dojenje 14h dnevno u cugu

Imam poprilično frustrirajući problem i nikako ne mogu doći do rješenja istoga...

Rodila sam prije 27 dana krasnog dječaka teškog 4050g. Imala sam čvrstu namjeru da dojim i vjerovala u sve šuplje priče kako samo 2-3% žena ne mogu da doje svoje dijete. Jesam li fakat upravo ja u tih 2-3%?

Od prvog dana mi je mali konstantno na dojkama. Od 7-8h ujutro do 21-22h uveče. Konstantno znači doista konstantno, nekad ga nosim sa sobom u wc, a jedem uglavnom tako što mi prinose ili otrčim u kuhinju i s nogu se natrpavam dok on cmizdri. Noću sam mirna, spava 1-2h pa jede, i tako nekoliko puta od 22h do 6-7h (ljepota nad ljepotama).

Sad je pitanje da li on tih svih 14h dnevno fakat jede. Naravno da ne, pa ni blizu nemam toliko mlijeka. On sisa, nekad se ljuti, nekad sisa u prazno, nekad kunja na siki, ali sam sigurna da, ma koliko mlijeka bilo u tim mojim malim sikama, on bi SVE to odmah posisao, tako da nije neka želja za bliskošću razlog njegovom visenju na sikama nego baš GLAD.

U silnom strahu sam ga vagala kad je imao 15 dana i tada je imao 4190g, što je relativno ok obzirom da je u prva tri dana solidno izgubio (nismo ga vagali, ali se jasno vidjelo). Zatim sam ga vagala kada je imao 22 dana (dakle, tačno za 7 dana) i imao je 4400g, što znači da je u tih 7 dana dobio 210g. I to sve zvuči prihvatljivo. On je naizgled zdrava beba, pomršava (jako je dug), ali zdrava. Stolice su mu redovne (5-10 puta dnevno, boja senfa), i morki dosta. No, nema šanse da će me neko uvjeriti da nije gladan.

Izdajanje? Kad? Obzirom da mi visi na sikama, a noću želim nešto i da odspavam. No, naravno da sam probala izdajati više puta i maksimalno sam izdojila 30ml (nakon dugog izdajanja pune sike).

Po pravilu ponuda-potražnja, ja bih do sada trebala proizvoditi ko zna koliko mlijeka, no sigurna sam da ni 1ml više ne proizvodim u odnosu na prije 20-tak dana. Dakle, ni to pravilo nije baš toliko zlatno.

Je li imao iko sličnih iskustava? I ima li smisla cijeli dan maltretirati gladnu bebu samo iz želje da se doji jer, poBogu, samo 2-3% žena to ne mogu.....

oprosti što si ovoliko čekala na odobrenje posta...

ja sam sigurna da ti sada proizvodiš više nego prije dvadesetak dana, budući da su se tada količine mogle mjeriti u malim žličicama

imaš dječaka koji je rođen velik, a sad je još veći :-)
potrebe mu jesu veće nego prvih dana i on to pokazuje.

gladan nije sigurno; prosječno dijet enjegovog uzrasta ima 3 - 4 stolice dnevno, on ih ima i do desetak.
znači da mu dojenje dobro ide i da mu je sasvim dovoljno mlijeka.

rođen je sa 4050
recimo da je izgubio nekih prosječnih 6% i došao na 3800, 3. dan života. sa 15 dana je imao 4190, znači da je u 12 dana dobio 390 g.
odlično!
vratio je porođajnu težinu i lijepo je premašio.
onda je još u sljedećih sedam dana dobio 220 g.
još bolje!

kako se čini, savladali ste dojenje i neki je drugi uzrok njegovom stalnom boravljenju na dojci.

vjerujem da je teško i naporno i da se osjećaš kao jedna velika sisa koja ne radi ništa drugo nego što doji.
ali mi je žao da misliš da je dijete koje tako dobro napreduje i tako dobro puni pelene - gladno.

znači, kad nije na dojci, on plače?
što radi kada ga netko drugi nosa?
jesi li mu pokašala dati dudu i kako je na nju reagirao?

moja najmlađa djevojčica je prvih 3-4 mjeseca provela stalno na dojci, čak je i spavala s dojkom u ustima (i po danu i po noći)
znam koliko je to naporno i frustrirajuće i suosjećam s tobom

kod vas pokazatelji govore u prilog tome da beba nije gladna
i, stvarno, u dojci uvijek ima nešto mlijeka, nikad nije sasvim prazna

količina mlijeka koju možeš izdojiti nije pokazatelj toga koliko mlijeka stvarno ima u dojkama

možeš li preko dana leći s bebom i odmarati dok on sisa?

