Djeca i kompromisi

Zadnjih dana sam imala priliku vidjeti do koje su mjere moja djeca ponekad nespremna na kompromise, pa me zanima kako to izgleda kod vas.

Situacija je kod obje izuzetno slična: Florina grupa u vrtiću priprema predstavu za kraj godine. Ona je htjela glumiti glavnu ulogu, ali teta je rekla da je glavna uloga muška i da će je dati nekom dečku, pa je djetešce odbilo glumiti bilo što drugo i zadovoljilo se stajanjem u pozadini i grupnim recitiranjem dvije-tri rečenice (iako zna cijeli tekst, tj. sve uloge napamet). Kad sam je pitala zašto nije htjela glumiti neku drugu ulogu, rekla mi je "ili glavnu, ili ništa".

Kod Fione se dogodilo nešto slično, ali na nešto drugačiji način. Njih nekoliko se, naime, razgoropadilo :mrgreen: za glavnom ulogom, pa je učiteljica napisala njihova imena na papiriće, ubacila ih u šešir i na taj način podijelila uloge. Fiona je bilo toliko nesretna što nije dobila glavnu ulogu da je taj dan plakala cijelim putem od škole do kuće i zatim rezolutno zaključila "onda uopće neću nastupati". Na sreću, učiteljica ih je sve "natjerala", priredba je bila jučer i odlično je prošla, a ljutnja zbog nedobivene uloge prošla je već idućeg dana nakon podjele.

Nije to uvijek tako, ponekad se uspijemo lijepo dogovoriti oko toga što je moguće, a što nije, ali u ove dvije situacije mi je bilo zaista neobično da su radije odlučile na svoju štetu (ok, Fiona nije, ali samo zato što to učiteljica nije dozvolila, ali Flora je), nego pristale na kompromisno rješenje.

Imaju li vaši klinci takve "sve ili ništa" situacije?

Naravno da imaju. Neki dan je Vid zakljucio da sam njemu dala manje sladoleda nego drugima i trazio je moj. Nakon 5 minutnog natezanja oko toga jer mu nisam dala manje sladoleda je rekao da uopce nece sladoled ako ce dobit "manje". Pa nije jeo sladoled jer smo mi podijelili njegov, a on je naduren otisao. To je za njega turbo cudno, jer taj je veeeeliki zderonja.

Srećom, ne više tako često kao prije... Izgleda da se to preraste.

ja tu vidim da tvoje samo hoće bit glavne ili ništa

Citiraj:

---

Sanja prvotno napisa

Imaju li vaši klinci takve "sve ili ništa" situacije?

---

Moj je deklarativno apsolutno protiv kompromisa, ali kad shvati da mu strategija ne funkcionira kako bi on htio, brže-bolje prihvati i kompromis, kakav god bio :mrgreen:
Ali to manifestira samo doma, na van (u školi i sl.) je vrlo suradljiv (rekla bih, i previše).

Moje su pokorne. Ne bi to napravile u školi ni u ludilu.

Doma starija zna imati bijesne gliste, npr. htjela je pojesti oba sendviča koja su joj preostala od izleta, a ja sam taj drugi već podijelila sestrama.
Njezino durenje i prkosno odbijanje da pojede preostali sendvič (kad već nije dobila oba) rezultira time da je pošaljem spavati i bez sendviča i bez večere u 8 sati (iako sutra nema škole:mrgreen:).
Ujutro slijedi - mama, oprosti, nisam trebala.
Da, dobro, nisi, malo popričamo o tome i to je to.

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

Moj je deklarativno apsolutno protiv kompromisa, ali kad shvati da mu strategija ne funkcionira kako bi on htio, brže-bolje prihvati i kompromis, kakav god bio :mrgreen:

---

Točno tako je kod nas sa starije dvoje (5,5g i 4g)....

Citiraj:

---

marta prvotno napisa

Naravno da imaju. Neki dan je Vid zakljucio da sam njemu dala manje sladoleda nego drugima i trazio je moj. Nakon 5 minutnog natezanja oko toga jer mu nisam dala manje sladoleda je rekao da uopce nece sladoled ako ce dobit "manje". Pa nije jeo sladoled jer smo mi podijelili njegov, a on je naduren otisao. To je za njega turbo cudno, jer taj je veeeeliki zderonja.

---

I tako nastaju traume za cijeli život :mrgreen:
Moj otac, još dan danas, sa 60 g, kad bi htio opistati situaciju u svom roditeljskom domu, sjeti se kako mu je mater dala manje šparoga nego drugoj braći, a on ih je brao!!
Cijeli su život bili prema njemu nepravedni, dur, dur, bla, bla!!

