Booby blues, iliti tuga radi prestanka dojenja

POzdrav, nakon 16 mjeseci dojenja, viska mlijeka, manjka mlijeka, bebe koja grize za vrijeme cicanja, njenog strajkanja, odlucila sam prestati, jer mi se sve vise cini da dojim na vlastiti, a ne na kcerin zahtijev.
Nisam ocekivala da ce me sama ta cinjenica toliko rastuziti i potresti. Peru me hormoni, zelim biti opet trudna, roditi i dojiti, rasplacem se na sve zivo. Znam da ce me proci za par dana, kad hormoni sjednu na svoje mjesto. Ipak, odlucila sam otvoriti ovu temu u nadi ako je neka majka u slicnoj situaciji, da se malo tijesimo kroz ovaj period zivota.

nisam još u toj fazi, ali samo da znaš da vjerujem da nije lako. kad sad razmišljam o tom jednom danu imam osjećaj da će mi biti baš kako ti kažeš da se osjećaš :-(
nadam se da će se javiti još koja mamu u toj situaciji i da će te što prije proći booby blues :)
inače sam osoba koja si voli povremeno dati oduška plakanjem na veliko, pomogne mi tako da se nemoj ustručavati :)

budi sretna zbog dugog dojećeg staža u kojem je bilo i problema i užitka :-)

svaki period njihovog sazrijevanja i odrastanja donosi ovakve sjete; kad ih upišeš u vrtić, kad krenu u školu...
svaka ta promjena donosi malu rekapitulaciju... retrospektivu dosadašnjeg

djeca rastu, mi s njima... i nitko ne kaže da neće biti i emotivno jako teških trenutaka

sad se isplačeš, pa ideš dalje...

Nisam u toj situaciji sada, ali me svaki put frka kad prestanem dojiti jer sam baš u bedu tih tjedan dana. Sva sreća, to nije vezano uz psihu direktno već hormonski,i sama si rekla.
Hormoni se uzburkaju jer je došlo do promjene, više se ne proizvode jedni, idu drugi, pa dok se poslože u novi ritam, ja sam baš jadna i bijedna tih tjedan dana. Kad prođe, kao da dojenja nikad nije ni bilo, onda nađem nešto pametno - kao, recimo, uživanje u slobodi :yes:.
Drži se :love2:

Nena, tako i ja. Kazem sama sebi (i muzu), obicno nakon neke noci u kojoj se budio 100 puta, da je dosta, od danas nema vise osim ujutro, krece odvikavanje, a do veceri zaboravim sve muke i ne mogu prestati. Ima bit da sam ja ovisnik.

Da, ali sam ja prvi put kad mi se to dogodilo bila jako zbunjena, nisam znala što mi je, bila sam kao u PMS-u, znala sam da za stvarno uopće nisam toliko tužna zbog prestanka dojenja jer više ni mlijeka nije bilo, nisam mogla zbog ritma posla to održati, a opet sam plakala.
Pa zašto plačem, koji mi je vrag?
Kad sam drugi put shvatila da "to nisam ja, to je moja shauma":mrgreen:, tj. da mi nema pomoći, što god ja mislila,

prodojeći hormoni ustupaju mjesto drugima i to je za moj organizam bila bura, krizu sam laklše preživjela.

Baš mi je trebalo oko sedam dana da nestane tuge, kao rukom odnesene, ni beda ni ničeg više.
Ali to stanje, dok ti hormoni luduju, stvarno blues.

