Duda ili prst?

Dakle, moja mala mrvica, od drugog mjeseca života, cucla prst i uživa u tome. Meni je to jako simpatično i drago mi je da ima nešto čime se smiruje, ali često čujem ovakve komenatre:

Nemoj dudat prst, bolje ti je dudu.
Zašto ste joj pustili da duda prst? (kako bi joj to uopće zabraili? :zbunj: )
Ne dajte joj da cucla prst iskrivit će ga
Bolje da duda dudu nego prst

Obično te komentare stavim u kategoriju "ljudi imaju potrebu komenitrat, pa neka im, neću se uvuć u raspravu" pad odšutim, ali sam počela i razmišljat o tome jel stvarno to nešto tako loše što bi trebala (na vrijeme?) spriječit?

Npr. čula sam komentare da je mama djete odvikla od cuclanja prsta tako da mu je davala dudu i inzistirala na tome. Pa je dijete prihvatilo to, jer kao lakše je odviknut od dude nego od prsta.

Onda opet neki tvrde da je bolje prst nego duda jer se duda lako izgubi pa nastane panika kad se dijete ne može nikako drugačije utješit.

Uglavnom zanimaju me vaša misljenja i iskustva mama čija su djeca dudala ili cuclala prst, kako ste se postavili prema tome, jel mislite da je trebalo nešto poduzet ranije pa da bi ovikavanje kasnije bilo lakše?

Mislite li da je cuclanje prsta nešto loše? Da je bolje da duda dudu? Jel će se nešto strašno dogodit ako ju pustim da i dalje uživa?

Meni je stvarno to jako simpatično, da tako mala bebica nađe neku svoju utjehu i uživa u tome, i čini mi se da kad dođe vrijeme za to da prestane cuclat prst da će prestat. Ne bi samo htjela da propustim napravit nešto (ne znam ni ja što) što bi joj kasnije moglo olakšat/otežat pa me zaimaju vaša iskustva.

ne vidim ništa loše, moja ima prstić u ustima isto tako od nekih 2 mjeseca. dudu doživljava kao uvredu :lol:
stariji je imao dudu i ostavio je sam sa nekih 2 godine.ne vidim ništa loše ni u jednom ni u drugom
pusti dijete nek gušta

moja Klara je imala dudu i negdje prije 4 godine smo ju izbacili - ali ona je dudu koristila isključivo samo za spavanje.
Franka nikad nije prihvatila dudu, vć od prvog dana cucla prst. No nažalost, ona ga često koristi:-) i to mi već pomalo smeta i bojim se da će ju biti teže odviknuti od palca nego od dude. Dudu jednostavno baciš (ili ju je odnio pesek ili maca, a u dućanu ih više nemaju), a prst je uvijek tu.
A s druge strane, još mi je nekak premala da joj počnem mazati prst biberom, octom ili nekim sličnim gadostima da ju odviknem. Za sada jedina negativna stvar cuclanja prsta koju ja primjećujem je konstantno crvenilo kože na tom dijelu prsta.
Al dajem joj još godinu, godinu i pol, a onda krećemo u borbu odvikavanja. Nadam se uspješno.
Od mog kumčeta starija sestra je cuclala prst do škole:lol::lol:

Citiraj:

---

umiljata prvotno napisa

Od mog kumčeta starija sestra je cuclala prst do škole:lol::lol:

---

to često čujem, baš često, moj je neki zaključak da je to očito nešto što je djetetu potrebno i da će prestat kad dovoljno sazrije za to. al nemam iskustva sa cuclanjem pa me brine da ne nastane neki problem zbog toga kasnije a mogla sam ga na vrijeme spriječit.

u svakom slučaju ne mislim ju odvikavat nasilno, nego pokušat nekako ne znam ni ja kako, da joj to bude pto manje stresno, za sad mi je u svakom slučaju još premala za ikakov odvikavanje.

