moj dvogodišnjak je dojio svaku noć bar deset puta, ja više nisam mogla (imala sam neke nezgodne događaje zbog neispavanosti) i otišla sam na put s kolegama iz ureda. prvu večer, negdje u italiji nisam znala spojiti izdajalicu pa se nisam ni izdojila, a drugi dan sam bila već na korzici i iscurile su mi dvije, tri kapi i to je bilo to. nikad nisam požalila.
sa curom je bilo drugačije jer sam morala prestati dojiti zbog ljekova koje sam trebala piti (odgađala sam ih oko 6 mjeseci). ona je imala isto dvije godine, ali sam ja znala da mi je zadnje dijete i da više nikad neću dojiti i bila sam jako nesretna (možda i zato jer je ona bila umjerena u dojenju za razliku od filipa koji je bio cicoovisnik i doveo me do ruba izdržljivosti). isto se nisam izdajala, prvi dan sam bila na gradilištu i iz jedne cice mi je curilo mlijeko, a kolega mi je rekao"al se ti znojiš" (bilo je skoro 40C)