Ajme ja sam to prosla nakon sto sam dojila tocno tri godine! Ja sam dojila i u trudnoci i tamo oko 10-12 tjedna mlijeko je islo od drasticnog smanjenja do potpunog nestanka, i mali je ok prihvatio da mlijeka vise nema ali ja to nisam ok prihvatila jer sam htjela dojiti dok on sam ne kaze da vise nece. To je da se razumjemo vec bilo dojenje na izmaku, samo pred spavanje poslije price za laku noc. I jednu vecer da drugu ne. Pa sam svejedno bila tuzna jer to nije bio spontani kraj. I bila sam razocarana jer sam po Rodi citala da svi nesto doje cijelu trudnocu a ja ne mogu. Kad sam se konacno pomirila s time, nedavno sam na jednoj temi citala da je to bilo prolazno presusivanje te da sam nastavila vjerojatno bi se nakon par tjedan mlijeko vratilo.
Proslo je od toga godinu i pol, i vec dojim drugo dijete al svejedno kad se toga sjetim se rastuzim! Da sam znala sigurno bih odgodila rad na drugoj bebi

Joj, prošla sam to. Prvo djete sam dojila godinu i pol, a drugo skoro tri :-) Uvijek nakon prestanka dojenja znala bi me uhvatiti neka tuga i sjeta. Nisam znala što bih sa tim periodom u danu koji je bio rezerviran za dojenje.
Apricot je u pravu, kad kaže da svaki perio njihova života donosi ovakvu sjetu. Suze su mi išle prvi dan vrtića oba puta, pvi izlet sa vrtićem, prvi dan škole .... što ću ti pričati. Valjda to znači biti majka <3

Gdje me nađe ! Mene je s mlađim zadesio booby blues 20ak dana nakon poroda, a i sad me zna oprati (ok, zadnjih dana me peru svakojake tuge oko mnogočega vezanog za majčinstvo). Vjeruj mi, to je puuuuno teže nego prestanak nakon dugog staža uspješnog dojenja (iskusila sa starijim), a još kad ti se na to nadoveže osjećaj krivice jesi li se mogla više potruditi, jesi li mogla pretrpjeti malo više... Zato budi ponosna na sebe, na vas, na vaš uspješan dojilački staž i hrabro u nove pobjede :-)

Hvala vam puno! Samo da javim da se trenutno izdajam 1x dnevno. Ne zelim naglo prestati. Ipak, cike su mi pune kao kad sam dojila cesto. Probat cu iducim tjednom svaki drugi dan, pa cemo vidjeti. Ne znam zasto ne gubim mlijeko. Po svakoj logici bih trebala. Bacila sam se na persin i caj od mente da mi smanji. Vidjet cemo...

Kako tvoja djevojčica reagira na prestanak dojenja?

Citiraj:

---

Yummy_mummy prvotno napisa

Hvala vam puno! Samo da javim da se trenutno izdajam 1x dnevno. Ne zelim naglo prestati. Ipak, cike su mi pune kao kad sam dojila cesto. Probat cu iducim tjednom svaki drugi dan, pa cemo vidjeti. Ne znam zasto ne gubim mlijeko. Po svakoj logici bih trebala. Bacila sam se na persin i caj od mente da mi smanji. Vidjet cemo...

---

Pa nemoj se izdajati... probaj koji dan preskočiti. Vidjet ćeš kako ćeš se osjećati...Potrošnja stvara nove količine. Istina, ja se ovoga uopće ne sjećam - kad je moj mlađi odustao bili smo već dugo samo na jednom podoju dnevno (večernji, pred spavanje) i to je nekako zgasnulo samo, bez trauma i za dijete i za mene. Baš razmišljam koliko je mjeseci imao, ali ne mogu točno odrediti - koji mjesec manje od 2 godine.

Ona reagira odlicno! Jednostavno, pod zadnje me gotovo rucno izdajala, lizala mlijeko koje je curilo i slicne gluposti. Nije zeljela cicati. Tako sam ja odlucila tome stati na kraj. Izdajam se jer su mi prsa puna i bole me. Sad sam na jednom izdajanju dnevno. Iduci tjrdan cu probati svaki drugi dan...

Citiraj:

---

maja33 prvotno napisa

Kako tvoja djevojčica reagira na prestanak dojenja?

---

Znam o cemu pricas. Smanjujem izdajanja. Preskacem od ponedjeljka...

