hygroma colli cysticum

Bok svima!
Imam par pitanja pa ako je netko imao isti ili sličan slučaj da kaže svoje iskustvo. Bilo pozitivno ili negativno...
Dakle, na redovnom pregledu u 12 tjednu ultrazvukom je uočeno nuhalno zadebljanje od 4,5 mm. Poslana sam na sv.Duh gdje su me još jednom pregledali ultrazvukom i izmjerili to zadebljanje, s tim da su rekli da je to septirani cistični higrom. Odmah su upozorili na moguće kromosomske anomalije i preporučili biopsiju korionskih resica (cvs) i kariogram. Također sam otišla i u privatnu polikliniku da vidim što oni kažu i rekli su da se s tim slažu. Obavila sam CVS i kariogram i sada čekam nalaze. Na sv. Duhu su spominjali da ne vide nosnu kost, dok su u poliklinici vidjeli i izmjerili.
Nakon pregleda u poliklinici ginekolog mi je napisao slijedeće: BPD 24mm, Fl 11mm, CRL 72mm, NT 5,0mm, obostrano na vratu dilatirane jugularne limfatične vrećice do 7mm, cistični higrom, MB 1,4mm. Napisao je da su kosti glave i lica uredna izgleda, sve normalnog izgleda (kralježnica, kosti zdjelice, ruke, noge, ošit, želudac, crijeva, jetra, srce....).
Na sv.Duhu su me skroz isprepadali, rekli da srce djeteta može u svakom trenu stati, da je najvjerojatnije down i slično.
Dal je možda netko imao sličan slučaj i kako je sve na kraju završilo? Da li je moguće da taj higrom nestane? Sad sam trudna 13+3, bila bi jako zahvalna na bilo kakvoj informaciji!:-)

nemam ništa pametno za reći, samo sam ti došla pružiti podršku.

Poznam kolegicu cijoj bebi je bio n.n blizu 6mm,uradili su zahvat. Nakon toga dosao nalaz da je beba bila zdrava!

draga tratinček,
ja spadam u ona loša iskustva s cističnim higromom kod ploda u trudnoći. postoji tema o tome evo ovdje:
http://forum.roda.hr/threads/65798-C...i-higrom-vrata
moja beba se nazalost nije fizicki normalno razvijala i imala je duz cijele kicme ogromnu cisticnu vrecu s tekucinom. kariogram je pokazao da je sve s kromosomima bilo u redu.
pitaj sve sto te jos zanima.

Bok cure! Hvala na vašim odgovorima i podršci:-)
Evo mene sa novostima, nadam se da će moje iskustvo nekome pomoći ako će ne daj Bože prolaziti kroz istu ili sličnu situaciju.
Dakle, gotova je biopsija i telefonski su nam rekli da je kariogram uredan tj, da je beba kromosomski zdrava! Također su nam rekli da postoji šansa od 1-2% za neki genetski poremećaj i srčanu manu.
Sada čekamo nalaze da nam dođu na kućnu adresu da vidimo što točno piše u njima. Čim smo saznali da je beba kromosomski zdrava otišli smo u polikliniku gdje smo opet radili ultrazvuk na kojem se vidi da se beba normalno razvija i higrom se navodno povukao. Ali na vratu ima te jugularne limfatične vrećice koje se nisu povukle. Sad ne znam dal te vrećice nisu zabrinjavajuće i koja je točno razlika između nuhalnog nabora i higroma i da li uopće ima neke razlike... Oko tog sam skroz zbunjena, pa ako netko zna što sve to točno znači bila bih jako zahvalna na odgovorima:-)
Slijedeći tjedan sam naručena kod primariusa Hafnera na ultrazvuk gdje će on bebu detaljno pogledati. Čula sam da je on najbolji tak da jedva čekam da čujem njegovo mišljenje i kolike su šanse da se bebač rodi zdrav. Trebam se naručiti i na ultrazvučni pregled fetalnog srca gdje će provjeriti da li je srčeko u redu. Ako imate bilo kakve informacije o cističnim higromima, jugularnim limfatičnim vrećicama i nuhalnim naborima i kako je to uopće sve povezano bila bih vam jako zahvalna.
Draga vitika, žao mi je zbog tvoje bebe...:cry: Da li je kod tebe odmah na početku bio tako velik higrom (ako je to ta cistična vreća) ili se s vremenom povećavao pa si morala prekinuti trudnoću?
Meni su rekli da misle da neće biti dobar ishod, ali sada se navodno povlači, kod mog bebača je taj septirani cistični higrom "samo" na vratu pa se nekak nadam da će na kraju sve ipak biti ok....

Pozdrav cure,

inače sam iz Slovenije i pošto kod nas na forumima nisam našla nikakve informacije vezane za cistični higrom, a ovdje ima novih postova, da vam se javim. I meni je prošlu sedmicu u 10+6 na pregledu pronadjen cistični higrom. Dok je doktor govorio kakve su mi šanse, njegove riječi nisu dopirale do mene, samo sam gledala bebu na ekranu i nisam mogla vjerovati, da mi se to dešava. Ipak je doktor jako ljubazno i strpljivo mi sve objasnio, ali sve što sam ja razabrala iz njegovih riječi je bilo to, da beba može kad god prestati da diše, da se može roditi sa raznim anomalijiama itd. uglavnom ništa pozitivno. Danas sam otišla na kontrolu, pošto nisam odlučila šta da uradim i doktor mi je napravio biopsiju horionskih resica-inače se na taj zahvat treba naručiti i čekati, meni je to odma uradjeno, danas sam 11+5, beba je 48mm a higrom je debljine 7mm. Prvi nalazi bi trebali stiči za 7 dana, a ostale se čeka negdje 4 sedmice. Tratinček kako je prošlo na ultrazvuku kod Hafnera? Ja sam se nadala, da danas kad odem, da če taj higrom nestati, smanjiti se, bilo šta...ne bi željela pobaciti...jer sam jedan spontani več proživjela prošle godine. Nadam se na što bolji ishod kod tebe.

Pozdrav svima!

Sutra smo naručeni kod primariusa Hafnera na detaljan ultrazvuk morfologije ploda. Sutra ćemo vidjeti da li se bebač razvija kako treba. Nadam se da je sve u redu!!

Nadam se da če sve dobro proči. Javi nam. Ja čekam nalaze biopsije. Ovo je grozno. Na trenutke sam puna optimizma i samu sebe tješim, da če sve biti ok, a na trenutke ne znam šta da radim. Izgubim svu nadu. Najteže je čekati. Čekati nalaze, pa onda čekati na morfologiju...Samo da sve bude u redu.

Čuvaj se Tratinček ti i tvoja bebica i mislit ču na vas danas, da sve bude u najboljem redu.

Draga ademina,

Dobro znam kako se osjećaš i kroz što sve prolaziš i fizički i psihički. I ja nisam htjela prihvatiti da s mojom bebom nešto nije u redu i cijelo vrijeme sam se nadala da će se ipak ovo sve dobro završiti, sad opet nekak ponovo sumnjam u sve to.... Stalno dobivam neke informacije koje me malo podignu, pa onda opet dobim neke informacije koje me skroz sruše na dno. Danas su pogledali bebu i higrom se povukao i više ga nema što je jako dobar znak, ali onda se doktor zaustavio kod srca i dugo proučavao, odmah sam znala da nešto nije u redu. Želudac bebe je previsoko preblizu srca, praktički pokraj srca. Ta anomalija opet može biti povezana sa još nekim sindromima pa mi je preporučio da slijedeći tjedan odležim u bolnici, da budem na promatranju i obavim još neke dodatne genske pretrage ako bude potrebno. Na kraju tog tjedna bi mi trebali reći konačnu dijagnozu i onda trebam odlučiti što ću... Sada kada gledam sve to više nemam baš neke nade na sretan završetak. Još ću nekak preživjeti ovaj tjedan i pol da konačno prestane ova neizvjesnost koja me svakim danom sve više i više ubija... Žao mi je ako sam sad i tebi srušila nade, kod tebe ne treba biti ovakav slučaj, nadam se da nije ovakav slučaj. Javim novosti kada nešto novo saznam.

Pozdrav!

Citiraj:

---

Draga vitika, žao mi je zbog tvoje bebe... Da li je kod tebe odmah na početku bio tako velik higrom (ako je to ta cistična vreća) ili se s vremenom povećavao pa si morala prekinuti trudnoću?

---

draga tratinček, zao mi je sto moras sve to prolaziti...
kod mene je odmah na pocetku bio veliki higrom, ja se jos uvijek sjecam slike s uzv-a, ali se ne sjecam mjera. higrom je bio velik skoro koliko i beba. nitko mi nije predlagao cekanje da se vidi da li ce higrom i dalje rasti. ja bih ovako kao laik rekla da je higrom cisticna vreca, ali najbolje da sve pitas dr hafnera. meni je on vodio obje trudnoce nakon prve koja je lose zavrsila i on ce stvarno sve objasniti sto ga se pita.
zelim ti puno snage da prezivis sto brze do konacne dijagnoze. i naravno, da ona ne bude losa.

drage cure drzite se!

Draga Tratinček...ja sam se psihički pripremila na sve. Jedan spontani sam preživjela, težak gubitak i dan danas zaplačem kad se sjetim, ali sam to prihvatila. Sad sam prihvatila i to, da možda i ovu bebu izgubim. Čekam nalaze, pa onda dalje.

Jako pozitivno je to, što se je u tebe higrom povukao. A za srce i želudac, možda se i to razvije kako treba. Još je rano. Beba raste i mijenja se, pa se tako i organi razvijaju. Imaj nade, nije još sve izgubljeno. Beba ti je kromosomski zdrava, higrom se povukao, tako da držim fige i molim, da sve dobro prodje. Najgora je neizvjesnost, slažem se. Ali na kraju bez obzira na ishod češ znati, da si se borila za svoju bebu i nisi odustala kod prve diagnoze.

Nisi mi srušila nade, ne brini. Meni su odma rekli, da je najbolje da pobacim. Kako? Kad vidim da je živo, kad čujem srce? Nema šanse. Hoču da znam, iako na kraju bude loš ishod, da sam se borila. Do zadnjeg ču se borit.

Sad se čuvaj, odmori i misli pozitivno. Pričaj sa bebom, to ja radim, ne znam zašto ali uvjek govorim, nek bude borac kao mama i nek se bori.

Tratinček, javi nam se jel sve u redu. Ja još uvjek čekam nalaze, brzi test je bio gotov još u petak ali mi nisu poslali nalaza. Tako da čekam kariogram, a doktor je otišao za 15 dana, tako da ču čekat. A u medjuvremenu mislit i na tebe, da sve što bolje prodje.

Javi nam se, mislimo na tebe.

Draga Ademina, ovdje Tratinčekin suprug. Moja supruga je u bolnici od početka ovog tjedna i trebala bi se vratiti iz bolnice ja se nadam poćetkom slijedećeg tjedna. Rekao sam da ste joj se javili i da čekate da se ona vama javi. Rekla je da će vam se ona javiti i da ja ništa ne pišem, i mi isto mislimo na vas i na vašu bebu. Držite se! Ja se osobno divim svojoj supruzi i svim ženama na svemu što prolaze za vrijeme trudnoće! Mi muški se možemo samo diviti na tolikoj hrabosti! Ja osobno vam želim svu sreću ovog svijeta da sve bude u redu sa vašom bebom i da vi budete hrabri!

Lijep pozdrav!

Drage cure,
Jučer sam se vratila iz bolnice...
Napravili su pretrage, potvrdili su dijafragmalnu herniju (želudac u toraksu) s tim da je i dio jetre zahvačen. Svi ti organi su pritisnuli i pomakli srce kojemu se nije razvila lijeva strana. Na fetalnoj ehokardiografiji je potvrđena hipoplazija lijevog srca. Moja beba nije imala nikakve šanse za život. Budući da sam već bila u višem stadiju trudnoće (18 tjedana) trebala sam ići na inducirani porod. Svi koji su to proživjeli nažalost znaju o čemu pričam... To iskustvo me zauvijek promijenilo. Imam sreću što imam predivnog muža i što je on mogao biti sa mnom do samog kraja. Mislim da nas je sve to što smo zajedno proživjeli još više zbližilo i sretna sam što imam nekog pokraj sebe tko me tako razumije.
Draga ademina,
Nadam se da će s tvojom bebom biti sve u redu, držim ti fige i stvarno ti od srca želim sve najbolje. Drži se i budi snažna, nekad nam život donese velika iskušenja, ali nikad veća od onog što možemo podnijeti. Vjerujem da se sve događa s razlogom i da je tako moralo biti. Čuvaj se, mislim na tebe i tvoju bebicu...

Draga moja, jako mi je žao. Sve riječi ovog svijeta ne bi mogle izraziti duboku žalost koju osječam zbog tebe i svega što ti se desilo. Na žalost, ni ja nemam dobrih vijesti. Moja kčerkica ima Turner sindrom, tako su pokazali nalazi biopsije. Danas sam imala razgovor sa psihologom i genetskim doktorom koji su mi sve objasnili. Suprug i ja smo morali odlučiti i nakon cijelodnevnog razmišljanja donijeli smo odluku da iduči ponedeljak idemo zatražiti od komisije, da se trudnoča prekine.

