koliko traje privikavanje na vrtic????

moj 5 ogodisnji sin je krenuo prvi put u vrtic u septembru ove godine. Do tad ga je cuvala zena i imao je svoju ekipicu u kraju sa kojoj se svaki dan igrao. Medjutim odlucili smo ga dati u vrtic jer je vec sa 5 godina vreme da se nauci nekim obavezama. Lepo smo ga pripremili i pricali o vrticu. Jos uvek ne moze da se navikne na vrtic. Place najtuznije kad treba da ide i moli me da ga ne ostavljam. ne pravi scene vec on pristaje na ostanak ali me ipak moli da se vratimo njegovoj kucici. To nije konstantno ali poslednjih 5 dana je tako. Pitala sam ga sta mu se ne dopada u vrticu a on mi navodi samo da mu se ne dopadaju igracke. Tete koje ga cuvaju mu se dopadaju, deca takodje ali igracke mu se ne svidjaju. Ne voli ni taj popodnevni odmor sto imaju od 12-14h jer realno ne moze da zaspe kad se probudi u 8h. Pitala sam da li je moguce da ne spavaju ali su mi u vrticu rekli da to nije moguce jer je takav koncept. Sin mi kaze da moraju da leze sa zatvorenim ocima....Cak je prosle nedelje povracao u vrticu jer se takodje plasi da ce ga cuvati druge tete ako ove njegove odu kuci. sve u svemu jako je osetljiv. Dobio je brata u junu pa je i to mozda malo razlog ali ja sam mu rekla da sam ja na poslu tako da tu nema ljubomore oko bebe. Bebu brata je jako lepo prihvatio.
Nece ni napolje da ide posle vrtica jer kaze da se uzeleo kuce. Nigde bez mene nece da mrdne, ni sa kim, ni sa tatom sa kojim je non stop negde isao.
Ne znam kako vise da se postavim jer mi se srce cepa kad ga vidim tuznog.
Pomozite ako neko ima kakav predlog..

Imali smo sličnu situaciju ali hvala Bogu sve je sad ok. Ne mogu komentirati kako rješiti problem oko spavanja, jer kod nas srećom tog spavanja nema.

To što on kaže da mu se ne sviđaju igračke, mislim da je zato što ne zna izraziti što mu se točno ne sviđa. Moja P. je govorila:
- da joj fali mama i seka
- da joj je dosadno
- da je umorna pa joj se ništa ne da

Stvar je bila u tome da se nije osjećala ugodno i sigurno u tom okruženju, da se nije znala ugurati u društvo koje je otprije formirano, da se bojala jedne tete koja nema baš najnježniji pristup pa se nije usudila uzeti igračke s polica. Bila je cendrava i bezvoljna ujutro pa niti je ona htjela sudjelovati u nekim aktivnostima, a i kad je bila bolje volje i skupila hrabrosti da pita druge cure da li se može s njima igrati, one su rekle nek se makne.
Srećom ima jednu tetu koja je poticala druge da ju uključe u igru, i s vremenom se oslobodila i osjeća se puno bolje i sigurnije među vršnjacima. U početku kad su bili na dvorištu hodala je za tetom jer se bojala ostati sama s djecom bez odrasle osobe.
Sad, nakon dva mjeseca je super, ima prijateljice i budući da je među mlađima i tak je pekmezasta, ima ih nekoliko koje su joj stale u obranu. Jedna joj je rekla "ako te ikad netko udari, samo se meni javi da ga istučem". :-)

Možda da probaš razgovarati s tetama, kako se on zapravo ponaša kad je tamo ,da li stvarno izgleda nesretno, ili se to doma ispuca. Moja P. je u početku doma plakala a teta u vrtiću je rekla da izgleda zadovoljno i vesela je išla doma. Možda da se tete malo bolje aktiviraju da ga pokušaju uklopiti u društvo.