Još u bolnici, gdje smo morali vodit dnevnik dojenja, moje zapisivanje podoja je izgledalo ovako od 7-9,30, od 10- 14. od 14,15-18...otprilike. A identično je bilo doma, noć je prespavao super ali preko dana se nije skidao sa sise. I dobio svega 530 g prvi mjesec. Kad su mu cvaknuli ono ispod jezika, onu opnu (ne mogu se sjetit kak se zove) podoji su postali kraći i uspostavio se ritam na svaka 2 sata. Možda i nije povezano s tim ali on je sljedeči mjesec dobio 1300g.
Pa pitaj pedicu, možda i njemu treba skratit to ispod jezika, možda pomogne.

Sad sam se sjetila, frenulum, jel tako?

I još da dodam, uspješno dojimo več godinu dana!

koksy, da, zbog skraćenog frenuluma beba ne hvata dojku kako bi trebala

Citiraj:

---

stoic prvotno napisa

...

Je li imao iko sličnih iskustava? I ima li smisla cijeli dan maltretirati gladnu bebu samo iz želje da se doji jer, poBogu, samo 2-3% žena to ne mogu.....

---

stoic ti već uspješno dojiš cijeli mjesec. I svaka čast na upornosti. Nadam se da će ti dojenje uskoro postati manje naporno. A bebu ne maltretiraš nego joj pružaš najbolje moguće :)

I moja bebolina je bila puno na ciki u toj dobi. Ne bih mogla nabrojati sate, ali čitala sam knjige s njom na dojci, telefonirala satima, znali su nam doći gosti a ja bih sjedila s bebom u krilu i dojila, dojili smo u šetnji u slingu, na svakoj klupi i kafiću...

Moj prvi je bio takav. I nije bio gladan (dobio kilu i pol prvi mjesec). On je samo htio cicati, svo budno vrijeme je bio na prsima (a nije bio spavalica) i to je trajalo prva 2 i pol mjeseca života. I dan i noć. Danas se čudim kako sam izdržala.

Velika pomoć mi je bio muž. On je kuhao, spremao koliko je trebao, ja sam samo dojila i spavala kad i beba.

Ovo je ko da čitam nešto kaj sam ja napisala pred par godina.

U potpunosti te razumijem, imala sam istu situaciju. Beba je visila non stop na cici, osim noću, a ja sam bila uvjerena da je maltretiram i da je gladna. Naočigled je bujala, stolice su bile uredne, ali čim bi je skinula sa cice - urnebes, plač, strava i užas. Prva dva mjeseca nisam išla na wc nego jednom dnevno navečer i to sam se osjećala kao da sam dobila na lotu - 5 minuta samo za sebe, wow!Nisam gotovo ništa jela i bila sam na rubu živaca. Imala sam povremeno histerične ispade prilikom kojih sam preklinjala muža da ode po adaptirano jer ja više ne mogu. Tako da znam točno što prolaziš.

Međutim, moj muž nije htio niti čuti za adaptirano i stalno mi je ponavljao: ti to možeš, vjeruj u sebe. Mlijeka ima dovoljno, ona lijepo napreduje, nije gladna, prebrodit ćemo ovo razdoblje i bit će bolje. To mu je bila mantra - svaki put kad je meni bilo teško, on fino smireno tako meni izrecitira. On je inače radio sve što treba po kući, tako da sam ja mogla biti posvećena bebi. Druga osoba koja mi je bila velika podrška je bila moja patronažna - dala mi je svoj telefon i rekla da ju slobodno nazovem svaki put kad mi bude teško, makar da se samo izjadam. Rekla mi je da je beba ok, da imam dovoljno mlijeka, ali da je stanje takvo kakvo je: kad nam pričaju o dojenju i kuju ga u zvijezde, nitko ne spomene koliko je to zapravo teško kad imaš bebu koja je non stop na cici. A takve situacije nisu uopće rijetkost. Pedijatrica mi je na pregledu s mjesec dana čestitala na uspješnom dojenju i rekla da samo tako nastavim, ali da imam na umu da se dojenje uspostavlja prva tri mjeseca.

Usprkos tome što nisam stvarno vjerovala ni mužu, ni patronažnoj, ni pedijatrici i bila uvjerena da mlijeka nema - nisam odustala, izdržala sam. Uzela sam mali kalendarčić, zaokružila crvenom bojom 1.3. (dan kad će navršiti 6 mjeseci i kad ćemo krenut s dohranom) i svaki sam dan križala po jedan dan. I svaki dan je bilo sve lakše. I stvarno, nekad tijekom 3. mjeseca dojenja sve je sjelo na svoje mjesto. Od tada na dalje sam počela stvarno uživati u dojenju i iskreno, bilo mi je žao kad smo počeli s kašicama.

Tako da - znam da je teško, ali iz vlastitog iskustva ti mogu reći da se isplati stisnut zube i pretrpit ovo početno razdoblje. Možda ti bude lakše ako si isto tako uzmeš neki datum - recimo mjesec dana od sada i kažeš: ok, ako ne bude ništa lakše, onda ću tražiti druga rješenja. A do tada moram izdržat i gotovo. Ali imaj u glavi da si tek na početku, da će se uskoro sve promijeniti i da se već sutra situacija može preokrenuti na bolje.

