Male bebe- veliki nejedači???

Kao što naslov govori, molim da se s iskustvima jave mame čija su djeca (bila prije) ovakva. Ne mislim na onu djecu koja su u početku jela super pa su kasnije počela slabije jesti, nego na onu koji su od samog početka jela slabije.
Pokušat ću skratiti priču jer sam ju već toliko puta ispričala da me glava boli od nje :-(
Gospođica je sad 9 tjedana. Rođena velika, 4200 g, misli čovjek ta će jesti ko grom (jer je starija sestra pila puno mlijeka i super rasla). U početku bila na prsima, u dobi 2 tjedna smo prešli na bocu iz više razloga koji sad nisu bitni a i jako me rastužuju, tako da imam točnu evidenciju koliko jede. Sada, u dobi 9 tjedana, jede neznatno više nego što je jela s 2- 3 tjedna. Jedino je povećala volumen po obroku, ali smanjila broj obroka tako da je u konačnici skoro na istom. Obično se s 5,5 kg kojih ima sada ukupni volumen dnevno kreće od 600 do 700 ml, nekad i manje od 600 (taj dan smatram velikim neuspjehom), najčešće oko 650. Ponekad po obroku pojede 50 ml, ponekad oko 100 (tada sam najsretnija mama na svijetu...). Anegdotalni su primjeri kad pojede preko 100 :-o
Ona je inače zdrava, raspoložena, motorički aktivna, lijepo prati i komunicira, piša, kaka... i živo joj se fućka za to što mama ludi kad ona po nekom obroku pojede 50 ml, a prethodno je spavala 5- 6 sati, pa pljune dudu i smije mi se, ili se živčano baca i odguruje glavom bocu... Probala sam i da ju hrani netko drugi (možda joj ja idem na živce?), pa promijenili boce, dude, mlijeko, razmak između hranjenja, sjedećki, stojeći... rezultat uvijek isti, jede malo i gotovo. Kad neće- NEĆE!!!
Inače je prošla i gastroenterološku i nefrološku obradu i sve je o.k., nema nikakvog medicinskog objašnjenja zašto jede toliko malo. Rečeno mi je da takve djece jednostavno ima dosta, da nitko ne zna zašto jedu malo i zašto ne žele jesti, i da treba strpljenja i da najčešće u neko doba (obično s početkom dohrane) počnu više jesti.
Ima li tko iskustva s takvim zafrkantima, kako ih "natjerati" da jedu??? Molim da se javite, jer sam već očajna...

Što piše na kutiji, koliko treba popiti beba od 9 tjedana. Mislim da je to navedeno.

Jede li noću?
Da li joj radiš obrok točno po uputama na kutiji, točnu količinu praha na točno određenu količinu vode, s tim da uvijek prvo staviš vodu, pa prašak u nju? Kod djece hranjene adaptiranim to je jako bitno. Da joj ne bi hrana bila prekoncentrirana ili prerijetka.

Da li dodaješ čaj ili vodu? Možda to utječe na količinu hrane koje popije.

Možeš li povećati broj obroka? Više malih, pa će možda biti dosta. Dok god napreduje po težini, vjerojatno je sve u redu. I morat ćeš prihvatiti da imaš bebu koja jede manje količine hrane. Ni odrasli ne jedu jednako, pa dozvolimo to i bebama.

Ja o bocicama i dudama nemam pojima al sam se sokirala kad sam par puta morala otici na par sati i pustila bebu tatu i izdojeno mlijeko - dojila bi svaka dva sata otprilike, noc u komadu spavala a izdojeno moje nikad ali bas nikad ispraznila 100 ml. Uglavnom oko 50 do max 80 ml. S 4 i 5 mjeseci. A ovako na cici ne znam koliko doji.
Rodjena s 3900 a prva tri mjeseca dobivala po 200-250 gr.

Tjedno 200-250 gr. Isteklo mi vrijeme za edit

Beti3, sve radim kako treba, mislim na pripremnu mlijeka.
Ne pije ništa između obroka, probali smo i čaj od komorača i vodu (da ne dehidrira), ali neće ni to, možda je 2x povukla po 20- 30 ml.
Broj obroka ne mogu povećati, probali smo sve...
Evo jučerašnjeg scenarija: pojela obrok u 13,00 h, i poslije toga CIJELO POPODNE u 3 navrata/ pokušaja pojela ukupno 60, cijelo popodne pokušavala zaspati, bila nervozna i plakala, nismo ju mogli ni nahraniti ni uspavati, na kraju je zaspala u 20,30 h... U snu sam ju nahranila oko 22,00 pa ponovo 2x preko noći. Ujutro se probudila vesela, aktivna, popišana, no i danas zafrkava s hranom, makar je super općeg stanja, jednostavno neće pa neće... pojela ujutro jedva 70 a nakon 3,5 sata i lijepog komada spavanja jedva 60...
Rekli mi u bolnici da ima puno takve djece koje primaju na odjel u toj maloj dobi koja jednostavno NE ŽELE jesti, u 99% njih se obradom ne nađe ništa, i da u neko doba projedu, obično s početkom dohrane. Saznala sam još od dosta ljudi u svojoj okolini, pa i u obitelji, za takve primjere. No jednostavno mi je kao majci teško akceptirati to da ne želi jesti, da nam je svaki obrok trauma i noćna mora (meni zapravo) i da sam konstantnopod stresom i napeta i ne posvećujem se starijoj kćeri ni mužu ni blizu koliko bi trebala...
Ima li vas još takvih? Molim za neki savjet, ili jednostavno da me netko umiri- da mi kaže da je to možda samo neka luda faza, da će proći, da maloj neće biti ništa, da ne izmišljavam neke imaginarne bolesti...
I da, ima li vas još s preskakanjem obroka, odbijanjem obroka po veći dio dana, ili par dana?

