i opet bih na sveti duh

evo moje priče s poroda. bembi se rodio 27.02. na redovnom pregledu kod dr habeka sam zbog povišenog tlaka i viška amniona zadržana u bolnici. s tim da sam prvu noć provela u predrađaoni. ajme, kakva frka me uhvatila kad sam čula urlike jadnih žena u mukama. svako malo su mi mjerili tlak i bila sam prikopčana na ctg. kad su vidjelida nema trudova, poslali su me ujutro na patologiju trudnoće. tu sam ležala par dana, dok nisu odlučili da će mi u ponedjeljak inducirati porod. ajme, kad sam to čula..panika me ulovila. zašto indukcija, što ne može sve ići prirodno...i došao je taj famozni ponedjeljak. ujutro u 5 upada med sestra u sobu: dižite se, prco ctg, pa brijanje, pa klistir, pa tuširanje...da ste do pol 7 bili u predrađaoni..kao u vojsci. ja i još 3 cure smo išle na inducirani..
brijanje nježno, super. klistir niš strašno. i onda tuširanje i u predrađaonu.

u predrađaoni gužva, jer je došao jedan hitan slučaj. nakon pregleda, dr dukić mi je aplicirao prostin gel na cerviks. počelo je odmah, nakon 5 minuta. trudovi na svakih 5 minuta, pa na 3 minute, pa na 2...i tako od 8.30 ujutro, pa sve do 14.30. onda su ustanovili da sam otvorena 4 prsta, pa su mi probušili vodenjak. e onda je počeo pakao. ajme, koji su to bolovi bili, bolivi spuštanja i namještanja bebe.
i tako sve do negdje do 17.30, kad sam dobila užasan nagon za tiskanjem, pa sam otišla u rađaonu. nekak sam znala da je blizu kraj, čim je došao taj nagon. u rađaonu je došao i MM, dobro se držao, sva sreća da nije niš govorio, sam me mazio, što mi je pasalo. sve ostalo bi mi išlo na živce. u rađaoni smo proveli sat vremena. kasnije mi je MM pričao da je vidio porod, kak je izlazila glavica, jer mi je držao nogu. ja tog uopće nisam niti bila svjesna..

uglavnom,10 sati trudova, jako bolno, ali, pomalo već zaboravljam. što se tiče epiziotomije, prije poroda sam mislila kak ću žicati da me ne režu, ali mi je izgon bio tak težak, da sam u sebi molila da me izrežu, sam da to što prije prođe. osjetila sam kad me babica rezala, ali ta bol je neusporediva sa onom boli trudova.

poslije poroda sam bila tak omamljena,super sam se osjećala, nikakvih bolova, ničega. ali je najljepši osjećaj kad su mi donijeli malog bembija na prvo dojenje.

sad smo doma, dojimo sve u šesnaest, super mi je kaj je prihvatio cicu tak dobro. svaki dan mi je nekak sve veći i ljepši..

što se tiče ekipe na sv. duhu, svi su mi bili super. i med sestre, spremne su pokazati dojenje ak ti ne ide. uglavnom sam pozitivna iskustva.

i opet bih na sveti duh :)

prekrasno :love:

Jako lijepa priča.
Morat ti priznati da me gotovo u svim segmentima podsjetila na moje rađanje, skoro ista priča, samo kaj sam ja imala sreće da sam rađala puno kraće od tebe pa mi i bolovi nisu u sjećanju kao jako bolni iako sam imala cijelo vrijeme drip.

Citiraj:

---

traxi prvotno napisa

ajme, kakva frka me uhvatila kad sam čula urlike jadnih žena u mukama.

---

A ovo... Uf!!! Ne želim se ni sjetiti. Moja najgora noćna mora!!!! Mjesec dana prije poroda sam bila završila na hitnoj zbog preuranjenih trudova i odležala jednu noć u predrađaoni. Tako me bilo strah poroda poslije zbog toga da nisam uopće mogla misliti na to. A kad sam rađala, koncentrirala sam se na disanje i sjećam se da mi je u glavi stalno bilo: " samo da se ne derem, samo da se ne derem" :lol:

Žao mi je što si se dugo patila pod dripom, ali u stvari lijepa priča! :love:

Citiraj:

---

bubimira prvotno napisa

Jako lijepa priča.


A ovo... Uf!!! Ne želim se ni sjetiti. Moja najgora noćna mora!!!! Mjesec dana prije poroda sam bila završila na hitnoj zbog preuranjenih trudova i odležala jednu noć u predrađaoni. Tako me bilo strah poroda poslije zbog toga da nisam uopće mogla misliti na to. A kad sam rađala, koncentrirala sam se na disanje i sjećam se da mi je u glavi stalno bilo: " samo da se ne derem, samo da se ne derem" :lol:

---

da, užasno se prepadneš. meni je tlak tad skočio na 170/110 od straha.
sjećam se kad sam poslije išla na inducirani, pa je došao hitan slučaj, ženska je u 32. tjednu počela jako krvariti. poslije su je odveli. kad sam bila u najvećim bolovima i urlala od bolova, nju su stavili u predrađaonu na krevet pored moga i pitala sam ju kak je, a ona mi je tihim glasom odgovorila da je rodila. isuse, smrznula sam se, sam se sjećam da mi je rekla da je bebica okej, da je dobila dexu. a znam da sam si pomislila jadna ženska, kak je ona zabrinuta, a ja se derem, a porod mi normalno ide i niš mi ne fali.
ma, ima još tih detalja, sad kad se sjetim, smiješnih čak. smijala sam se sa cimericama, kad sam im prepričavala detalje u rađaoni..
budem to napisala poslije.