I ono što sam ja radila kad sam trebala minutu odmora - uključila sam joj fen - to je obožavala. Ležala bi na krevetu zatvorenih očiju i slušala taj fen kako zuji, bez cice nekad i po pola sata (skurila sam dva fena, ali vrijedilo je!)

Drži se i ustraj, neće ti biti žao!

Citiraj:

---

Nightswimming prvotno napisa

... Imala sam povremeno histerične ispade prilikom kojih sam preklinjala muža da ode po adaptirano jer ja više ne mogu. Tako da znam točno što prolaziš...

---

Ja sam svoga 2 puta slala, u histeriji kako je dijete gladno, bla, bla... A dijete naočigled raslo kao od kvasca. MM je oba puta odbio i rekao da će otići ujutro ako još budem htjela - naravno da nisam.

Citiraj:

---

laumi prvotno napisa

koksy, da, zbog skraćenog frenuluma beba ne hvata dojku kako bi trebala

---

Da, ali je on bio zadovoljna beba, on uopće nije plakao, spavao cijelu noć. Nisam imala ragade ni ikakva oštečenja...samo vjerovatno nije vukao onoliko jako koliko bi trebao.

Evo primjer još jedne mame koja je dojila, pa ne 14 nego valjda i 20 sati na dan. I moji zapisi iz rodilišta su bili takvi da sam ispunila sav prostor gdje se moglo ispisati, doslovce je bilo sat vremena podoja, spustim ga 15 minuta, pa opet sat vremena podoja. Tako nam je bilo sigurno 5 mjeseci, sa 6 mjeseci je mogao izdržati sat vremena :). Šetnje su bile: spremim sebe na brzinu, dojim ga 45 minuta. Onda mu promijenim pelenu, brzo izađemo iz stana, spustim ga u kolica, do prve klupe, pa dojim. ... Ili idem do mame, krenem 2 minute nakon podoja, dođem kod mame za 10 minuta, odmah počnem dojiti. Mislim da su to takve bebe, nema šanse da su gladni. Ja nisam pomišljala da ga maltretiram i da je gladan, više sam si to objašnjavala da njemu jednostavno to tako treba - i mlijeko, i blizina, i toplina. Zapravo je stalno bio nošen, i na rukama. I kad ga nisam dojila, netko drugi ga je nosio, tih 15 minuta :-).
Mislim da vam jako dobro ide, i znam da je teško. Potraži i organiziraj svu pomoć koju bi mogla imati, i pokušaj se opustiti dok sisa, odmaraj, drijemaj, čitaj, gledaj TV... I meni je u tom periodu doslovce najviše značilo ako bih bila 5 minuta na wc-u u miru, ili ako bi se uspjela istušitari.

I ja sam proša isto. Trajalo je par meseci dok nije počela da pravi veće pauze.
Imala sam tri jastuka za dojenje strateški raspoređena po kući.
Jedan u trpezariji, stavim ga oko struka, nju na sisu pa jedem. Pre podne su mi ostavljali doručak (mama ili muž) jer ja ne bih stigla ništa, n.i.š.t.a. nekad ne bih uopšte ustala sa kreveta dok ne dođu sa posla popodne. Odem na wc ona urla.
Bila sam luda, luda, luda i očajna.
Lepo je kakila i piškila pa nisam brinula.
Ali sam htela da ustanem, da izađem u šetnju, da jedem na miru, da se istuširam...
No sa 2.5 meseca je već bilo bolje...

i moj treći se rodio s 4540g. kad smo došli doma iz bolnice odmah je zaradio nadimak cico. pogodite zašto :).
u prvom mjesecu je natuko 1,5kg.

gita, propustila sam ovo treće. Čestitam! I baš sam se raznježila :)

stoic, nije gladan. I ne znam zašto bi se izdajala, ako je beba stalno na cici, a bebe izvlače mlijeko puno bolje od izdajalica. Oko toga se ne moraš brinuti.

Pokušaj si osigurati nečiju pomoć, da ti tm ili mama, sestra, prijateljica, pričuvaju dijete dok pojedeš. Možda će plakati malo, ili puno :-) ali ne bih se brinula. Znam da je stres jesti kraj djeteta koje urla, ali moraš i ti živjeti. Inače sam skroz protiv cry-outa, ali to nije to - bilo bi da ostaviš bebu samu u sobi da plače.

Moja je bila slična, premda možda ne baš do te mjere. Urlala jako glasno. Bila stalno na sisi, a dobivala i preko mjere - nikako nije bila gladna. Neke bebe traže jednostavno utjehu, blizinu, stapanje s mamom. Ako redovito kaki i mokri i djeluje zdravo, to je jednostavno to. Drži se, proći će :love:

gita, čestitam :love:

Meni je moja non-stop na meni. Danas nam je 2 mj. Najgore sto se ljuti kad mlijeko ne ide pa to navlacenje zna biti jako bolno. Ja sam anemicna i sigurna sam da mi jos stosta fali organizmu.U stanu mi je 32 stupnja s upaljenom klimom (potkrovlje). Pomoci nemam jer mi muz radi u turizmu i jedini kontakt nam je telefonski. Navecer dođe kad ja odem s bebom spavati. Za ne falit imam jos jednu princezu. Zeljela bih dojiti ali mi ponestaje snage....a cini mi se i mlijeka.

hvala na čestitkama :)

Citiraj:

---

Giove Jo prvotno napisa

Meni je moja non-stop na meni. Danas nam je 2 mj. Najgore sto se ljuti kad mlijeko ne ide pa to navlacenje zna biti jako bolno. Ja sam anemicna i sigurna sam da mi jos stosta fali organizmu.U stanu mi je 32 stupnja s upaljenom klimom (potkrovlje). Pomoci nemam jer mi muz radi u turizmu i jedini kontakt nam je telefonski. Navecer dođe kad ja odem s bebom spavati. Za ne falit imam jos jednu princezu. Zeljela bih dojiti ali mi ponestaje snage....a cini mi se i mlijeka.

---

Radiš li kompresije dok doji? Kako beba piški i kaka? Zašto ti se čini da ti ponestaje mlijeka?

Vjerujem da je naporno, pogotovo kad nemaš pomoći sa strane. :love2:

Nisam predugo dojila, do sestog mjeseca, ali bila je na sisi kada je bila gladna od početka, nije nam služila kao utjeha, nego kao hrana, da zvućim kao zla mater, ali ja sam jednostavno svoje djete navikla da je na sisi kada je gladna,
i kada je bila mala, mi smo se mazile i igrale i svašta nešto i bez toga, a od poćetka je bila u svom krevetiću do našeg kreveta, tako da joj nije bila stalno dostupna, kada je bila gladna dobila je jesti, i to je to,
nama je život bio ljep i meni i njoj

Imaš pravo, to smo si mi sve same krive. Trebale smo djecu odmah navići na to da postoji određeni _red_, pa bi nam život bio lijep.

To mi je, inače, trubila mama prvih xy mjeseci i koliko god mi je pomagala nakon poroda i preuzela sve kućanske poslove da bi ja mogla dojiti i samo dojiti, toliko sam non stop imala potrebu vrištati od muke. Ali ona zna, ona je mene i sestru tako podigla. U redu i disciplini. Bez sise i iza rešetaka krevetića. Nakon što se dojenje stabiliziralo (kao što rekoh, otprilike kad je beba napunila 3 mjeseca), malo je okrenula ploču. Pa sam počela slušati o tome kak ona nije radila dobro, kako tek sad vidi kako je pogriješila i kako je ponosna na mene jer mi je dijete na prsima, maženo i paženo 24/7.

Inače, imam ja još jednu bebu - mala je dobna razlika između njih dvoje, ali karakterom su skroz drukčiji. Maleni od prvog dana jede samo kad je gladan, i ne može zaspati nego u svom krevetiću. I taj njegov ritam sam poštovala jer je to njemu odgovaralo.

Iskreno, meni život ne bi bio lijep da sam imala osjećaj da sam svom djetetu nešto uskratila što je njemu/njoj potrebno. A to je između ostalog i dojenje nakon 6 mjeseci.

Ja sam osim dojenja trebala nakon mjesec dana trebala čistiti, kuhati, prati i peglati nemaju svi mogućnost da im mama bude na raspologanju. TAko da sam i ja trebala odmor osim ležanja s djetetom u krevetu, a da mljeko se ponekad izgubi, da li sam ja kriva donekle nisam znala sve informacije i bila sam sretna kada je zaspala manje više cijelu noć, jer nemogu spavati svakih tri sata s djetetom meni treba san u komadu nemogu drugačije,
I nije bila bolesna, imala je pred kraj jednu želučanu virozu i trodnevni osip, vesela napredna curica,

Štima, ali ne možeš onda doći na forum na temu žene koja traži podršku jer joj je teško s lakonski napisane dvije rečenice u kojima joj kao rješenje nudiš da strpa bebu u kinderbet i ne daje joj cicu koliko god to bebi bilo potrebno. Ti si svoje rješenje isprva prezentirala jako pozitivno, tek nakon ovog drugog posta izlazi na vidjelo da baš i nije bilo tako.

Mlijeka ti je nestalo upravo zato jer nisi dojila na zahtjev i nisi davala bebi da bude na prsima koliko je htjela. Jasno mi je da postoje različite okolnosti i uopće ne kažem da si ti trebala nekako drukčije napraviti niti moraliziram. Ali jednostavno nisi u poziciji davati savjet nekome tko želi dojiti i kome treba podrška da prebrodi početne poteškoće. Oprosti ako zvučim grubo, ali ne znam kako bi ti to ljepše rekla.

