila mlađa jako sam zbog toga patila, ali sam poslije uvidjela da je to jedan realan dio socijalizacije. Moraš naučiti da te ne vole svi, da biraju, ali da i ti biraš. Sigurna sam da i ta povučena djeca, koju izbacuju iz igre isto biraju društvo. Što se tiče intervencije roditelja, slažem se da ne treba forsirati, ali mala pomoć roditelja jako dobro dođe, pogotovo kad su djeca manja i kad se zapravo radi samo o prvom koraku. Roditelj učini taj prvi korak, poveže djecu i dalje samo funkcionira.

---

Ako se ne radi o nekom ekstremnom slučaju, složila bih se s time.
U redu mi je da roditelj učini prvi korak, započne komunikaciju, ali dalje bi trebalo biti sve na djeci.
Pri tome se ne bi smjelo osjetiti da je roditelju previše bitno da se njegovo dijete uključi u igru.
I Beti3 po meni dobro postavlja stvari.

ja mislim da ima jako puno baš neosjećajne djece što je posljedica istih takvih roditelja a zasigurno i vremena u kojem živimo, a tome sam svjedočila na vlastite oči. naravno da u takve slučajeve ne ubrajam neke regularne situacije u kojima djeca ne prihvaćaju sve i svakoga, traže sebi slične i to je ok. makar nama, roditeljima takvo što može biti teško gledati ako je naše dijete to koje izvuče deblji kraj...
svakako jesam za maminu inicijativu, dakako ne prenapadnu (ne trčati po parku s vanglom prepunih šarenih delicija) ali za jednu diskretnu i nenametljivu. čisto da djetetu olakša pristup, pokaže kako može zadobiti pažnju na finjaka. da pokaže da je ok. uključiti se, izboriti za svoje mjesto pod suncem. ako baš ne ide, ako su djeca gruba i drska, naravno da ne treba moliti za mrvu igre. u tom slučaju bih mu pokazala kao se dobro maknuti od takvih situacija i pomogla da zajedno pronađemo nama prihvatljivo društvo! upisivanje na neku aktivnost, proširivanje interesa i sl. donosi i više mogućnosti za novim poznanstvima.

sigurno će dijete ako se malo ohrabri lakše ulaziti u komunikaciju i imati više samopouzdanja! teško mi je dati neki konkretan savjet tipa učini to i to korak po korak jer moje dijete nikad nije imalo takvih problema. ona bez imalo napora shvati kad nije poželjna, kad se dobro ne osjeća i vrši svoj probir. dok god to čini na način da nije gruba prema drugoj djeci ja sam zadovoljna.

Quote:

---

Originally Posted by sirius

Zdenka , moram se složiti sa tobom. Kod nas se pojavljuju neki novi momenti, a to je da se on ignorira većinu poznanika/kolega iz škole, tj. ne želi se družiti sa njima preko praznika iako ga pozivaju. Ja sam godinama živjela u uvjerenju da je on sramežljiv i da ne zna kako da pristupi djetetu ili grupi djece, i onda su se sa 7-8 godina stvari promjenile, naučio je uspostavljati odnose i komunikaciju sa novim poznanicima, ali se ne želi igrati sa djecom koja mu ne odgovaraju u potpunosti u njegovim intresima i sklonostima. Zapravo on se igra u vremenu kad je sa njima , ali ne pokazuje želju da produbi odnos ili ponovi druženje. Nažalost, moram reći da su to gotovo sva djeca u našem susjedstvu ne odgovaraju njegovim zahtjevima.

---

Ista stvar kod nas. Od prvog razreda je točno znao s kojom se djecom želi družiti. Ili oni ili nitko.

Sirius, i kod nas je tako - Fiona si bira društvo doslovce od rođenja; još dok je bila beba, neke bebe je obožavala, a druge nije htjela ni pogledati. U međuvremenu je savladala pravila pristojnog ponašanja, pa joj se neće dogoditi da ignorira neko dijete kao što je znala napraviti kad je imala dvije godine, ali baš kao što i ti kažeš, ne pokazuje volju da produbi odnos.

Mami iz prvog posta bih savjetovala da dobro prouči interese svog djeteta i upiše ga na aktivnosti gdje bi mogao upoznati djecu sličnu sebi. Npr. ako dijete voli čitati, neka par puta tjedno ide na dječje programe u knjižnicama i sl. Vjerujem da će se prije ili kasnije osloboditi i početi družiti s djecom s kojom ima više zajedničkog osim najbližeg igrališta. Diskretna potpora roditelja je u redu, ali preuočljiva može jednako slomiti dječje samopouzdanje kao i vršnjaci koji ga izbjegavaju.

ok, ja se slažem da mala pripomoć roditelja je dobrodošla, naravno ne prenapadna kao što i flopica kaže i ne po svaku cijenu jer dajemo djetetu krivu poruku, a i moguće da očekuje tu pripomoć roditelja stalno pri novim kontaktima (kao što imam slučaj jedne moje nećakinje).
no, čitajući vaše postove primjetila sam da većina daje savjet kako postupiti u novim kontaktima,a ja pišem o tome da se to događa sa djecom s ojom ide svaki dan u vrtić, s kojom se zna godinama.
ako su 1 na 1 još se i poigraju, no ako se pridruže još dvojica, trojica, moj izgleda kao "ružno pače" .

netko me gore pitao (sorry ne znam tko, al da se sad ne dižem gore po postovima) pitanje dal tvoj sin njih želi za igru!!??? pa mislim da želi, nije tip koji će plakati i cendrati za njima, on se povuče i promatra ih, nema tu nekih problema. jednom sam ga onako "kao usput" pitala što se ne vrati i ne uđe u igru, a on kaže ma daj mama kad oni mene ne vole.
Pitala sam ovo proljeće i tete u vrtiću kako one to doživljavaju, ali tete kao tete ne žele dramiti oko tih stvari i dobila sam brz odgovor tipa "ma dajte, ma nije to uopće, vama se to samo čini, mi smo si svi tu prijatelji...itd"

vidjeti ćemo za godinu dana kad sa tim istim dečkima krene u isti razred, možda će biti svi za godinu zreliji pa se sve to i posloži na bolje, eto to se nadam

Quote:

---

Originally Posted by Zdenka2

Quote:

---

Originally Posted by sirius

Zdenka , moram se složiti sa tobom. Kod nas se pojavljuju neki novi momenti, a to je da se on ignorira većinu poznanika/kolega iz škole, tj. ne želi se družiti sa njima preko praznika iako ga pozivaju. Ja sam godinama živjela u uvjerenju da je on sramežljiv i da ne zna kako da pristupi djetetu ili grupi djece, i onda su se sa 7-8 godina stvari promjenile, naučio je uspostavljati odnose i komunikaciju sa novim poznanicima, ali se ne želi igrati sa djecom koja mu ne odgovaraju u potpunosti u njegovim intresima i sklonostima. Zapravo on se igra u vremenu kad je sa njima , ali ne pokazuje želju da produbi odnos ili ponovi druženje. Nažalost, moram reći da su to gotovo sva djeca u našem susjedstvu ne odgovaraju njegovim zahtjevima.

---

Ista stvar kod nas. Od prvog razreda je točno znao s kojom se djecom želi družiti. Ili oni ili nitko.

---

[i kod nas je isto tako. T je sad kod bake i ćubi sam ili s bratom jer su svi njegovi prijatelji na moru/kod bake, a s ovima koji su tu on ne želi imati posla jer ima svoje jako čvrsto mišljenje o njima. i koliko god se ja trudila potaknuti ga jer mi ga je žao samog, on je sve uporniji da neće. odustala sam. tješim se da se iza gospe skoro svi vraćaju, pa će i on doć na svoje.

Quote:

---

Originally Posted by hipernova

ja pišem o tome da se to događa sa djecom s ojom ide svaki dan u vrtić, s kojom se zna godinama.
ako su 1 na 1 još se i poigraju, no ako se pridruže još dvojica, trojica, moj izgleda kao "ružno pače" .

vidjeti ćemo za godinu dana kad sa tim istim dečkima krene u isti razred, možda će biti svi za godinu zreliji pa se sve to i posloži na bolje, eto to se nadam

---

evo kako bi ja to rijesila: izaberes ili izaberete ti i sin zajedno 2-3 djece koje mislis da mu pasu (a bolje da je netko sto ce ici i poslije s njim u razred) i pozoves ih (pojedinacno, ne sve zajedno) na igru kod vas kod kuce. tako se oni imaju prilike poigrati u odnosu 1-1 u drugom okruzenju, i sprijateljiti na terenu gdje tvoj sin ima prilike pokazati igracke i biti sigurniji na svome, i tako vise puta, i samim tim drugacijim druzenjem se taj odnos promijeni/izgradi pa onda u vrticu funkcijoniraju isto na toj razini prijateljstva. mozda se onda i ta 2-3 koje ste tako upoznali pojedinacno i spoje u zajednicku igru.

mada ako teta u vrticu kaze da je sve ok, vjerujem da i je tako, ti nisi cijeli dan sa njima pa mozda i ne sudis bas objektivno jer mozda je on drugaciji kada ti nisi prisutna, a mozda mu i treba malo od kad dodjete u vrtic pa dok krene igra.. zelim vam uspjesno druzenje

alga jako lijepo rečeno!

yes alga, probati ću tako...