Citiraj:

---

nahla prvotno napisa

dudu doživljava kao uvredu :lol:

---

mogu zamislit kako to izgleda :lol:

tako se i ja tješim da će prestat ko i tvoj maleni, sama. al opet kod njega je u pitanju duda pa je možda i odvikavanje bilo lakše jer ju je lakše sklonit nego prst. hm.

moja sestra je cuclala prst do škole. čak i u školi, kad nitko ne vidi bi malo pocuclala. i bilo joj neugodno radi toga, baš je onako i skrivala, već u vrtiću. to je jedini problem koji je nastao radi toga (al nije za zanemarit), zubi su joj ravni, normalna je i tako :mrgreen:

samo to sam htjela reć, nemam drugih iskustva nit pametan savjet :mrgreen:

Nije mi duda draga, ali bolje ona nego prst. Zasto - dude se uvijek moze odviknuti, dok je prst uvijek tu i mislim da ga je tesko, ako ne i nemoguce izbaciti. Moja starija je hranjena s AD i dudala do nekih 10 mj., ja sam je izbacila bas zato sta ne volim vidjeti dijete koje hoda i duda, a o vrtickoj djeci koja dudaju da i ne govorim. Mladja cura nikad nije imala dudu, dojila je, a i ovaj mali hahar doji pa mislim da bi nam samo smetala.

Moj je sisao prstu to vreme, ali sada ne.
A stabih sad dala da hoce bilo sta od ta dva, posto muku mucimo sa uspavljivanjem. Blago mamama cije dete hoce dudu ili prst i moze tako da zaspi!

meni je najgore kad vidim jednog 2,3 4 ili 5 godišnjaka koji ne vadidudu iz ustiju ni na sekundu

Moji su svo troje ćukili prste,
Naučili su svi prije navršena 2 mjeseca života. I mogu ti reći - za malu bebu i za bebine roditelje, to je fenomenalna vještina! I još, što kažeš - a kako ćeš bebi to uopće zabraniti? Osim eventualno stalno nuditi dudu, pa možda dijete prihvati.
Iskustva.
A. je prestao s manje od goinu i po. Prstić mu se malo izranio, nije zarastala koža, ja sam mu jednom, više onako da nešto s njim razgovaram, rekla da ga ne stavlja u usta jer bolica ne može zarasti ako je stalno mokro - i on me poslušao! I danas sam time šokirana. Prstić bye bye.
D. je sisao dva prsta, kažiprst i srednjak. Prestao je u dogovoru s nama, malo prije 6. rođendana, uz pomoć gorkog laka. Iskrivio je podosta mliječne zube, i jao mu je utjecalo na izgovor. Međutim, to se kod logopeda popravilo za nekoliko mjeseci laganog vježbanja, a trajni zubi su ravni. On je puno bio s prstima u ustima, skoro pa sve više, umjesto sve manje.
M. sisa palac, kad se uspavljuje i nekad za gušt, i usprkos relativno lošeg iskustva s D., mi ništa ne poduzimamo (dijelom i zato što je palac anatomskiji od dva prsta, izokrenuta tako da dlan gleda gore). To je njen izbor, njen gušt, i neka joj ga. Vidjet ćemo kako će bit.

Inače, duda koja je puno u ustima isto može jako pokvariti izgovor.
Točno je da se dude vjerojatno lakše ostaviti.

Puno je tipfelera, moje isprike!

prst!

I moja mladja cucla prst. Taman kada sam pomislila da mi je to koliko ona cucla precesto i pocela se brinuti da li cemo je ikada moci odvici,prstic se zagnojio pa smo imali prisilno odvikavanje odnosno pauzu od 3 dana. Prst sam joj morala mazati i zavijati. Preko dana je sve bilo ok,ali noci su bile katastrofa,cak sam i za dudom posegnula,ali nije je htela. U medjuvremenu, prstic se oporavio ali ona kao da ga je zaboravila. Sada ga ponovo pronalazi. Dakle, uverila sam se da to odvikavanje ipak nije tako nemoguce i sada cekam da opet postane pasionirana cuclacica pa da se konacno mogu naspavati:-).

