Jako se teško boriti s nesigurnošću koju ti natovare takvi komentari sa svih strana, pogotovo ovi medicinskog / stručnog osoblja. No, puno je nas imalo iskustava da su njihovi stavovi (pedijatri, sestre, osoblje u vrtiću...) takvi da dojenju u nekoj dobi koja je njima prihvatljiva treba doći kraj i da će ti to na nimalo suptilan način servirati. Nisam jednom čula s njegovih 13, 15 mj. "Mama, to bi bilo dosta". A moj je s 15 mjeseci još uvijek imao 8 podoja dnevno (a nema me doma od 8 do 18), vikendom i više. Doduše, moj je dobro jeo drugu hranu.

Moram priznati da nisam jednom pokleknula pod strahom da moje dijete ne dobiva dovoljno omega, bifidusa, sto različitih B vitamina i ostalog "neophodnog i važnog za njegov rast i razvoj" ... koji skaču s ambalaže onog što zovu hrana za djecu. Pa buljim u tu reklamu u novinama, ili stojim kraj police i čitam koja sve čuda postoje u toj kutiji i mislim si koja sam ja majka nemajka kad ne kupim djetetu taj čudotvorni pripravak. No, na kraju bi se ipak nekako uvjerila da je za njega puno bolje da jede normalnu, svježe pripremljenu hranu nego "prerađevinu, prerađevine od prerađenih pahuljica obogaćenih svim čega su se sjetili". Čak sam mu dva puta i kupila čudotvorne žitarice, ali njemu je to bljakasto i nije nikad htio jesti ništa slično "lino" hrani. Radije sam ja uzimala one vitaminske pripravke za trudnice, dojillje...

Što se tiče sveki, meni je "savjete i napade" bliskih članova obitelji bilo najlakše ignorirati, jer su oni obično govorili najveće gluposti o dojenju, pa je to bilo najlakše "na jedno uho unutra, na drugo van".

O bolestima u jaslicama je ovdje ispisano stranica i stranica, i ja sam mog bila na par mjeseci izvukla iz vrtića, a da nije bilo dojenja ne znam kako bismo preživjeli gomilu viroza, temperature, proljeva... kad ne bi ništa okusio dan, dva osim mog mlijeka.

O odbijanju hrane ne znam, vjerujem da ćeš ovdje naći puno info o tome. I dobri su savjeti cura da ga netko nahrani prije nego ti dođeš. Zapravo, znam i dvoje djece u dobi oko godinu i pol koja su na adaptiranom, pa sa nekih godinu i pol odbijanju drugu hranu, i ad je skoro jedino što pojedu u cijelom danu.

A želim ti da s mm-om pokušaš naći zajednički jezik, pokušaj mu objasniti koliko to djetetu znači, tu te razumijem, ni moj nije blagonaklon prema dojenju posljednjih godinu dana , no svaki put kad odvalimo neku virozu ja kažem "eto vidiš" .

Nadam se da ćete što prije ozdraviti.