Loš početak šk.godine-problem u učiteljici
Baš sam ljuta, već danima mi sinko dolazi iz škole s pričama o neumjesnim primjedbama učiteljice. Ide u 3.razred, prva dva razreda prošao bez problema, sve petice, svladao čitanje, zbrajanja, množenje, dijeljenje i ostalo gradivo.
Ide u malu provincijski školu (lokalpatriotizam mm-a, koji mi komplicira život do bola), ima ih 9 u razredu, od čega je njih 4 malo iznad prosjeka. Jedno od djece još nije svladalo ni čitanje...:-o:-o:-o. Ne znam kojim tempom rade vaša djeca i učiteljice u većim školama, s više učenika, ali ovi naš u ova 2 tjedna već naveliko dobivaju ocjene. Naravno, malo ih je i može ih ispitivati svaki dan sve. Djece stalno pod stresom. No to me naročito i ne brine, svaki dan napiše zadaću i ponovima gradivo, šta se imam uzbuđivati oko toga. Ali njezine primjedbe se nepodnošljive...
Neki dan na danima sporta glasno je komentirala djetetovu nespretnost u vezi sa njegovim kilama, pred djecom, na što se nadovezala druga učiteljica i krepala od smijeha. Meni to nije smiješno, a vjerujem ni njemu. I tako to danima, stalno ima neke primjedbe i dijete se par puta rasplakalo. E sad ima novu famu. Rekla mu je da on ima nekakvih problema, i sad se drži toga ko pijan plota, te morat će obavjestiti roditelje da plače, te morat će pozvati roditelje u vezi problema. Ja kužim kakvih ima problema, još je zaigran i svake godine mu treba neko vrijeme da se prilagodi na svakodnevne obaveze, a ona tupi li ga tupi. Ako ona to ne kuži, ne znam tko bi trebao, meni je sve jasno, zakvačila se za njega ko pijan plota, kao da nema druge djece u razredu.
Neki dan su pisali sastavak "Vrata sporta", 3. razred, pisali u školi, ja nemam pojma šta bi napisala, vjerujem ni većina vas. Dobio je 3 ??????!!!!!! Onda mu šara crvanom olovkom po bilježnici jer je napravio grešku, pa onda dobije 4 iz likovnog jer ona ne shvaća njegovu sliku proljeća. Ne kužim šta je toj ženi, danima se pored sveg svakodnevnog stresa, tresem doma zbog njezinih ispada.
Ne znam šta da radim, dijete joj je u razredu već 2 godine, nije ga jučer upoznala pa da ne zna da uči, piše zadaću, zna i trudi se, da se brinem i radim s njim, kontroliram zadaću, vodim brigu o svemu. Kao da je s Marsa pala. Ne znam šta da radim, moram biti kulturna, ali želim joj dati do znanja da mi se ne sviđa njezin pristup. Dijete se dokazalo u školi i ja mu vjerujem, znam koliko može i zna i nije to roditeljska subjektivnost jer nakon 2 godine ipak mogu ocjeniti kako funkcionira u školi.
Molim savjet ili slično iskustvo. Kako to vama zvuči, možda ja ipak nisam objektivna, ali on je tek 3.razred osnovne.