Ja sam jedna od bivših ovisnica:mrgreen:

Palac sam dudala skoro do 10-e godine, a uz to sam drugom rukom stiskala uho...bilo svoje, bilo od najbliže žrtve. Zapravo, mamine i bakine uši su mi bile najdraže i najmekše, a tata je pak imao prevelike i nekako grube.

"Skidanje" s palca je bilo prilično mukotrpno i dandanas se sjećam tog ljeta i apstinencijskih kriza.

Prvo mi ga je mama lijepila flasterom, ali bi ga se ja u toku noći oslobodila te sam se jutrom ponovno budila cuclajući. Kasnije smo koristile nekakav zavoj gdje mi je doslovno cijela ruka bila zamotana i tek nakon nekih tjedan dana upornog zamatanja sam postala "izliječena":-D

Posljedice...osim blago izbačenih gornjih zubi i očito neprerasle "oralne" faze koju uspješno sad rješavam kojekakvim zalogajčićima...neznatne.

Djeca su mi tu prošla bolje nego ja. Stariji nije imao zapravo nikakve specijalne tješilice, a mlađa je neko vrijeme bila na dudi varalici. Dudu smo bezbolno izbacili s njezinih 4 god., a zapravo joj je služila uglavnom samo za uspavljivanje.

da malo šire napišem..

naša frajla nikad dudu nije niti dobila pa ne znam je li bi ju uzela ili ne.. ali je od par mjeseci cuclala palac

nikad nismo ništa forsirali niti komentirali i sama je prestala prije nego kaj je navršila 2 godine

eto

Moj isto obozava svoj palcic, koristi ga kad se uznemiri i za uspavljivanje (ima godinu dana). Za sad me jos ne smeta, al kad bude malo veci ako sam ne prestane, nekak cu ga morat odviknut.
Dudu sam mu ispocetka davala, ali ju nikad nije prihvatio.

Duda ili prst? Teško pitanje! Napisat ću ti svoje iskustvo. Dudala sam prst do negdje 8 -9 godine. Katastrofalno! Jedva, jedva sam se riješila te navike. Umakali su mi prste u svašta nešto, rugali se, zamatali, omatali... ja sam dudala i dalje, a osjećala sam se očajno. Navika. Rekla bih da je to prava pravcata ovisnost. Sjećam se da mi je rođakinja umočila palac doslovce u kravlje go.... Koje poniženje! I dan danas kada se toga sjetim dođe mi muka. Dudanje palca mi je valjda jedna od većih trauma iz djetinjstva.
Moje dijete je dudalo dudu, od prvog dana. Mislila sam da se dude nećemo riješiti do škole. Ali, eto, odnijela ju je mica svojim mačičima. Kada? Kada je imao 2 godine i 10 mjeseci. Bez suza, bez očaja, bez moljakanja za novom. Doduše, jednu večer sam ga uhvatila da duda palac. Jel moram napisati da sam se skoro rasplakala? Odlučili smo, ako nastavi sa dudanjem, vraćamo dudu. No, to je bilo samo tu večer i nije se ponovilo.
Dakle, iskustvo mi kaže- duda ako je baš nužna, a palac ni pod razno!

moja starija cucla palac skoro pa od rođenja.. zubi su zasad normalni, palac je normalan, jednom se samo dogodilo da se malo upalio i popucala koža, ali ne znam je li to bilo zbog cuclanja.. Koristi ga uglavnom kod uspavljivanja, čak i u vrtiću. Jednom kad sam došla po nju u vrtić, ona je još spavala i imala palac u ustima, teta je onako simpatično skomentirala da još uvijek spava sa svojim prstićem, da li da je budi..

