zaposlene,umorne mame i odgoj djece

Drage moje,samo za naslov mi je trebalo dosta vremena kako da ga precizno iskazem. naime,imam osjecaj da sam losa mama i da dijete svoju nervozu i zelju da je stalno napolju,u gostima ili da nam neko dodje,ustvari pokazuje jer joj ja nisam interesantna. Kad dodjem kyci vec je pola pet. moram se raspremiti,nabrzaka rucak i to je vec sest sati. Djevojcica vec izbacuje dnevni san sto mi je supet,ali u sest sati meni je vec kraj. nemam psihicki niti fizicki snage da se igram sa njom,zbog toga se osjecan grozno...mada,cudi me sto se ona nece igrati sama.stalno kyka da joj jw dosadno. Nekada se igra rucka i sl.ali nista pisebno. Sta vi radite sa svojom djecom?da li imate osjecaj da zapustate djecu,cega se igrate-jer ja pucam po savovima-kuca,posao i sl,a s druge strane ona i moj vec hronicni umor. strah me je da se ne osjeca zapostavljenom a ja da se ne osjecam najgorom mamom. inace njoj je 5 god. molim vas savjet!!!

Moj je blizu po godinama i nema nikakve šanse da se s nečim poigra sam-isto kuka da mu je doma dosadno ako nije vani ili kod bake ili dede ili ako ne dođu susjedi... Po meni to nema veze toliko sa nama i našim umorom nego očito im je zanimljiviji netko novi/vršnjaci. Ne zamaram se time jer imam još jednog manjeg kojeg trebam hendlati i ne mislim da je veći po nečem zakinut zato što cijelo "slobodno" vrijeme ne provedem igrajući se s njim. Kad dođem doma, može mi pomoći oko ručka, veša, brata i ako je lijepo, vani možemo raditi što hoće u dvorištu. Uključen je u sve što radim i sve se može okrenuti na neku igru -ako je raspoložen.

Samo sto je moja jos straaaasno razmazena.

Moj savjet je isti kao Zrinin. jednostavno ju uključi u sve što radiš. Možda će brzina napravljenog posla biti manja, ali zadovoljstvo zajednički provedenim vremenom to veće.

I, ako si u 6 navečer toliko umorna, možda da kontroliraš željezo u krvi.

Eh, što bih ja dala da u pola pet mogu biti doma! Ovako, ako imam sreće dođem u pola 7 pa onda mogu birati hoću li imati jedan suvisli obrok u danu ili ću se sat vremena posvetiti djeci.:-/ Moje ne spavaju popodne pa su zato navečer rano cendrave i umorne.

I još vezano za umor rano navečer-ja si priuštim makar jednom tjedno da baš rano odem spavati, ponekad zaspim u 9 s njima i baš me briga što nisam napravila sve što sam trebala. Tako si napunim baterije da mogu izdržati ostatak tjedna.

Citiraj:

---

Zrina prvotno napisa

I još vezano za umor rano navečer-ja si priuštim makar jednom tjedno da baš rano odem spavati, ponekad zaspim u 9 s njima i baš me briga što nisam napravila sve što sam trebala. Tako si napunim baterije da mogu izdržati ostatak tjedna.

---

Ovo je bitno!

Inače, lamy, dijete od 5 godina već je dovoljno razumno da joj se lijepo može objasniti da je mama umorna i da joj treba 15 minuta odmora prije nego se krene baviti djetetom.

Nešto u cijeloj toj situaciji treba mijenjati. Trebaš ili nekakav drugačiji raspored ili pomoć u kući (ne mora biti plaćena, ali i može - ja sam imala tetu čistilicu 1x tjedno po 4 sata u dobi dok su mi djeca bila 2 i 3 godine, a dok su se dovukli do pete godine već sam mogla sama - imam dvojicu s malom dobnom razlikom + posao, tako da dobro razumijem kako to ide).

Osim toga, dijete od 5 godina već se može fino zabavljati samo neko ograničeno vrijeme (štajaznam pol sata na računalu ili s lutkicama) da se odmoriš. Samo joj treba reći SAD SE MAMA MORA ODMORITI a onda ćemo se igrati. I toga se treba držati da se dijete ne osjeti iznevjereno.