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Pa nemoj se izdajati... probaj koji dan preskočiti. Vidjet ćeš kako ćeš se osjećati...Potrošnja stvara nove količine. Istina, ja se ovoga uopće ne sjećam - kad je moj mlađi odustao bili smo već dugo samo na jednom podoju dnevno (večernji, pred spavanje) i to je nekako zgasnulo samo, bez trauma i za dijete i za mene. Baš razmišljam koliko je mjeseci imao, ali ne mogu točno odrediti - koji mjesec manje od 2 godine.

---

Poanta je olakšati si izdajanjem kad su jako pune. Ja sam imala puno mlijeka i morala sam se izdajati svaki dan (otišla sam na put od 7 dana) po nekoliko puta i to izdajalicom i ručno. Ne ono do kraja, ali dosta, sise su mi znale biti tako tvrde i bolne, mlijeko je samo išlo, bojala sam se upale. Masirala sam se i izdajala do mjere da si olakšam. Nakon 5-6 dana već sam morala samo ujutro i navečer, ali ne sjećam se kad sam prestala s tim olakšavanjima....Pisala sam negdje o tome krajem siječnja... Mlijeka sam imala još nekih mjesec dana.
Blues, da. Mjesec dana, svaki dan plakanje.

i ja se pridružujem ovoj temi. baš sam tužna što je našem dojenju kraj, iako je bilo puno problema i dojenje/izdajanje je bilo samo jako mali dio njegove prehrane.
zadnjih dana neće više ni pogledati dojku. ponaša se kao da mu se ništa ne nalazi ispred nosa ili je samo stisne i odgurne uz okretanje glave. kako nije nikada baš puno sisao i kako mi je na kraju i izdajalica počela štekati, a ručno baš ne ide najbolje, količina mlijeka se svela na svega par kapi/mlazića, no tješila sam se da je i u tih par kapi nešto dobro za njega.
sad trebam početi piti lijekove zbog kojih ne smijem dojiti i ne smijem ostati trudna bar mjesec dana.
jako sam tužna kad pomislim da on neće više dobivati ni tih par kapi. ne vjerujem da će se laktacija održati, jer je svakim danom sve manja i manja. svjesna sam da to više znači meni nego njemu, no ipak mi se plače.
tješim se da smo uspjeli bar malo, against all odds, i da će s drugom bebom valjda biti bolje jednog dana, jer ću imati više iskustva.
:(

Zar i mi prestajemo dojiti?imamo 14 mjeseci i upravo ima vodene kozice. U ustima ih isto ima pa računam da zbog toga

Ups, nešto se desilo. Uglavnom , mislim da par dana nije dojio zbog vodenih kozica u ustima, danas je evo treći dan da odbija, pogleda cicke, i prdi jezikom i ode. Ja se izdajem jer se nadam da odbija zbog boli i da će se predomisliti, jer želim dojiti još koji mjesec. Da se izdajem i dalje il da ovo smatram kao završetak predivnog razdoblja ?:-(

Ovisi kako se ti osjećaš s time.
Ako želiš nastaviti, ponašaj se kao da se radi o štrajku (a vjerojatnije je to nego potpuni prestanak jer mu mlijeko i dojenje više ne trebaju), nudi, ne inzistiraj, pruži puno kontakta i prilika za sisanje.