Prije nekoliko godina, kada je bila hospitalizirana, zbog vezivanja ruku nije mogla cuclat palac i pala je u depresiju zbog toga.. tada sam rekla da joj NIKADA neću zabranit palac. Taman da joj ne znam kakvi zubi bili.

Ne obraćam na to previše pažnje pa nekako vjerujem da neće ni drugi. Što se tiče ruganja, mogu joj se rugat zbog bilo čega, djeca uvijek nađu razlog.

Što se dude tiče, čekala bih da dijete samo ostavi. Nekako mislim da nije lijepo nešto dati pa uzeti. Moje ni jedna nemaju dudu, ali i da imaju, mislim da bih njima prepustila da odluče kada će ju ostaviti.

Citiraj:

---

Bodulica prvotno napisa

Ja sam jedna od bivših ovisnica:mrgreen:

Palac sam dudala skoro do 10-e godine, a uz to sam drugom rukom stiskala uho...bilo svoje, bilo od najbliže žrtve. Zapravo, mamine i bakine uši su mi bile najdraže i najmekše, a tata je pak imao prevelike i nekako grube.

---

Uh i ja bivša ovisnica.
Ista stvar prst u usta i natezanje nečijeg uha. Mama je več bila luda (zbog svojeg uha, ne zbog mojeg prsta).
Prst sam prestala cuclati negdje prije OŠ, ne znam kad točno, ali bilo je spontano i nije bilo traumatično.
Neki dan se mali uspavljivao i primio me za uho, mora priznati da me oblio znoj. Ja bih poludjela da me netko nateže za uho cijele noći, tako da to odmah otpada.:mrgreen:
Dudu još ima za spavanje (4 godine) i da mislim da je to dugo i ne ne mislim mu je nasilno oduzeti zbog svoje potrebe za prstom.
Cilj mi je riješiti dudu prije nicanja trajnih zubi, po mogućnosti i prije. Nenasilno. :mrgreen:

moja L. je imala dudu i silom prilika ju je morala baciti s nešto manje od dvije godine (blažen bio dan kad ju je morala pozdravit). mali ima 2 god. i 3 mjeseca i dudla prst. kako je krenilo i kakvim guštom on dudla svoj prstić teško ćemo riješit ovaj problem.
i meni ga je simpatično gledat s prstom u ustima, pogotovo što ne dudla palac nego kažiprst, ali kad se promislim kako je već sada zadebljao jedan dio prsta i kako je na strani na kojoj dudla prst već iskrivio zubiće muka mi dođe.
pošto smo prošli i dudu i prst uvijek bi se potpisala za dudu. nje se lakše riješit. prsta baš i nije lako. a ne možeš ga baš ni otkinit:mrgreen:.

p.s. znam jednog lika koji je, čekajući da mu počne ceremonija vjenčanja malo onako poskrivečki da ga buduća supruga ne vidi, podudlao prst:lol: znači nije ga prošlo dudlanje ni u osnovnoj, a ni u srednjoj školi. a pošto je vjenčanje bilo skoro par dana prije nego je postao tata znači da je i potomka napravio a još je dudlao prsta. i mene je prosto strah......

Imala sam ja kolegicu, 30-tak godina, supruga i majka dvoje djece, koja je jos uvijek poskrivecki dudlala palac. Ponekad je na vecim druzenjima zaspala i onda bi ju ulovili s prstom u ustima. Zato ja glasam za dudu, Sven je bio ovisnik ali smo je se ipak rijesili s 2 godine i nije bilo prevelikih problema. Ovaj maleni je s mjesec i pol usavrsio tehniku guranja ruku u usta a vrlo brzo je shvatio da je najslade cuclat palac. Iako ima i dudu, doduse minimalno, dam mu ponekad poslje podoja, on ipak svaku priliku koristi da cucla palac. Najsretniji je kad ga stavim na trbuh, onda su mu oba palca odmah na dohvat. Ja se iskreno nadam da mu to nece prec u naviku.