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Srećom, ne više tako često kao prije... Izgleda da se to preraste.

---

neki prerastu, ali znam odrasle koji se i dan danas ponasaju ko nafureni tinejđeri:durise:

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

Moj je deklarativno apsolutno protiv kompromisa, ali kad shvati da mu strategija ne funkcionira kako bi on htio, brže-bolje prihvati i kompromis, kakav god bio :mrgreen: .

---

Ovakav jei moj otprilike. Obavezno traži "cijelu ruku", pa onda mic po mic, pregovor po pregovor, može i samo prst.:roll:

što bih ja dala da to doživim ...
moji će uvijek prihvatiti i najmanju mrvicu (ne mislim samo na sladoled, nego na poziciju) ili se neće izboriti niti za tu najmanju - preostalu:-(

Citiraj:

---

Cubana prvotno napisa

I tako nastaju traume za cijeli život :mrgreen:
Moj otac, još dan danas, sa 60 g, kad bi htio opistati situaciju u svom roditeljskom domu, sjeti se kako mu je mater dala manje šparoga nego drugoj braći, a on ih je brao!!
Cijeli su život bili prema njemu nepravedni, dur, dur, bla, bla!!

---

Da, neki ljudi cijeli zivot " zaglave " u nekakvoj ulozi zrtve, djeteta koje ne dobiva ono sto bi trebalo, prema kome su drugi nepravedni. I tako dozivljavaju probleme koji im se dogadjaju u odrasloj dobi.
Nadam se da ce moja djeca " prerasti" :)
Za sad , Suncica je isto u stanju duriti se i odbijati kompromis. Povremeno, kad joj dodje, vecinom se jako lijepo zna dogovoriti

sanja, flora je bas slatka. srce malo.:heart:

pa meni se cini normalno da djeca reagiraju i tako.
vrtim sad po glavi, odnosno po sjecanjima, mislim i da je curka imala par tih situacija "sve ili nista". u ostalima se nekako nagodi na kompromis.

Prema odazivu na temu ne znam je li ta beskompromisnost toliko česta i normalna da nitko nema pretjeranu potrebu pisati o njoj ili je pak toliko rijetka da se našlo samo nas par s iskustvima iz prve ruke. :mrgreen:

Kod nas nije uvijek tako, ponekad (zapravo, najčešće) se jako lijepo dogovorimo oko svega, ali u ovim slučajevima me nedostatak želje za dogovorom zapanjio baš zato što su obje išle na svoju štetu.

Kad malo bolje pogledam, stvarno izgleda da obje žele biti glavne, a nije tako, zaista. :mrgreen: Fiona voli nastupati i lagala bih kad bih rekla da joj smeta publika ili pljesak, ali nije baš da se laktari kako bi došla do pozornice, a Flora je skroz drugačija, ako postoji i najmanja šansa da bude u središtu pažnje, to dijete će dotrčati do mene i primiti mi se za nogu. Zato me je, zapravo, razveselilo to što je htjela glumiti (i još k tome glavnu ulogu), ali i začudila njezina nespremnost da se dogovori.

Znači, kod većine to prolazi samo od sebe? Pitam, jer znam nekolicinu odraslih kod kojih još uvijek nije :mrgreen: :roll: , ali pretpostavljam da kod njih u djetinjstvu to nije bilo u ovako blagom, tj. povremenom obliku.

Mislim da ovisi jako o karakteru djeteta. A možda i o horoskopskom znaku:mrgreen:.
Moj bik je oduvijek znao što hoće i odlučivao je i na svoju štetu, ako nije po njegovom.
Ja to rješavam po principu : "Dvi te volje, hoćeš-nećeš". Neka se sami nauče na vlastitoj koži da li je bolji kompromis ili ustrajanje. Mislim da su naučili...

Ma, ne mislim ja da je kompromis uvijek dobar. Kompromis je, prema mojoj definiciji, situacija u kojoj su na kraju svi jednako nezadovoljni. :mrgreen: Nije loše da se uče i nauče izboriti za ono što im je važno, bitno je samo da nauče razlikovati bitne ciljeve od nebitnih i prepoznati situacije u kojima im inat može rezultirati samo lošim, nikako dobrim.

