Kako zaštititi dijete od lošeg prijateljstva?

oduvijek sam bila misljenja da se ne treba mijesati u djecija prijateljstva jer je to dio odrastanja i svi smo mi to prosli. ali zadnjih dana ne mogu gledati svoju curku (9 god.) kako pati. naime od vrtica je najbolja s tom curicom i puno su zajedno bile i spavale jedna kod drugih i znamo se i mi roditelji, blizu stanuje. ali eto zadnjih mjeseci se vide velike promjene na toj curici. pretpostavljam da sve dolazi iz toga sto su joj se roditelji rastali.
prvo je pocela iskoristavati moju curu za neke sitnice tipa donesi mi jaknu iz parkica doma jer sam ju zaboravila, a ti si brza i bliza parkicu; dodaj mi torbu (u razredu) jer si ti blize i sl. nisam tome pridavala veliku vaznost kad sam to saznala. moram napomenuti da je moja curka luda za njom i da se toliko vezala na nju da ju ne zanima druzenje ni s jednom drugom curicom. ono sto me bacilo u ocaj je da ju je sad ta njezina najbolja prijateljica pocela emocionalno ucjenjivati - npr. moja ne smije reci da joj se nesto ne svida kod ponasanja ove jer joj je rekla da u tom slucaju vise nece ici s njom van u parkic. i stalno ponavlja mojoj curki - gle kako imam lijepi mobitel, gle kako sam se danas lijepo obukla, a moja ne smije reci da nije. ja ne mogu doci k sebi jer ta curica prije nije bila takva. znam da ima problema, ali zar da dopustim da se ljeci na mom djetetu? ova ju jako vrijeda i cini mi se namjerno jer se tako ona osjeca bolje. moram napomenuti da su mali razred i da puno curica zivi daleko i ne mogu se druziti izvan skole. tako da nema puno za izabrati. i moja je jadna uvjerena da ako se suprotstavi ovoj svojoj da ju njedna cura u razredu vise nece voljeti. sta da joj kazem? kako da joj pomognem?

znaš kako? nikako. eventualno savjetom i podrškom. jer se, prema onome što si napisala, ne radi ni o čem strašnom. razumijem da te to uzrujava, ali tvoje dijete mora samo izvojevati svoje bitke.

ovo pišem jer sam puno puta vidjela prezaštitničke control freak roditelje kako se pačaju u prijateljstva svoje djece, a time joj ne činiš uslugu. dozvoli joj da sama to riješi. dok god se ne radi o nekom stvarnom zlostavljanju. ovo su ipak sitnice.

Teško pitanje....

Nažalost, ne možemo svoju djecu zaštititi od loših iskustava, neke bitke moraju voditi i oni sami.

Što se tiče druženja, ja svom mlađem sinu ograničavam vrijeme koje provodi s društvom i to je sve (izlasci i posjete uvjetovani su izvršavanjem ostalih obveza).

Bilo je dosta situacija kad je bio žrtva druge djece i to je jednostavno morao sam shvatiti jer naše komentare nije shvaćao kao dobronamjerne. Jednostavno, to je sastavni dio odrastanja. Često nam je pomogao slučaj - sam se nekoliko puta uvjerio da su ga neka djeca ostavila na cjedilu, da je s nekima upadao u nevolje i slično... a da ima i djece s kojima nema takvih situacija. Od prvog do četvrtog razreda društvo se probralo, iako je to proces koji traje. Nažalost, ne možemo djeci presaditi svoju pamet, iskustvo i poimanje stvari - oni nešto od toga moraju iskusiti sami.

Što učiniti? Bilo bi dobro djetetu ponuditi neke druge prilike za upoznavanje drugih osoba, ako za to postoji mogućnost. A što se ove druge djevojčice tiče, možeš se samo nadati da će se dijete oporaviti i prerasti neprihvatljivo ponašanje ili s druge strane da će tvoje dijete uvidjeti problem i postupiti u skladu s vlastitim iskustvom (kad ga stekne). Sretno!