Koliko smo žene hrabre i jake sam tek danas shvatila. Koliku bol smo sposobne podnijeti i nastaviti dalje, jednostavno ne mogu sama sebi da vjerujem, da sam ovako sabrana i normalna nakon svega. Teške su to odluke ali osječam u srcu, da sam ispravno odlučila. Ovo je moj drugi veliki gubitak. Ali gledam dalje. I slažem se sa tobom, ovakvo iskustvo te toliko zbliži sa partnerom. Muškarci to na neki svoj način doživljavaju ali vidjela sam suze u očima svog supruga i to mi je teže palo nego išta što sam prošla. On kaže, da mu je žao mene, a meni je žao njega.

Čuvaj se i ti sad par mjeseci, a onda hrabro krenite dalje. Dat če i nama Bog šansu, da postanemo majke. Svi koji budu prolazili kroz slična iskustva, samo hrabro. Što nas ne slomi, nas ojača.

Draga ademina,

Neznam što da kažem... Čitam tvoju poruku i mislim si zašto se takve stvari događaju...

Užasno mi je žao zbog tebe i jedino što mogu reći je da se držiš. Tako mi je žao što je i kod tebe sve loše završilo. Trebat će ti još puno snage da se sve ovo privede kraju. Ako ćeš morati ići na inducirani bilo bi dobro kad bi tvoj muž mogao biti s tobom, trebat će ti sva podrška koju možeš dobiti. Ako ne može on onda povedi mamu, budući da je ona žena i već je prošla porod biti će ti od jako velike pomoći, a i osječat ćeš se sigurnije. Ako će ikako biti moguće neka plod i posteljicu pošalju na phd analizu da vide zašto je došlo do ovoga. Mi ćemo rezultate analize znati za nekih 3 do 4 tjedna s kojima onda idemo na gensko savjetovanje kako se ovaj slučaj više ne bi ponovio.
Sada još trebaš biti jaka i ne smiješ gubiti snagu. Ovaj dio koji sada slijedi će biti težak ali uz potporu muža i obitelji sve će ti biti puno lakše.
Ja se isto čudim sama sebi kako sam nakon sveg ovog uspjela ostati toliko sabrana, ali znam i vjerujem da će biti bolje. Kako kod mene tako i kod tebe!
Držim fige da uskoro obje dobimo zdravu i sretnu dječicu koju ćemo znati cijeniti više od svega.
Čuvaj se i glavu gore!

Drage moje,

javljam vam se nakon nekoliko vremena. 11.6. sam pobacila svoju djevojčicu. Nakon teškog gubitka i preplakanih dana pojavio mi se jedan veliki problem. Grudi su mi jako napete i teške i iz njih mi izlazi mlijeko. Nemam pojma šta da uradim, da li da idem u bolnicu, da li da pustim pa če samo proči. Svoju ginekologinju da zovem nikad je ne dobijem na telefon a da se sama uputim tamo od bolova u prsima ne mogu.

Ima li koja kakav savjet, šta bi bilo najbolje da uradim?

Draga ademina,

Ja sam nakon pobačaja dobila tablete bromergon koje služe za zaustavljanje mlijeka, njih sam počela odmah piti i pila sam ih 10 dana.
Da ih nisam dobila moglo je doći do začepljenja žlijezdi i upale, tak sam ja shvatila kad su mi objasnili zašto ih trebam piti...
Tebi nisu ništa dali od tableta? Još sam 2 dana pila jednu tabletu za stezanje maternice i krvarenje.
I još sam dobila preventivno antibiotik 7 dana da ne bi došlo do neke infekcije.
Te sve tablete sam dobila na recept od doktora, dal tebi nisu ništa prepisali?

Pozdrav,

ništa mi nisu dali. Niti su me opozorili na to, šta se može desiti. Nisam ni pomišljala, da bi mi mogle grudi ovako zateči i da se tako rano mlijeko stvori. Zvala sam juče cijeli dan na telefon i bila jako razočarana jer su me upučivali te vamo tamo, samo, da nemaju posla sa mnom. Dok nisam nazvala kolegicu što radi na pediatriji koja mi je dala savjet, da stavljam ledene obloge, nisam imala pojma šta da radim. Donekle mi je lakše ali su ipak jako natekle. Koža izgleda ko da če eksplodirati.

Ništa mi nisu dali, apsolutno ništa. Još su rekli, da sam se dobro očistila a juče su iz mene izlazili komadi, da sam se tako uplašila. Evo, sad idem do svoje ginekologinje, da se posvadjam, jer me je krajnje razljutilo to, da je nemoguče stupiti u kontakt sa njom ili njenom tajnicom preko telefona a ima zakazan termin, kad se može telefonski nazvati. Ja ovdje mjesečno plačam osiguranje 50 eur i kad mi je pomoč ustvari savjet hitno potreban nitko da mi kaže, da mi se javi, pomogne. Taman sam imala tu nesreču, da je MM bio na poslu a ja sama kuči, pa da idem na bus ili da pješačim 5 km do nje mi ne pada na pamet u ovakvom stanju. Ali zato če me danas saslušati i moja ginekologinja a i u bolnicu ču navratit da i njima kažem svoje.

Jedina stvar koja me jako boli je to, da sam je vidjela. Ta mi slika ne izlazi iz glave i nikako ne mogu normalno da funkcionišem. Čim zatvorim oči, vidim ručice, noge, glavu, sve...treči dan prolazi, a ja nikako da mislim na šta drugo. Koliko dugo če to trajati? Trenutno razmišljam i o tome, da se razvedem, da ostanem sama, jer ne želim više nikad proči kroz nešto ovakvo. Drugi sam put morala prekinuti trudnoču, još jedanput to ne bi preživjela. Nikako. MM se trudi, da me oraspoloži a meni to ide na živce. Jednostavno krenem da se svadjam sa njim za sitnice. Ide mi na živce i ne znam dal njega krivim za to. Il želim da se rastanem pa da može normalno on imati djecu, kad več ja ne mogu. Nemam pojma šta se dešava sa mnom. Nadam se samo, da je ovo prolazna faza i da moram proči kroz to inače neče dobro završiti.

Kako si ti sve to kasnije podnijela? Fizička bol nije ništa prema tome kako se psihički osječam. A prije toga sam bila svjesna šta me čeka i prihvatila sam to, no sad, nikako da krenem dalje.

Citiraj:

---

ademina prvotno napisa

Pozdrav,

ništa mi nisu dali. Niti su me opozorili na to, šta se može desiti. Nisam ni pomišljala, da bi mi mogle grudi ovako zateči i da se tako rano mlijeko stvori. Zvala sam juče cijeli dan na telefon i bila jako razočarana jer su me upučivali te vamo tamo, samo, da nemaju posla sa mnom. Dok nisam nazvala kolegicu što radi na pediatriji koja mi je dala savjet, da stavljam ledene obloge, nisam imala pojma šta da radim. Donekle mi je lakše ali su ipak jako natekle. Koža izgleda ko da če eksplodirati.

Ništa mi nisu dali, apsolutno ništa. Još su rekli, da sam se dobro očistila a juče su iz mene izlazili komadi, da sam se tako uplašila. Evo, sad idem do svoje ginekologinje, da se posvadjam, jer me je krajnje razljutilo to, da je nemoguče stupiti u kontakt sa njom ili njenom tajnicom preko telefona a ima zakazan termin, kad se može telefonski nazvati. Ja ovdje mjesečno plačam osiguranje 50 eur i kad mi je pomoč ustvari savjet hitno potreban nitko da mi kaže, da mi se javi, pomogne. Taman sam imala tu nesreču, da je MM bio na poslu a ja sama kuči, pa da idem na bus ili da pješačim 5 km do nje mi ne pada na pamet u ovakvom stanju. Ali zato če me danas saslušati i moja ginekologinja a i u bolnicu ču navratit da i njima kažem svoje.

Jedina stvar koja me jako boli je to, da sam je vidjela. Ta mi slika ne izlazi iz glave i nikako ne mogu normalno da funkcionišem. Čim zatvorim oči, vidim ručice, noge, glavu, sve...treči dan prolazi, a ja nikako da mislim na šta drugo. Koliko dugo če to trajati? Trenutno razmišljam i o tome, da se razvedem, da ostanem sama, jer ne želim više nikad proči kroz nešto ovakvo. Drugi sam put morala prekinuti trudnoču, još jedanput to ne bi preživjela. Nikako. MM se trudi, da me oraspoloži a meni to ide na živce. Jednostavno krenem da se svadjam sa njim za sitnice. Ide mi na živce i ne znam dal njega krivim za to. Il želim da se rastanem pa da može normalno on imati djecu, kad več ja ne mogu. Nemam pojma šta se dešava sa mnom. Nadam se samo, da je ovo prolazna faza i da moram proči kroz to inače neče dobro završiti.

Kako si ti sve to kasnije podnijela? Fizička bol nije ništa prema tome kako se psihički osječam. A prije toga sam bila svjesna šta me čeka i prihvatila sam to, no sad, nikako da krenem dalje.

---

ademina, zao mi je zbog vašeg gubitka.
sto se grudi tiče stavljaj hladne obloge i listove kupusa na grudi, te izdoji malo samo da popusti napetost. Ne izdajati puno, nego samo toliko da popusti napetost, onoliko puta dnevno koliko je potrebno. Za par dana bi se proizvodnja trebala smiriti.

Draga ademina,

Čitam i ne vjerujem. Šokirana sam kako doktori i medicinsko osoblje postupa s tobom. Što se tiče fizičkog sve bu to prošlo samo neka ti daju ispravne lijekove. Nekih desetak dana nakon pobačaja je iz mene izašao komadić sličan jetricama i ja sam gledala što je to. Moja doktorica kaže da je to krv koja se zgrušala u maternici zato što sam mirovala pa kad sam se malo pokrenula je izašlo. Najvjerojatnije je i kod tebe dosta zgrušene krvi koja tako izlazi van. Sad trenutno (tri tjedna nakon pobačaja) ponekad imam smeđi iscjedak pomiješan sa prozirnom sluzi koji se nadam da je normalan. Kada će mi proći prva menga trebam ići napraviti briseve da vidim da li je sve u redu.
Kada sam ja rađala meni su stavili plahtu preko koljena i nisam ništa vidjela. Prestrašno mi je to što čitam da si ti sve vidjela. Čitala sam da su neke cure žalile što nisu vidjele svoju bebu, ne znam dal ću ja doći u tu fazu, ali trenutno mislim da ja to nikako ne bih mogla podnijeti. Znam kako je moj sin izgledao na ultrazvuku, sve je bilo razvijeno, mislim da bi me ta slika iz rađaone progonila još dugo, kako ti sad pričaš. Užasno mi je žao što si to sve trebala tako proživjeti...
Nemoj pomišljati na razvod! Nisi ti kriva za to što se dešava, ne mora nitko biti kriv. Trebate napraviti pretrage i ti i muž. Muž ti treba napraviti spermiogram da se vidi da nisu njegovi plivači s greškom, a to se može riješiti. Nemoj odustati! Znam da ti sada svašta prolazi kroz glavu, ali iz tvojih mailova vidim da se ti i muž volite. Pričekaj još malo. Trenutno prolaziš hormonsku promjenu i osjećaji će ti biti svakakvi, možeš biti jako depresivna, samo znaj da će to proći. Nekih mjesec do tri mjeseca će ti hormoni ludovati, zato što ti se tijelo opet mijenja, dolazi do promjena, a to sve utječe na psihu. Hormoni su zeznuta stvar. Znam da ti sve ide na živce, a svatko hoće pomoći na svoj način, a ne shvaća da samo odmaže... Tako ti je i meni bilo, bila sam ljuta na sve, frustrirana, živčana, sve je to normalno i bude prošlo, samo treba vremena. Razgovaraj s mužem, kaži mu što te muči, plaći, on ne treba ništa reći samo neka te grli. Zajedno ćete biti jači. Sigurno je i njemu teško samo ne želi pred tobom pokazati da te još više ne rastuži pa se pravi jak, ali nije, vjeruj mi. Biti će ti lakše ako s nekim podijeliš sve svoje osjećaje ma kakvi god oni bili. Ako će ti pomoći tu se na forumu „ispucaj“. Znam da te sad trenutno ništa ne može umiriti, nikakve riječi, ali biti će bolje, moraš vjerovati u to!
Ispričat ću ti priču svoje poznanice. Ona je prvo imala dva spontana, bilo joj je užasno teško, pa je napokon dobila curicu. Kada je išla na drugo dijete onda je prvo prekinula trudnoću – beba se nije dobro razvijala, pa su nastavili i dobili dečka. Išli su i na treće dijete ali opet je imala spontani pa su odustali. Uglavnom hoću reći da puno toga čovjek može proći i sigurna sam da ćemo na kraju i ti i ja dobiti svoju zdravu dječicu. Ako ćeš imati bilo kakva pitanja ili nedoumice samo pitaj, netko će ti odgovoriti iz svog iskustva. Probaj se smiriti, još su sad rane svježe, trebaš se isplakati. Doći će vrijeme kada ćemo i mi komentirati na forumu veselije teme.
Čuvaj se! I pitaj ili komentiraj sve što hoćeš!

Sirius i Tratinček puno vam hvala na savjetima.

