Strah od doktora i zubara
Jel to stvar dobi ili neceg treceg? Nikako ne razumijem kako dijete kojem je baka doktorica, koji je naviknuo na stetoskop, na pregled grla doma kao i kod doktora odjednom radi scene u ordinaciji! Nikad ga nitko nije plasio, uvijek je isao bez problema s sad se sve svodi na beskrajno nagovaranje i pregovaranje. Bili danas prvi put kod zubara. Pricamo o tome vec mjesecima. Stalno objasnjavam sta ce mu radit, demonstriramo to jedni na drugima i sve super. Isao s veseljem, cijeli dan prica o tome. Dok nismo dosli i sjeli u cekaonu. Odjednom oci pune suza i "ja sam gladan, zelim doma" fore. Jedva ga dobila u ordinaciju, zubarka i sestra predobre, stvarno strpljive, unutra bila i jedna curica, taman joj popravljala zub. Jedva sam ga nagovorila da se priblizi i vidi kako to nije nista strasno. Nakraju, da ne duljim, nakon vise od pola sata nagovaranja, zubarka mu pogledala zube na drugom kraju ordinacije, on stajao u kutu i jedva otvorio usta. Srecom, nema karijesa. Ne znam sta bi bilo da ima.
Otkud taj strah ako ga nitko nikad nije zastrasio? Ako smo o zubaru i doktoru pricali samo pozitivno? Imaju li i vasa djeca isti problem i kako ste to rijesili?