Ja znam jedan primjer: sebe :) Mama ima traume od mog nejela. Odustala je od dojenja uvjerena da nema mlijeka i da zato uporno odbijam na sisu... S bocicom nije bilo nista bolje, uspijevali su me nahraniti jedva u snu... Kaze da nikad u zivotu nisam popila 100 ml po obroku. E sad, ja sam ti ekstreman primjer jer nisam jela ni kasnije, ganjali su me i hranili do 2 osnovne. Sa 6 godina komad hljeba sam drzala u ustima nekoliko sati, ali ga nisam htjela pojest (misterija kako nije vise postao tecan i otisao sam niy grlo) Projela sam se u pubertetu...

Ovo ne zvuci nimalo utjesno, ali hocu da ti kazem da i ako jede malo, nije strasno...Jednostavno je tako...

Upravo sam ukucala u pretrazivac bebe nejedaci i pronasla tvoju pricu...moju pricu.

malac je rodjen sa 4420 u terminu; od pocetka nije bi lud za jelom, sto zbog blage zutice, sto zbog mojih uvucenih bradavica pa je dojio na sesirice. Vec s 10 dana izgubio je pola kile na tezini. Uz laganu dohranu kakvih tjedan dana, prodojili smo bez sesirica i prebacili se iskljucivo na dojenje, dobiva na kilazi unutar prosjeka( ne neko ludilo, ali ok).
s 5 tjedana dobiva kozice, s 8 escherichia coli u urinu i akutni bronhijelitis sa sumamedom; podoji traju po minutu, dvije i gotovo, nadohranu na bocicu u jako mAlim kolicinama. Tada nas hospitaliziraju u klaicevoj zbog akutnog poremecaja u hranjenju i slabog napdovanja na tezini pa cak i gubljenja na tezini - s devet tjedana tezio je samo 400g vise od porodjajne tezine. Tamo su nam napravili gastro obradu kojom nije nista utvrdjeno. Ujedno, u bolnici prestajemo dojiti i prebacijemo se na bocicu, kombinacija ad i izdojeno mlijeko. Nakon tjedan dana Otpustaju ga iz bolnice jer je poceo dobivati na tezini.obavezno vaganje jednom tjedno kod pedijatrice.
nakon toga jeđe osrednje te ponovo nakon 2 tjedna pocinje odbijati hranu; gastroenterologica iz klaiceve uvodi maltodextrin (dodatak prehrani, cisti skrob) od kojeg se pocinje debljati, napokon.
Kontrolom urina ponovo escherichia, ponovo antibiotik..
cini mi se kao da sam u nekom tako losem filmu, sa stalno novim jos gorim nastavcima... Dan nam se svodi na zbrajaje pojedenih mililitara, zbrajanja koliko jos mora pojesti kako bi dosegli minimum koliko bi po danu morao pojesti, dijeljenja istog na obroke, razmisljanja kako ga sve potaknuti da jede.. A probali smo sve- hranjenje u kindacu, hranjenje u kolicima doma, hranjenje u skafansedru u kolicima doma, hranjenje vani dok spava, hranjenje vani dok se kolica vode, hranjenje dok spava u kindacu, hranjenje u milion poza na rukama, hranjenje na viberu, hranjenje uz bijeli sum, pjevanje, u totalnoj tisini i u buci.. I pomoci nema.. Ja ne disem dok on jede, da ga ne bi smetala, jer mi knedla stoji u grlu misleci se kada ce prestati jesti. I on tako pojede 50ml po obroku, nakon sto tri sata nije jeo i stane. A ja se u tom trenu raspadnem.
on sada ima 3,5 mjeseca i nama je to bilo 3,5 mjeseca muke, nazalost zbog opterecenosti hranjenjem ne uzimamo u njemu, zapostavljamo starijeg sina, a od konstantne (moje) napetosti i nas je odnos vrlo nategnut.
vec sam se prestala nadati da ce krenuti na bolje i da ce nekom carolijom ovo nestati.. Nece i tako je kako je, treba sve to izgurati sa cim manje narusenog psihickog zdravlja.
i ja sam ocajna...

Vidim da su postovi stari,ali možda pročitate?Jeste li na kraju projeli?