Kad bolje razmislim, mi nismo imali baš puno takvih situacija jer su djeca radnim danom dolazila iz vrtića isto tako umorna kao i mi, a aktivnosti smo ostavljali za vikend i to se znalo. Raspored radnog dana bio je fiksni - točno se znalo u koliko sati su obroci, kupanje, spavanje i tu čak ni danas nema puno odstupanja. Vikendom smo dogovarali što ćemo raditi. Moj muž je na smjenu jedan dan u tjednu jedno dijete odveo popodne svojoj mami, tako da mi je i time znao olakšati, a baki napraviti veselje. Za vikend se planiraju aktivnosti koje vesele dijete i roditelje. Ne mora to biti svaki dan po 3 sata - to je previše. Radnim danom ponekad je dosta zajedno pogledati crtić (klinka gleda, a ti drijemaš, ali sjediš kraj nje) i tako smo se ispomagali u najtežim trenucima.

I dobro su ti cure savjetovale - provjeri zdravlje jer nije normalno da si ovako iscrpljena, to stanje mora imati neki uzrok. Sretno!

moja petogodišnjakinja se pred nekih mjesec dana počela sama zaigravat, bas objavi "ja se sada idem sama igrati", valjda je skuzila koliko nam to svima znaci :mrgreen:

inace, dok ja nesto radim po kuci ona se zabavi, cim me vidi da sam sjela odmah donosi igracke i trazi zajednicku igru. Da ima bracu ili seku slicne dobi bilo bi lakse, stariji braco se poigra s njom ali ja razumijem da mu nije najnapetije druzenje s petogodisnjakinjom...
Guramo polako, meni se ovaj period cini laksim nego pred godinu i sl.

lamy, stvarno jest malo čudno da si baš toliko umorna popodne, možda ne spavaš dovoljno, pa probaj na to pripaziti.
Isto tako, apsolutno je u redu da djetetu kažeš da trebaš neko vrijeme za odmor nakon što se vratiš sa posla, da u miru ručaš i malo odmoriš, a da se onda neko vrijeme posvetiš djetetu.
Ne znam kako organiziraš kuhanje - meni bi bilo lakše skuhati dan unaprijed nego da moram kuhati na brzinu kad se vratim sa posla.
Dalje, igranje sa djetetom i mene već odavno psihički umara, ali tu su druge aktivnosti koje možete raditi zajedno - npr. otići na sat vremena u šetnju, u knjižnicu npr., ili odvesti dijete u park gdje će sigurno naći neko društvo, ili zajedno raditi kućanske poslove, ili nešto čitati, raditi nekakve zadatke, izrezivati itd.

Definitivno ovo što što i druge cure navode - uključi ju. Neka kuha s tobom, uvijek joj možeš dati nešto jednostavno da radi uz tebe. Neka sortira veš s tobom, čisti s tobom... Ako sve to radite uz puno priče, velika je šansa da joj bude zanimljivo.
Drugo, važno je i sniziti kriterije što se tiče ručka, urednosti stana/ kuće. Ja sam se preporodila otkad sam to napravila.
I još nešto, je li stvar u tome da nemaš snage za igru ili si bezvoljna jer ti od pune glave svega nije zanimljivo igrati se? Ako je ovo drugo, može pomoći da unaprijed osmisliš igre koje bi mogle raditi zajedno, koje će i tebi i njoj biti zanimljive.
I nemoj se osjećati kao najgora mama, vjerujem da nam je mnogima tako. Samo treba naći što jednostavnije rješenje koje će popraviti situaciju.

Citiraj:

---

Bubica prvotno napisa

inace, dok ja nesto radim po kuci ona se zabavi, cim me vidi da sam sjela odmah donosi igracke i trazi zajednicku igru.
.

---

x

mogu cijeli dan bez problema čistiti, kuhati, spremati, we, il mi se priključi, il se igra sama. uglavnom se priključi. al nedaj bože sjesti na kauč, za kompjuter ili za knjigu. sad već, u stvari mogu, no prije godinu dana - nema šanse.

