Ne podnosim napade na moje dojenje...
eto nesto preko godine staza... puno truda na pocetku da se odrzi, obzirom da sam jako rano morala poceti raditi ali i sada dolazim u toku dana i dojim. malac je totalni odbijac dohrane. prezivjeli smo 2-3 mjeseca konstantnih prehlada i jedan antibiotik (slijedio ispis iz vrtica). a sada jos u bolnici zbog bakterijske upale nepoznate lokacije. ljuta sam, bjesna i razocarana. doktori kazu da smo jednostavno imali peh. mm cesto kaze da pretjerujem s dojenjem a sveki danas predlaze da trazim analizu mog mlijeka, da tu nije bilo nesto (!?). vrhunac napada je bila med sestra koja je danas rekla da "mi zelimo smanjiti podoje". ko smo mi!?!? bila sam jos bjesnija. zeljezo je nisko (to sam ocekivala) i sad ga moramo uzimati. zbunjena, iz straha sam danas kupila pahuljice sa adaptiranim i kasice poznatog proizvodjaca koji sadrze bifidus, zeljezo, 100 vitamina...
uglavnom umorna sam od branjenja dojenja pred mm i stalnog objasnjavanja zasto ne jedemo jos jako dobro dohranu; da mi je recimo nemoguce prvo mu dati slani obrok pa onda podojiti kad dodjem s posla jer kad dodjem nastaje histerija za cicom i onda vise nije gladan...
help rode!