McDonald's igrališta

Baš me zanima ovo...

Neki dan, predvečer, lagani povjetarac puše, MM i ja smo odveli klince u McDrive, ali smo sjeli van na terasu...

Karlo se hoće igrat...Ok, premalen je da bi se penjao gore, i spuštao niz tobogan, ali fora mu je jurcat u 'prizemlju' one njihove konstrukcije...

E sad...tamo je fino smještena polica za cipele, s uputama (slikama, molim lijepo, da čak i kratkovidni i nepismeni mogu jasno i glasno razumjet) - cipele se obavezno moraju skinuti za vrijeme igre. Ja Karlu svaki, ali baš SVAKI put skinem cipele kad ide blizu, i primijetila sam da ima još roditelja koji rade isto.

Uglavnom, sjedimo mi, Karlo jurca, i neka starija gospođa dođe s unukom (bile su na rođendanu)...

'Jao, gospođo, pa zar je to jadno dijete boso?'
'Ne, u čarapama je'
'Ali boso, pa se tu igra i trči'
'Ali ZAŠTO?'

Ja joj pokažem policu i kažem joj da je to pravilo, možda nije primijetila (op. a. njena mala je uredno u tenisicama)

'A joj, pravilo, tko će još pohvatat djecu da im skine cipele'

:x Pa sam joj na glas izbrojala uz nas još osam pari cipela čiji su vlasnici, eto, uhvaćeni...A MM je tu pukao i očitao predavanje o poštivanju pravila od malih nogu, kulturi, pristojnosti itd...

Žena je samo blijedo gledala...

Uglavnom, uopće ne znam kako bih se postavila - mi smo u McDu dosta često jer nam je blizu, ali uvijek se nađe netko pametovat...I nitko, nikad, pa ni većina roditelja, ne zatvara vrata od terase kad ulaze unutra, a vide da jurca hrpa klinaca koji svaki tren mogu izletit vani i pred auto... :evil:

Baš sam se naljutila...ima li još tko ovakva iskustva?

A stavljam pod odgoj djece jer hoću svoju djecu naučit da poštuju pravila...iako bi za ovu temu prikladnije bilo da otvorimo podforum 'preodgoj roditelja'

Mi smo često u igraonici u Mercatoru, Vanja čim dotrči odmah skida cipelice, i uglavnom su sva djeca bosa, ali roditelji uredno uljeću unutra u cipelama. I što me najviše nanervira neka gospođa što je tamo ko fol animatorica, ali kad god sam je vidjela ili je nešto žvakala, ili je radila neke crteže, ali bez uključivanja djece, to uopće ne registrira, ili vidi, a šuti, ali je zato meni uredno htjela pozvati zaštitara jer sam Vanju slikala.

Mi Roka često vodimo u Konzum u igraonicu (imaju onu s lopticama na dva kata) i on već sam skida cipele prije nego uđe, nema šanse da nešto jede ili pije unutra, dođe do mene, ja mu dam da si popije i vrati se nazad unutra. Zna me pitat zašto ne smije unutra pit sokić, ja mu pokažem sličicu iznad igraonice na kojoj je prekrižen dečkić koji ima sok i sendvič i on kaže dobro.
I meni je vrlo bitno da Roko zna pravila ponašanja, i da ako negdje piše da se nešto ne smije onda se to ne smije i gotovo, bez iznimaka.

Manje više to svi poštuju ali mi je bilo za ispalit na mozak kad je došla jedna napirlitana mama sa svojom kćerkicom i jedna i druga su ušle unutra u cipelama (inače je upozorenje da smiju unutra djeca do 5 godine ili čini mi se oko 120 cm visine) i uopće ne reagiraju na upozorenje da trebaju skinut cipele.
Općenito me fasciniraju roditelji kak se uvuku unutra u tu igraonicu i ne zarezuju nikog živog. I tu se slažem da bi trebalo otvorit podforum "Preodgoj roditelja".

A kako vi u takvim situacijama objašnjavate svojoj djeci da se moraju držati pravila, dok ih drugi hladno krše? :/

To pitam zato što se meni često događa da inzistiram na nekom pravilu (kao i većina roditelja, uostalom), ali onda u cijelu priču uleti dijete koje u pet minuta napravi kaos, a čiji roditelji stoje sa strane i ponosno gledaju, ponekad čak ohrabruju dijete da radi ono što se ne smije, a ponekad nezainteresirano sjede koji metar dalje i piju kavicu.

Imam osjećaj da je Fiona u takvim trenucima jako razočarana u meni i da to doživljava kao neku vrstu izdaje - jer ona, recimo, nešto mora ili ne smije, a za neko drugo dijete vrijede druga pravila.

a ako joj kažeš da je ono što radi drugo dijete ružno? npr. gle, ona curica je ušla u cipelama, to je baš bezveze (nije lijepo ali nije ni smak svijeta), ti si lijepo skinula cipele...

Ajvica, to mi je jedina metoda koju upotrebljavam, ali kaj kad su zabranjene stvari uglavnom zabavnije od dozvoljenih.

Kod nas ni u jednoj igraonici nema pravila o izuvanju cipela, ali ima o tome kako se postupa sa zajedničkim igračkama i slično. To su, naglašavam, nepisana pravila, ali 90% ljudi ih se drži.

ok - mi još nismo imali ovakvih situacija, ali kad andrej krene raditi nešto tipa bacanja daljinskog ili razmazivanja jogurta po stolu pali "ma to je baš bezveze" fora (istina, ponekad uz fizičko odstranjivanje jogurta ili djeteta s mjesta radnje :mrgreen:).

Kod nas je najčešće problem u igračkama.

Običaj je da su sve zajedničke igračke - zajedničke. Kad ih neko dijete uzme u ruke i igra se, druga djeca ih naravno ne smiju otimati, ali čim ih odložiš, više nisu tvoje, nego ih može uzeti bilo tko.

Zvuči jednostavno i fer, zar ne?

Međutim, događa se da djeca silno žele baš ono što netko drugi ima u rukama. Ja u tom slučaju objašnjavam i objašnjavam da mora malo pričekati, da ima puno drugih igračaka s kojima se može igrati, da se sad s tim igra netko drugi, bla bla. Međutim, ima roditelja koji uopće ne reagiraju kad njihovo dijete vrši otimačinu :P ili ih čak potiču, u stilu uzmi sve što želiš, ionako nije ničije, nego zajedničko ili pod parolom trebaš se znati izboriti za ono što ti je važno.

Mislim, wtf?!

Drugi su problem roditelji koji svojoj djeci čuvaju zajedničke igračke kojima se njihova djeca uopće ne igraju, nego jurcaju okolo, no ovi ih lijepo stave na svoj stol za svaki slučaj, a druga djeca ih onda tužno gledaju.

Citiraj:

---

Sanja prvotno napisa

A kako vi u takvim situacijama objašnjavate svojoj djeci da se moraju držati pravila, dok ih drugi hladno krše? :/

To pitam zato što se meni često događa da inzistiram na nekom pravilu (kao i većina roditelja, uostalom), ali onda u cijelu priču uleti dijete koje u pet minuta napravi kaos, a čiji roditelji stoje sa strane i ponosno gledaju, ponekad čak ohrabruju dijete da radi ono što se ne smije, a ponekad nezainteresirano sjede koji metar dalje i piju kavicu.

---

Ja to rješavam tako da se obratim tom drugom (meni potpuno nepoznatom djetetu) i zamolim ga da izuje cipele jer su ovdje takva pravila. Ja sam inače takva. Guram se gdje mi nije mjesto i normalno komuniciram s tuđom djecom u javnosti, upozoravam ih da paze da se ne poskliznu, udare u nešto i sl. Do sad nisam imala nikakvih negativnih iskustva s djecom ili njihovim roditeljima jer ni ja nikad nisam bila bezobrazna, nego uljudna. A tako sam upoznala stvarno fantastične klince, ma svi su oni u stvari dobri klinci.

P.S.
Skužila sam da će me tuđa djeca prije poslušati nego moja vlastita.

Brigita, metoda ti uopće nije loša, dapače :) , ali ja ne volim intervenirati kod druge djece ako su im roditelji prisutni - pogotovo ako ih podržavaju u izvođenju nestašluka.

Odi po radnike tamo ili trazi menadzera pa neka opomenu te mame. Ali ispasti ces tuzibaba... :mrgreen:

Pa, kako rješavam...

Obično ne kažem ništa osim ako dođe baš do rasprave tipa neki dan...

Ne idemo u igraonice gdje ima baš igračaka, tako da to doma rješavamo (daj bebi taj autić, ti imaš svoj, i slično - za sad pali :roll: )

A ako me baš jako naljute, onda Karlu objasnim sotto voce (jel se tako piše?) ali dovoljno glasno da me čuju za najbližih nekoliko stolova:

'Ajde, zlato mamino, idemo skinut cipele, to je pravilo i to se mora, mi ćemo poštivat pravila i bit kulturni čak i ako nitko drugi neće'

Uglavnom, on me uopće ne doživljava, niti mu nešto znači to što govorim jer obožava biti bos, ali bar na kratko postignem crvenjenje za drugim stolovima :mrgreen:

U ekstremnim slučajevima, ako se netko brani napadom na mene 'ajme, dijete će vam se razbolit, niste normalni' reagira MM gorenavedenim primjerom - a vi ste, gospođo, nepristojni i odgajate dijete tako da ne poštuje druge i ne poštuje pravila...

Rekao mi je poslije da mu je malo falilo da iskomentira da će se onda čudit za deset godina da je uhapse :roll:

Svoju djecu uopće ne vodim U McDonalds jer mi je pun kufer tih nepoštivanja pravila, a uglavnom za to smatram odgovornima zaposlenike. U Dubravi, gdje živimo, ne znam, valjda je to takav kvart, na igralište dolaze djeca bez nadzora roditelja (čak i vrlo mala djeca) i na igralištu rade krš i lom. Starija djeca su na rubu vandalizma. I nikada nisam vidjela da je itko od zaposlenika reagirao.

Bomballurina, susjedo, ja se s klincima za koje vidim da nisu s nekim starijim uredno obračunam sama :mrgreen:

Kod njih obično pali da im se strogo kaže da prestanu radit pi-darije i ugrožavat manje i mlađe od sebe, jer se šokiraju da im se netko usudio obratit :/

No scena koju sam opisala u prvom postu nije bila u Dubravi, nego na Heinzelovoj...