Nakon 2 godine dojenja nije me ulovila tuga već sreća! Napokon spavanje u normalnom položaju, nema više cijelonocnog natezanja! Ufff:-)
Sad se opet veselim tom danu!

moj dvogodišnjak je dojio svaku noć bar deset puta, ja više nisam mogla (imala sam neke nezgodne događaje zbog neispavanosti) i otišla sam na put s kolegama iz ureda. prvu večer, negdje u italiji nisam znala spojiti izdajalicu pa se nisam ni izdojila, a drugi dan sam bila već na korzici i iscurile su mi dvije, tri kapi i to je bilo to. nikad nisam požalila.
sa curom je bilo drugačije jer sam morala prestati dojiti zbog ljekova koje sam trebala piti (odgađala sam ih oko 6 mjeseci). ona je imala isto dvije godine, ali sam ja znala da mi je zadnje dijete i da više nikad neću dojiti i bila sam jako nesretna (možda i zato jer je ona bila umjerena u dojenju za razliku od filipa koji je bio cicoovisnik i doveo me do ruba izdržljivosti). isto se nisam izdajala, prvi dan sam bila na gradilištu i iz jedne cice mi je curilo mlijeko, a kolega mi je rekao"al se ti znojiš" (bilo je skoro 40C)

Citiraj:

---

mamitzi prvotno napisa

moj dvogodišnjak je dojio svaku noć bar deset puta, ja više nisam mogla

---

Isto ovako... iako mlađi. Neopisiva sreća (kod mene) kada sam uspjela zatvoriti taj dio priče. I poslije par tjedana, kad su se hormoni vratili u normalu, tek sam onda vidjela koliko dojenje i hormoni utječu na ponašanje. To me baš iznenadilo. Ništa ni pozitivno, ni negativno, samo neočekivana promjena.

Update: I dalje neće dojiti...polako smanjujem izdajanje i računam da je to to... Koliko može trajati štrajk ukoliko je to kod nas slučaj?

Evo mi prestajemo...ja više ne mogu..ubijaju me te noći i nacicavanje po 45 min pa na jedan bok pa na drugi.
Više ne funkcioniram na poslu. Dnevno odvikavanje je dobro prihvatio, uspavljivanjei isto nekako.
Noći su problem...evo iza nas je prva noć bez cicanja. Probudio se ne znam koliko puta i plakao. Nekako sam ga umirila i nastavio je spavat. Dovoljno mu je da drži ruku na mojim prsima. u nekom momentu je pitao "di je, di je?" stavila sam mu ruku na prsa i kaže "tu je" i zaspe :heart:
Ali sada ja plačem. Ni sama ne znam zašto, mislila sam da ću biti sretna, a tužna sam. Znam, grlit ćemo se i maziti i iskazivati ljubav na sto drugih načina. Ali već mi fali...i da jedva čekam ponovo biti trudna i rodijti i dojiti...Valjda će me proć...
Za točno mjesec dana punimo dvije godine...nadala sam se izdržati barem do tada, ali stvarno više ne mogu :cry::cry:

Znam tocno kako se osjecas. Imala sam i sama dosta problema sa dojenjem i jedva cekala kad ce doci taj dan da ce moja gospodicna biti dosta stara da prestane, a kad je prestala: majko mila! Bilo mi je koma!
Djelomjesu hormoni, a drugim dijelom, mislim da osjecamo kako gubimo veliki dio bliskost sa svojim djetetom. Prosla je godina dana od kad je moja curka prestala i sad mi se cini kako dojenje samo nije bilo definicija, nego temelj te bliskosti i taj povezujuci odnos koji je toliko nevjerojatan i prisan je tu upravo zato sto je imala priliku dojiti se, sto je godinu i pol slusala otkucaje mog srca pri svakom podoju i uzivala u hrani koju je stvaralo moje tijelo. I ti si izgradila taj temelj i budi sretna radi toga.

Hvala ti. Jesam, sretna sam...ali bas to, kao da gubim nesto. Nekako mi je nezamislivo da vise necemo biti spojeni na taj nacin. Ma ustvari ni sama ne znam sto mi je. Moram priznat da sam totalno zbunjena. Htjela bi se veseliti, a nekako ne mogu onako kako sam mislila. Znam da ce to proc...

Mene evo, nakon skoro godinu dana nije proslo, iako je dvijeodine dojio. Jos uvijek imam poriv da ga stavim na prsa kad mu je tesko, a I kad se mazimo.
Neizmjerni mi je zao sto smo prestali...

Sinoć mi je bilo koma. Dušu sam isplakala. Pričam s prijateljicama o tome, ali imam osjećaj da me nitko ne razumije. Svi mi samo ponavljaju kako je on već preveliki za to i kako mu je i bilo odavno vrijeme da prestane...
ajme nadam se da će to proć...evo jutros mi je nekako malo bolje.
Jedino mi stalno prolaze slike njega kako doji i osmijeha koji ima nakon dojenja... :-(

Što je najbolje imam osjećaj da je on to bolje prihvatio nego ja..Tješim se da je to znak da je stvarno bio spreman za prestanak...sretna sam da je to ipak bilo bez neke velike traume...

Hrpa emocija se miješa u meni...

razumijem vas sve.
i mi prestajemo, njoj će sad 16 mjeseci, ja trudna više od 6. pokušala sam prestati prije nekih mjesec dana ali mi je bilo teško, krivila sam sebe, da joj otimam nešto što joj pripada, nije ona odgovorne za trudnoću, pa sam posustala i vratila se na staro, a to je kod nas značilo dnevno uspavljivanje+spavanje na sisi po sat-sat i pol-dva... ja izvadim, budi se.
izluđivalo me je i bojim se tandema s njom takvom... pa sam odlučila, moram stati.
nutritivno joj ne uzimam ništa, količina je mala, minimalna, no emotivno... znam da onakvo blaženstvo nikad više neću vidjeti na njenom licu i srce mi se steže zbog toga.
i da, giusepe, nitko to ne razumije...
plačem, žao mi je, krivim sebe, možda smo mogli pričekati s trudnoćom...
e, da, ona traži...
ne često, ali upita, a ja se osjećam tako jadno i bezvrijedno kad joj svrnem pozornost...

rodice, a da joj ipak das cike? za tri mjeseca ce se beba roditi. Moguce je da starije dijete bude ljubomorno na mladjeg jer mladje dobiva ciku, a starije ne. Ovako ces bar imati mira. Ako su oboje na ciki, neces morati zabavljati stariju curku dok dojis bebu.

Ma žene nemojte se mučiti. Nije majka samo za dojenje..bit će još blaženih pogleda,zagrljaja,poljubaca. Ima milijarde majki koje nisu uopće uspjele dojiti..budite ponosne na sebe. Ja sam sa drugim djetetom osjećala groznu grižnju savjesti prema prvom djetetu jer je dojenje potrajalo tada samo 6-7mj pa sam se zapitala na šta trošim svoje vrijeme. Na nešto šta nemogu ni promjeniti ni vratiti. Onda sam se bacila na zagrljaje :love2:

Citiraj:

---

Yummy_mummy prvotno napisa

rodice, a da joj ipak das cike? za tri mjeseca ce se beba roditi. Moguce je da starije dijete bude ljubomorno na mladjeg jer mladje dobiva ciku, a starije ne. Ovako ces bar imati mira. Ako su oboje na ciki, neces morati zabavljati stariju curku dok dojis bebu.

---

a reci mi, molim te, kako ću dojiti novorođenče koje treba dojiti milijun puta u 24 sata, ako sam s njom priključena 2 sata popodne i ako izvadim, ona plače nervozno, to joj je duda-spavalica!?

Rodice, ja sam vec u početku druge trudnoće odustala jer su me tako natjerali hormoni, a Doris je bila jos manja i imala tek 7 mjeseci.. Tako da se divim svakome tko je uspio dalje u trudnoci, jer se sjećam kako je meni grozno bilo.. Ne znam, svi tvrde da dok se treba dojiti dok se i mama i beba dobro osjećaju, pa onda čemu forsiranje i podnasanje žrtvi i maltretiranje ako ti vise ne odgovara..
Bude se tvoja malena navikla. Dok dođe beba, vec spce zaboravit da je cicala :) Drž se


Sent from my iPad using Tapatalk

hvala, unique!
tako sam i ja mislila, imamo vremena obje prihvatiti nove okolnosti do dolaska bebe, a ako njena želja ne nestane, a ja budem spremna, tko nam brani ponovno pokušati (ima puno takvih slučajeva). sad me frustrira.
ipak, jako je teško, mogu mislit kako je tek njoj.
i ja sam u početku trudnoće osjetila smanjenje količine, a bradavice su duuugo, dugo boljele... ma svašta!
nego, unique, molim te, kako se preživi s njih dvoje malih? ovo je za druu temu, pa mogu li malo gnjaviti na pp? hvala!

Ne znam, nisam jos rodila drugo :) mene isto zanima, nikako da otvorim/potražim temu s malim razlikama između beba..


Sent from my iPad using Tapatalk

Evo,moja mama je nas rodila s malom razlikom. Eto,normalna je još:lol:

Moji su 3god razlike pa mi se nekad čini premalo,ali nije. Ma otvorite temu ako nema,uvjerena sam da će ta tema dugo poživit:mrgreen:

Ovo ne govorim iz osobnog iskustva, ali znam neke mame koje su na jednoj ciki imale jednu, a na drugoj malo stariju bebu i tvrde da im je tako bilo lakse. Samo prenosim njihova iskustva :)

Citiraj:

---

rodica prvotno napisa

a reci mi, molim te, kako ću dojiti novorođenče koje treba dojiti milijun puta u 24 sata, ako sam s njom priključena 2 sata popodne i ako izvadim, ona plače nervozno, to joj je duda-spavalica!?

---

Imam booby blues,ako to uopće postoji :-/ plus pms. Čitam da kod prestanka dojenja hormoni luduju. Ako jesu kad bi tribala bit normalna?? Željela sam prestati s dojenjem što zbog umora,kronične neispavanosti,uskoro ću i na terapiju...bila sam spremna a sad mi se plače

Citiraj:

---

Carmina406 prvotno napisa

Imam booby blues,ako to uopće postoji :-/ plus pms. Čitam da kod prestanka dojenja hormoni luduju. Ako jesu kad bi tribala bit normalna?? Željela sam prestati s dojenjem što zbog umora,kronične neispavanosti,uskoro ću i na terapiju...bila sam spremna a sad mi se plače

---

Sori, nemam odgovor samo htjela reći da te dobro razumijem jer i ja sam jedna od tih koje prolaze kroz taj booby blues.
Negdje sam pročitala da kod prestanka dojenja žene osjećaju tugu gubitka, a
onda sam to "slavodobitno" pokazala mužu jer sam mu cijelo vrijeme govorila da se osjećam kao da je netko umro.
Pretjerivanje rekli bi, ali hormoni plus stres prisilnog pekidanja dojenja zbog lijekova učinili su da se tako osjećam.
Čini mi se da osjećam napredak, ali zašto još uvijek čitam teme o dojenju.:|

Kad sam trebala tek ograničiti dojenje isto zbog lijekova, bilo mi je groznoooo...muku smo mučile da cijela stvar profunkcionira, valjda sam sve boljke imala osim mastitisa, i tako smo uživale u dojenju sve dok jednog dana nije došao kraj cjelodnevnom nasisavanju (ona je isključivo dojila na zahtjev,što je kod nas bilo cca svakih 45min)... prvi dan ne dojenja- dojke prepune, ja izdajam,trčim u dućan kupovat peršin i sl...i lijem ko kišna godina...s 3 paketića peršina i čajem od kadulje cmizdrim na blagajni, osjećam se kao da mi netko dušu čupa iz tijela, baš osjećaj kao da je netko umro...ma grozan osjećaj...emocionalni dio je prošao kroz nekih tjedan-dva a da se sve izregulira oko mjesec dana...sad još dojimo ali za utjehu,maženje i uspavljivanje ali ja sam sigurna da se ona i najede :)