predškolarci- priprema (u vrtiću) za školu

Kako vaše tete u vrtiću pripremaju djecu za školu, i kada s time počinju. Pod priprema za školu mislim na učenje čitanja i pisanja
S obzirom da su djeca sposobna upijati sve ko spužvice, moja zamjerka pripremama u vrtiću jest , da se svodi na crtanje kosih i zakrivljenih linija u radne listove. Mislim da je sustav pripreme u vrtiću zastario s obzirom da se sustav školstva odavno postrožio i ubrzao.
Zašto ne bi pisali čitava slova umjesto linija u vrtiću, zašto ne bi učili čitati u vrtiću? Možda ne bi savladali, ali bi djeci zasigurno prvi razred bio daleko lakši.

ja sam skroz zadovoljna s pripremom predškolaraca u vrtiću
tete s njima puno rade na razvijanju predčitalačkih vještina i vještina koje prethode računanju
te vještine su izrazito važne i ako ih djeca dobro savladaju, čitanje, pisanje i računanje u prvom razredu im bude stvarno lako i savlada se u jako kratkom vremenu
s druge strane, ako dijete ne usvoji te predvještine, trebat će mu puno više vremena u školi za svladavanje čitanja, pisanja i ostalog

Imam prvašića i ovo je iskustvo iz prve ruke.
U prvom se razredu na početku isto samo vuku crte i tome sl., a učiteljice u školi će ti reći da bolje da nisu radili ništa, a naročito da nisu učili pisati slova, jer su sigurno naučili krivo, a onda one moraju muku mučiti s tim da ih nauče "ispravno" (a često se inzistira na nekim besmislenim pravilima, ali ajde dobro .......).

Citiraj:

---

Lubica prvotno napisa

S obzirom da su djeca sposobna upijati sve ko spužvice, moja zamjerka pripremama u vrtiću jest , da se svodi na crtanje kosih i zakrivljenih linija u radne listove. Mislim da je sustav pripreme u vrtiću zastario s obzirom da se sustav školstva odavno postrožio i ubrzao.
Zašto ne bi pisali čitava slova umjesto linija u vrtiću, zašto ne bi učili čitati u vrtiću? Možda ne bi savladali, ali bi djeci zasigurno prvi razred bio daleko lakši.

---

Zato što je pisanje slova zadatak za školu, a ne vrtić. U vrtiću se, kao što je laumi rekla, radi na razvijanju predčitalačkih vještina. Ista stvar je i s pisanjem. Danas mnoga djeca imaju poteškoća s grafomotorikom (čula od psihologice u vrtiću), i ovakve vježbe sigurno im nisu naodmet.
Osim toga, ni ruka nije odmah spremna za pisanje slova. Moj sin piše slova od 4. godine, ali tek mu je u školi rukopis postao uredniji i ujednačeniji. Tako da prerano pisanje nema ni nekog smisla... osim ako dijete baš jako želi pisati slova. U tom slučaju, to mu se može pokazati i doma ;-)
Što se tiče čitanja, oni ionako nauče slova većinom prije škole, a sama sinteza mnogima "klikne" tek u školi. Tako da ni učenje čitanja u vrtiću nema nekog velikog smisla, osim, i opet, ako dijete samo pokazuje interes za to.
U našem vrtiću, ja sam bila skroz zadovoljna pripremama za školu, osim što ih je bilo previše predškolaraca u generaciji, ali to nije do teta i njihovog rada...

Citiraj:

---

hm prvotno napisa

Imam prvašića i ovo je iskustvo iz prve ruke.
U prvom se razredu na početku isto samo vuku crte i tome sl., a učiteljice u školi će ti reći da bolje da nisu radili ništa, a naročito da nisu učili pisati slova, jer su sigurno naučili krivo, a onda one moraju muku mučiti s tim da ih nauče "ispravno" (a često se inzistira na nekim besmislenim pravilima, ali ajde dobro .......).

---

Podpis. Mi imamo ove godine prvašića i baš ovo nam govori njezina učiteljica. Da vrtići rade više štete nego koristi kada uće djecu čitanja i pisanja slova.