Jedan je sav sazdan od kompromisa, al se voli cjenkaaat :roll:

A drugi...ako nije onako kako je on zamislio, onda neće nikako. I ne samo to, neće ni jest, ni pit. Ni spavat. Nikad više. :mrgreen:

Moja starija je super kad je riječ o kompromisu, uvijek se uspijemo dogovoriti. Uvijek je bila prilagodljiva.

Moje ne znaju za kompromis ako im je nešto bitno. Oko manje bitnih stvari da se i dogovoriti.

Primjer:
P. je po zimi (s 4 god.) htjela spavati u gaćamai potkošulji bez piđame i to joj nisam htjela dozvoliti jer u noći makne deku a nije bilo baš toplo. Ona ne može zaspati bez priče i kažem joj da će dobiti priču kad obuče piđamu. I onda počne cendranje u stilu : "mama, molim te čitaj mi priču" ali svejedno neće piđamu. I tak 30-ak puta ja ponovim da može dobiti priču, a ona odgovara da neće piđamu i cendra da bi jako htjela priču. Tak dugo dok ne zaspi bez priče, a ja joj obučem piđamu kad već spava.

Ista stvar je oko jela. Ako joj nije fino ono kaj je za ručak, u stanju je plakati jer je gladna, imati vrtoglavice, leži jer ju već glava boli, ali nema šanse da pojede ako neće. Mislim da bi prije pala u nesvijest od iznemoglosti, ali to nisam nikad probala :-) pa joj dam nekaj drugo.

Mala je još gora, ako nekaj baš jako hoće, onda tak plače kaj sva pocrveni, izgleda ko da bu eksplodirala od plača, davi se s šmrkljima i povraća.

Uglanom ,obje su nenormalno tvrdoglave. Dok čujem neke mame kak govore da njihovi sve jedu jer im ne daju drugo, ili da nikad ne popuštaju na plač, muka mi je. Valjda tu djecu ne treba oživljavati u takvim situacijama. (kad poplavi jer ostane bez daha od plača, ili povraća pa se zagrcne)

Moj je za kompromis, nekako je oduvijek tako, ustvari ja sam oduvijek tako postavljala stvari. Hočeš-nečeš princip. Ponekad se cjenkamo ali u pravili nakraju oboje budemo zadovoljni dogovorom.
Što se hrane tiče, ima pravo na prigovor samo ako proba, nema pravo na temelju izgleda reći da on to ne voli. Kad proba i kaže da mu ne paše dam mu nešto drugo.

Mlađi več sad pokazuje jako čvrst karakter, dijete je koje vrlo dobro zna što hoče i baš me fascinira ta njegova upornost iako ima tem 10 mj. Tako da mislim da će s njim bi puno više povuci-potegni situacija.

ovako: ja imam doma jednu beskompromisnu i ok se nosim s tim.
nije mi to niti najmanji problem.
gledam na to kao na dio njene osobnosti i poštujem to...
zapravo, to mi je nekako normalno jer nisam ni sama daleko :mrgreen:

međutim, htjela sam vas pitati, a primijetila sam to u nekoliko gornjih postova: što vama znači "na svoju štetu"?
ono, nije pristala/o na kompromis na svoju štetu?
konkretno, ako dijete nije htjelo glumiti ništa drugo nego glavnu ulogu, gdje je tu šteta?
šteta bi, po meni, bila da je Flora nevoljko pristala glumiti sporednu ulogu, da je to "odradila" preko volje ili, još gore, u suzama...
šteta bi također bila da ju je netko natjerao da glumi nešto što ne želi...
ovako ja tu ne vidim nikakvu štetu.
vidim samo normalnu dječju reakciju :mrgreen:

Citiraj:

---

koksy prvotno napisa

Što se hrane tiče, ima pravo na prigovor samo ako proba, nema pravo na temelju izgleda reći da on to ne voli. Kad proba i kaže da mu ne paše dam mu nešto drugo.

---

Kaj bi napravila da kaže da mu smrdi i da neće probati, s gađenjem okreće glavu, ne bi mu dala ništa drugo? Ni da plače jer je gladan, govori "mama, molim te daj mi jesti", popikava se jer ima vrtoglavicu od gladi i vidiš da se općenito ne osjeća dobro. Ja ipak radije dam nekaj drugo i skuham joj posebno nego da ju moramo voziti na infuziju, toliko je tvrdoglava.
Uopće ne inzisitram na tome, jer sam ja isto takva pa znam da nema smisla :-)

Citiraj:

---

Forka prvotno napisa

međutim, htjela sam vas pitati, a primijetila sam to u nekoliko gornjih postova: što vama znači "na svoju štetu"?
ono, nije pristala/o na kompromis na svoju štetu?
konkretno, ako dijete nije htjelo glumiti ništa drugo nego glavnu ulogu, gdje je tu šteta?
šteta bi, po meni, bila da je Flora nevoljko pristala glumiti sporednu ulogu, da je to "odradila" preko volje ili, još gore, u suzama...
šteta bi također bila da ju je netko natjerao da glumi nešto što ne želi...
ovako ja tu ne vidim nikakvu štetu.
vidim samo normalnu dječju reakciju :mrgreen:

---

U ovom konkretnom primjeru vidim da joj je žao što je ugurana u pozadinu pozornice, gdje će u zboru odrecitirati par sporednih rečenica, zato mislim da je išla na svoju štetu. Nije zadovoljna rezultatom kojeg je postigla svojim rezolutnim odbijanjem dogovora.

Ili, možda bolji primjer, Fiona je neki dan (bilo je prilično vruće i sparno) odbila popiti vode, jer nisam bocu dala najprije njoj, nego Flori, pa se milostiva uvrijedila. I ostala je tako žedna, nervozna i cendrava, problematična i sebi i drugima, sve dok nismo došli kući, kad je konačno popila čašu vode. Mislim da bi joj bilo bolje da je pristala ne biti prva, popila vodu i utažila žeđ.

Ne znam jesam li dobro objasnila. Da nakon odbijanja dogovora nema njihovog nezadovoljstva, ne bih ništa rekla, ali vidim da su nezadovoljne, što se moglo tako lako i jednostavno izbjeći ili barem ublažiti...

Citiraj:

---

Sirius Black prvotno napisa

Kaj bi napravila da kaže da mu smrdi i da neće probati, s gađenjem okreće glavu, ne bi mu dala ništa drugo? Ni da plače jer je gladan, govori "mama, molim te daj mi jesti", popikava se jer ima vrtoglavicu od gladi i vidiš da se općenito ne osjeća dobro. Ja ipak radije dam nekaj drugo i skuham joj posebno nego da ju moramo voziti na infuziju, toliko je tvrdoglava.
Uopće ne inzisitram na tome, jer sam ja isto takva pa znam da nema smisla :-)

---

A dobro, nisam bila u toj situaciji pa stvarno ne znam, vjerovatno bi mu dala nesto drugo. Al realno, kad znam da je ono "ja to ne volim" poteklo iz vrtića jer je to isto volio mjesec dana prije, onda baš ne popuštam dok ne proba.

Citiraj:

---

Sanja prvotno napisa

Ili, možda bolji primjer, Fiona je neki dan (bilo je prilično vruće i sparno) odbila popiti vode, jer nisam bocu dala najprije njoj, nego Flori, pa se milostiva uvrijedila. I ostala je tako žedna, nervozna i cendrava, problematična i sebi i drugima, sve dok nismo došli kući, kad je konačno popila čašu vode. Mislim da bi joj bilo bolje da je pristala ne biti prva, popila vodu i utažila žeđ.

---

Drago mi je da ima još takvih :-) Moje su obje takve i to je skoro svakodnevna situacija.

Konkretno-na svoju štetu je bilo da nismo išli na plažu koju je želio i cijelo vrijeme je sjedio u hladu, nije se kupao, jer nije bilo po njegovu. Mislim da je shvatio da je svo to durenje bilo na njegovu štetu i da bi kompromis bila bolja solucija u ovakvom slučaju. Pogotovo ako je znao da će drugi put on biti na redu da izabere mjesto kupanja.

A što se tiče hranjena i jela koje ne žele probati, tu sam posve za kompromis. I sama ne bih probala što mi se ne sviđa ( iako je malo toga, ja volim papati :-) i ne želim nikoga siliti. Hrana mora biti gušt.

Ja sam tu isto po principu hoćeš-nećeš.Hrana se apsolutno mora probati prije nego što kažeš da je odvratna i tu nema rasprave.Znam o čemu pričam jer imam jednog 10godišnjaka koji ima 25 kg i imala sam x situacija da on nešto ne želi.Kad mi počnu s forama da oni to ne bi ja odgovorim da ne mora ali da u bolnici imaju infuziju koja je zamjena za svu hranu pa i slatkiše,i nek se odluči jeli moramo ići na infuziju ili će poslije ručka još dobiti i desert.I tu prestaje sva rasprava.Što se ostalih situacija tiče tu su prilagodljivi i vrlo lako postignemo kompromis.Njih je troje i uvjek je neka svađa i dreka i suze tako da se moraju raditi kompromisi.Oko igračaka ,tko je na redu za komp itd...Možda mi je još najmlađi najneskloniji kompromisima jer su ga zbog bolesti svi razmazili ali polako se vraćamo na pravi put.