Citiraj:

---

vitika prvotno napisa

npr. moja ne smije reci da joj se nesto ne svida kod ponasanja ove jer joj je rekla da u tom slucaju vise nece ici s njom van u parkic. i stalno ponavlja mojoj curki - gle kako imam lijepi mobitel, gle kako sam se danas lijepo obukla, a moja ne smije reci da nije.

---

mislim da malo pretjeruješ. ili si izvukla krive primjere, jer ovo zbilja nije neki problem.

na zalost i ja mislim da ona mora sama svoje iskustvo steci. boli nas roditelje kad to geldamo, pogotovo kad izgleda kao da oni ne vide sve to, no moje 6.5-godisnjak je poceo koristiti svoj mozak, pa je jedno vece iznio sve svvoje dvojbe. djete se jasno pita zasto neko radi nesto i njega nagovara na to, a to je ruzno i sl. i vidis da ga to muci i da nekako slaze sve to u svojoj glavi. kako je bio voljan razgovarati o tom problemu kroz razgovor je zakljucio da on nee napraviti to sto je od njega trazio drugi djecak, a ako se on naljuti na njega zbog toga da ce se onda igrati s nekim drugim.
ne moram ni reci kako smo MM i ja bili ponosni.
ali on je siroti o tome mozgao cijeli dan, to ga je mucilo. a to nije privi put da se to dogadja, ali valjda je sad i moj uvidio da je dosta.
moras je pustiti da sama shvati da je dosta i onda joj pomoci da to preboli.

ok cure, spustile ste me malo na zemlju. ne mogu bas biti objektivna.
ustvari se najvise bojim koliko ce trajati dok moja curka shvati da je dovoljno trpila. a valjda ce shvatit, nadam se da ce shvatit. inace ide na ples (ritmiku), puno je u prkicu i okruzena je i drugim prilikama za nova bliska prijateljsktva samo sto se ogranicila na tu samo jednu prijateljicu. svima drugima lako nade mane, a za ovu ce svasta pretrpit. znam da je toga oduvijek bilo i bit ce, samo mi je tesko to sve gledati kad mi doma prica kroz suze.

Citiraj:

---

vitika prvotno napisa

samo mi je tesko to sve gledati kad mi doma prica kroz suze.

---

znam :love:
i zato joj pomozi svojim savjetom kako bi ti postupila u nekoj konkretnoj situaciji, uzimajući u obzir da ona nije spremna dići ruke od tog prijateljstva, usprkos nametnutim pravilima.

Pa ta curica nema baš male probleme, zar ne? Ne kažem da je baš super što se to reflektira na tvoje dijete, ali zapravo je puno teže prijateljici. Ja bih svom djetetu objasnila kroz što prolazi prijateljica i da je to vjerojatno uzrok takvog ružnog ponašanja. Ispipala bih šta moje dijete o tome misli i kako se osjeća. Dala bih joj svoje mišljenje o tome što se događa i kako se to može razvijati i kako je djeci koja prolaze kroz razvod. Objasnila bih da će se stvari vjerojatno smiriti s vremenom, ali da se ona ne mora ponašati onako kako ne želi da bi udovoljila prijateljici. I onda bih je pustila da se snalazi.

Citiraj:

---

vitika prvotno napisa

ok cure, spustile ste me malo na zemlju. ne mogu bas biti objektivna.
ustvari se najvise bojim koliko ce trajati dok moja curka shvati da je dovoljno trpila. a valjda ce shvatit, nadam se da ce shvatit. inace ide na ples (ritmiku), puno je u prkicu i okruzena je i drugim prilikama za nova bliska prijateljsktva samo sto se ogranicila na tu samo jednu prijateljicu. svima drugima lako nade mane, a za ovu ce svasta pretrpit. znam da je toga oduvijek bilo i bit ce, samo mi je tesko to sve gledati kad mi doma prica kroz suze.

---

Ovo mi je znak da će tvoje dijete uskoro "progledati" i sve će se riješiti... Svi smo mi u životu tako nešto iskusili i to je životna škola koja nam svima treba - prepoznati da se stvarna osoba razlikuje od slike koju u njoj imamo u svojoj glavi.