U zemljama zapadnog svijeta vrtićarci savladaju čitati i pisati u vrtiću. Tako da kada stignu u školu, svi već imaju to znanje. Kakav je vaš stav prema tome? Da li djeca time više dobivaju ili gube?
Moj stav je da su oni svemu prilagodljivi i kad bi im se takonešto stavilo kao normalno, sigurna sam da bi nas djeca iznenadila.
Kod mene je konkretan slučaj, da mi je stariji vrtićarac najstariji u grupi i pomalo mu "dosadno", pa me sam pitao da zašto ne bi on učio pisati riječi i čitati u vrtiću, a ne samo pjevati neke "glupe" pjesmice ;-), i crtati kose crte ;-).
Kada sam pitala u vrtiću, rekli su mi da im to nije praksa, nego da samo uče pisati razne vrste crta.
Zanimalo me da li tako svuda, ili u nekim vrtićima se pišu slova.
Što se tiče rada kod kuće, da, naravno, ali ipak u vrtiću provede 8 sati pa je lakše tamo naći pola sata vremena za naučit recimo jedno slovo svaki dan :-), jer kod kuće ima soundtrack mlađe vrištalice konstantno pa mu nije tako jednostavno dobiti malo mira :-).

Citiraj:

---

Lubica prvotno napisa

U zemljama zapadnog svijeta vrtićarci savladaju čitati i pisati u vrtiću. Tako da kada stignu u školu, svi već imaju to znanje. Kakav je vaš stav prema tome? Da li djeca time više dobivaju ili gube?

---

Da, ali u vrtićkoj dobi nije svima sazrio mehanizam sinteze (znači, sposobnost povezivanja slova u riječi). Dok dorastu do škole, većina djece je ipak spremna na taj korak, a u vrtiću ne mogu još svi, koliko god se trudile tete i roditelji.
S druge strane, ako dijete želi naučiti čitati i ranije, treba mu dati knjigu, tekst, bilo što... pa da pokuša sam. Ja zapravo ni ne znam kako bi se to vrtićku djecu "učilo čitati" - djeca za koju znam da su čitala prije škole, savladala su tu vještinu sama od sebe, bez dodatnog podučavanja.
A koliko se sjećam, ni te vrtićke pripreme za školu ne traju cijeli dan, kod nas su trajale pol sata-sat, dok su mlađa djeca spavala. Tako da nije ni ondje tako puno vremena na raspolaganju.

moj je stav da djeci treba omogućiti da čim dulje ostanu djeca, znači bez većih obaveza
a već i sam odlazak u vrtić je obaveza
ne sviđa mi se ideja o kretanju u školu s 5 godina

inače, doma imam školarku (3. razred), predškolarca i malenu od 4 godine
u našem vrtiću postoji ABC igraonica, 2 puta tjedno, za predškolarce
počinju s pisanjem kosih crta, a do kraja godine nauče i sva slova
program nije obavezan

još jednom ću reći da smatram da je ovo što djeca rade u redovnom vrtićkom programu sasvim dovoljno
a ako dijete pokazuje interes za nešto više, stigne se i doma. ipak u ovoj dobi oni jako brzo uče. moja najmlađa curica (4 god.) poznaje sva slova, a odnedavno i piše. zanimalo ju je pa smo joj pokazali.

slažem se s tanjom b

Slažem se s vama, i mi smo uvjerenja da djeca moraju ostati sto dulje djeca, i da nista nije tako korisno za buduce zdravlje odraslog covjeka kao sto je igra bajki prije škole, ali isto tako mislim da je prelazak iz vrtića u školu preveliki skok. I da bi to trebalo ublažiti, pa kad se već ne može smanjiti obveze od prvog dana škole da se onda za te obveze djecu u vrticu dodatno pripremi... Da ih se posjedne 15 minuta dulje od nego godinu prije, i da osjete da imaju koju "obavezu više" itd...
Blagi prijelazi od igre ka sjedenju par sati u klupama, to je ono sto mislim da bi dobro doslo kao priprema za skolski sustav.

I ja smatram da bi djeca trebala dulje biti djeca i smatram da bi trebalo poraditi na školskom programu.
Mislim da je preopsežan i da su to prevelike obaveze "preko noći".
Isto tako treba uzeti u obzir da neka djeca ne idu u vrtić (kod nas je omjer čak 50:50) i da ta djeca idu u malu školu, pa ne bi bilo fer da npr. ovi u vrtiću satima i satima obrađuju školsko gradivo, a ovi u maloj školi ne i obratno.