Privikavanje na vrtić je fakat individualno; ovisi puno o djetetu, tetama i roditeljima; o tome koliko je dijete pripremljeno na situaciju, kako će se roditelj snaći i sl. Međutim primjetila sam da mlađa djeca, dakle jasličari, lakše idu s privikavanjem od ovih koji kao tvoj sin s 5 g. npr. kreću u vrtić.
Dijete je doma imalo svoj ritam i svoje navike kroz 5 god., nije mu lako, treba mu priznati da mu nije lako i shvatiti ga, pa mu pokušati pojasniti situaciju i pomoći mu da se što bolje snađe u novoj situaciji.
Inače, nama je u vrtiću rečeno da privikavanje na vrtić traje u prosjeku od 2-3 tjedna, pa do 3 mjeseca, a nakon 6 mj. da je dijete već svakako priviknuto na vrtić... Nema pravila...
I opet, budući je riječ o većem djetetu, tako i sposobnijem za kojekakva isprobavanja situacija i okolnosti, moram reći da moj super priviknuti sin, pred sam polazak u školu nije više htio ići u vrtić, jer mu je bilo dosadno, nitko ga ne voli, nema prijatelje... Situacija se može uvijek promjeniti u bolje ili gore...

Moja J je krenula sa malo više od godine u vrtić i odmah ga je prihvatila bez ikakve velike drame. Prvih tjedan dana je bilo suza ali sad je odlično, bila je sada mjesec dana kući na bolovanju pa smo zadnjih par dana svi bili na rubu živaca od njenog pilanja da želi u vrtić svojim prijateljima. Brat je svog sina dao u vrtić isto sa nekih 5 godine pa je i kod njega situacija slična kao kod kajke. Proći će, naviknuti će se, a uskoro će doći i škola mora se privikavati na obveze. Bolje je po mom mišljenju da to sada prođete jer će vam polazak u školu sam za sebe biti naporan, kako roditeljima tako i djetetu.

Citiraj:

---

Sirius Black prvotno napisa

Imali smo sličnu situaciju ali hvala Bogu sve je sad ok. Ne mogu komentirati kako rješiti problem oko spavanja, jer kod nas srećom tog spavanja nema.

To što on kaže da mu se ne sviđaju igračke, mislim da je zato što ne zna izraziti što mu se točno ne sviđa. Moja P. je govorila:
- da joj fali mama i seka
- da joj je dosadno
- da je umorna pa joj se ništa ne da
.

---

upravo ovo mi svaki dan kaze.
Moja jedina dilema je da li ja dobro cinim sto ga povrh svega svaki dan vodim iako ga mogu nekad ostaviti kod kuce. Bojim se jedino da onda to ne krene koristiti. Mozda je bolje da mu je intenzivan odlazak da bi sto pre to prevazisao. To spavanje znacajno otezava situaciju. Znam da tetama odgovara da ih tutnu u krevet a ja sam sa druge strane pisala ministarki decije zastite koja mi je pismeno odgovorila da je to stvar dogovora medju roditeljima i da vrtic mora da zadovolji potrebe onih sto spavaju i onih sto ne spavaju. Ali nekako ne bih bas sad sa njima da se svadjam jer su, za sad, prema njemu jako nezne. Mislim da deca koja spavaju 11-12 sati nocu i imaju 5 godina, nemaju fiziolosku potrebu da spavaju tokom dana ( 2 puna sata ).
Znaci tuzno i potisteno dete imam od razdraganog deteta koje je bilo ovih 5 ogdna. Ja nemam dilemu da li ga dati ili ne u vrtic. Mislim da je vrtic odlicna stvar i da bi ostanak kod kuce bio cisto gubljenje vremena ali trazim samo nacin kako prevazici taj pocetak i da li mi kao roditelji mozemo nekako da pomognemo.

To ti je samo faza; budi uporna i vodi ga svaki dan tj. redovito. Pred djetetom se trudi ne pokazati svoju tjeskobu, zabrinutost i sl. vezano uz vrtić.
Niti jedno dijete ne voli popodnevno spavanje u vrtiću; moja starija cura se žali isto da mora ležati i biti mirna makar joj se ne spava i nije umorna. Mlađa spava bez problema ali kratko. Sin isto nije volio spavanje i znao je jedva dočekati vikend (kao stariji) da nemora spavati.