Sva sreća da djeca imaju priliku to iskusiti u ovoj dobi, jer tko tu lekciju ne nauči na dječjim prijateljstvima, kasnije će morati to isto proći s prvim ljubavima (čak i kasnije) pa kad tako sagledaš stvari, nije to zapravo ni loše, na vrijeme naučiti da se ljudi mijenjaju i da nisu uvijek onakvi kakvima ih mi vidimo.

Vi ste svi srca kamenoga :mrgreen:.
Pa vitika kaže da se curica tako ponaša zadnjih nekoliko mjeseci, otkad su se roditelji razveli. Ja bih tom djetetu i tom prijateljstvu dala priliku. Naravno, pazila bih kamo to sve skupa ide.

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

Pa ta curica nema baš male probleme, zar ne? Ne kažem da je baš super što se to reflektira na tvoje dijete, ali zapravo je puno teže prijateljici. Ja bih svom djetetu objasnila kroz što prolazi prijateljica i da je to vjerojatno uzrok takvog ružnog ponašanja. Ispipala bih šta moje dijete o tome misli i kako se osjeća. Dala bih joj svoje mišljenje o tome što se događa i kako se to može razvijati i kako je djeci koja prolaze kroz razvod. Objasnila bih da će se stvari vjerojatno smiriti s vremenom, ali da se ona ne mora ponašati onako kako ne želi da bi udovoljila prijateljici. I onda bih je pustila da se snalazi.

---

prosli smo cijelu tu pricu neki dan, moja curka shvaca da je ovoj tesko (pokusava shvatiti) ali ono sto ona ne moze shvatiti je zasto ona ispasta za njezine probleme kad je uvijek bila dobra prema njoj. koliko sam shvatila iz price moja curka jos nije spremna odreci se tog prijateljstva ali samo zato jer ju silno muci strah da ce ostati sama. pokusavam joj objasniti da je to nemoguce, da ima ona svoje kvalitete. ne znam koliko sam ju uspjela uvjeriti.

utvari sam svjesna da ce se morati sama snaci. i tu sam dosla samo po malo podrske. i da cujem kako nije jedina. i ne bi htjela da ispadne kako kukam nizasto jer sam itekako svjesna problema ove druge djevojcice ali to je za neku drugu temu.

Sigurno nisi jedina, stvarno gotovo svako dijete prođe kroz tako nešto.
A možeš li realizirati neka druženja s drugom djecom, čisto da se malo rasprši fokus s te veze?

Citiraj:

---

vitika prvotno napisa

oduvijek sam bila misljenja da se ne treba mijesati u djecija prijateljstva

---

ja nisam nikad bila takvog mišljenja :mrgreen:
ne kao ovi kontrol frikovi od joe, ali ja bih pomogla svome djetetu, ne bih ga pustila da se samo snalazi. s razumom, umjereno, ali bih reagirala.

Citiraj:

---

ja ne mogu doci k sebi jer ta curica prije nije bila takva

---

vidiš, ovaj dio ne razumijem. kako ne možeš doći k sebi? to su djeca, ne treba tu previše dramatizirati. ti si ta koja mora razumijeti da je razvod za dijete stresan, svako dijete reagira na svoj način. ova me podsjeća na moju M koja na stres reagira tako da počne tlačit druge. adaptacija na vrtić nam je prošla tako što je ona mlatila sve oko sebe.

no, razvod, ne razvod, adaptacija, ne adaptacija - to nije lijepo ni prihvatljivo ponašanje. ja da sam na tvom mjestu, pokušala bih, onako kao uz put prisustvovati njihovim druženjima (kad su kod tebe npr) i onda joj, opet uz put skrenula da to nije lijepo, da se tako prijateljice ne razgovaraju, sve na lagano. pa i kad iz kuhinje čuješ (a potrudiš se da čuješ :mrgreen: ) kako ju ova vrijeđa, reagiraj, kaži kako nije to način razgovora). i tvoja cura tako dobija model suprotstavljanja, koji očito još nije razvila. a ako sve predugo potraje, prijateljstvo će se raspasti samo od sebe. ono što nikad ne bih sugerirala je da svojima kažem - nemojte se družiti s tim i tim. to nikad. pa čak niti kad su ozbiljniji problemi u pitanju (ok, osim nekih jako jako ozbiljnih, valjda, do kojih još nismo došli).