ja stvarno nemam dojam da je školski program preopsežan, barem ne u nižim razredima
(s višim razredima još nemam iskustva)
nemojte brinuti, ne očekuje se da će prvašići od prvog dana odsjediti čitav školski sat
dobra učiteljica/učitelj će prepoznati karakter i sposobnosti svakog djeteta u svojem razredu i pomoći mu/joj u prilagodbi

laumi, ti si prva od koje čujem da školski program nije preopsežan :-D. Ajde, ima nade za moje brige :-)

Citiraj:

---

laumi prvotno napisa

ja stvarno nemam dojam da je školski program preopsežan, barem ne u nižim razredima
(s višim razredima još nemam iskustva)
nemojte brinuti, ne očekuje se da će prvašići od prvog dana odsjediti čitav školski sat
dobra učiteljica/učitelj će prepoznati karakter i sposobnosti svakog djeteta u svojem razredu i pomoći mu/joj u prilagodbi

---

Ja bih rekla da je velika razlika da li je dijete u boravku i sve odradi u školi, ili dijete zadaću radi doma.
Isto tako, kod nas je ogromna razlika između pristupa učiteljica, jedna je bolje ležerna, a druga je vrlo zahtjevna.
Nije mi normalno da dijete kojem je sasvim uspješno u školi, dakle nema problema s savladavanjem gradiva, a niti problema s brzinom, piše zadaću više od 2 sata svaki dan.

Citiraj:

---

Lubica prvotno napisa

laumi, ti si prva od koje čujem da školski program nije preopsežan :-D. Ajde, ima nade za moje brige :-)

---

ovo je samo moje, subjektivno mišljenje
gledam svoje dijete u trećem razredu (nije darovita, prosječno dijete, ali je znatiželjna i voli čitati) i vidim da s lakoćom savladava gradivo
doma uči minimalno, to se većinom svodi na to da tu i tamo malo provježba matematiku
ostalo zapamti na satu

ne znam kako je u višim razredima, nadam se da je isto ok

uglavnom, ljudi svašta pričaju i ne treba svemu vjerovati
djeci treba školu predstaviti kao nešto zabavno i super. o našem stavu jako puno ovisi.

Ono što sam željala reči da ne mislim nužno da je samo problem u preopsežnom programu, nego u načinu i količini domaće zadaće, koje je stvarno preopsežna (u našem slučaju).

laumi, slažem se s tobom, ali smatram da je (u našem slučaju) prevelik taj početni skok u prvom razredu. Prevelika je početna količina obaveza.
Naravno, ostavljam mogućnost (a i znam na primjeru) da je kod druge učiteljice drugačije.

Pišem u nastavcima. Ne smatram da djeca to ne mogu savladati, mogu, kako ne bi mogla, ali smatram da nema potrebe za tim.

slažem se da je učiteljica jako, jako bitna
mi smo s L.-inom učiteljicom imali sreće, divna je

što se tiče boravka/ne-boravka i pisanja zadaća, moja L. je u prvom razredu bila jako spora (bila je u boravku). nije problem u gradivu, nego je "problem" (učiteljice to i nisu predstavile kao neki problem) bio u tome što se ona znala zamisliti i razvlačila je pisanje zadaće. i danas je ponekad takva. sad više nije u boravku, nego zadaće piše doma. nekad je zadaća gotova za čas (i bude joj sve točno), a nekad se moramo natezati kad će je napisati.

i opet tvrdim da nije problem u gradivu.

Ja ću, kao majka predškolca, reći da je rad u vrtiću i crtanje kosih crta odličan.
Ako kao roditelj imate neopisivu želju da vaše djete nauči pisati, odvojite sami "tih pola sata dnevno, pa nek djete svaki dan nauči jedno slovo".
Ono što je po meni zadatak vrtića te predškolske godine je da djete nauči obavezu. Kod nas u vrtiću imaju zadaću. DObiju u petak, moraju donjeti u srijedu. Nešto nacrtati u crtančici (vezano za tjedne aktivnosti uvrtiću) te ispuniti onih par redaka u crtančici kosim crtama. I uživaju u tome, jer se osjećaju veliki. I treba ih pustiti da sami steknu obavezu da se treba sjetiti napisati, donjeti i sl.
A ima još jedna činjenica, a to je da su sva djeca različita. Moj M. velika sliva piše i prepoznaje od 2. godine. Sada sam čita knjigu svaku večer i razumije što pročita. Nitko ga nije učio, forsirao, sjedio s njim. Velika slova naučio je uz Memory, mala - nemam pojma. Niaka nismo sjedili i učili. Još je i ljevak, pa su ta slova ponekad krivo okrenuta, ali...on je još djete u vrtiću.