Otišla sam u petak kod doktorice i rekla je, da sam dobila upalu, tako da mi je predpisala antibiotike i bromergon. Rekla je, da je dobro da sa stiskanjem pustim da izidje i da se ne gruša. Puno mlijeka mi je isteklo. Kad sjedim točno osjetim bol i onda kako krene da teče. To stvarno nisam očekivala.

I ja sam šokirana doktorima i načinom kojim rade ali šta češ. U petak sam najprije htjela se izderat tamo, pa mi je MM rekao, da je bolje da jih zasramim na drugi način i baš sam to i uradila. Napravila sam se kao da mi je žao što jim smetam i da sam samo došla da se naručim za pregled koji moram obaviti 15 dana nakon pobačaja i kao da na grudi ču stavljat ledene obloge. Pa se je sestra stala izvinjavati i odma me poslala da udjem kod doktorice iako je u čakaoni imala žena koje su čekale i 4 sata, da dodju na red. Istu priču sam prodala i doktorici pa se je i ona izvinjavala i zadržala me kod sebe 20-tak minuta, da me dobro pregleda. Dala sam krv, pa če danas biti nalazi, jer sumnja na to, da je več došlo do infekcije.

Tratinček, raspoloženje mi se nenormalno mijenja. U trenu sam sposobna zaplakati, tako da se jedva smirim. A na trenutke sam se sposobna i smijati i šaliti i sve. Sestra je bila tu kod mene ovih dana, pa mi je bilo lakše. MM ima puno strpljenja sa mnom i trpi moje ispade. Puno smo razgovarali o svemu pa sam se donekle smirila. Rekla sam mu, kako razmišljam, da bi bilo bolje da se razvedemo, ali je rekao da to ne dolazi u obzir. On je več dao sjeme na analizu, u srijedu ima čitanje nalaza kod doktora. 2 puta je morao nositi uzorak. A ja sam naručena 9.7., da i mene detaljno pregledaju.

I ja se nadam, da što prije skrenemo na veselije teme, jer ovo ovako neče moči dugo napred.

Draga ademina,

Dobro ste se ti i tvoj muž sjetili ovog da na „lijep“ način riješite situaciju s doktorima. Tko zna kako bi sve završilo da si se počela svađat s doktoricom, još bi na kraju ti ispala kriva zato što se nisi sama sjetila da bi možda trebala nešto pit. Stvarno je čovjek sretan kad ne treba imat posla s doktorima. Meni je već dosta i doktora i pregleda, samo čekam da ovo sve završi, da se utvrdi da je sve u redu, a onda kad ću bit psihički spremna (jednog dana) ću opet krenuti hrabro dalje.
Ponekad mi se čini da bi mogla opet spremno dočekati drugu trudnoću već sad, pa si onda opet počnem razmišljati da li će biti sve u redu... Neznam da li bi sa drugom trudnoćom i bebom samo zakopala svoju bol negdje duboko i tamo ju ostavila neriješenu ili bi pomoću druge trudnoće riješila tu bol i prazninu koju sad trenutno osjećam...
Kod mene se raspoloženje isto nenormalno mijenja, u jednom trenu suze samo krenu, a u drugom se smijem od srca. Mislim da osobe koje mi nisu bliske misle da se dobro nosim s tim i da me nije to baš pogodilo, ali osobe koje su mi bliske znaju pravu istinu.
Nakon pobačaja sam imala pravo samo na dva tjedna bolovanja, to nije dovoljno ni za fizički, a kamoli i za psihički oporavak. Većina ljudi s posla zna svoju granicu pa ništa ne ispituje i ne spominje, ali ima nekih ljudi koji su baš uporni. Najteže mi je gledat kolegicu koja je u isto vrijeme kao i ja saznala da je trudna, bila je razlika dva tjedna u trudnoći. Stalno smo razgovarale i uspoređivale trudnoću, a sad ju gledam kako joj raste trbuh, a znam da je tako moglo biti i meni... Sretna sam zbog nje i drago mi je zato što je i ona htjela to dijete već četiri godine i stvarno joj želim sve najbolje. Ali sad trenutno mi ju je jako teško gledat, kad god ju vidim odmah mi suze navru na oči. Začudila sam se kak sam danas ostala tako smirena kad sam razgovarala s njom, možda to znači da polagano prihvaćam gubitak i nosim se s tim.
Sigurna sam da ću se sveg ovog što se desilo sječat cijeli život i svog sina neću nikad zaboravit. O njemu ću govorit i njegovoj budućoj braći i sestrama. Sigurna sam i da ću se svega toga sječat sa suzama u očima ali tako je moralo bit, sada trebam gledati dalje pozitivno. Ako ću razbijat glavu nekim glupim mislima i strahovima i brinuti što će biti dalje neću daleko dogurati.
Zato glavu gore i idemo u nove pobjede!:-)

Eeee moja draga,

ja sam sad u drugoj trudnoči pokušavala samu sebe uvjeriti u to, da je nemoguče da bi nešto moglo poči po zlu. Prvu trudnoču sam prekinula 2.2.2012 u 11+5, jer se nisu više čuli otkucaji srca. Tako da je to bilo spontano. Pa smo sačekali neko vrijeme, da se oporavim što psihički što fizički ali nam ipak 8 mjeseci nije uspjelo. Isto sam na trenutke se plašila i razmišljala hoče li mi se šta takvo ponovit, al kad sam sad saznala da sam u drugom stanju uopšte nisam pomišljala, da bi se moglo ponovit. Bila sam sretna i kad sam otišla 7.5. na pregled nisam ni u snu mogla zamisliti, da če opet nešto loše mi reči. Tako da mislim, da nečeš razmišljati o tome, jer češ to sakriti duboko u svoju podsvijest i radovati se.

To što kažeš za kolegicu sa posla...i ja neznam jel osječam ljubomoru sad kad vidim trudnicu negdje vani...drago mi je zbog žena koje su trudne i čekaju bebu ali ja se tako grozno osječam i čak ne mogu da jim gledam u trbuh, jer se u istom trenu zapitam, zašto ja ne mogu, da iznesem trudnoču do kraja i bude mi teško. Teške su to stvari i teška osječanja. Vjeruj ja se i sad sječam kako mi je bilo prvi put kad sam pobacila, sve osjetim istom snažinom kao i onog dana. To če zauvjek ostati sa nama. I to je normalno ja mislim. I sad, ako mi bog nakloni tu sreču pa ponovo ostanem trudna, ču se potrudit, da potisnem strah i loša osječanja i da se prepustim radosti i nadi da če biti sve u redu.