tako bih ja :mrgreen:

tako bih i ja, eto kao cvijeta. ne mogu ni zamisliti da svoj nos ne zabodem i tu :mrgreen:
šalim se, ali ovako kao cvijeta, baš sam htjela predložiti neko druženje pod tvojim okriljem, da malo vidiš kako to u stvarnosti zvuči i izgleda, je li buha ili slon.

Skroz kao cvijeta.
I sad gledam ono svoje "onda bi je pustila da se snalazi" i mislim se kako sam to glupo i šturo napisala. Htjela sam reći zapravo da bih sebe držala na uzici, u smislu da ne očekujem da moje dijete odmah to nekako riješi, postavi se, shvati...

vertex, bas sam razmisljala da se malo skoncentriramo na neka druzenja koja ce ukljucivati drugu djecu, cisto da se malo omakne.

cvijeta73, mozda se nisam dobro izrazila - jasno mi je sto razvod moze napraviti djetetu. ali uvijek u zivotu postoje "oni koji tlace i oni koji trpe". ja trenutno gledam sve kroz svoje dijete koje u ovom slucaju trpi i uzrok zasto ju ova curica gnjavi sam svjeno gurnula sa strane jer mi je moje dijete prvo.
ne bi mi nikad padalo na pamet uletavati u neke njihove rasprave pa makar ova u tom trenu vrijedala moju curku. u zadnje vrijeme ta curica vise ne dolazi kod nas, kaze da nema vremena. tako da ne mogu izbliza pratiti njihovu interakciju.
ali savjetovala sam svojoj curki da malo uspori, da ne forsira toliko svakodnevno druzenje s njom, da ce se mozda stvari smiriti. da malo zove neku drugu curicu van da se igraju...

Sve je to OK ako dijete traži pomoć (u suzama). NAravno da ju onda treba savjetovati.
Ali - ako se ona ne žali, mislim da se ne valja direktno miješati.

Pokušavam zamisliti situaciju da moja mama intervenira u odnos mene i prijateljice i govori da nešto nije lijepo. Strašno.
Doduše, to tako nečega vjerojatno ne bi niti došlo, jer se prijateljica u maminoj blizini sigurno ne bi zločesto ponašala.

Ja sam naime od prvog razreda sve do puberteta imala bff koju je moja mama smatrala nepoćudnom. I zaista, ta moja prijateljica je bila prilično zločesta, a imala je i jednu autodestruktivnu crtu koja je u pubertetu došla do punog izričaja.
Moja mama se jako miješala u našu 'vezu' i to na vrlo loš način - stalno meni predbacujući da me prijateljica 'iskorištava', 'radi od mene bedaka' i tome slično - što sasvim sigurno nije baš blagotvorno djelovalo na moje samopouzdanje, niti na povjerenje u odnosu sa ljudima. K tome, odnos između mene i prijateljice uopće nije bio takav kakvim ga je moja mama vidjela.

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Pokušavam zamisliti situaciju da moja mama intervenira u odnos mene i prijateljice i govori da nešto nije lijepo. Strašno.

---

kužim, mima.
ali zar čak ni kada su u pitanju djeca? koju ipak treba, obzirom na dob, odgajati, davati neke smjernice?

mislim, meni to još uvijek spada u domenu opomene mladom zanesenjakoviću koji je jučer grebao tobogan.

Citiraj:

---

AdioMare prvotno napisa

kužim, mima.
ali zar čak ni kada su u pitanju djeca? koju ipak treba, obzirom na dob, odgajati, davati neke smjernice?

