sta da radim???

imam dijete od pune cetiri godine i vec se godinu dana tjeram da pocnem praviti bebu-ali strah me je...skoro sam izgubila glavu nakon poroda, ostala u bolnici citavu vjecnost, trudnoca bila takva da i sad dobijem napade panike od straha da se ne desi spontani, lezala citavu trudnocu---ali hajd sad je bilo, pa proslo...sada imama nekih zdravstvenih problema-vene i anksioznost-tako da trudnoca ne dolazi na pamet...a godine idu...
imam sansu da posvojim bebu-ali strah me:
-kako cu reci svojim roditeljima,
-kako reci mm roditeljima,
-kako ce prihvatiti moje biolosko dijete to drugo dijete..
-sta da radim???

hmmm..jesi li sigurna da si spremna posvojiti..jesi li to 100% riješila sa sobom i mužem??
ako jesi onda se ne moraš bojati što će reći tvoji i muževi roditelji..ni itko drugi!!
tvoje dijete će shvatiti,pričaj joj/mu o bebi,oni jesu mali,ali razumiju..da će biti ljubomore,biti će...ali to je tako normalno!!

a na pitanje što da radiš..na to nemam odgovor..
radi onako kako osjećaš i napravi onako kako misliš da je za vas najbolje!!

želim svu sreću i nadam se da ćeš se javiti sa lijepim vijestima!

Potpis na Kiaru, uz napomenu da je svaka trudnoća ipak različita, ja sam živi primjer za to: u prvoj sam prošla gotovo identično kao i ti (s 22 g.), a kasnije dvije trudnoće u ozbiljnijoj dobi (34. i 35.) bez ikakvih problema. U svakom slučaju sretno!

Citiraj:

---

lamy prvotno napisa

imam dijete od pune cetiri godine i vec se godinu dana tjeram da pocnem praviti bebu-ali strah me je...skoro sam izgubila glavu nakon poroda, ostala u bolnici citavu vjecnost, trudnoca bila takva da i sad dobijem napade panike od straha da se ne desi spontani, lezala citavu trudnocu---ali hajd sad je bilo, pa proslo...sada imama nekih zdravstvenih problema-vene i anksioznost-tako da trudnoca ne dolazi na pamet...a godine idu...
imam sansu da posvojim bebu-ali strah me:
-kako cu reci svojim roditeljima,
-kako reci mm roditeljima,
-kako ce prihvatiti moje biolosko dijete to drugo dijete..
-sta da radim???

---

Lamy, u kojoj državi živiš? Zar ne biste trebali proći neki postupak testiranja, savjetovanja, procjene od strane službe socijalnog rada? Jeste li u nekom postupku posvojenja ili samo hipotetski razmišljaš? O navedenim nedoumicama pišeš kao da je riječ o selidbi u novi grad ili promjeni radnog mjesta pa sam malo zbunjena. Posvojenje je kompliciran proces u kojem je priopćavanje rodbini najmanji "problem" od svih s kojim se susretneš.

Draga lamy, vidim da nisi posve sigurna što želiš. Mislim da prvo trebaš pobijediti strah, suočiti se s njim. Mislim da strah od nove trudnoće nije baš najbolji razlog za posvajanjem. Osim toga i suprug i ti morate biti 100% sigurni da to želite. Ima puno parova koji ne mogu imati ni jedno biološko dijete i mislim da oni imaju prednost pred posvajanjem.Možda da razmislite i o udomljenju.Treba misliti tu i na dijete koje se posvaja. U svakom slučaju, uzmi si vremena i razmisli, razgovaraj s mužem, sretno!!!