P. je sasvim druga priče. Tek je ove godine (pune 4) pokazao interes za slova i to na vrlo čudan način. Napiše ih, a nema pojma koje je slovo napisao. A slova ispravno napisana, iste veličine, savršenih proporcija. A isti Memory igra od 2. godine i iako ponavljamo glasno u igri slova, nije ih zapamtio.

Moj M. će krenuti u školu sa 7 godina i 4 mjeseca. I drago mi je da je tako. Svoje obaveze zna i prihvaća već sada, ali nema uvjeta kada i koliko MORA naučiti. Sve se razvija tempom koji on sam određuje. Djeca neka budu djeca, a sve ostalo će stići. Bitno je da u vrtićkoj dobi usvajaju vještine, a ne znanje.
Ako nauče crtati kose i zakrivljene crte od linije do linije, kako će im predivna slova biti!!!!

Literatura (ne kupovati jer treba vam samo godinu dana, posuditi iz knjižnice) knjigu Mire Čudine Obradović IGROM DO ČITANJA. Moji klinci i dan danas pamte pjesmice za glasovnu analizu i sintezu i valjaju se od smijeha kad to recitiraju (sorry ako sam štogod od stihova ispustila).

Od vode se prave trave
Vodene zatim glave
Vodnici, vodozemci...
Vodenkonjic, vodenjaci,
VOdovodi, vinovodi,
Dovodi, sprovodi,
Zavodi, vojvode,
nadvojvode, vodomari
I još mnoge druge stvari...
Razumije se, to nije uvijek samo voda
Još se vodi nešto doda...

(Zvonimir Balog)


Evo linka na knjigu: http://www.profil.hr/knjiga/igrom-do-citanja/25322/

Dodatak: ne bih ja znala za tu knjigu i te metode da nam nisu to rekli na roditeljskom sastanku za predškolce u vrtiću + dobili smo uputu što i kako raditi s djecom i popis literature, na kojem je bila ova knjiga (bilo je i drugih knjiga, ali pamtim samo matematiku od iste autorice i softvere koje smo imali - Sunčice razne). U našem vrtiću sve su to radili s djecom + vježbe za finu motoriku, koristili su olovke trokutastog presjeka i drugo. Ja to ovdje pišem i navodim svake godine, ali nije to moja pamet - dobila sam je serviranu u vrtiću. Da ih malo pohvalim: DV Cvrčak, Zagreb

Kad bi djeca naučila sve u vrtiću što bi mi u školi radili u prvom razredu :mrgreen:

Evo kako to ja vidim kao učiteljica od 1. do 4. razreda.

U vrtiću trebaju, ali tek nakon veljače,
naučiti sjediti min. 20 max 30 minuta,
ne govoriti u isti glas, već podići ruku kada žele nešto reći i čekati svoj red,
hodati u paru u koloni,
stati sa aktivnoću ako im teta treba objasniti pravila neke igre (npr. ja na TZK ih naučim kada dignem ruku i kažem slušaj oni svi stanu i slušaju)
poštovati pravila igre (natjecanja)
ako ih uče bilo kakve crte OBAVEZNO pisati od crte do crte u crtančici.

Sigurno ima još toga, ali ono što sam htjela reći, čitati i pisati uče u školi, a i brojevi i računanje ide tek nakon geom. tijela, likova, odnosa likova...

Za svu onu djecu koja mogu više treba im dati više. Sviđa mi se ideja o posebnim grupama koje vodi stručna osoba. Kako postoji dodatno sportska aktivnost tako može biti i dodatna nastava. U školi se to samo nastavlja. Svaki učitelj po planu i programu održava 1 sat tjedno (malo) dodatnu nastavu za one koji mogu više.

Ja imam najmanje u vrtiću, i to u predškolskoj grupi, trebao je biti školarac ali otom potom, u našoj školi ove god. nema 1. raz, tako da bi trebao ići u gradsku školu pa smo odlučili da je bolje za njega da ide nagodinu. Ne učimo ga čitati i pisati, nešto sam skuži jer ima veću braču, 11 i 9 god. ali nama je sve ok, neka crta, razvija finu grafomotoriku, reže škarama, lijepi, boja, šara, igra se perlicama, već će ostalo u školi ko i njegova brača to mi je tako ok....