meni se od tog obaveznog spavanja diže kosa na glavi!
ležati sa zatvorenim očima... pa ljudi moji, zar nitko u tom vrtiću nema ni malo razumijevanja za djecu koja ne spavaju popodne?
kod nas djeca koja inače ne spavaju se igraju "tihih igara": čitaju, crtaju... bilo što samo da ne prave buku dok drugi u sobi spavaju.
onu djecu koja spavaju, tete pošalju u krevet, ali ako nakon pola sata ležanja (što je dovoljno da se odmore i ne budu kasnije bezvoljni i umorni) tete vide da dijete nije zaspalo, muči se i samo se vrti u krevetu, kažu mu da se digne i igra se "tihe igre". Uglavnom, nakon pola sata, tko je pospan, stvarno i zaspe, a tko nije, zašto da se muči?
Tako je u vrtiću u Laništu.
Moja curka je također nedavno krenula u vrtić, tek sada sa 5 godina. Pokušavali smo i ranije, ali učestala obolijevanja su nas u tome ometala, pa je prava prilagodba krenula tek sada sa 5 godina.
Molila sam tete da to napravimo ovako: Ona je sa velikom voljom provodila vrijeme u vrtiću samo ako je znala da sam ja vani na hodniku. Zato sam ja sjedila na hodniku sate i sate, a tete sam zamolila da ju puste na hodnik svaki put kad poželi provjeriti jeli mama vani. Tako je i bilo, a ona se osjećala sigurnom i bez stresa je imala dovoljno vremena da upozna vrtić, djecu, igračke i da se uvjeri kako joj u vrtiću može biti jako lijepo.
Kad smo se odlučili da ju ostavim na neko vrijeme samu, tada je bilo ujutro i trbobolje, plakanja, pa čak jednom i povraćanja, ali sve je srećom prošlo za nekih tjedan dana (najdužih u mom životu).
Sreća naša da su njene tete stvarno prilagođene njenim potrebama i ona se osjeća sigurno uz njih.
Kad je bezvoljno kretal u vrtić, onda sam kupila kutiju keksa i dala joj da ponese u vrtić, pa to tete poslije ručka podijele djeci i to joj je bila motivacija, veselo je čekala vrijeme poslije ručka kad će se dijeliti njeni keksići... ili bi ona odabrala neku slikovnicu od kuće koju bi tete čitale djeci prije spavanja... i tako joj je u iščekivanj brže i veselije prošao dan... tako smo se snalazili :)

Teta veli da su danas gotovo sva djeca u grupi bila nekako tužna i sjetna, svi bi išli doma... valjda je ova jutarnja južina danas i njih smantala, pa još u kombinaciji sa dugim izostankom zbog blagdana Svih Svetih.

ja ovdje ne vidim nikakav problem, svi oni prođu tu fazu, neki prije, neki kasnije. nekima traje kraće , nekima duže...moj je išao sav sretan prva 2 tjedna (imao je 2 godine) , da bi onda 2 tjedna ostajao plačući...i nakon toga je išao najnormalnije. s tim da bi on plakao do trena kad bih ja izašla, mislim ta dva tjedna dok JE plakao. čim bi ja otišla on je prestajao.
isto tako bilo je djece u njegovom vrtiću sa popriličnim stažom i svaki, ama baš svaki dan su plakali i po sat vremena. znači to su klinci koji su plakali i kao predškolci...
tvoj je već velik, 5 godina, i on vidi da se ti premišljaš i važeš da li ga ipak ostaviti doma i on testira pa ako upali , super. budi uporna i ustrajna, naviknit će se on itekako

a što se tiče spavanja, moj je volio ubit oko, mada doma nikad ne zaspe. i oni koji nisu mogli zaspat , tete bi pustile da se tiho igraju, crtaju i šta već...

A gle; moja veli da moraju tak ležati i žmiriti; a činjenica je da ona tak ležeći i žmireči i zaspi, pa se zaista i odmori. Tak da... Mi smo sa starijom u mješovitoj grupi, ona je 3.8 g, a ima ih od 3 do 5.8 god., neki na jesen idu u školu; kako da sad jedni onda spavaju, a drugi ne; neka djeca (npr. moja) se jako rano bude...

