Bok svima,
Nova sam, čitajući teme ostalih roditelja imala sam potrebu i ja nešto napisati, ali jednostavno rijeci ne idu iz mene onoliko koliko bi ja htjela.12.04.2012. (u 37 tjednu) postala sam mama anđela. Vrijeme užasno brzo leti, a meni je vrijeme stalo. Ne znam što bi napisala osim da još uvijek ne vjerujem da naš Bruno nije sada kući s nama. Snagu i volju za životom daje mi moja curica (2god.) i suprug.
Toliko od mene.
mama malog![]()


Odgovori s citatom
Kad je nas Patrick umro, pisao nam je i pisao pisma, da nas utjesi...a kako je i sam izgubio mamu, znam da mu tema smrt nije bas najljepsa.Eto, nisam te htjela ovim uvrijediti. Ali ne pozajem puno osoba sa ovim imenom, ali one koje poznam su pravo blago i stvarno Andjeli. Sigurna sam da je i tvoj Bruno vec karakter malog Andjela pokazao u pupici 
Ali dobro je da si se odlučila ovdje doći jer tu ćeš nać utjehu i razumijevanje.Samo nam piši nemoj u sebi sakupljati bol.Svi smo tu da jedni drugima pružimo podršku i utjehu,a i osijećaji nekako lakše idu kad ih pišeš.Barem se meni tako čini,uvijek je lakše napisat nego izreći.Ljubi i grli svoje najmilije