---

Zamislila sam ovu situaciju druženja sa prijateljicom kod kuće i skretanje pažnje na to da nije lijepo da prijateljica tako razgovaraju - premda, kažem, moja zločesta prijateljica je pred odraslima uvijek bila mirna kao bubica i pristojna kao anđeo.

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Zamislila sam ovu situaciju druženja sa prijateljicom kod kuće i skretanje pažnje na to da nije lijepo da prijateljica tako razgovaraju - premda, kažem, moja zločesta prijateljica je pred odraslima uvijek bila mirna kao bubica i pristojna kao anđeo.

---

i meni se cini da je ta curica zbog losijeg ponasanja prema mojoj curki prestala dolaziti kod nas. pretpostavljam da je i svjesna svog loseg ponasanja i da nikad ne bi nista ruzno predamnom rekla mojoj curki. ali i da cujem nesto nikad ne bi usla u sobu i drzala prodike. ona nije moje dijete i nemam ja njoj sta govoriti kako nesto nije lijepo. s druge strane svojoj sam objasnila kako se moze ponjeti kad joj ova kaze nesto ruzno i kako moze reagirati na ucjene. ali mislim da moja nece nista poduzeti za sada iako se zali. tu joj ne mogu nista pomoci.
a zabrane druzenja mislim da nemaju nikakvog efekta niti bi tako nesto savjetovala svojoj djeci.

Citiraj:

---

vitika prvotno napisa

i ona nije moje dijete i nemam ja njoj sta govoriti kako nesto nije lijepo.i.

---

vječni kamen spoticanja i razmimoilaženja :mrgreen:

da je moja M kod tebe doma i lupi tvoju po glavi, a ti si to vidjela, ja bih očekivala da joj kažeš da to nije lijepo. a ti bi šta? otvorila topik na rodi :mrgreen:
šalim se malo.

Citiraj:

---

vitika prvotno napisa

ali i da cujem nesto nikad ne bi usla u sobu i drzala prodike. ona nije moje dijete i nemam ja njoj sta govoriti kako nesto nije lijepo.

---

moram priznati da mi je totalno stran ovakav način razmišljanja, ali poštujem.
nema tu govora o nikakvoj prodici! ne držim prodike ni svojima, to im je najgora kazna.
meni je sasvim normalno da se odrasla osoba uplete na jedan način koji smatra primjeren u tom trenutku.
ja nisam babaroga, ali neke stvari ne dozvoljavam općenito, posebno u svojoj kući i ni najmanje se ne libim djeci reći da su pretjerala, ako jesu.

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

Pa ta curica nema baš male probleme, zar ne? Ne kažem da je baš super što se to reflektira na tvoje dijete, ali zapravo je puno teže prijateljici. Ja bih svom djetetu objasnila kroz što prolazi prijateljica i da je to vjerojatno uzrok takvog ružnog ponašanja. Ispipala bih šta moje dijete o tome misli i kako se osjeća. Dala bih joj svoje mišljenje o tome što se događa i kako se to može razvijati i kako je djeci koja prolaze kroz razvod. Objasnila bih da će se stvari vjerojatno smiriti s vremenom, ali da se ona ne mora ponašati onako kako ne želi da bi udovoljila prijateljici. I onda bih je pustila da se snalazi.

---

Naravno da je sve od osobe do osobe, ali ja sam ovako odgajana, nikad ne gledaj zlo u drugome, tko zna što je ta osoba prošla, njoj je teško razumi je itd....
I to mi nije ništa dobro donijelo u životu, iskorištavali su me, krali od mene, vrijeđali me, a ja bi uvijek mislila kako je ta osoba jadna, kako joj je sigurno teško kad se tako ponaša i tko zna kroz što je prošla i kako je treba razumijeti i pomoći joj. Tek sam prije par godina progledala što sam trpila i koliko je to utjecalo na moje samopouzdanje.
Ne mislim da joj treba naprasno zabraniti druženja s tom djevojčicom, ali ne treba liječiti njene osjećaje povrijeđenosti i otuđenosti zbog razvoda na tvojoj maloj.