Meni je najljepše i najlakše kad je lijepo vrijeme. Sve te dane po kući se radi minimalno (večinu dana čak ni to):oops:.
Dođem doma, ručamo i odlazimo.
Knjižnica, park, trgovina, druženje s prijateljicom koja ima dijete iste dobi, vožnja biciklima, ribnjak, sladoled,... svaki dan nešto.
Par dana za redom smo znali izači iz kuće u 16 i vratiti se u 22.
Cijeli dan sam u pogonu, ali sam tad "najodmorenija", rad u kući me užasno umara i nervira.
Uz to imam vrt, koji isto ima prioritet nad pospremanjem.:mrgreen:

Dijete mi ili pomaže, ili se igra sam ili s prijateljima.
Veliki plus je dvorište, pa dijete može biti puno na dvorištu bez da visim nad njim kao kobac.


Poanta je da sam i ja užasno umorna, tome mi pridonosi moja štitnjača, ali sam najumornija ako se bavim kućom, pa se time ne bavim dok ne dođe voda do grla.:mrgreen:

Ja sam bila umorna dok si nisam posložila neke stvari u glavi. Postoje poslovi koje se mora napraviti - skuhati, počistiti kuhinju, okupati djecu, oprat veš. Ostalo je opcija koja dolazi u obzir kad imam snage i volje.
Meni su pak djeca na prvom mjestu i kad dođem doma, koliko god bila iscrpljena nakon radnog dana, posvetim se djeci na sat-dva. Nebitno da li jurcamo po kući ili vani, MENI je bitno kvalitetno provesti bar sat vremena s njima, a njima je drago i vesele se tome. Lakše podnosim glad (jer se dogodi da svi pojedu, a ja izvisim) nego grizodušje koje mi izaziva nedostatak kvalitetnog vremena s djecom.
Apropo umora, pomaže mi zdrava hrana (puno voća i povrća, multivitamini, puno vode, med, matična mliječ) boravak na zraku, šetnje (ma bilo kakva fizička aktivnost), malo duži san i lijep razgovor s dragim osobama.
Bitno je da se bar na kratko osjećaš kako se baviš sobom, na bilo koji način koji tebi odgovara. Tako ćeš se napunit energijom i imati više volje i elana za dijete.

ja se moram bar iz prikrajka priključiti i pratiti, možda i meni s kroničnim "grizodušjem" ovo posuži kao terapija ... :(

Citiraj:

---

Sumskovoce prvotno napisa

Apropo umora, pomaže mi zdrava hrana (puno voća i povrća, multivitamini, puno vode, med, matična mliječ) boravak na zraku, šetnje (ma bilo kakva fizička aktivnost), malo duži san i lijep razgovor s dragim osobama.

---

Ovo moram potpisati i rukama i nogama. Trgnula sam se prije 10ak dana, izbacila junk food, počela vježbati pola sata dnevno i već sam se za dva dana osjećala kao druga ja ! Uopće mi nije čudan umor u 6 h popodne, ako si na nogama od 6 ujutro i nisi stala, to je 12 sati neprekidnog fizičkog i mentalnog angažmana i čovjek se jednostavno ne može ne osjećati pregaženo. Moj savjet je poboljšati prehranu, uključiti vježbanje i ići navečer spavati skupa s djecom. Kad nisam na porodiljnom, kuhanje rješavam tako da ustanem pola sata ranije ujutro i skuham ručak za taj dan. Samo variva dolaze u obzir. Vikendom, kad sam doma, mogu priuštiti nešto što zahtijeva stajanje nad štednjakom. Što se djece tiče nama je spas lijepo vrijeme. Stariji na biciklu, mlađi u kolica i baš nam bude super. Kad je ružno vrijeme onda i kod nas dolazi do ovakvih situacija. Spas su mi puzzle, bojanke, kockice i slične sjedeće aktivnosti. Ne pomaže puno, i jedan i drugi osjećaju moj umor i nedovoljni angažman, traže zabavu kod tate i bake, ali kad malo bolje razmislim, ne moram ja uvijek biti glavni zabavljač i broj 1 u njihovim životima. Neka i drugi malo preuzmu dio tog veselja, ništa im neće biti.

Citiraj:

---

Beti3 prvotno napisa

I, ako si u 6 navečer toliko umorna, možda da kontroliraš željezo u krvi.

---

Uvijek je dobro napraviti kontrolu željeza ili hormona, ali ne mislim da je to nužno razlog umora nakon posla. Osobno radim zahtjevan posao (psihički zahtjevan, a fizički sjedeći), koji zahtjeva koncentraciju i veliki umni napor. Uz tih cca. 8-9h dnevno, tu je još i 2x45 min vožnje kuća-posao-kuća, dakle, dodatnih 1.5 h vožnje po ZG gužvi. Dakle, meni je normalno biti prilično umoran nakon posla, tj. nakon posla u kojem radiš i daješ sve od sebe u toku radnog vremena.

Citiraj:

---

Anemona prvotno napisa

Meni je najljepše i najlakše kad je lijepo vrijeme. Sve te dane po kući se radi minimalno (večinu dana čak ni to):oops:.
Dođem doma, ručamo i odlazimo.
Knjižnica, park, trgovina, druženje s prijateljicom koja ima dijete iste dobi, vožnja biciklima, ribnjak, sladoled,... svaki dan nešto.
Par dana za redom smo znali izači iz kuće u 16 i vratiti se u 22.

---

I meni je najbolje kad je lijepo vrijeme - park, šetnja...jer dolazim doma psihički umorna i čak mi paše fizička aktivnost nakon posla. Ako dođem doma i sjednem, teško mi je i slikovnice čitati - ne mogu, preumorna sam da se koncentriram.

A šta se tiće kućnih poslova, svedeni su na minumum minimuma...ono, da nismo kandidati za neku TV emisiju ili soc.službu. Love za plaćanje pomoći u kući nemamo, pa se snalazimo nekako.
Inače, moj dan izgleda cca. ovako: ustajem u 6, kuham, perem/slažem veš...dok se ručak kuha, tuširam se i spremam za posao...Vodim dijete u školu (ako je ujutro) , radim od 9-17h, dolazim doma (kupim dijete u školi, ako je popodne). Bavim se klincima i kućom do nekih 22-23h, kad ih potrpamo u krevet, a onda MM ili ja na brzinu pospremimo rusvaj (suđe, igračke i drugi nered) od tog dana. Jedan posprema, drugih ih uspavljuje. Najbolje mi je kad je lijepo vrijeme, em meni paše, em se klinci više izmore pa zaspu ranije, em smo manje u kući pa manje radimo nered. Vikendom po kući malo usišemo, poperemo podove i kupaonu i obrišemo prašinu. I ništa više. Peglam 1x mjesečno, i to samo par košulja od MM, koji ima zabranu kupovati stvari koje treba peglati. Dječje i svoje ne peglam ništa.

Umorna sam stalno, kronično zadnjih 8.5g... jedino nisam bila umorna dok sam bila kućanica na porodiljnom i bila doma s djecom - e to su bila vremena, 2x 6 mj čistog uživanja i povlaćenja po kući! Mislim da mi je jedina nada da se odmorim da idemo na 3. dijete!

Ja sam isto umorna popodne, i to jako, i živčana sam često - znam reći djetetu da njoj treba vikend mama i da se strpi koji dan pa će imati svoju vikend mamu - ali nepodnošljivo, previše, sam umorna kad ne spavam dovoljno. Naime, znam se 'zaigrati' navečer (nekad i doslovno, na kompu) kad dijete zaspe pa konačno imam mir i pozavršavam sve obaveze, pa onda visim na netu, ili gledam nešto na TV-u, i onda odem jako kasno spavati - kad se to dogodi, onda sam neizdrživo umorna.

I ja isto umorna :-(.

Slično kao i kod Deaedi, dizanje u 6 , odlazim od kuće oko 7:15, radim od pola 9 do 7, dolazak doma oko 18h, i to ako idem direktno doma, a da nigdje ne svraćam.

Ako su klinci u parku (s bakom) preuzimam ih i dolazim doma oko 19h.

Kuhanje - što je to?

Peglanje - samo najnužnije, čitaj košulje od muža i to jednom u 2 tjedna. Tu moja mama uskače.

Nemam toliko psihički zahtjevan posao (uredski), ali taman da samo sjedim na stolcu cijeli dan, dolazim doma krepana.

Kad dođem doma, vrhunac mi je potrpati suđe u suđericu...

Pitam se kak će biti kad mi klinci krenu u školu, kad ću zadaće raditi s njima - navečer, kad svi jedva gledamo...

Ovo 'europsko' radno vrijeme - tko ga samo izmisli :unsure:...

I ja sam umorna.
Iz mjeseca u mjesec mi postaje sve lakše.
Ja sam od oba djeteta uspjela izboriti da me ostave na miru pola sata nakon ručka - tada sam najumornija. Ponekad me ostave na miru tako da se valjaju i penju po meni, ali barem sam ja u horizontali na kauču. Zapuštam kuću da bih se bavila njima, točnije mlađim jer veći koristi svaku priliku da ide van.
Sjećam se kad sam imala jedinca petogodišnjaka da sam puno manje bila umorna, skoro uopće i nisam bila. To mi daje nadu da će dalje biti sve lakše i lakše.
Ponekad osjećam da mi i ne fali odmora, nego relaksacije, zabave, druženja. Bit će i toga sve više.

Citiraj:

---

Jurana prvotno napisa

Ponekad osjećam da mi i ne fali odmora, nego relaksacije, zabave, druženja. Bit će i toga sve više.

---

I meni. Zato mi je najdraže otiči na kavu s prijateljicom i njezinim djetetom. Mi se družimo uz kavicu, a djeca se pored nas igraju na igralištu. Svi smo na dobitku.

nije ništa čudno što je umorna pa svatko je umoran nakon posla. A što se tiče djeteta, to ti je normalno, pogotovo kad je jedino dijete. I moj je takav, što stariji to društveniji i stalno želi neko društvo kraj sebe. Ima 5 godina i shvaćam da mu više nije dovoljno da se mm i ja igramo s njim. Poslije posla kad ga pokupim iz vrtića najčešće se izvalim na kauč pa zakunjam makar 10 minuta, puno mi to znači. On u to vrijeme gleda crtić, ali si isto ne mogu priuštiti da zaspem na sat-dva.

di me nađe s temom. osim što se moj(i) igraju sami, ali ja svejedno imam grižnju savjesti što se ne igram s njima... jučer smo moj 5 - godišnjak i ja pekli kolač zajedno...bio je presretan. ja vadila krv, ali željezo ok. ja sam valjda ipak umorna, jer me beba budi po noći....

Tek sam danas skužila da imam upalu mišića već nekih dva tjedna, i sve je to zahvaljujući mojoj ludoj ideji da blizance puštam van iz kolica dok ih šećem sama. Malo sam autodestruktivna.
I ne mogu si pomoći kad se sjetim njihovog veselog ciktanja kad skuže da idu van, a još veselijeg ciktanja kad skuže da smo stigli u park.
Jučer sam mislila da nisam baš jako umorna. Jutros sam zaspala na posao. Bit će da sam ipak umornija od onog što želim priznati...

Citiraj:

---

Sumskovoce prvotno napisa

Tek sam danas skužila da imam upalu mišića već nekih dva tjedna, i sve je to zahvaljujući mojoj ludoj ideji da blizance puštam van iz kolica dok ih šećem sama. Malo sam autodestruktivna.
I ne mogu si pomoći kad se sjetim njihovog veselog ciktanja kad skuže da idu van, a još veselijeg ciktanja kad skuže da smo stigli u park.
Jučer sam mislila da nisam baš jako umorna. Jutros sam zaspala na posao. Bit će da sam ipak umornija od onog što želim priznati...

---

Ovog se sjećam iz stresnog razdoblja dok sam radila odgovoran posao po EU radnom vremenu 17 km od kuće. Izdržala 2 godine i nakon toga mijenjala posao. Negdje je trebalo rezati, inače bih pukla do kraja.

ja sam umorna u 3 popodne
i ne čudi me
ako noći ne spavam u komadu više od 4 sata, i onda ustajem u 6 na posao
ma ja sam cijelo vrijeme umorna

Citiraj:

---

flopica prvotno napisa

ja sam umorna u 3 popodne
i ne čudi me
ako noći ne spavam u komadu više od 4 sata, i onda ustajem u 6 na posao
ma ja sam cijelo vrijeme umorna

---

Pa to je normalno za majke djece do treće godine, ali pokretačica teme ima petogodišnjakinju. Tu je već trebalo nastati malo mjesta i za odmor... Nek vam je svima sa srećom, nije to lako. Čovjek ni ne zna koliko zapravo može tegliti dok ne dođe do kraja svojih mogućnosti.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Čovjek ni ne zna koliko zapravo može tegliti dok ne dođe do kraja svojih mogućnosti.

---

Ovo je velika istina. Čudim se samoj sebi i granicama izdržljivosti koje sam u sebi pomakla.
Ali neće na dobro ako ne stanem na loptu.
Zaprepastila me vijest da mi je susjeda, majka 3 djece u ranim 30-im oboljela od raka dojke. Najviše me šokiralo kad je rekla da zna kako je zlo nastalo - godinama nije sebi dala ni trenutka vremena, samo je radila i skrbila za obitelj i kućanstvo. Kaže da bi sve promijenila da može vratit vrijeme. Sad žena spašava živu glavu, a njezinu djecu čuvaju bake.
Ne želim da se takvo što i meni dogodi, zato stajem na loptu bar jednom tjedno. I vikendom spavam dok me leđa ne zabole (djeca su mi spavalice, pa mogu) i ne žalim prljavog poda i hrpe veša u kupaoni.

Citiraj:

---

Sumskovoce prvotno napisa

Ovo je velika istina. Čudim se samoj sebi i granicama izdržljivosti koje sam u sebi pomakla.
Ali neće na dobro ako ne stanem na loptu.
Zaprepastila me vijest da mi je susjeda, majka 3 djece u ranim 30-im oboljela od raka dojke. Najviše me šokiralo kad je rekla da zna kako je zlo nastalo - godinama nije sebi dala ni trenutka vremena, samo je radila i skrbila za obitelj i kućanstvo. Kaže da bi sve promijenila da može vratit vrijeme. Sad žena spašava živu glavu, a njezinu djecu čuvaju bake.
Ne želim da se takvo što i meni dogodi, zato stajem na loptu bar jednom tjedno. I vikendom spavam dok me leđa ne zabole (djeca su mi spavalice, pa mogu) i ne žalim prljavog poda i hrpe veša u kupaoni.

---

Ja se ovoga užasno bojim. Imam osjećaj da me stres i umor izjedaju. Došla sam do točke kad sam toliko premorena da sam počela nenormalno zaboravljati. Maloprije sam popila čašu vode, okrenula se da promiješam ručak, vratila se da popijem još vode i shvatila da nemam pojma gdje sam ostavila tu čašu. I tako za apsolutno svaku stvar koju učinim. Da me netko upita što sam radila jučer, ne bih imala pojma, uopće se ne mogu sjetiti prethodnog dana. Pitam se je li to normalno. Ne znam jesu li se naše bake i mame ikada žalile na toliki stres i umor.

rehab - tako i kod mene.
Jučer je MM dobio lagani fras kad je skužio da istovremeno pečem krumpir, pržim pogačice, vadim suđe iz perilice i pričam s njim. Sve zato jer se bojim da ću zaspat kad uspavljujem klince i ostavit mu džumbus u kući za idući dan. Ali ne mogu drugačije, nisam Shiva ali skoro :mrgreen:
Pa je čovjek (MM) lijepo dovršio večeru, dok sam ja skockala kuhinju. Bio bi on i ranije uletio da sam ga pitala. A mrsko mi je pitati ga kad znam da je i on umoran. Pa crnčim sama. Kao laše je meni hendlat sve, nego njega pitat za pomoć kad znam da je umoran.
I umjesto da me poljubi i kaže kako sam ja super žena on meni :oklagija: i krene s pričom da ću radije završiti u bolnici nego pitati ga pomoć. Nikad na zelenu granu....