Glava je gore, samo još nove pobjede nas čekaju :)

Ademina kako si?
Da li imaš kakve nuspojave od bromergona? Ja sam ti imala zatvor, užas... Kada sam nakon pet dana popila tabletu za to i završila na wc-u mislila sam da ću umrijet... Ali hvala Bogu i to je prošlo.
Dal još krvariš? Ja tu i tam još nekad imam smeđkast iscjedak. Sad očekujem mengu od sutra pa nadalje... Rekli su mi da mogu dobit od 4 do 8 tjedana, sad će bit 4 tjedna nakon pobačaja...
Slijedeći tjedan će najvjerojatnije biti gotov phd nalaz, možda nam to sve malo pobliže objasni zašto se sve ovo dogodilo...
Čuvaj se!

Tratinček,

evo me nakon nekoliko dana. Dobro sam. Nikakve nuspojave, srečom sve ok. Nit krvarim, nit imam više iscjedak (pobacila sam 11.6. a več od 22.6. dalje nije bilo nikakvog iscjedka). Danas sam ponovo morala u laboratorij, da dam krv. U srijedu imam pregled kod ginekologa, pa ču vidjet jesam li se dovoljno dobro očistila i kakvo je stanje. Za mengu mi ništa nisu rekli kad i kako je mogu opet očekivati, ali mislim da je tako nešto bilo i prvi put. Normalno se je ciklus sam sredio.

Ja u životu svom nisam više išla doktorima što ovo zadnje vrijeme.

Ja se nadam, da če tvoji nalazi biti dobri, to je da neče upučivati vas na neke dodatne pretrage, jer dok šalju, nešto nadju i kad ima i kad nema ništa. I da si najzdravija osoba na svijetu, čim te šalju nekud, oni če nešto otkrit.

MM je dobio spermiogram, nalazi njegovi su jako dobri, tako da izgleda je nešto do mene. To čemo znati kad odem 9.7. u kliniku za neplodne parove, tamo sam na listi čekanja več od marta (kad nisam ni u snu mogla zamisliti, da sam trudna il da bi mogla biti). Ima na klinici da me gledaju ko da sam sa marsa pala :) šta ču tamo, moj plodan, ja 2 puta trudna...

Psihički sam isto super, u petak sam čak pričala sa kolegicom u 6. mjesecu trudnoče i dirala joj trbuh kad joj se mala stala vrjtet i nije mi teško palo. Tako da izgleda da se život vrača u normalu.

Tamo krajem augusta planiram ponovo počet radit na bebi, naravno ako doktori ne kažu, da bi bilo bolje sačekati, ali mislim da se nema šta čekati. Ja imam 27 god. MM ima 31...nemamo šta čekati. Jesi li ti razmišljala o tome, kad bi ponovo...?

Ej, evo mene nakon produženog vikenda!
Zadnjih par dana sam bila dosta zabrinuta i nervozna. Mislim da sam imala pms, napokon sam dobila mengu:-D Bila sam zabrinuta zato što sam imala taj čudan smeđkast sluzavi iscjedak, a nisam znala kaj je to, dal je to nešto kao menga ili kaj, danas napokon krv! Valjda nikad u životu nisam bila tako sretna kao sad da sam dobila mengu. Dobila sam nakon 34 dana ako se danas računa kao prvi dan, ako taj iscjedak nije bio dio menge. Sad ću vidjet koliko će trajat. Kad mi menga završi onda ću ići na pregled da vidim kaj kaže doktorica. Prošli put mi je rekla da kad sad vidi maternicu onda će mi odmah reći da li još trebam i koliko trebam čekati, ali da je moguće i da odmah krenemo u akciju. Ja ti isto imam 27 godina, a muž 28 tak da imamo još vremena, ali za ovu prvu trudnoću nam je trebalo 8 mjeseci tak da ne znam koliko će nam trebati za drugu. Nadam se ne tak dugo...
8.7. smo naručeni na genetsko savjetovanje pa ćemo vidjeti da li i koje još pretrage trebamo napraviti, ako sve bude u redu mislim da se onda odmah bacamo na posao! Držim nam fige da onda obje uskoro dobimo prinovu:-)

Samo nek se stvari vrate u normalu. U pravo si vrijeme dobila, tako da sam sigurna, da če sve biti uredu. Ja sam juče bila na pregledu, jer ne znam kako je kod vas, ali ovdje 15 dana nakon pobačaja moraš na pregled, da vide kako se je očistilo i jeli se maternica vratila u svoj položaj. Srečom, sve je ok. Pregledala mi je i prsa, kaže da nema više znakova upale. Pa smo razgovarale onako jedno 10-ak minuta. Ona meni ponavlja, da se moram psihički oporavit a ja njoj govoroim, kako sam uredu i da sam se pomirila sa tim. Rekla mi je, pošto želimo bebu, da odma nastavim piti folnu kiselinu i da sačekam bar 2-3 mjeseca, da mi se tijelo oporavi.

Ti imaš 8.7. a ja 9.7. :) Vidjet češ, sve če biti onako kako treba. I meni je ovog puta trebalo 8 mjeseci da sam ostala trudna. A prvi put sam ostala trudna odma u prvom pokušaju. To sve zavisi. Juče mi doktorica kaže, da i na lijevom i desnom jajniku vidi folikle, te da pazim sa odnosima, pošto nisam tražila kontracepciju. Mama mi je rekla, da nakon pobačaja bi žena mogla odma zatrudnjet, ali da se ne bi dobro završilo. Zato treba sačekati bar koji ciklus. Ti si ga srečom dobila, ja se nadam da ču je dobit za jedno 15-ak dana.

Vidjet češ, tamo negdje u augustu/septembru čemo obje zagledati + ili ll :) taman čemo biti negdje na moru, odmarati, opustiti se i .... :)

Super što više nemaš upalu, baš mi je drago!:-) Meni su rekli da moram doć na kontrolu za mjesec dana, kad sam zvala u bolnicu da se naručim su mi rekli da moram kod svoje doktorice. Kad sam prije nekih dva tjedna bila kod svoje rekla je da još neće ništa gledat da dođem nakon menge da sad još ništa nemre tak i onak vidjet, malo mi je to čudno ali kaj ću... Razmišljam si da idem privatno, što ću najvjerojatnije i na kraju i napravit, samo da mi prođe menga. Meni su isto svi doktori kod kojih sam bila i prije i poslije pobačaja savjetovali da pijem folnu tak da sam ju sad opet počela piti.
Što se tiče odnosa, mom jadnom mužiću nisam dost dugo dala ni blizu zato što sam se bojala da nebi nekaj bilo... Meni su isto svi rekli da bi nakon pobačaja mogla brzo zatrudnit (u jednu ruku bi htjela čim prije, a u drugu me opet strah da ne bi bilo prerano pa da se nekaj ne zakomplicira). Čim doktori potvrde da je sve ok odmah krećemo. Samo nesmijemo razmišljat, čim smo prošli put prestali razmišljat odmah nam se desila trudnoća tak da ima nekaj u tome...
Kaj se tiče psihičkog oporavka ne znam... To je sve zeznuto, sad kad sam imala tu fazu prije menge takozvani pms onda me opet drmnulo sve po starom - nekontroliran plač bez ičeg izazvan (dobro da sam bila sama netko bi mislio da sam otišla ku-ku). Ali opet sam sad super, valjda će bit takvih faza, ipak se nemremo ponašat ko da se ništa nije desilo. Ja sad trenutno mislim da sam spremna na novu trudnoću i jedva čekam da osjetim taj osjećaj – da budem mama.
Tvoja doktorica se brine, svatko ima svoj tempo oporavka, svi smo mi drugačiji, netko nešto malo teže podnosi, a netko malo lakše. I svatko ima svoj način oporavka isto kao i fizički tako i psihički.
Držim fige da bude tako kako kažeš, da krajem ljeta čujemo sretne vijesti!:-)