meni se isto dize kosa na glavi od tog spavanja jer se ne mogu igrati tihih igara vec 2 sata lezati i zmiriti i to je njihov konacan stav. Nadam se jedino sto je sledece godine predskolac pa se nece spavati. Svesna sam da ce se naviknuti ali me boli njegova tuga. Pitam ja tete u vrticu koje mi kazu da i tokom dana im kaze kako nemaju lepu kosu kao njegova mama kako sve poredi sa mnom. Nemam teskobu sto ga vodim jer mislim da je to za njega jedina prava opcija posto jako voli decu i igranje. Zato sam ja bas odlucna u vodjenju svakog dana bez obzira na njegove molbe.
ne mislim ja da je ovo problem vec trenutna situacija za koju trazim vasa misljenja kako ste prevazisli.
mene samo izludjuje ta nemogucnost izbora vec ih legnes 2 sata da came a mogli bi nesto pametno da rade, da idu napolje i tome slicno....
znaci sve u svemu mislite da ce proci ova faza bez nekih posledica po njega ( da ostane utucen, nesiguran sa decom, tuzan..)?

svako dijete je individualno,moj stariji sin nije plakao ali je bio u totalnoj depresiji,nije se igrao,čak ni doma.i tako do poslije Božića.Kćer mi je išla bez ikakvih problema,mada kasnije kada je progovorila nije pričala u vrtiću do cca 3 godine ( ne znam da li ima veze,selektivni mutizam je imala i u drugim situacijama ).
Treće mi je sada na privikavanju,za sada je ok ali ostaje samo do poslije ručka.2-3 sata

Moj mucek je krenuo s nepunih 5 i praktički nije imao adaptaciju. Tete su mislile da će biti problema jer kasno kreće, ali ništa. Jedino što sam ja inzistirala da ne spava jer se već od sljedeće godine nije spavalo pa su tete bile razumne oko toga da ga ne silimo kad će već sljedeće polugodište početi skraćivati spavanje i ostalima. I nije išao kad sam vidjela da mu je pun kufer i da je previše dojmova i svega. U početku je često bio tamo 8-13h pon- čet. Tek pred školu je ostajao do 16h. Radila sam sve suprotno od onog što su mi tete preporučile, ali sin nije izgubio povjerenje u to da ću ja reagirati (ako mogu) ako je tužan i nesretan i meni je to u toj dobi bilo važnije od učenja reda preko noći (imali smo mi svoj red, ovo se odnosi na kolektivni red). U školu je krenuo bez problema diže se prije svih, ne kasni, socijaliziran, sve 5. Ja bih ti reklaslušaj svoje majčinsko srce, ako imaš mogućnosti, vaš odnos je ono na što ćete se oboje oslanjati kroz život, rutine i ostalo su samo nadogradnja. Ti najbolje znaš svoje dijete.

Citiraj:

---

winnerica prvotno napisa

A gle; moja veli da moraju tak ležati i žmiriti; a činjenica je da ona tak ležeći i žmireči i zaspi, pa se zaista i odmori. Tak da... Mi smo sa starijom u mješovitoj grupi, ona je 3.8 g, a ima ih od 3 do 5.8 god., neki na jesen idu u školu; kako da sad jedni onda spavaju, a drugi ne; neka djeca (npr. moja) se jako rano bude...

---

moj je ležao dok djeca ne bi zaspala, onda je mirno sjedio i crtao, čitao, ponekad bi se sam otišao leći s knjgicom, ali puno, puno mu je značilo da ne mora ležati i žmiriti. Sve smo dogovorili s tetom i teta sa sinekom. S vremenom se pridružilo još dvoje, troje djece, ostali su spavali svoje ne znajući da se išta zbiva. Jedina ti je razlika da li teta može otići na kavu dok djeca spavaju ili mora imati na oku male čitače i crtače.

Citiraj:

---

pikula prvotno napisa

moj je ležao dok djeca ne bi zaspala, onda je mirno sjedio i crtao, čitao, ponekad bi se sam otišao leći s knjgicom, ali puno, puno mu je značilo da ne mora ležati i žmiriti. Sve smo dogovorili s tetom i teta sa sinekom. S vremenom se pridružilo još dvoje, troje djece, ostali su spavali svoje ne znajući da se išta zbiva. Jedina ti je razlika da li teta može otići na kavu dok djeca spavaju ili mora imati na oku male čitače i crtače.