Moj ako se i pozeli joguniti ipak uspije vratiti u rikverc kad shvati da bi mu steta mogla biti veca od koristi. Ja sam zadovoljna kako on to odradi.

dižem malo temu,

dakle moj skoro 9 godišnjak je danas iskamčio pozivnicu za rođendan.

jučer on dođe iz škole i vei da a. slavi rođendan i da dijeli pozivnice i da ga je on pitao gdje je njegova pozivnica ?

siroti a. je rekao da je ostala doma i donio mu je danas.( ovaj moj ga je uhvatio na prepad )

Ne znam kako da se postavim , pitam ja njega a što da te je odbio, on veli pa ne bih išao na rođendan, ovako sam ga podsjetio da sam mu prijatelj i idem,

ja tako nešto sa svojih 41 godinu ni sad ne bih napravila

Citiraj:

---

maria71 prvotno napisa

dižem malo temu,

dakle moj skoro 9 godišnjak je danas iskamčio pozivnicu za rođendan.

jučer on dođe iz škole i vei da a. slavi rođendan i da dijeli pozivnice i da ga je on pitao gdje je njegova pozivnica ?

siroti a. je rekao da je ostala doma i donio mu je danas.( ovaj moj ga je uhvatio na prepad )

Ne znam kako da se postavim , pitam ja njega a što da te je odbio, on veli pa ne bih išao na rođendan, ovako sam ga podsjetio da sam mu prijatelj i idem,

ja tako nešto sa svojih 41 godinu ni sad ne bih napravila

---

Pa gle, imao je pravo pitati.
Mogla je pozivnica greškom ostati u torbi, mojima se to već par puta dogodilo.(Kada smo mi dijelili pozivnice.)

ja mrzim te rodjendane.

ni ja ih ne volim, al ajde

mislim da dečkić nije planirao pozvati m, jer je on vidio da se dijele pozivnice i direktno pitao gdje je njegova , i danas je mali a. donio samo njemu, svi ostali su dobili jučer.

mene je iznenadio njegov postupak, išao je pitati ,a ja kakva sam tulila bi u sobi tjedan dana

Citiraj:

---

maria71 prvotno napisa

ni ja ih ne volim, al ajde

mislim da dečkić nije planirao pozvati m, jer je on vidio da se dijele pozivnice i direktno pitao gdje je njegova , i danas je mali a. donio samo njemu, svi ostali su dobili jučer.

mene je iznenadio njegov postupak, išao je pitati ,a ja kakva sam tulila bi u sobi tjedan dana

---

Ja bi bila sretna da mi je takvo dijete.:-)
(I ja bi tulila):-(

Mozda bi se zapravo trebali pitati zasto taj deckic nije rekao da nema pozivnice za njega. No soup for you!

možda je prepristojan, kao anatom

Citiraj:

---

marta prvotno napisa

Mozda bi se zapravo trebali pitati zasto ta j deckic nije rekao da nema pozivnice za njega. No soup for you!

---

mozda se sad njegova mater javi, 'moj sin se ne zna postavit'. Maria, pa i neka ti je mali samopouzdan i snalazljiv :-)

a dobro, nek ide na rođendan , što sad

:-)

jadranka, nije na mene, ima samopouzdanje ali nije arogantan i ne shvaća sve kao grčku tragediju poput mene .

da sam bar ja više kao tvoj sinek:mrgreen:
grčka tragedija:lol: super!

a ko će znati što je ko mislio i što ko nije mislio
pa po meni je Marko ok.
čudno mu da ga nije pozvao na roćkas, pucao odmah u glavu s pitanjem gje je njegova pozivnica i riješio stvar
sad ako taj mali zaista nije namjeravao pozvati Marka bome je mogao isto tako biti frajer i zauzeti se za sebe te reći da nije pozvan
mislim, nema tvoje dijete tu što rješavati

s vremenom sam sve više sklona razmišljanju da što si više spreman na kompromise to te više život mlati
ja sam startala kao beskompromisna i godinama sam gradila sposobnost da postanem kompromisna
a sad sam opet na točki s koje vidim da te ljudi više uvažavaju kad si malko namćor
mislim da ću se odreći kompromisnosti gdje god budem mogla :mrgreen: