Dojiti moze biti tako lako!

Odlucila sam kratko opisati svoje iskustvo dojenja jer je bilo izrazito neproblematicno. Ovdje se moze puno toga procitati o problemima pri dojenju (sto je naravno dobro jer zenama treba pomoc kad je frka), ali nema puno toga o tome kako moze biti dobro. Sjecam se da sam u trudnoci bila pomalo zabrinuta oko dojenja jer sam procitala hrpu prica o ragadama, upalama i inim teskocama.

POZIVAM sve koji nisu imali problema s dojenjem da se jave, da smirimo trudnice koje ovo citaju.

Rodila sam u Petrovoj, tako da sam ona prva tri dana dobijala Filipa svaaka tri sata. To je bio jedini period kad mi je dojenje bilo problematicno. Ucila sam kako ga staviti na sisu, a problem je bio u njegovoj nemotiviranosti za dojenje-jer mi je dolazio vec sit.

Od kad smo dosli kuci nije bilo nikakvih problema. Vec prvo dojenje, sat vremena nakon dolaska kuci, je bilo uspjesno. Cim je on poceo zijevati i vuci sve je krenulo kako treba.
Nisam imala ni jednom mastitis, nadam se da necu ni imati (jos dojim). Nikad nisam imala ragade. Bradavice sam mazala samo svojim mlijekom, mozda dvaput zagrebackim melemom-kad bi bile vise osjetljive na dodir. Izdajala sam se samo u rodilistu, nakon toga vise ne. Tu i tamo sam znala malo izdojiti prvih dana, dok se nije uspostavio ritam ponude i potraznje. I sada je sve super. Ima zube-ne grize cicu.

Sto se meni cini vaznim za ovako uspjesno (i bezbolno) dojenje?
1. od prvih dana ne izdajati se do kraja-samo se izdojiti toliko koliko je potrebno da napetost popusti. Ne izdajati se ako nije nuzno.
2. nauciti pravilne polozaje za dojenje (Hvala Rodinoj radionici o dojenju)-posebno u pocetku, sad dojimo u svakakvim polozajima, ali sad smo vec oboje totalna iskusnjava,
3. ne pocinjati s dojenjem dok polozaj na dojci nije pravilan,
4. biti skuliran i spreman na puno lezanja-sto se i preporuca u babinju, a kako tako maloj bebi nista ne smeta moze se usput citati, gledati tv i sl.

evo i meni je dojenje od prvog dana teklo savršeno glatko.
od prvog podoja smo našle pravilan položaj i stvarno nisam naišla niti na jedan problem.
dok nisam počela čitati tuđa iskustva ovdje na forumu, mislila sam da je dojenje za sve tako lako i jednostavno (a zapravo sam bila u manjini).

uprkos savršenom početku, imala sam frku nakon 7 mjeseci dojenja - dobile smo soor koji ja nisam na vrijeme prepoznala, pa je došlo do ragada, a onda i do mastitisa. bilo je to jako bolno i iscrpljujuće iskustvo koje je trajalo 40 dana :/

ipak, kako je sam početak i prvih 6 mjeseci prošlo totalno glatko, i dalje na naše dojenje gledam kao na nešto što je uistinu teklo bez ikakvih problema.

i kod nas je išlo super, od prvog dana

nikakvih problema nikad 8)

Mi smo se malo mučili prvih par dana u rodilištu , a kad smo se skužili osim soora nismo imali problema.Na cike sam jednom stavila melem,i neko vrijeme sam ih mazuckala sa svojim mlijekom.Sad ih samo često luftam :mrgreen: Nastavljamo dalje uživati :raznjež:

i kod nas je uvijek bilo sve ok. prevladale smo laganu krizicu negdje oko 10tog dana kad mi se ucinilo da u desnoj dojci nemam dosta mlijeka. bila sam dosta educirana, ali sam, da potvrdim svoju teoriju, zvala i rodin sos telefon.

nikakvih ranica, mastitisa, temperatura i tsl. nisam imala. nadamo se uspjesnom dojenju i nadalje.

Čim smo došle iz rodilišta dojenje je postalo pjesma! Od prvog dana se "kužimo", nema ragada, mastitisa, blistera, soora, dojimo u svim položajima, jedini "problem" su bile uvučene bradavice koje je malena izvukla u par sisanja. Uživamo u dojenju, malena super napreduje, imamo podršku od m, kako je netko rekao: "Mislim da je ovo početak jednog divnog prijateljstva"...

Rodila u Petrovoj, mislim da ne moram više ništa reći...

pridružujem se curama sa svojim PREKRASNIM šestomjesečnim iskustvom. Rodila sam u Petrovoj (carskim) dojim od prvog dana, nekoliko puta sam u rodilištu na baravice stavljala Purelan (lanolinska mast), imali smo dva puta soor koji je na vrijeme saniran.
Sve što znam o dojenju naučila sam zahvaljujući Rodi.
MI :heart: DOJENJE

Citiraj:

---

evo i meni je dojenje od prvog dana teklo savršeno glatko.
od prvog podoja smo našle pravilan položaj i stvarno nisam naišla niti na jedan problem.
dok nisam počela čitati tuđa iskustva ovdje na forumu, mislila sam da je dojenje za sve tako lako i jednostavno (a zapravo sam bila u manjini).

---

ovako i mi. Nikad nikakvih problema.

Bradavice su me prvi put počele boljeti kad bi Lea dojila sad u trudnoći

i ja sam naucila sve sto znam o dojenju od Roda.
takodje nismo imali nikakvih problema.
dojim svog sina i dalje, uzivamo oboje. :heart:

nakon hitnog carskog ladu sam dobila na prsa 3. dan. nisam niti u jednom trenutku mislila da mi to ne možemo. unatoš mastitisu i 10-dnevnom ostanku u bolnici (gdje su je naravno hranili na bočicu dok nisam počela inzistirati da to ne rade-kasnije su je prvo donosili k meni, a tek onda su je dohranili samo ako je pocicala manje od "propisane doze") mislim da nam je dojenje lako krenulo i bilo (i još uvijek jest) uspješno.

kako i ne bi kad je to sve što smo radile prvih nekoliko mjeseci ;) .

I nama dojenje ide bez problema od samog početka, izuzev što smo sa 6 mjeseci imali soor i ragade (riješili za 3 tjedna). :)

Prijavljujem se!


I mogu reći sve to zahvaljujući svim prekrasnim tekstovima na Rodi i odgovorima ženama koje su imale problema od strane iskusnih majki na ovom forumu.


Početak u bolnici (6 dana smo bile) - malo kompliciran zbog žutice i velike navale mlijeka tako da sam 24 sata doslovno spašavala svoje grudi koje nikako da popuste, i dojenje u sjedećem položaju lopte - koje je zamijenilo ležeći položaj koji sam naučila tek u 4.mjesecu djetetova života (u biti više me bilo strah da se ne zagrcne i nije mi bilo jasno kako može jesti u ležećem položaju; jednostavno sam joj željela pomoći da mlijeko klizi stoga sam ju dojila u sjedećem položaju).

Prvi i jedini - blagi, vrlo blagi, mastitis nakon 17 mjeseci.
S dojenjem završili na moj lagani poticaj, no s djetetovom privolom - ako traži dobije, ako ne traži ništa - nakon 24 mjeseca.


(Kako nam uskoro dolazi nova beba, nekako me strah da sam sve dobro "ispucala" s prvim djetetom pa da ću sada imati više problema :P )

Ja na žalost nisam imala tako pozitivna iskustva, :/ no budući da to nije tema spomenut ću 2 dobra primjera.
Šogorica- prošla bez mastitisa, ragada, nadohranjivanja, mali je dojio, ona spavala-ma super.
I sestrična, isključivo dojila do 7 mjeseci. bez ikakvih problema.
I što je najbolje-uopće nisu bile previše informirane o dojenju.
Ne mislim naravno da je to zbog toga!

I mi od samog pocetka bez problema.
Pre nego sto sams eporodila mislila samda ja necu biti sposobna dojiti. Iz kog razloga to mi i dalje nije jasno. Kad su mi je treci dan nakon hitnog carskog doneli na podoj i spustili je meni u krevet, ona je odmah otvorila usta i pocela da cica.Taj trenutak nikada u zivotu necu zaboraviti!
I presrecna sam sto je jos uvek dojim, mada mi se vec iscudjavaju zasto je jos uvek nisam odbila od cice :shock: (sto nemam nameru da radim) i zasto joj dajem da cica nocu ko zna koliko puta.
U porodilistu sam se izdajala kada bi mi dojke bile pune, a i onda neko vreme kad smo stigle kuci jer se desavalo da ona zavrsi sa cicanjem a druga dojka bude tvrda.To je naravno bilo sve dok se nije uspostavila ponuda i potraznja.
Nisam imala ni mastitis, ni ragade ni soor (a nadam se i da necu).
Rodama mogu da zahvalim sto moja devojka dobija od svoje mame ono najbolje!

3 godine bez ijednog problema! :)

Odlicna tema! :D (mi se mozemo pohvaliti da smo iskusili sve probleme osim soora, ali necemo sad o tome)

Nadam se da ce ovdje navratiti cim vise trudnica...

Ja sam krenula sa puuuno sumnje da ću to moći i znati. Tako mi je i protekao 1. mjesec dojenja....bilo je i problema. Danas vjerujem da je to bilo zato što o dojenju nisam znala ono što danas znam.

Nakon tih prvih mjesec dana, dojenje nam je postalo - pjesma :D . Nikada više nikakvih problema. Dojimo još uvijek!

Mislim da je ključ u tome da žena nauči KAKO treba dojiti, da bude svjesna da su problemi mogući i da za većinu postoji logično objašnjenje i - rješenje.

ja ne spadam u tu skupinu, ali tanjads, bravo, bravo za temu! :D

evo i mene, 4 godine sa samo jednim zastojem sa negdje 11 mjeseci koji je isto prosao ko rukom odnesen.

bradavice su mi osjetljive i male (da se ispravim, onako LIJEPO male, ko gumica od olovke), pa me ponekad znalo boljeti ali sad ne znam zasto se tog vise bas ne sjecam - zato jer je proslo skoro 7 godina ili zato jer nije bila bas neka bol :roll:

evo i nas u neproblematične :)

u trudnoći sam pročitala svako slovo o problemima i bila spremna na sve, a nije nas zadesilo baš ništa od toga.

i kod nas sve pet! :D

(zanemarimo li par ragadica u prva dva mjeseca)

meni je sve islo, onako skolski, bez ikakvih problema. a i ja sam se streberski na sve pripremila. dojila sam je 6,5 mjeseci, a i sada nam je to glavni obrok :)

I ja sam štreberski progutala sve kaj sam na portalu i na forumu mogla naći i oboružala se odgovorom za svaki "dobronamjerni" savjet...

Naš jedini "problem" su izmislile bake jer meni, zamislite mlijeko nije surilo na sve strane već na početku, već tek nakon cca. tjedan dana...

Ali to je bio problem samo u njihovim očima :P

Ja sam znala, osjećala da je sve u redu i bilo je i nastavilo se sa samo jednom noći kad mi se lijeva cica prepunila, nikako se nisam mogla izdojiti i nikako nisam mogla probudit Leonu, ali kad se konačno probudila i navalila na ciku, pa kad je cica počela naočigled splašnjavati, to mi je bio jedan od najsretnijih trenutaka u životu :lol:

Nakon toga, evo u ovih 29 mjeseci sve je super i che-che!

cure hvala vam, kako svi pišu samo o problemima, mislila sam da je to normalno na početku, ali znači da ipak može i od početka super krenuti :love:

Citiraj:

---

anjica prvotno napisa

cure hvala vam, kako svi pišu samo o problemima, mislila sam da je to normalno na početku, ali znači da ipak može i od početka super krenuti :love:

---

Naravno da može! Think pink, Anjica i sve će biti OK! :love:

pridružujem se.
nikad nikakvih problema.
jedno od najljepših iskustava u životu. i još uživamo. . .

još moram dodati: bravo,bravo za temu! u trudnoći sam čitala samo o problemima, pripremila se stvarno na najgore, nisam ni pomišljala da dojenje može biti takav gušt. mislila sam najbolje ću proć ako uz silne muke ipak uspijem, o uživanju nisam ni pomišljala.