I inače, nemoj osobno shvatiti jer ne tiče se tebe nego generalno stava prema životu i svijetu, i meni se mama vratila u 100 km udaljen grad na posao tri tjedna nakon što sam rodila i bila sam sama s bebom. Opet mi je tu bila ključna patronažna koja je rekla: pustite sad i veš i suđe - trenutno vam je najbitnija bebica. Hvala bogu pa imam super muža koji je bio totalno uključen u sve - kuhao bi i počistio s većega tako da nismo živjeli u svinjcu. Ali da nam je bilo uredno - nije. Da je roba bila speglana - nije. I prvih 3 mjeseca je bilo tako. Znam da ima osoba koje su osjetljivije na nered od mene (ja što se toga tiče imam dosta visok prag tolerancije :-)), ali mislim da bi svatko trebao moći posložiti prioritete, pogotovo što se radi o jako ograničenom vrmenskom razdoblju od svega par mjeseci.

Pa nemislm da je negativno reci da mi treba spavanja više od tri sata,
da sam morala jesti, mm radi, neko mora hraniti obitelj, nije ništa negativno napisano, čemu tolka osjetljivost
Samo sam rekla da je mom djetetu cica bila hrana a ne utjeha i maženje mazile smo se bez nje, ne kažem da mi nije žao što nisam duže dojila, za početak jeftinije je, zdravije ,
A sada tema čisćenje, pa morala sam oprati veš, makar djeteu i mužu, jer mora na posao, a radio je i noćne i i duple smjene, pa nije mogao pomagati, nešto previše, a i skuhati i sebi nešto pa i obrisati suđe ja ipak nemogu živjeti u svinjcu to je moj problem nikog drugog s ovog foruma, ja se zalažem za dojenje pa i do pet godina ako treba, ali djete nemora biti stalno na sisi, pa nije gladno svakih petnest minuta. Nego svakih dva tri sata , i ja sam trebala odmora, i istuširati se i otići na vc, PONAVLJAM NIJE NAPAD NA NIKOG, nego iznošenje činjenice da se može i drukćije,

Citiraj:

---

žena majka i kraljica prvotno napisa

Pa nemislm da je negativno reci da mi treba spavanja više od tri sata,
da sam morala jesti, mm radi, neko mora hraniti obitelj, nije ništa negativno napisano, čemu tolka osjetljivost
Samo sam rekla da je mom djetetu cica bila hrana a ne utjeha i maženje mazile smo se bez nje, ne kažem da mi nije žao što nisam duže dojila, za početak jeftinije je, zdravije ,
A sada tema čisćenje, pa morala sam oprati veš, makar djeteu i mužu, jer mora na posao, a radio je i noćne i i duple smjene, pa nije mogao pomagati, nešto previše, a i skuhati i sebi nešto pa i obrisati suđe ja ipak nemogu živjeti u svinjcu to je moj problem nikog drugog s ovog foruma, ja se zalažem za dojenje pa i do pet godina ako treba, ali djete nemora biti stalno na sisi, pa nije gladno svakih petnest minuta. Nego svakih dva tri sata , i ja sam trebala odmora, i istuširati se i otići na vc, PONAVLJAM NIJE NAPAD NA NIKOG, nego iznošenje činjenice da se može i drukćije,

---

Možda bi bilo bolje ovakve rasprave ostaviti za neke druge teme (možeš i pokrenuti novu) da ne zachatamo ovu gdje netko traži konkretnu pomoć.
Postovi se brzo namnože ako se pređe u prepucavanje.

Zadnji put i onda se povlačim iz rasprave:

Tvoja priča je upravo primjer nečega što žena koja želi uspešno dojiti ne bi trebala napraviti. Jasno mi je da ti nisi mogla/htjela/znala drukčije, i ne osuđujem. Ti znaš najbolje kakve su bile okolnosti. Samo te molim da shvatiš da postoje majke koje mogu i žele postupiti drukčije, a ne znaju kako. To je svrha ovog topica, da im kažemo kako. A ne da im poručimo da stave bebu u kimbač, fizički joj onemuguće pristup cici i nakon 6 mjeseci ostanu bez mlijeka.

Over&out

Citiraj:

---

pomikaki prvotno napisa

Možda bi bilo bolje ovakve rasprave ostaviti za neke druge teme (možeš i pokrenuti novu) da ne zachatamo ovu gdje netko traži konkretnu pomoć.
Postovi se brzo namnože ako se pređe u prepucavanje.

---

Slažem se, hvala ti. Može li možda moderator premjestiti negdje ove zadnje postove? Sigurna sam da postoji adekvatnije mjesto za raspravu o (ne)dojenju na zahtjev i čišćenju stana :-)

neću premiještati, ali nemojmo više o tome

možete otvoriti temu Dojenje uz domaćinstvo, ili tako nešto

Citiraj:

---

Mimah prvotno napisa

Radiš li kompresije dok doji? Kako beba piški i kaka? Zašto ti se čini da ti ponestaje mlijeka?

Vjerujem da je naporno, pogotovo kad nemaš pomoći sa strane. :love2:

---

Radim iako nisam bas sigurna koliko uspjesno. Kaki mi jednom dnevno, znam bit sluzavo, a nekad i jako rijetko i zelenkasto. Davno vec nije bilo zlatno zuto. Prije mi je znala piti po 15 minuta i to bas aktivno vuci. A sad 5 minuta vuce i onda vuce u prazno po 3-4 minute i pocne se ljutitit i do te mjere da ne zeli vise staviti bradavicu u usta jer nema mlijeka pa je stavim na drugu i tu smireno sisa cca 5 min kad opet nestane. Onda se opet stane ljutiti. Radim kompresije ali ona u međuvremenu nece vise na cicu i place.

Citiraj:

---

Giove Jo prvotno napisa

Radim iako nisam bas sigurna koliko uspjesno. Kaki mi jednom dnevno, znam bit sluzavo, a nekad i jako rijetko i zelenkasto. Davno vec nije bilo zlatno zuto. Prije mi je znala piti po 15 minuta i to bas aktivno vuci. A sad 5 minuta vuce i onda vuce u prazno po 3-4 minute i pocne se ljutitit i do te mjere da ne zeli vise staviti bradavicu u usta jer nema mlijeka pa je stavim na drugu i tu smireno sisa cca 5 min kad opet nestane. Onda se opet stane ljutiti. Radim kompresije ali ona u međuvremenu nece vise na cicu i place.

---

Koristiš li možda šeširiće za bradavice?

Je li se nešto promijenilo - imaš li bolne bradavice, oštećenja... jeste li promijenili uobičajeni položaj? Je li beba dobro smještena na dojci - privijena uz tebe? Hvata li dobro bradavicu?

Ja bih ti savjetovala da nazoveš Rodin SOS telefon, da popričaš sa savjetnicom o položaju, i o tome što se promijenilo u stolicama.

E da i sto se piskenja tice...pelena pri svakom mijenjanju bude mokra ali jako malo. Prije je to bilo puno vise.

Ne koristim sesirice. I bas nista nije drugacije. Hvata bradavicu kako treba. Zvat cu ali evo nikako uhvatit trenutak da suti pa da cujem sto mi netko govori na tel. Evo i sad place.

Dojiš li na zahtjev? Svaki put kada traži?

Drugačija je sigurno bebina dob. :) Moguće je da prolazite kroz skok u razvoju pa češće želi biti na dojci i na ovaj si način navući količine koje su joj potrebne. Osim toga, kako je sad veća, možda joj treba malo više mira pa pokušajte dojiti u poluzamračenoj prostoriji, bez previše stvari koje bi joj mogli odvući pozornost.

Važno je da vjeruješ u sebe i prihvatiš da mlijeko ne nestaje samo tako, što su dojke punije to se ono sporije stvara i obrnuto- što su praznije, brže će se stvoriti. Pokušaj ovako- staviš je na jednu, možeš cijelo vrijeme lagano 'tjerati' mlijeko od pazuha prema bradavici sa svih strana. Kad je gotova, daj joj drugu. Ako opet hoće, vrati je na prvu pa opet na drugu. Zna biti naporno, ali ne traje vječno i nagrada je divna- nastavak dojenja, uglavnom puno jednostavniji.

Javi se, molim te, ako stigneš zvati SOS i ako ne stigneš. Drži se! :love2:

Želim ti da što prije uhvatiš trenutak da možeš telefonirati.

Nisam savjetnica, ali pokušat ću ti na osnovu svog iskustva dati par savjeta.

Osjećaš li da su ti grudi tvrde i nabrekle, da je negdje došlo do zastoja mlijeka? Pokušaj se izmasirirati i provjeriti ima li negdje neka kvrga.

Jesi li jako pod stresom, umorna i isrcpljenja? Možeš li si naručiti neku hranu da ti netko donese, naruči pizzu. Pij dosta tekućine. Pokušaj se opustiti, skini majcu i lezi s bebom u zamračenu sobu, pokušaj se opustiti.

I meni se dogodilo da mlijeko nije išlo, i da je beba plakala, i da nisam mogla izdojiti niti kapi. Beba će navući dovoljno mlijeka. Treba samo pokušati jedan dan / noć što više dojiti. Pokušaj umiriti bebu i sebe, legnite, radi kompresije, neka samo vuče. Znam da je teško kad plače i čini ti se da ne može ništa navući, ali pokušaj se ti opustiti i vjerovati u sebe. Mlijeko je tu, samo ga treba malo povući :love2:.

Jesi li čitala o skokovima u razvoju?

Nadam se da sam malo pomogla, i da će se uskoro javiti neka od savjetnica, ako ne uspjevaš do telefona.

I ja sam imala situaciju da su pelene bile suhe, stolice zelenkaste sluzave, malac plače, ali mic po mic - minutu po minutu, sat po sat, uspjeli smo navuči mlijeko. Ako se dobro sjećam, zbilja smo u dan, dva, par cijelonoćnih dojenja, kompresija uspjeli to prebroditi.

Glede ove teme, htjela bih pružiti podršku mami koja ju je pokrenula jer razumijem njezinu situaciju, ali i stanje drugih mama kojima dojenje ne ide kao podmazano, koje vide da im dijete može i želi pojesti puno više, ali toga miljeka u njihovim dojkama jednostavno nema, a drugi ih uvjeravaju da su skoro maloumne "jer svaka majka može nahraniti svoje dijete svojim mlijekom".

Ne, ne želim reći da je njezino dijete gladno, nije, sve ste vi, počevši od apricot pa dalje ,u pravu kad to kažete, objektivni pokazatelji to govore, stolice, mokre pelene, napredak u gramima, sve je to sasvim u redu i dijete objektivno nije gladno, njegove nutritivne potrebe su zadovoljene, ali ja bih rekla da sve te žene nisu sišle s pameti i da vrlo dobro vide kad su dojke pune, kad prazne, kad iz njih curi, a kad ima jedva par kapi i kad to njihovom djetetu, njemu kao individui, naprosto nije dovoljno, ne da će propasti ili gladovati kao u centralnoj Africi nego ta količina nije zadovoljila njegove osobne prohtjeve i želje.

I sama imam baš takvu djecu, i takve dojke, ne može me nitko uvjeriti da sam retardirana kad vidim da mi dijete noću (kad mi pusti pauzu od 2,5 sata pa se dojke napune dok spavam) posiše sve, ali sve, iz OBJE, nema tu jedna pa druga, uvijek obje i zadovoljno zaspi i ogromnu razliku u kasnim poslijepodnevnim satima u danu i navečer, kad krene sisati iz već ispuhane dojke, s takvom krene i s takvom završi, nezadovoljno, plačljivo, jadno, nervozno i stalno hoće još. A šta da mu dam? Unutra par kapi, uvijek ima par kapi, ali što je to za nekoga čiji želučić nije veličine pikule nego bez problema pocugi obje nabrekle dojke u jednom obroku.

Veliki sam pobornik dojenja, uporna sam u tome i svaka je muka isplativa radi dobrobiti djeteta, s prvim djetetom mi je mlijeko skoro posve nestalo još u rodilištu (višednevno odvajanje zbog jake žutice i uski kanali), tako da sam s neprestanim izdajanjem i upornim "maltretiranjem" sebe i djeteta uspjela upostaviti normalno dojenje tek s 3 mjeseca,, dakle, znam šta su te muke,
ali me boli, čak i vrijeđa zdravu pamet kad se govori da smo sve iste, da svaka žena može jednako dojiti, da "samo treba dijete stavljati učestalo na dojku" i da djeca nisu gladna nego se možda žele maziti.

Ne, nismo sve iste i meni je draže to prihvatiti nego se uporno nadati kako će stalnim stavljanje djeteta na dojku "nakon 48 sati", kako obavezno stoji u utješnim uputama, mlijeko poteći.
Kako da ne, meni nikad nije poteklo!
Možda nekome hoće, meni neće, moje dijete hoće više,a ja nemam toliko.
Imam dovoljno, ali ne onoliko koliko ga može zadovoljiti i zato plače, nezadovoljno zbog njegovog subjektivnog osjećaja gladi, a ne mog fantaziranja ili neznanja.
Trenutno dojim četvrto dijete i ista stvar, svaki put iskapi obje dojke, noću i prijepodne još zadovoljno jer ima nešto u njima, kako ide noć, tako reste nezadovoljstvo jer su cisterne sve praznije iz podoja u podoj.
U 10 navečer nervoza je neopisiva i samo od iscrpljenosti i stalnog visenja i potezanja zaspi.
A fakat nisam retardirana da ne skužim da unutra nema ništa (ok, ne smijem napisati ništa jer uvijek ima nešto,ok, tri kapi koje jedva idu).
To što se nečije dijete nacugi za pet minuta i zadovolji, meni ne znači ništa, mislim da se prema ženama bar treba biti pošten i reći da smo različite, i djeca su nam različita, bez nekih idealističkih zavaravanja.

Šta sam ja uopće htjela reći?:roll: Pa ni ne znam baš točno, možda da nije baš uvijek dobar patronizirajući ton prema ženi dojilji kao prema malom djetetu, kad ona kaže -dijete mi je nezadovoljno zbog gladi,
odmah - ma ne, nije sigurno, ne vidiš ti dobro!
A zašto ne bi bilo? Pa i predebeli ljudi su često gladni, to ne znači da im je za opstanak potreban dodatni obrok. Tako i to- je, gladno je, je dojka je "prazna", nisi debil pa da ne možeš sama ocijeniti, ali tvoje dijete dobiva ipak dovoljno, ne koliko bi htjelo, ali preživjet će bez problema.

(Da ne bi bilo nesporazuma, svoju sam djecu dojila oko godinu i pol svako, Bog na kraju čuva hrabre i uporne)

Grudi mi nisu tvrde, samo ujutro jer mi se nocu budi dva puta i dam joj prvi put jednu,drugi put drugu tako da ova prva ujutro u 8 i po bude tvrđa ali ona to usise i smeksa u 3 minute. Tokom dana su meke skroz. Da, znam za skokove i to smo vec prosli sa 6 dana, 3 i 6 tjedana...i svi su trajali 5-15 dana.A bila bi mi 2 sata na jednoj pa dva sata na drugoj i tako cijeli dan. Jedino noc po 3 h u komadu spavanje. Nemam koga da mi donosi objed jedino, narucivati ne mogu, bar ne svaki dan. Jedem u mojih kad se uspijem dopotezat s njih dvije po ovom suncu do njih. Dojim je na zahtjev samo sto mi je tesko prepoznati sto mi trazi kad place. Ne spava po danu uopce osim po 5-6 min tu i tamo tako da je zivcana i od umora. Ja je stavljam stalno kad god zaplace...i mogu samo reci ukinut cu se! Evo ovo zadnje traje vec 7 dana. Jesam li pod stresom, umorna i iscrpljena? O da! Sve to! Dosta toga o dojenju znam jer sam se jako spremala ovaj put (prvi put smo dojili samo 3 mj. ali zato sto mi je krivo hvatala bradavice i od pocetka je sve krivo krenulo i nisam znala ni za skokove). Ovaj put sve to znam cak i dajem drugima savjete a sve mi se cini da cemo zavrsiti karijeru opet s 3 mj. Ja vjerujem da se moze ponovo navuci mlijeko, ali ne vjerujem da li imam snage za to! Jos nisam odustala ali na izmaku sam snaga! :(

Neno, ja nisam imala pojma da si rodila četvrto dijete!
Čestitam! :-D
Ne znam ni spol

Citiraj:

---

Jurana prvotno napisa

Neno, ja nisam imala pojma da si rodila četvrto dijete!
Čestitam! :-D
Ne znam ni spol

---

Hvala:heart:, cura, no, pustimo mene, nećemo začetavati temu:-)

Rodila incognito :mrgreen: nije mi htjela priznati ni kad sam je pitala :-P
Čestitam :-D

vidi se da ima i gorih od mene

Citiraj:

---

Giove Jo prvotno napisa

Grudi mi nisu tvrde, samo ujutro jer mi se nocu budi dva puta i dam joj prvi put jednu,drugi put drugu tako da ova prva ujutro u 8 i po bude tvrđa ali ona to usise i smeksa u 3 minute. Tokom dana su meke skroz. Da, znam za skokove i to smo vec prosli sa 6 dana, 3 i 6 tjedana...i svi su trajali 5-15 dana.A bila bi mi 2 sata na jednoj pa dva sata na drugoj i tako cijeli dan. Jedino noc po 3 h u komadu spavanje. Nemam koga da mi donosi objed jedino, narucivati ne mogu, bar ne svaki dan. Jedem u mojih kad se uspijem dopotezat s njih dvije po ovom suncu do njih. Dojim je na zahtjev samo sto mi je tesko prepoznati sto mi trazi kad place. Ne spava po danu uopce osim po 5-6 min tu i tamo tako da je zivcana i od umora. Ja je stavljam stalno kad god zaplace...i mogu samo reci ukinut cu se! Evo ovo zadnje traje vec 7 dana. Jesam li pod stresom, umorna i iscrpljena? O da! Sve to! Dosta toga o dojenju znam jer sam se jako spremala ovaj put (prvi put smo dojili samo 3 mj. ali zato sto mi je krivo hvatala bradavice i od pocetka je sve krivo krenulo i nisam znala ni za skokove). Ovaj put sve to znam cak i dajem drugima savjete a sve mi se cini da cemo zavrsiti karijeru opet s 3 mj. Ja vjerujem da se moze ponovo navuci mlijeko, ali ne vjerujem da li imam snage za to! Jos nisam odustala ali na izmaku sam snaga! :(

---

Draga Giove Jo, mislim da si napravila tako puno kad si se educirala i pročitala toliko toga, u želji da drugi put bude drugačije. Kad sam napisala da legneš u zamračenu sobu i naručiš pizzu, nisam razmišljala da nemaju svi uvjete kao i ja. Moj malac je jedino dijete, između 16 i 17h su mi dolazili mama i mm, i pobrinuli se za hranu. Kad sam se ja tada zatvorila u sobu, jedna mi je prijateljica rekla tko se normalan može zatvoriti 16 sati u sobu i dojiti. Tada sam se jako ljutila na nju, ali sam kasnije često i razmišljala o tome kako je ona na to gledala. Nismo svi isti, niti ne moramo biti isti. I Nenin post mi je dao za misliti...

Možeš li zamoliti nekoga da ti dođe pomoći, barem oko starije curice, da se barem malo odmoriš i predahneš, da skupiš snage? Pokušaj naći bar trenutak da se malo opustiš, predahneš i dođeš sebi.
Što se tiče dojenja, i potreba tvoje bebice, bojim se da nemam dovoljno iskustva da bih mogla dati više savjeta.

Samo se drži, i nemoj se osjećati loše kako god ispadne, napravila si i radiš najbolje što možeš :love2:.