Sve su cure dobro rekle, definitivno bi pomoć dobro došla (meni je to baka koja skuha i dijete dovede iz vrtića i odvede u vrtić ako tata radi dnevnu).
Ja sam se dizala oko 6 da bih na posao došla oko 7,15 pa radila barem do 16,30 - 17,00 h.
Zato bih doma čim bih došla pojela ručak i ako je lijepo sa djetetom van na igralište ili park ili dvorište a ako je ružno igrala bih se sa njim što želi. Kućanski poslovi su svi stajali, navečer kad bi zaspao ja bih se resitirala zujeći u tv (nebitno što se prikazivalo) to mi je bio način odmora. Peglanje se svodilo na 1 mjesečno kad su se hrpe rušile sa ormarića. Umor je bio stalno prisutan i kao što netko reče mene je isto zabrinjavalo što sam zaboravna strašno.
U svakom slučaju dobro je uključiti i druge da se posvete djetetu (tata, baka...) znam da to neće smanjiti grižnju savjesti mama koje osjećaju da su zakinule dijete ali jednostavno to je neizbježno ako mama ne želi puknuti po šavovima.
Sad sam doma i moram priznati da mi je već teško otići i po njega u vrtić a odlazak na igralište je rijetkost u pravilu dočekamo tatu i onda ga on odvede. Rijetko se sam zaigra uvijek traži nekoga da sudjeluje, istina sad će 4 godine tek pa možda i to igranje u društvu još nije toliko primamljivo ( i na igralištu se rađe igra sa nama nego sa drugom djecom osim ako nije netko poznati).

ja se tog umora dok su djeca mala
ne volim ni sjetiti,

moje nespavalice su glavni
razlog što nisam imala još jedno dijete,

nakon dosta godina još se živo sjećam
tog očaja ,

ali evo prošlo je
i dan danas kad vidim bebu više od miline
osjetim neki nemir

Citiraj:

---

rehab prvotno napisa

Ja se ovoga užasno bojim. Imam osjećaj da me stres i umor izjedaju. Došla sam do točke kad sam toliko premorena da sam počela nenormalno zaboravljati. Maloprije sam popila čašu vode, okrenula se da promiješam ručak, vratila se da popijem još vode i shvatila da nemam pojma gdje sam ostavila tu čašu. I tako za apsolutno svaku stvar koju učinim. Da me netko upita što sam radila jučer, ne bih imala pojma, uopće se ne mogu sjetiti prethodnog dana. Pitam se je li to normalno. Ne znam jesu li se naše bake i mame ikada žalile na toliki stres i umor.

---

isto ovako, zaboravljam, miješam riječi u rečenici, strašno..
s tim da trenutno još ne radim.
većinu vremena ja provodim s malim i snalazim se s kućanstvom, ima dana da ne sjednem, on je jednostavno jako aktivan a meni je žao da mu ne pržim maksimalno kad sam već doma..
inače radim na jako stresnom i fizički napornom poslu, kronično umorna nonstop tako da nije bilo šanse da se već vratim raditi s malim djetetom..
zapravo se ni ne planiram vratiti nego naći nešto mirnije, jer mislim da bi to bilo gadno..

Slazem se sa svim prijedlozima koji se ticu kratkog odmora nakon posla :mrgreen:
Ja stizem poslije 17, pojedem, obavezno popijem kavu i popricam s muzem.

Onda mi je najdraze otici van, bilo svi skupa, bilo s jednim ili oboje djece. Pase mi boravak na zraku, rolanje, trcanje pored djece i sl., knjiznica... Doma mi je napornije.
Em traze jesti, em se vise svadjaju :mrgreen:
I kako je netko rekao, manje prljamo ako smo vani.

Ja sam imam osjećaj stalno umorna, stalno nervozna, a na sve skupa nije baš povoljno utjecala ova preduga zima...

pa da, ja gledam iz svoje pozicije mame malog djeteta koje ne spava
ovo kad je oko 5 godina za mene je s prvom bilo ko na ladanju
em je već sama znala sebi naći zabavu ( lutke, plišanci, enciklopedije, bojanke, časopisi, igrice, druga djeca)
em ja jednostavno nisam dala sebi pola sata (u smislu da barem legnem nakon ručka pa se ona oko mene igra)
mislim da je nužno osigurati sebi neki trenutak odmora, a onda se obucite i odite van (zajednička nabavka namirnica, knjižnica, šetnja po kvartu, odlazak bilo gdje)
jedva čekam da i mlađa poraste dovoljno da možemo tako lunjati, meni je to predobro
kuća je najgora opcija

Hvala drage moje malo mi je lakše kad znam da nisam sama. Radila sam zelje za i na donjoj je granica. Shvatam da trebam promjene u smislu reorganizacije obaveza i definitivno vise fizičkih aktivnosti. Ovo vrijeme ne ide trenutno u prilog