moram se pohvaliti jer nikad ne znam sto se moze dogoditi,nemamo visegodisnje iskustvo, mi smo jos friski, ali

ovih nepunih 5 mjeseci SAVRSENO!! Od prvog dana, kad ju je sestra tako lijepo "stavila" na cicu (rodila na carski), pa kad je mlijeko navalilo i kad bi ju donijeli ona bi ju tako lijepo ispraznila i sve 5. Do dan danas.
Duboko se nadam da ce tako i ostati, a veeeeeliku zaslugu za to naravno ima Roda, njezini tekstovi, te Mala skola dojenja i predavacice Apri i Litala (ako se ne varam za nick)

:D
prekrasno mi je citati ovaj topic!!
nadam se da ga puno trudnica cita!! (mozda da u naslov topica administratorica doda nesto u stilu: trudnice procitajte!)

ja nisam imala nikad mastitis niti ragade, prirodno imam izvucene 'dojilacke' bradavice, luka je uvijek dobro prihvacao ciku i super napredovao... jos u rodilistu nije mi odmah krenulo mlijeko, nisam mogla istisnuti NI KAPI al on je cikio intezivno, vukao,vukao i -izvukao svoje mljekeco... od bolnickog osoblja sam trazila da mi pomognu oko malih pocetnih nespretnosti i pomogli su mi... cak i nakon produzenog boravka u rodilistu zbog zutice gdje smo bili odvojeni par dana i samo sam se malo izdajala a oni su mu davali adaptirano, lijepili mu dudicu varalicu na usta (o tome sam pisalana forumu 'rodilista') - on se ni malo nije 'zbunio' oko toga sto je 'prava stvar'... u slijedecim pocetnim mjesecima sam znala nakad posumnjati da nemam dovoljno mlijeka (no u trudnoci sam se oboruzala literaturom koja savjetuje kako se to rjesava ako se sumnje pokazu opravdanima, pa nikad nisam panicarila a kamoli pomisljala na uvodjenje adaptiranog) i cak su mi puna tri-cetiri mj. bradavice bile dosta osjetljive na dodir sto nije bilo ugodno ali nista strasno... kad su konacno 'ogumenile' stvarno je postalo gust...

moja motivacija, cvrsta volja i odluka da dojim su napravili da je dojenje (p)ostalo jedno divno iskustvo...

ja sam sve o dojenju iščitavala na rodinom portalu po nekoliko puta, da mi to sjedne. jedino sam se bojala kaj ak ne bude htio primit cicu. al čim su mi ga poslije poroda dali u ruke stavila sam ga na cicu, a on kao da oduvijek cica. milina. mi ne dojimo baš dugo, ali za sad nikakvih problema nije bilo, osim prva tri dana kad je on vuko i vuko dok nije mlijeko došlo, tad su me bradavice pekle.i to je sve.. :D

U prvoj sam se trudnoći puno informirala na ovom forumu u svezi dojenja i kad se rodila Pia , sve je išlo ko po špagi. jednom sam se samo zabrinula hoće li biti dosta mlijeka, ali su me savjetnice smirile... :)

Kad se Dora rodila, sve sam znala, ali mi je mala izgrizla bradavice ( do krvi ) jer je bila nestrpljiva i nisam joj odmah mogla namjestiti cicu kak treba, ali sve se to sredilo nakon nekoliko dana pa to niti ne brojim ...

Buduće mamice, želim vam samo reči da je dojenje nešto najprirodnije i najljepše što ćete doživjeti . :heart:

prvo dijete sam dojila 17 mjeseci bez ikakvih problema. jako jako mi je žao što sam onda slušala žene u rodilištu i izdajala se jer mi se čini da sam tako bacila večinu kolostruma kojeg je on mogao podojit. odmah je imao izvrstan instinkt i podojio me do kraja :oops:

sad s drugim sam slušala samo sebe i jedina se nisam izdajala i čekala bebicu da podoji sve u "meni". srećom nije bio pospan kad bi mi ga nosili.
mjesec i pol dana poslije sam zaspala na lijevoj dojci, zaradila temperaturu i zastoj no onda mi je sos telefon za dojenje pomogao :heart:
dojimo i dalje i mislimo bar do nove godine (tad krećem na posao pa ćemo promjenit rutinu, no to je ipak jako daleko)