Jesen u meni prvotno napisa
Da ne otvaram novu temu, pišem ovdje.
Malac je obožavao kupanje do nekih 6,7 mjeseci i onda se samo iz čista mira počeo strašno bojati vode.
Kupamo ga u prosjeku jednom tjedno (a naravno svaki dan osvježimo guzu i ostalo, ali ne peremo kosu niti cijelo tijelo odjednom u kadi).
Volio je i kupanje u kadici i prskao na sve strane, i tuširanje mu je bilo ok. Nije se dogodilo ništa traumatično (da je voda bila vrela ili hladna, da se podskliznuo, zagrcnuo...). Samo je pri jednom kupanju počeo očajnički plakati i grčevito se držati uz nas. Odonda svako kupanje tako prolazi. Plače histerično i drži se uz nas kao majmunčić. Kad je kupanje gotovo i počnemo ga brisati, smiri se i igra kao da ništa nije bilo. Boji se i kad uđemo u kupaonicu, a tata se tušira. Čim napravim korak bliže prema kadi s njim, počinje panika.
Probali smo ga kupati i u kadici u dnevnom boravku i puštati mu da lagano sam priđe kadici namamivši ga igračkicama koje plutaju u vodi. Imate li kakav savjet kako da kupanje ne bude trauma? Razmišljam već bismo li se trebali uputiti psihologu, s obzirom da to sad već traje mjesecima. Pedijatrica je rekla da neka djeca jednostavno ne vole vodu, a druga vole.