Tratinček, sretno danas kod doktora...da pored svega čujete i ohrabrujuče vijesti...javi kako je prošlo, mislimo na vas, ja i mm

Bok!

Dakle, danas sam prošla od najgoreg trenutka do najboljeg.
Odlučila sam danas uzeti godišnji i sve obaviti.
Pošto me moja doktorica htjela gledati tek u 9. mjesecu kad se vrati s godišnjeg (rekla je da nemre prije) odlučila sam kampirati pred ordinacijom dok mi se ne smiluje i pogleda. Na kraju kad me napokon primila onda je započela svoju priču kako to da mi nisu radili kiretažu, da je bila visoka trudnoća (18 tj) da su to obavezno trebali obaviti, da kak ona sad može znat da nekaj nije ostalo. Mislim kad gledaš laički i razmišljaš kaj kod trudnice koja normalno rodi u 40 tj pa je normalno da neće radit kiretžu ako nije ostala posteljica. Mene je skroz isprepadala, a ovi u bolnici su rekli da je sve izašlo i da nije potrebno strugati maternicu, da ju to može dodatno oštetiti a ako nema potrebe onda se to izbjegava. Ja nisam imala nikakve bolove, temperaturu ili da su sad neki komadi ispadali iz mene, samo jedan mali komadić koji je bio navodno zgrušana krv. Neznam kaj joj je bilo, uglavnom u tom trenutku sam bila preplašena, ona mi govori da ništ nemre vidjet, da ništ nezna, meni prolaze svakakve misli kroz glavu... Pitam ju da mi napravi briseve, ona kaže da nema potrebe, da će samo papu...
Odmah po izlasku iz njene ordinacije sam se naručila kod privatnog ginekologa, mislim si pa kaj ova žena priča...
U međuvremenu otiđemo muž i ja na gensko savjetovanje. Doktorica je odlična, pitala nas je dal nam je ko u obitelji bolestan, dal je netko imao pobačaje, uobičajena pitanja. Na kraju nismo baš skoro ništ zaključili, ona još nešto mora proučit, a ako nije ništa onda je sve ovo bila samo slučajnost, tj. statistika (u koju nitko ne želi ući). Rekla je da moram piti folnu barem mjesec dva prije trudnoće, da se tijelo napuni s tim, da obavim briseve za svaki slučaj (koje mi moja doktorica odbija napraviti) – nije bio spontani, dakle nije bila nikakva bakterija ni infekcija, ali kaže da bi ipak bilo dobro napraviti briseve da sa ne bi desilo da sad zbog neke bakterije imamo problema u drugoj trudnoći. Kaže da možemo za dva tri mjeseca krenuti opet, mi pitamo možemo sad, ona kaže da ak se desi desi, ali da ipak obavimo prije briseve da budemo 100% sigurni. I da, rekla je da je dobar znak to što možemo zatrudnjeti, da će doći bebač, da se ne brinemo.
Kad sam napokon došla kod privatnog ginekologa sam se smirila. Čovjek kaže da se sve može vidjeti, pogledao me sa ultrazvukom i rekao da su jajnici ok, da je maternica normalna, pogledao me i color dopplerom i sve ok! Nema nikakvih ostataka u maternici. Rekao je da možemo odmah početi raditi na bebi, ali da bi bilo dobro da napravim briseve. Rekao je da još probam svoju doktoricu nagovorit pošto mi je onda besplatno, a ak neću uspjeti da dođem da on napravi, samo kaj je to dosta skupo privatno. Ali opet si gledam, dat ću koliko god novca treba samo da sljedeća trudnoća prođe ok i bez komplikacija. On je isto savjetovao da pijem folnu.
Kako si ti ademina? Sretno sutra, držimo fige i mm i ja da sve dobro prođe!

Draga Tratinček ja mislim da bi ti trebala mijenjati ginekologinju. Jer meni je oba puta kad sam pobacila odma nakon 15 dana MORA ginekologinja te pregledati, da vidi jeli se maternica očistila, dali je sve ok. Mene su tu pregledali tako kako treba (jer je moja na dopustu, me je jedna odma do njene ordinacije pregledala, bila sam naručena), vadi se i nalaz beta hcg, da se vidi jeli hormon se vratio u normalu. Tad mi je i prsa pregledala ta ginekologinja, komplet maternicu i sve....

A na tom genskom savjetovanju sam ja bila, da mi je došao nalaz, da beba ima Turner sindrom, to je bilo još u maju...Tad nam je klinički psiholog sve ispričao i ista takva pitanja su nam postavljali, da li je ko u našoj familiji imao sličnu bolest, da li ko ima problema sa trudnočama itd. Isto jako ljubazni do nas i tamo....

Ona ti MORA uraditi bris, po zakonu je kod nas jedanput godišnje, ja ču vadit krajem mjeseca, kad se moja ginekologinja vrati sa dopusta. Čini mi se nepotrebno, da plačaš preglede, koji te slijeduju. Ali po drugoj strani ipak razumijem, kako ti je.

Ja sam isto folnu nastavila piti. Sad ovih dana mislim, da bi trebala očekivati i prvu mengu nakon pobačaja (sutra če tačno mjesec dana kako sam pobacila).

Ja sam juče imala razgovor u klinici za neplodne parove, oboje smo morali iči tamo. Doktorica nam je objasnila, da smo oboje zdravi, da to što nam se desilo oba puta je slučajnost i da ako bi ne daj bože i treči put pobacila, da se onda pravi kariogram od nas. Inače je rekla, da bi bilo dobro, da mi dobro pregledaju maternicu, jajnike, hormone, štitnjaču, tako da sam dobila 3 uputnice za sve te preglede. Jer je mužev spermiogram bio ok, če pogledati, da nije šta kod mene u pitanju. Sad prvo što moram je 2.-5. dan ciklusa otiči tamo, da dam krv, pa da vade hormonske nalaze. Pa onda 14. dan ciklusa se pravi pregled maternice. Uglavnom, bit če toga dosta. A razgovor imamo 8.10. Tad če biti svi ti nalazi kod njih pa čemo vidjeti šta če nam reči. Ali mi je doktorica rekla, da slobodno u medjuvremenu radimo na bebi. Jer mi smo u manje od dvije godine uspjeli 2 puta zanijeti bebu, znači nije problem plodnost, jer kod normalno plodnih parova šanse, da zanesu bebu u 1 godini su 80-90%, tako ona kaže. A učestalost pobačaja je kod nas oko 15%.

Izvini ako sam bila preduga..Ali ja sam puna nade, i čekam na mengu, sačekat ču da dvije prodju i onda idem ponovo u AKCIJU ZA BEBOM :)

Htjela sam se prebacit kod druge doktorice, ali sam i za nju čula svašta tako da ipak neću ići kod nje, a i neznam da li još uvijek prima nove pacijente. Problem je što ovi ginekolozi koji primaju većina njih je takva kao moja pa zbog tog imaju još mjesta, a ovi kaj nekaj valjaju imaju previše pacijenata i ne primaju nove. Sad još uvijek tražim ali mi baš nejde... Ako netko slučajno zna nekog dobrog ginekologa u Zagrebu a da prima nove pacijente bila bi zahvalna da mi javi. Možda bi trebala otvoriti novu temu s tim naslovom ili bum potražila ako već ima ta tema...
Uglavnom... Meni su sad po mojim izračunima trebali biti plodni dani, ali mislim da će me ovaj mjesec ovulacija preskočiti. Mislim da mi se još nije iznormalizirao ciklus. Inače mi ovulacija dolazi 15, 16 dan ciklusa, a sad ništa. Imala sam ta dva dana ko mrvicu smečkastog iscjetka ili oskudnog krvarenja. Ginekolog mi kaže da to zna doći kada žuto tijelo dobro ne radi, da nije ništa uznemiravajuće, da će se samo izregulirati, a ako ne da se prepiše terapija. Počela sam mjeriti bazalnu temperaturu da vidim kada će doći do ovulacije ali temperatura mi se ne diže, više manje je uvijek ista. Kakva mi je bila u prvoj polovici ciklusa tak mi je i sad. Danas mi je 19. dan ciklusa i mislim da nije došlo do ovulacije, bum vidla kad će mi doć menga, inače imam ciklus od 28 ili 30 dana.
Kak tebi ide? Dal imaš kakve bolove? Dal osjećaš da m dolazi? Držim fige da ti m dođe čim prije!

Pozdrav,

ja i ti bi se mogle prebaciti i na mail. Ali dobro je, da i druge pročitaju ako budu ne daj bože proživljavale nekad situaciju, koju smo mi morale proči.

Došla je menstruacija, juče. Malo boli, ali sve če se izdržati. Ti bi več sad radila na bebi? Ili češ sačekati još jedan ciklus da prodje? Ja ču sačekati ovu i još slijedeču menstruaciju a onda ču imat "normalne" odnose dalje. Jeli ti se desilo nakon pobačaja, da si primjetila jaku ovulaciju?

Oko izbora doktora ti ja na žalost ne mogu pomoči. Mislim, da je jako važno i bitno, da imaš podršku ginekologinje i da te sama napomene na bris i ako vidi, da ti je stalo do bebe, onda treba ona dati neku iniciativu, da ti pomogne. Moja je mene sama uputila u kliniku za neplodne parove, i ne zato, što bi ja to htjela, več je rekla, da bi bilo dobro da me detaljno pregledaju i da če tamo napraviti suprugu spermiogram. Tako je i bilo. Njegovi su nalazi ok, ja idem sutra jer če biti 3. dan ciklusa, pa moram dati krv...uglavnom, puno mi znači to, da je sama rekla, da to uradimo i što mi je dala uputnicu. To je bilo još u martu, al se dosta čeka dok te naruče. Tako da je rekla, da se ne gubi vrijeme. I kad je vidjela sad na ultrazvuku u maju, da nešto sa bebom nije ok, točno sam vidjela, koliko joj je bilo teško i žao. Pa onda sve riječi utjehe koje mi je uputila, pa i brigu oko grudi, kad sam dobila mlijeko. Kod nas je ovdje samo problem doči do doktora, jer prije se moraš naručit, pa kod sestrice, da ona upiše sve u kartoteku, pa tek onda te doktorica primi. Ali moja ginekologinja i ova kod koje sam bila nedugo nazad na kontroli, obje su super.

I ovdje je tako, kad žena zatrudni onda spada pod hitni slučaj, pa je na prednostnoj listi kod izbora doktora. Ja kad sam sebi birala novu ginekologinju u prošloj godini, su me odma primili jer sam bila trudna. Tako da možda kad zatrudniš, pokušaš zatražit drugu doktoricu?

Hej,

Mislila sam još jedna menga pa u akciju. Počela sam mijerit bazalnu temperaturu da vidim dal će se i kad će se sve vratit u normalu. Prvi put sam počela mjerit dva mjeseca prije nego sam zatrudnila da vidim kak mi tijelo funkcionira. Sad ovaj graf, od ovog ciklusa mi nije uopće isti kao prva dva. Dobro, drugi je završio sa trudnoćom, ali opet... malo me brine. Imam novi toplomjer pa možda baš nije nekaj s njim u redu, vidjet ću sad drugi ciklus. Trebala bi dobit za tjedan dana ako će doći 28. dan.

Kaj se tiče ovulacije nakon pobačaja ne sječam se baš dal sam imala bolove, samo znam da sam isto imala taj smečkasti iscjedak pa sam se više zbog tog brinula... Sad nekak osječam kao da ću dobit mengu, ali je to nekak prerano. Inače me boli dan, eventualno dva prije nego trebam dobit, a sad tjedan prije. Možda je to zakašnjela ovulacija, neznam...
Ak ću razmišljat previše o svemu tome ću izludit. Samo trebam pustit da sve ide svojim prirodnim tokom i sve će biti ok! Svačije tijelo drugačije reagira. U zadnje vrijeme mi se i dosta vrti, nadam se da je sve u redu samnom. Da neznam bolje mislila bi da sam trudna (kamo sreće). Ali sto posto sam uvjerena da nisam, najvjerojatnije sam si već počela umišljat simptome trudnoće od želje da čim prije dobim novu bebu.

Trebat ću opet ić maltretirat svoju ginekologicu da vidim kaj ona misli dal će mi napravit bris ili ne. Jedva čekam godišnji da zbegam na more i barem malo se odmorim i da prestanem razmišljat o svemu ovome.
Ovo za mail... bum možda probala ti poslat onu privatnu poruku kad skužim kak to radi...

Čujemo se!:bye: