strah od zena...

moj djecak , 15 mj, se boji zena... ne svih, ali vecini ne da ni blizu.
mama mi je bila u posjeti mjesec dana i ni jednom ga nije uspjela uzeti u narucje ,a da nije zaplako. (inace nije placko, i danima ne zaplace zbog neke druge stvari )
prijateljica koju ne vidjamo bas cesto , ali dovoljno da je on poznaje i koja ga jako voli, pune ruke poklona za njega svaki put, on od nje poludi od straha, a sto je meni jako neprijatno jer vidim da je i njoj , pa se jadna zena pravda itd... na samo njen glas dijete pocne histerisati, toliko se prepadne da je to zalosno za vidjeti, dusa me boli,jeca, suze padaju, gubi se od straha,pod kozu bi mi se zavukao da moze... ne znam zbog cega te reakcije...
muskarce voli, prilazi im, salje puse itd, ali sa zenama je jako oprezan. znam da cete mozda okrenuti i na salu, ali meni je ovo ozbiljan problem jer dijete je prestraseno, a nema razloga, nikad ga ne ostavljam ni sa kim da bi imao neko lose iskustvo, 24/7 je uz mene, okruzen je nasim prijateljima,drustveni smo i bas sam zbunjena.
druga prijateljica , sa kojom sam cesce, ima curicu stariju od njega 6 mj koja je dosta krupnija i jaca od njega, uvijek dominira,otima igracke, dize ton, uvijek glavna cak i u drustvu starije djece, takva je po prirodi, i vidim da on od nje zazire, plasi se, moze li to biti uzrok sto mu cure zadaju strah?
ali zena koje se najvise plasi nema nikakve veze sa pomenutom curicom...
bas mi ga je zao...

moja je u toj dobi (pa do 2.g.) panično bježala od muškaraca...
...sad dečki bježe od nje :roll:...
...za koju godinu će valjda doći u ravnotežu.

kad je doslo do "obrata" ? i jesi li znala zasto taj strah?

i margita je imala fazu "straha od muškaraca", nijedan joj se nije smio obratiti, odmah bi počela plakati, bježati, skrivati se
kako došlo, tako i prošlo

Nisam se zamarala time, niti sam analizirala. Prošlo je poslije 2. godine.
Sjećam se da smo se smijali kad bi mi došao koji prijatelj doma na kavu, a ja bih s malom sjedila u spavaćoj sobi i preko vrata pričala s njim :mrgreen:.

joj, ja sam danas na izletu sa prijateljima ,sjedila sa njim u autu, a ljudi vani rostiljaju i uzivaju ...kasnije se malo opustio i igrao se ali malo dalje od ostalih, jadnicak moj strasljivi... :(

kod nas je to počelo sa 7mj i jos traje, boji se muskaraca, ne svih, ali kad ih se boji onda su to uvijek isti i redovito plače i ne zeli im ići. medju njima je npr. i moj tata i djever koji ju obožavaju ali nema šanse da ju uzmu na ruke, a da se ona ne rasplače

dok sam jos bila cura, jedni su prijatelji imali bebuljca koji bi padao u nesvjest od straha kad bi vidio - mene :mrgreen:

nakon nekog vremena smo povezali pricu s time da sam ja jedina u bebcevom okruzenju bila roza plavusa s plavim ocima, svi ostali tamnoputi, tamnooki i tamne kose :lol:


od moje djece jedino je najstarija imala takvo "iskustvo"... nikako nije podnosila uredne muskarce :lol: caca joj, ujak, nas kum - u doba kad je bila mala - bili u nekoj cupavoj i neobrijanoj fazi. njih je obozavala. kako bi joj prisao netko uredno osisan i obrijan - frka i panika :lol:

nemam što pametno reći da te utješim, srce malo
vjerojatno će vremenom proći
inače, moja je svakom muškarcu na cesti vikala tata!

što nije bio bed kad bi bio neki komad u pitanju, ali dijete nije imalo kriterija...

Citiraj:

---

kako bi joj prisao netko uredno osisan i obrijan - frka i panika

---

:lol:

Mi nemamo takvih iskustava, valjda smo turbo saroliki. :) Ali, nadam se da cete i vi ove strahove uskoro ostaviti iza sebe.

hvala vam, bas je srce malo, kako je ruzan osjecaj kad ga vidis tako uplasenog, bez razloga , a neprijatno i tim drugim osobama...
starija cura nije imala strah te vrste, ali se bojala doslovno i samo svoje sjenke (i niceg drugog). na ulici , uvece bi vristala da joj maknemo to od nogu, isto je bilo jako traumaticno, ali je brzo proslo...

I moja cura od 2 godine boji se muškaraca i to pogotovo ako imaju brkove ili bradu!

Ja mislim da će to proći i da ne postoji neki vidljivo konkretan razlog. Samo ga treba razumjeti, ne forsirati ga da kontaktira sa ne omiljenim osobama, i vjerujem da će se to stabilizirati kako odrasta. Ja imam rođaka od kojeg su sva mala djeca bježala jer ima dužu kosu koju veže u rep. Jadnik, toliko se oduševio što su ga moja djeca prihvatila (moji imaju mm-ovog brata sa podužom frizurom :-))

Baš sam danas razmišljala kada se moja Maša počela bojati svog ujaka, mog brata... napunila je godinu dana. Kad ga je tada ugledala, prilijepila se uz šogoricu (ujnu) koja ju je do tada možda samo par puta držala. Nije ga htjela ni pogledati.
Gotovo je isto i danas, samo što sada zna reći da ne voli uju jer je ćelav i ima bradu. Neki dan mi je rekla da ne želi da nam dolaze ljudi koji imaju bradu. Iako, i na njega se privikava. Zapravo smo skužili da nas u vezi njega zeza, ali se svih drugih bradatih boji.
Boji se i deda uje (MM ujaka) jer je bradat. Ugl,boji se svih ćelavih (obrijanih) i bradatih. Totalno je smiješna kad se, primjerice, zaigra u crkvi i onda skuži nekog takvog. Odmah ustrašeno doleti k meni.
Općenito je plaha i strašljiva. Odnosno, ne voli preveliki muving oko sebe. Skameni se kada netko krene prema njoj - npr. djeca na igralištu (na našem igralištu ne bedira), netko se zatrči, prolazi pokraj nje, a ona se jadnica sva skupi.

Moj je u dobi od godine i pol-dvije posebno volio muskarce :lol:
Bio je opsjednut jednim stricekom koji radi u vrticu, iako nije u njegovoj grupi. I isto je tako sve muske zvao tata, najvise prvog susjeda :lol:
Al mislim da mu je samo nedostajao tata...

znam da ce proci, a nakon vasih prica dovela sam u vezu par osoba kojih se boji, sve su krupnije gradje...mozda je to obrazac :/ a sta da se radi, bas tako ne forsirati ga, i biti strpljiv...