Citiraj:

---

koksy prvotno napisa

Najsretniji je kad ga stavim na trbuh, onda su mu oba palca odmah na dohvat. Ja se iskreno nadam da mu to nece prec u naviku.

---

ako ti je već sad shvatio svu ljepotu cuclanja prsta onda će ti nada ostat uzaludna.
isto ko i moja.

Citiraj:

---

rena7 prvotno napisa

Duda ili prst? Teško pitanje! Napisat ću ti svoje iskustvo. Dudala sam prst do negdje 8 -9 godine. Katastrofalno! Jedva, jedva sam se riješila te navike. Umakali su mi prste u svašta nešto, rugali se, zamatali, omatali... ja sam dudala i dalje, a osjećala sam se očajno. Navika. Rekla bih da je to prava pravcata ovisnost. Sjećam se da mi je rođakinja umočila palac doslovce u kravlje go.... Koje poniženje! I dan danas kada se toga sjetim dođe mi muka. Dudanje palca mi je valjda jedna od većih trauma iz djetinjstva.
Moje dijete je dudalo dudu, od prvog dana. Mislila sam da se dude nećemo riješiti do škole. Ali, eto, odnijela ju je mica svojim mačičima. Kada? Kada je imao 2 godine i 10 mjeseci. Bez suza, bez očaja, bez moljakanja za novom. Doduše, jednu večer sam ga uhvatila da duda palac. Jel moram napisati da sam se skoro rasplakala? Odlučili smo, ako nastavi sa dudanjem, vraćamo dudu. No, to je bilo samo tu večer i nije se ponovilo.
Dakle, iskustvo mi kaže- duda ako je baš nužna, a palac ni pod razno!

---

kao što vidiš po iskustvima drugih, ono što ti se sad čini slatkim poslije preraste u frustraciju i ovisnost za dijete (puno mama mi je to reklo).
Moja L. ima dudu uglavnom samo za spavanje,a F. ne voli dudu i baš me strah da ne bi počeo s palcem/prstima ako počne ne znam davat ću mu dudu ko mahnita jer se užasavam vidjet već veće dijete koja stalno ima palac u ustima a bome i dudu isto tako.

ovo veće čitaj od 3 godine nadalje.

Moj E je dudlao prst do škole (sišla sam skoro s uma), a sad gricka zglob srednjeg prsta tako da mu je to mjesto stalno crveno i iritirano. Bila bih puno sretnija da je htio dudu, ali o tome nije bilo ni govora. To je mojoj djeci bila prevara - iz toga ništ ne curi. Dude su bile bljak, ispljunute u trenu. Starijeg nisu zanimali ni prsti, ali mlađi...katastrofa. Mislim da bi se dude puno lakše riješili, ali nije se mene pitalo.

Htjedoh samo reći - nismo mi ti koji odlučujemo, barem kad je prst u pitanju.

Moj najstariji duda prst još (5,5g.) prije spavanja i nekad ga nađem kako spava s prstom u ustima. ne branim mu, samo se pokušavam dogovoriti da ga ne duda po danu(neće o gradu ali kad sjedne u auto hoće g nekad strpat a ruke prljave jer se valjao po svukuda i dirao svašta)

Najmađa(22 mjeseca) skoro stalno ima prstić kad je frka, kad joj treba utjeha, kad zasspiva. Ne vidim ništa loše u dudanju prsta, ako je to djetetu utjeha i potreba neka ju ima. Bolje prst u mlađoj dobi nego cigreta, boca, prekomjerna hrana kasnije(negdje sam čitala da može imati štete za kasnije to nasilno odvikavanje od dudanja, pa ljudi kao odrasli nadoknađuju ono što su trebali proći u oralnoj fazi)

Samo starijem se nekad guli koža pa me strah da mu se ne naprave rane, al ako se to desi stavit ćemo zavoj i flastere i gotovo.

Mojoj se palac nekad toliko smežura da joj znam reći da ga malo pusti da se odmori, a onda ona meni kaže: "Dobro, onda ću sad malo drugi."
Ne znam, stvarno ne vidim u tome ništa loše, osim deformacije zubi, koje se mogu i bez dude i palca dogoditi..
Vjerujem da su oni sami sposobni odlučiti kad je dosta..

Teško ti je dati odgovor na pitaje jer su sva djeca različta. Evo ja ih imam troje i tri različite priče oko toga...Tako da...
Moje iskustvo, tj. Elino iskustvo cuclanja palca je bilo takvo da je počela s mjesec dana i smoinicijativno prestala s nekih 5 mj.
Još se sjećam da sam bila "tužna" kaj je tak brzo prestala. Najviše zato jer se više nije nikako mogla sama umiriti kao što je to znala s palcem...:roll:

hvala svima na odgovorima :heart:
razmislit ću o svemu što ste pisale :)

kako je netko gore već napisao teško je odgovoriti na to. mi smo različiti, djeca su različiti.

reći ću ti kako je kod nas. imam dvije curice. nijednoj nisam nudila dudu jer iskreno meni se gadi ta plastika. starija nikad nije našla prst, ali dosta je dojila.
mlađa cucla palac lijeve ruke (sad ima 3 i pol godine). ne sjećam se više kad je to počelo, ali imam snimku lica i glave sa UZW pregleda mjesec dana prije poroda na kojoj ona cucla isti taj prst.
nije mi u početku smetalo, ali imala je krpicu još uz to, one male tosamine s obrubom i to je zvala nja-nja. bilo mi je čak i slatka zbog toga. međutim primijetili smo da prst ima sve više i više u ustima i da ako ima nja-nju da cucla konstantno, pa smo ljetos njanju maknuli. bilo je i onih momenata kad je izgledala ko pravi junkie; uzme njanju, stavi prst u usta i doslovno prevrne oči.
sada cucla manje; uglavnom kad je umorna, pospana i kad dođe iz vrtića. ne branimo joj al ako vidim da ga ima previše u ustima onda ju tu i tamo zamolim da ga izvadi. neki put to napravi, neki put ne :-)

vjerujem da će sama prestati kad njoj bude moment. iako je neki dan sama od sebe rekla da će prestat kad beba dođepa me baš zanima :-)

anyway... moj osobni stav je i dalje prst. ne bih nudila dudu. nekako mi je prst prirodniji, njezin je. ako priča ili ako se penje, puzi, ako je u parkiću ruku iz usta mora izvaditi jer joj treba a sa dudom imam osjećaj da je konstantno u ustima. i ne sviđa mi se kad djeca pričaju kroz dudu, kad ju onako stisnu zubima.

Moze pitanje ot? Mislim vezano je ali nije :D
Jel sva djeca moraju, kak da to kazem, nesto dudati da se umire? Kad obicno pocne to s dudanjem prsta?
Moj sin zvace gaze kad ga svrbe zubi ali inace nije pokazao sklonost cicanju icega osim cice (nije htio piti izdojeno mlijeko na bocicu sa 7mj i pritom je vristao, ali ga je popio iz case.)

Sto se tice duda i prsta, moj brat je imao dudu do 5. godine kad ju je pristao baciti da mu se kupi bicikl. Jos uvijek zvace majce, isto kao i MM. Ja sam dudala prst do 9,10 god ali od 4te poskrivecki. Kad sam prestala dudati prst pocela sam gristi nokte. Prestala sam u zavrsnom razredu srednje. Nitko od nas nije dojen dulje od 3mj. i svi smo spavali odvojeno od roditelja u posebnim sobama. Nitko od nas nema krivi zagriz iako smo ga svi imali kod mlijecnih zubica. Eto, sad mozemo iz ovih priznjanja i sloziti i neki rad kako nastaje oralna fiksacija :)

Mislim da se možemo složiti da se radi o zamjeni za dojku u oba slučaja. Malo si olakšaš danas pa ti je teže sutra... Starijem sinu sam umjesto palca nudila dojenje kad god sam mogla i vrlo brzo ga se ostavio. Prestankom dojenja s 2 i pol godine nisu ostali nikakvi repovi. Kod mlađeg nisam tako revna jer mi se svaka minuta "slobode" čini dragocjena, ali opet nastojim da br. 1 za sisanje bude sisa. I da, vidjela sam kako nagli prekidi sisanja prerastu u druge nepoželjne navike... Tako da ne vjerujem ni da je ostavljanje dude lako kao što se na prvi pogled čini. I duda i prst mogu non-stop biti uz dijete, jedino se majka od prirodno odvaja od djeteta, tj. ne može fizički stalno biti uz dijete.

Hvala :) Znala sam da je zamjena za dojku, ali vidjela sam da neka dojena djeca kad se udare ili nesto navlace mamu za majcu, ali moj sin to ne radi, nego se da umiriti na rukama. Kad smo na krevetu (dojimo se uvijek na krevetu) zna traziti cicu tako da lupka po mojoj kljucnoj kosti i pritom otvara i zatvara usta i gleda u mene (dakle zna traziti cicu i kad nije gladan).
Ugl htjela sam zapravo znati jel ovisi od djetetu kako ce traziti utjehu kada mu je tesko ili je to kako ga mama tjesi od pocetka. Posto je proslo dosta vremena od kad sam postavila pitanje zakljucila sam da je valjda oboje ali imam samo jednog bebija za izucavanje pa cu jos vidjeti :D

moja trpa obje sake u usta ali hoce i dudu...u pocetku je imala refleks povracanja i nije ju htjela ali sam bila uporna pa ju sad nekad koristimo za uspavljivanje,ali uspije zaspati i bez nje...inace joj se svidja posisat sve sto joj dodje pod usta,ringove od slinga u setnji,mene je copila za nos par puta,jednom mi je posisala i obraz...cak joj ne smeta ni tatina dlakava ruka...:)

literatura :aparatic:

Znam masu odraslih ljudi koji su dugo muku mučili sa zubima zbog dudanja prsta. Moj brat mi je najbliži primjer. On je sebi deformirao čitavu vilicu a o zubima da ne pričam, navukao teške komplekse radi toga..čitav se život mučio s tim...sve je završilo operacijom u 35.godini. dudao je prst do mislim 10. godine. On nije jedini koji je imao takvih problema zbog dudanja prsta, znam još bar 5,6 ljudi s istim problemima. A ti sad vidi jel bolje prst ili dudu

Citiraj:

---

svinjica prvotno napisa

Moze pitanje ot? Mislim vezano je ali nije :D
Jel sva djeca moraju, kak da to kazem, nesto dudati da se umire? Kad obicno pocne to s dudanjem prsta?

---

evo moja nije sisala palac niti je imala dudu, ali je bila stalno na cici.

Citiraj:

---

svinjica prvotno napisa

Ugl htjela sam zapravo znati jel ovisi od djetetu kako ce traziti utjehu kada mu je tesko ili je to kako ga mama tjesi od pocetka. Posto je proslo dosta vremena od kad sam postavila pitanje zakljucila sam da je valjda oboje ali imam samo jednog bebija za izucavanje pa cu jos vidjeti :D

---

Sve što ću na to reći samo je moj osobni stav.

Zapravo nema velikih razlika među djecom, više u okolnostima koje ih čine osjetljivijima ili prilagodljivijima. Utjeha/hrana/sigurnost/razvoj - sve to je sisavcima vezano za sisu. Dok se ne rode, pripremaju se za sisanje sise. Otkad se rode, radije nego sisu sišu nešto drugo iznimno i prolazno: ako ne mogu svladati količinu ili dotok mlijeka iz sise. Sišu nešto drugo i iz znatiželje i zabave, ali također prolazno. Zatim sišu nešto drugo iako bi radije sisu, ako im je sisa nedostupna. I tada je to prolazno, ako se ne potiče usvajanje takve navike.

Male bebe imaju najprije potrebe, a navike usvajaju kasnije. Ako se potreba zadovolji, moguće je i usmjeravanje u poželjne navike.

Starije dijete koje još doji, ali razumije i sposobno je prihvatiti i druge oblike utjehe, treba i potaknuti na prihvaćanje drugačijeg tješenja. Pomoć u poticanju djeteta na samostalnost je druženje djeteta s drugim ljudima i situacije u kojima mama nije nadohvat ruke (ili usta).

Još da spomenem svog malca kojeg sam dojenjem odvratila od sisanja palca: kad je krenuo u jaslice s 1,5 god. ja sam ga još uspavljivala isključivo na sisi, a tamo je od prvog dana prvi zaspivao i zadnji se budio, bez ikakvih problema ili sisanja ičega.

Nikada nisam zazirala od toga da dam djetetu sisu iako nije gladno, ako mi to nije predstavljalo opterećenje.

Citiraj:

---

zhabica prvotno napisa

Dakle, moja mala mrvica, od drugog mjeseca života, cucla prst i uživa u tome. Meni je to jako simpatično i drago mi je da ima nešto čime se smiruje, ali često čujem ovakve komenatre:

Nemoj dudat prst, bolje ti je dudu.
Zašto ste joj pustili da duda prst? (kako bi joj to uopće zabraili? :zbunj: )
Ne dajte joj da cucla prst iskrivit će ga
Bolje da duda dudu nego prst

Obično te komentare stavim u kategoriju "ljudi imaju potrebu komenitrat, pa neka im, neću se uvuć u raspravu" pad odšutim, ali sam počela i razmišljat o tome jel stvarno to nešto tako loše što bi trebala (na vrijeme?) spriječit?

Npr. čula sam komentare da je mama djete odvikla od cuclanja prsta tako da mu je davala dudu i inzistirala na tome. Pa je dijete prihvatilo to, jer kao lakše je odviknut od dude nego od prsta.

Onda opet neki tvrde da je bolje prst nego duda jer se duda lako izgubi pa nastane panika kad se dijete ne može nikako drugačije utješit.

Uglavnom zanimaju me vaša misljenja i iskustva mama čija su djeca dudala ili cuclala prst, kako ste se postavili prema tome, jel mislite da je trebalo nešto poduzet ranije pa da bi ovikavanje kasnije bilo lakše?

Mislite li da je cuclanje prsta nešto loše? Da je bolje da duda dudu? Jel će se nešto strašno dogodit ako ju pustim da i dalje uživa?

Meni je stvarno to jako simpatično, da tako mala bebica nađe neku svoju utjehu i uživa u tome, i čini mi se da kad dođe vrijeme za to da prestane cuclat prst da će prestat. Ne bi samo htjela da propustim napravit nešto (ne znam ni ja što) što bi joj kasnije moglo olakšat/otežat pa me zaimaju vaša iskustva.

---

Bolje duda. Zašto, dudu možeš bacit, reći da je odnijela vila dudica, reći da se pokvarila i sl. Prst ne možeš bacit. Na prst se dijete nevjerojatno navikne i cucla poskrivečki, kada već bude dovoljno veliko da razvije sram. Da, desi se iskrivljenje čeljusti pa možda zatreba aparatić. To znam jer sam cuclala taj prst do osme godine, i morala cuclati gornju usnu da bih izravnala čeljust, nasreću nisam nosila aparatić kao brat koji je cuclao još duže. Duda, uz sve svoje mane, ipak dugoročno gledano, ima svojih prednosti.