Ni ja ne dozvoljavam neke stvari. A kad sam vidjela kamo vodi druzenje s jednim "prijateljem" rekla sam da nakon škole to prijateljstvo vise nece prakticirat dok ne shvati neke stvari. Kad je shvatio, sve se poslozilo na mjesto. Danas se intenzivno druze, ali da nisam intervenirala, to druzenje vjerojatno ne bi postalo ravnopravno.

Citiraj:

---

Rivendell prvotno napisa

Naravno da je sve od osobe do osobe, ali ja sam ovako odgajana, nikad ne gledaj zlo u drugome, tko zna što je ta osoba prošla, njoj je teško razumi je itd....
I to mi nije ništa dobro donijelo u životu, iskorištavali su me, krali od mene, vrijeđali me, a ja bi uvijek mislila kako je ta osoba jadna, kako joj je sigurno teško kad se tako ponaša i tko zna kroz što je prošla i kako je treba razumijeti i pomoći joj. Tek sam prije par godina progledala što sam trpila i koliko je to utjecalo na moje samopouzdanje.
Ne mislim da joj treba naprasno zabraniti druženja s tom djevojčicom, ali ne treba liječiti njene osjećaje povrijeđenosti i otuđenosti zbog razvoda na tvojoj maloj.

---

Briga za druge ne podrazumijeva da štetiš sebi. U isto vrijeme se dijete (čovjeka) može razumjeti i dati mu do znanja da je njegovo ponašanje neprihvatljivo. I naravno, i ta briga za druge ima svoj doseg, ne možeš živjeti tuđi život niti to ikome treba.
Meni je isto strano ovo da se nema što reći tuđem djetetu i iskreno, ne mislim da je to dobro. Neke očite stvari: tuča, vrijeđanje, ruganje - na to bi svi odrasli trebali reagirati.

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

Briga za druge ne podrazumijeva da štetiš sebi. U isto vrijeme se dijete (čovjeka) može razumjeti i dati mu do znanja da je njegovo ponašanje neprihvatljivo. I naravno, i ta briga za druge ima svoj doseg, ne možeš živjeti tuđi život niti to ikome treba.
Meni je isto strano ovo da se nema što reći tuđem djetetu i iskreno, ne mislim da je to dobro. Neke očite stvari: tuča, vrijeđanje, ruganje - na to bi svi odrasli trebali reagirati.

---

Stavljam veliki X.
Možda prijateljica tvoje kceri samo traži pažnju! Kažeš da si dobra s njenim roditeljima, ne znam, možda da popričaš s njenom mamom. Vjerojatno im je svima jako teško! U svakom slučaju, da se radi o mom djetetu i njenom prijatelju čiji roditelji su i naši kućni prijatelji, sigurno da bih popričala s majkom, prijateljicom.

Citiraj:

---

VGmama prvotno napisa

Stavljam veliki X.
Možda prijateljica tvoje kceri samo traži pažnju! Kažeš da si dobra s njenim roditeljima, ne znam, možda da popričaš s njenom mamom. Vjerojatno im je svima jako teško! U svakom slučaju, da se radi o mom djetetu i njenom prijatelju čiji roditelji su i naši kućni prijatelji, sigurno da bih popričala s majkom, prijateljicom.

---

poznamo se s njezinim roditeljima ali ne bi se nazvala prijateljima. tu i tamo popricamo u parkicu i na roditeljskom. nismo kucni prijatelji. dok je malena dolazila cesto kod nas smo skuzili da su price u vezi nekih dogadaja potpuno oprecne kad ih ona prica onome sto kaze njezina mama o tome. a iz nekih iskustava sa strane koji sad tu nisu bitna smo shvatili da malena govori istinu, a ne mama. znam da je i toj zeni tesko. i mislim da radi lose sa svojom kceri u situaciji u kojoj su se nasle, ali nismo prijateljice da bi joj mogla reci sto mislim. jednom sam probala nesto puno puno blaze reci ( u vezi neke banalne stvari vezane za njezinu curu jer sam mislila da ona kao mama lose radi) i zavrsilo je totalnim negiranjem s njene strane. onda sam ustuknula.

Citiraj:

---

vitika prvotno napisa

poznamo se s njezinim roditeljima ali ne bi se nazvala prijateljima. tu i tamo popricamo u parkicu i na roditeljskom. nismo kucni prijatelji. dok je malena dolazila cesto kod nas smo skuzili da su price u vezi nekih dogadaja potpuno oprecne kad ih ona prica onome sto kaze njezina mama o tome. a iz nekih iskustava sa strane koji sad tu nisu bitna smo shvatili da malena govori istinu, a ne mama. znam da je i toj zeni tesko. i mislim da radi lose sa svojom kceri u situaciji u kojoj su se nasle, ali nismo prijateljice da bi joj mogla reci sto mislim. jednom sam probala nesto puno puno blaze reci ( u vezi neke banalne stvari vezane za njezinu curu jer sam mislila da ona kao mama lose radi) i zavrsilo je totalnim negiranjem s njene strane. onda sam ustuknula.

---

Iz tvog prvog posta sam dobila dojam da ste kućni prijatelji, ali to sada nema veze. Znam da ti je teško, hrabri svoju curicu i uvijek joj naglašavaj da nije sama i da ste vi tu i kada joj je teško da ćeš je saslušati i probati joj pomoći. Probaj joj više govoriti o svojim prijateljicama i vašim međusobnim odnosima, o svojim školskim danima i događajima ... sretno!

Na tvom bih mjestu podučila kćer kako da (ona) poduči ovu drugu. Asertivno i hladnokrvno :mrgreen:.
Ne sviđa mi se tvoje ponašanje, ne želim da se moja najbolja prijateljica prema meni tako ponaša, to me smeta, bi li se tebi svidjelo da ti kažem...(to isto što i ova njoj), tužna sam zbog načina kako mi se obraćaš i sl.

Odličnih ideja (i) za takve razgovore ima u već spominjanoj knjizi "Braniti se riječima".

tko je napisao tu knjigu?

sve pametne zene ovdje, te nemam sto dodati, osim ih potpisati. :-):mrgreen:

vitika rekla bih samo, bijah tamo gdje sí ti sada.
slazem se da roditelj moze i treba lagano "moderirati" situaciju, onako kako su cure vec predlozili.
dodala bih samo (jer to je bio moj problem), da ta moguca emocionalno bolna situacija za tvoju curu, ne bi trebala za tebe postati osobna, u smislu da to dozivljvas kao svoju vlastitu bol. ne znam da li sam jasna, nadam se.
jer time nesvjesno ne dopustas svom djetetu, da se na svoj nacin nosi sa situacijom, te joj nesvjesno saljes poruku da ona nije sposobna to rijesiti.
trebalo mi je nesto vremena dok sam to shvatila, ali jedan slucajni razgovor sa meni ne bas simpaticnom (pametan covjek uci od svih :mrgreen:) osobom (nesvjesno je upiknula problem), nesto juula, te drugih pametnih knjiga, nesto m. winterhoff-a, nesto samorefleksije i kliknulo mi je. hvala bogu. :-)

zene hvala vam svima na savjetima.
za sad poduzimam ulogu savjetnika za svoju curku. pricamo svaki dan o postupcima njezine prijateljice i ja joj kazem sto mislim. neki dan je bila kriza, jucer je bilo puno bolje.
danas si mislim da sam mozda pretjerala u brizi, da nisam imala dovoljno povjerenja u svoju curku da ce se nekako izvuci iz lose situacije.

Citiraj:

---

dodala bih samo (jer to je bio moj problem), da ta moguca emocionalno bolna situacija za tvoju curu, ne bi trebala za tebe postati osobna, u smislu da to dozivljvas kao svoju vlastitu bol. ne znam da li sam jasna, nadam se.
jer time nesvjesno ne dopustas svom djetetu, da se na svoj nacin nosi sa situacijom, te joj nesvjesno saljes poruku da ona nije sposobna to rijesiti.

---

ovo si seni jako dobro rekla jer sam se ja u ovoj situaciji sjetila sebe i slicne situacije iz djetinjstva. a mene mama nije bas ozbiljno shvacala. sad mi je jasno da sam se sama morala pobrinuti za sebe u tome svemu, ali ipak mamina rijec suosjecanja puno pomaze.

ma ja mislim da je slušanje djeteta ključno + što bih izrazila glasno svoj stav o takvom ponašanju
znači ne bih samo saslušala i to je to, nego bih i verbalizirala da je to ružno i neprihvatljivo, tako se ne ponaša prema nikome

isto tako ukoliko bi neko dijete preda mnom uvrijedilo/ udarilo / ismijalo moje dijete ili obrnuto sigurno bih rekla da je to ružno
i bez pardona to i napravim ako se desi, iako moram priznati rijetko ali znalo se desiti
čak smatram da sam dužna reagirati i da prešućivanjem dajem prešutno odobrenje takvom ponašanju a to nikako ne želim
i da moje dijete tako postupi prema drugome djetetu ne bih imala nšta protiv da je tuđi roditelj opomene na prihvatljiv način, dapače

i još bi poticala malu da proširi krug prijatelja, ali ne na način da sad idemo na silu sprijateljiti se sa nekim samo da bi otkantali našu transformiranu frendicu, već nekako suptilno. pokušala bih stvoriti takvo ozračje, ići među druge ljude i djecu, otkriti neke nove aktivnosti i tako...

što se tiče priče o teškoj situaciji te malene i to bih svakako spomenula i pokušala objaniti da je njoj sada teško i da se loše osjeća
npr. uzeti neku knjigu sa zadanom temom, da dijete pročita, da shvati bar donekle što se dešava u duši djece čija se obitelj raspada
to sve u cilju stjecanja saznanja kako se život mijenja i kako se zbog toga i mi mjenjamo i kako za takvo ponašanje nije kriva tvoja malena
to nema veze s njom nego s rastavom tuđih roditelja

i naglasila big sigurno da iako prijateljica sad ima loše dane i treba je razumjeti ali isto tako je zbog toga ne mora ćutke durati i trpiti
ukoliko želi može joj reći kako se zbog toga osjeća, može ostati uz nu, može otići, može učiniti štogod želi ili sama odluči...

Citiraj:

---

mala-vila prvotno napisa

tko je napisao tu knjigu?

---

http://www.mvinfo.hr/najnovije-knjig....php?ppar=5057

ja čitam i čitam, ali nisam uspjela skopčati što je to tako strašno ta curica rekla tvojoj. oprosti ako zvučim sitničavo, ali ne znam da li pretjeruješ ili jednostavno nisi navela prave primjere. jer ovi konkretni primjeri koje si napisala meni zaista nisu ništa za zgražanje i prekid druženja.

ono, čitam, vidim da ti cure daju dobre savjete, ali ne mogu povezati koje je to grozno ponašanje bilo. i opet, nemoj misliti da je to nešto protiv tebe, nego stvarno ne kužim.

E sad si me uhvatila... Trudim se nešto pametno reći, no ne uspijeva mi :mrgreen:
Kod moje se to nikad nije dogodilo, ali smo imali JEDAN problem, doduše...

Moja V., inače uvijek mirna i dobra, je stalno i neprestano zvala najbolju prijateljicu doma - u prijevodu hoću reći, nije joj dala mira. Ali što da radim, kažem joj da ne zove, što njeni roditelji već misle o nama... Ne. Ne i ne. Sad je prestala, ali je na kraju priznala kako joj je dosadno i kako se najčešće nema s kim igrati. Problem smo riješili, sad se ili s nekim stalno igra, npr. najfrendicom, susjedom, sestričnama, prijateljicama itd. ili ju ja nekako zabavim, ali nisam prekreativna :mrgreen:
Ponestaje mi ideja, pa bi nove ideje dobro došle. Što vi radite u slobodno vrijeme? Zabavljate li vi vašu djecu ili ne? Ne znam, meni se to čini nekako... pogrešno. Želim čuti vaše mišljenje.