trudnoća i kulturološko nasljeđe bogorodica / kurva
Ja sam cijelu zadnju trudnoću imala osjećaj da me se u svakom trenutku gleda malo kao bogorodicu (madonna) odnosno prosvjetljenu ženu koja ima čast nositi novi život (tako sam se osjećala) ali i često kao kurva odnosno 'znam kako si došla u to stanje' i 'moramo te izbaviti iz tog stanja, treba ti pomoć druge osobe (u našoj kulturi bijele kute) da se 'oslobodiš' i na neki način opet budeš prihvatljiva'.
Čak sam u nekoliko navrata čula i starije i mlađe ljude kako govore da se žena 'oslobodila' nakon poroda. To mi je uvijek bilo čudno i malo pogrdno, zar nešto lijepo poput trudnoće i nošenje drugog života mora se gledat tako ... mučenički? (znam da neke žene imaju teške trudnoće, to je izazov i tim ženama skidam kapu ali tu govorim o ideji trudnoće općenito).
I danas čitam u online novinama o tome kako se u Kaliforniji prodaje čestitka koja glasi: (izvana) 'Čuli smo da si trudna!' (unutra) 'Kurva.'
Da li se neka od vas ikad tako osjećala? Smatrate da je čestitka poput ove gore smiješna (crni humor) ili ružna i (offensive)?