Printable View
Bok svima,
Nova sam, čitajući teme ostalih roditelja imala sam potrebu i ja nešto napisati, ali jednostavno rijeci ne idu iz mene onoliko koliko bi ja htjela.12.04.2012. (u 37 tjednu) postala sam mama anđela. Vrijeme užasno brzo leti, a meni je vrijeme stalo. Ne znam što bi napisala osim da još uvijek ne vjerujem da naš Bruno nije sada kući s nama. Snagu i volju za životom daje mi moja curica (2god.) i suprug.
Toliko od mene.
mama malog :angel:
Malaluce, zao mi je sto si nam se pridruzila :(
Upravo taj osjecaj imam i ja, iako su evo cetiri mjeseca iza nas. Jel smijemo znati zasto je mali Bruno umro?Citiraj:
Vrijeme užasno brzo leti, a meni je vrijeme stalo.
Drago mi je da si ipak skupila hrabrosti javiti se na forum. Dijeliti tugu je bolje nego zadrzavati u sebi. Velika pusa i :love2:
malaluce strašno mi je žao što si nam se pridružila na najtužnijem forumu. Htjela bih ti reci nešto utješno, da ce sve to proci i da ce sve biti kao i prije ali nece. Mogu ti reci da ti ovaj forum može malo pomoci u tvojoj tuzi, spoznaja da nisi jedina, da ove cure potpuno razumiju kako se osjecaš i kroz što sve prolaziš. Nekad je dobro samo da imaš mjesto gdje ćeš se malo ispucati.
Nekad će srce boliti više, nekad manje. S vremenom, kažu, naučiš se živjeti s tim. Ja se, nakon tri mjeseca, još uvijek borim s tim.
Grli svoju curicu. Bruno će uvijek imati posebno mijesto u tvom srcu. Drži se! :love2:
malaluce veliki:love2:
Da što prije prođe ljeto, da dočekaš plusić i iduće godine sa malenom grliš mirisni smotuljak!!
Patik_moj <3, sve je bilo u najboljem redu, jednostavno jednu vecer mi se nije javio, al sam mislila uspavao se, ali kad ga ujutro nisam osjetila uplasila sam se. Zovem sve frendice i sve mi govore da se smirim i da je sve u redu al jednostavno sam predosjecala nesto i onda mi se javio ali na jedan skroz drugaciji nacin. Onda sam sama zakljucila da je velik (kao sto su mi rekli da ce biti cca.5kg, a curica mi je bila 4,5kg) i da nema mjesta. Nakon dva dana nabujale mi dojke i pocelo mi je ici mlijeko, opet dignem uzbunu i navecer opet sve ok. To sve je bilo prije Uskrsa, i onda sam isla na kontrolu u cetvrtak. I ono ŠOK, podhitno u Petrovu, ne znaju u kojem sam ja stanju jer je moj Bruno vec 10 dana moj anđeo čuvar i svi u čudu da meni nije nista. I dalje, porod i sve ostalo pokusat zaboraviti. Cekala nalaz, od kojeg nisam previse ocekivala (citajuci ovaj forum i iskustva s nalazima). Evo proslo je skoro 2 mj., a ja se borim i borim.
Hvala curke na podrsci.
Malaluce, tako mi je zao. Ne postoje rijeci koje bi te sada utjesile. Znam to iz svog iskustva, draga moja. Te mrlje u dusi ne brise nista, ni vrijeme, ni nova trudnoca. One ostaju zauvijek...mozda malo izblijede, ali to je to...Barem je meni tako. Mozda cu drukcije govoriti za godinu dana, ali sada nakon 4 mj. je tako. Moram ti reci zasto sam vec zavolila tvog Brunu. Mozda ce ti zvucati ludo, ali ja imena jako povezujem sa osobama. Ako volim neku osobu, volim i njeno ime, a u ovom slucaju, kako radim sa osobama sa posebnim potrebama, imam jednog sticenika sa Down sindromom. On se isto zove Bruno. On je moj veliki andjeo cuvar, najbolji smo kompanjoni ;) Kad je nas Patrick umro, pisao nam je i pisao pisma, da nas utjesi...a kako je i sam izgubio mamu, znam da mu tema smrt nije bas najljepsa.Eto, nisam te htjela ovim uvrijediti. Ali ne pozajem puno osoba sa ovim imenom, ali one koje poznam su pravo blago i stvarno Andjeli. Sigurna sam da je i tvoj Bruno vec karakter malog Andjela pokazao u pupici ;)
Cuvaj se, malaluce...Pusa
Meni su isto rekli da je bio mrtav u stomaku neko vrjeme i kako nisi osjetila da se nemiče? Kakoooooooooooooo
Kad se rodio danima sam se budila s osjećajem da se miče u stomaku, popipam stomak i tek mi onda kroz glavu da ga nema više.
Stalno sam se pitala kakva sam ja to mater pa nisam osjetila da mu nije dobro u stomaku da se muči,da mu nisam pomogla da sam ga mogla spasiti.
Kako glupi doktor nije ništa vidio kako ..... Tisuću pitanja bez ijednog pravog odgovora.
Moja sućut,žao mi je zbog tvog gubitka :cry: Ali dobro je da si se odlučila ovdje doći jer tu ćeš nać utjehu i razumijevanje.Samo nam piši nemoj u sebi sakupljati bol.Svi smo tu da jedni drugima pružimo podršku i utjehu,a i osijećaji nekako lakše idu kad ih pišeš.Barem se meni tako čini,uvijek je lakše napisat nego izreći.Ljubi i grli svoje najmilije :zaljubljen:Citiraj:
malaluce prvotno napisa
Tako mi je teško i žao kad vidim kako netko uz svu bol još sebe okrivljuje :cry: Samo ti želim reći da mi je žao zbog tvog gubitka i da nema potrebe da sebe sama kriviš.Nisi loša majka,a neke stvari jednostavno nismo u mogućnosti prepoznati.Drži se :heart:Citiraj:
marija1411 prvotno napisa
Hvala draga, sve ja to znam. S vremenom je lakše pomiriš se s tim i kreneš dalje. Vidim da si ti krenula dalje nadam se da ćeš uskoro uživati u novoj trudnoći :fige:
Hvala na lijepim željama :heart: .Također isto želim od srca svim mamama ovdje :zaljubljen:Citiraj:
marija1411 prvotno napisa
Danas,uzasno tezak dan,blizi se 3 mj. I cesto sam nervozna.Tesko mi je i pisat,uzasno tesko......
Bruno,falis mi
draga malaluce šaljem ti veliki zagrljaj utjehe znam da ti je teško jer sam i sama to prošla, istina moja trudnoća je bila puno manja .ali meni je bila velika .Zato drži se jer imaš za koga moraš biti jaka za svoju malu curicu
Evo danas je 4 mj.od kad sam postala mama malog andela.vrijeme leti,al meni je vrijeme stalo i taman kad pomislim da idem na bolje lomim se.Pokusavam i trudim se dalje,al papirologija,doktori ufffff,zar ne moze to biti jednostavnije i na koncu ti kazu mozda vam je bolje raditi,mladi ste i morate krenuti dalje.O Boze,niko me ne razumije,fali mi uzasno,tesko mi je,Bruno moj,voli te mama.