---

pa upravo to je i problem sto one ne dozvoljavaju da on ne spava jer kazu da ce tako i drugi roditelji da traze. Na moje pitanje da li onda i drugim roditeljima ne odgovara da deca ne spavaju, samo su se nasmejale cinicno. Znaci njima odgovara da deca leze i cute 2 sata da one mogu da odmaraju.
Mislim da je jedini problem to spavanje ali sta je tu jel. Necu moci celog zivota da mu ravnam prepreke. Navicice se.

Citiraj:

---

pikula prvotno napisa

moj je ležao dok djeca ne bi zaspala, onda je mirno sjedio i crtao, čitao, ponekad bi se sam otišao leći s knjgicom, ali puno, puno mu je značilo da ne mora ležati i žmiriti. Sve smo dogovorili s tetom i teta sa sinekom. S vremenom se pridružilo još dvoje, troje djece, ostali su spavali svoje ne znajući da se išta zbiva. Jedina ti je razlika da li teta može otići na kavu dok djeca spavaju ili mora imati na oku male čitače i crtače.

---

Pa vidiš, to i je mana tzv. miješane grupe! Sin je išao u grupu u kojoj su svi bili generacija i oni nisu svi spavali nakon nekih 5 godina! Sa 6 g. je krenuo u osnovnu školu, a godinu prije nisu spavali, za to vrijeme su imali druge aktivnosti. Znači, miješane grupe nisu tako idealne za stariju djecu. :(

Moje dijete je danas otišlo plačući u vrtić i morala sam je ostaviti tamo uplakanu... srce mi je ko grašak :(((((
Zbog svih Svetih je nastala veća pauza i to se negativno odrazilo na njoj.
Koga vraga i vrtići moraju spajati praznike s vikendima i slično? Nagovarali su me da ostavim dijete doma jer kao: "doći će svega par djece, pa će se spajati grupe, mijenjati tete i bla bla... pa nemojte ju onda dovoditi jer će to za nju biti prestresno..."

Mogao je vrtić raditi najnormalnije i nebi bilo nikakvog stresa jer bi većina djece došla, taj dan je ionako plaćen kao i svaki drugi.
Zar nisu neradne subote, nedjelje i praznici dovoljni za zadovoljstvo već se moraju još i dodatni dani izmišljati i na patvoren način pretvarati u neradne?

joj, spavanje:roll:
U vrtići gdje je moj malac, spavaju samo jasličari, od starijih nitko, mada može tko hoće. Doduše, kod njih se to zove odmaranje pa to djeci ne zvuči tako straško kao spavanje. Ja mislim da on zapravo najviše ima problema s vrtićem zbog spavanja.. Jer ovo ležanje zatvorenih očiju mi se čini grozno:-x

Citiraj:

---

***MARETA prvotno napisa

joj, spavanje:roll:
U vrtići gdje je moj malac, spavaju samo jasličari, od starijih nitko, mada može tko hoće. Doduše, kod njih se to zove odmaranje pa to djeci ne zvuči tako straško kao spavanje. Ja mislim da on zapravo najviše ima problema s vrtićem zbog spavanja.. Jer ovo ležanje zatvorenih očiju mi se čini grozno:-x

---

isto je i kod mene.....evo ide vec 3 meseca u vrtic i nijednom se nije desilo da je spavao vec 2 sata drzi zatvorene oci. Kaze mi da skoro niko ne spava vec da moraju da cute i zmure. Uzas. Idalje nam je to najveci kamen spoticanja.

prilagodba je fakat zanimljiva tema. K je krenula sa navršenih 1 i sitno u jaslice..... sve o.k. prilagodba prošla za nekih dva tri tjedna..... 2 godine išla pez problema u jaslice. onda dolazi promjena..... tete se mjenjaju nakon jaslica tj. dobila je nove tete a onda smo ju odlučili upisati i u jezičnu grupu koja je mješovita..... promjenila je sobu i zgradu u kojoj je boravila...... šok.... prilagodba je trajala nešto više od 2 mjeseca..... tek je krajem 11-tog prihvatila novonastalu situaciju. u početku je često odlazila u susjednu sobu gdje je bila njena jaslička grupa... kaj se tiće spavanja kod nas maleni idu spavati u sobu do gdje nije mješovita grupa.... ona je to prihvatila i ide spavat bez problema...