zivot u neboderu s malom bebom

Otvaram temicu da se izjadam. kuku lele i kuku lele i kuku leleleleleleeeee. posandrcat cu od silnih lupanja, busenja, cekicanja, raznorazne muzike, deranja, lajanja (nista protiv lajavaca), skakanja, loptanja, automobila, kamiona, biciklista i pjesaka (:) )!!!
i sve mi to ne bi smetalo i nije me smetalo dok nije dosla mademoiselle kojoj to nije bio problem do unatrag dva tri mjeseca, ali sada je ti zvukovi bude, a susjedi iznad su nam predivni i puni razumijevanja (NOT!!!) pa kao da se natjecu u koje ce gluho doba pomaknuti stol, a u koje fotelje. a ako nisu oni, onda su to ovi ispod, a ako nisu oni, onda ima punih 12 katova za odabrati.
pa pokusavam sa uspavankicom na repeat da joj malo odvucem pozornost, al kad je neboder organizam koji nadglasa malu uspavanku.
uglavnom, kuku lele i zaboli me trbuh kad cujem BANG od iznad od nerviranja.
kad odem kod svojih u prigrad, malena bolje spava. nema glavne ceste ispod prozora.
nekad zamisljam malu kucicu sa zelenom travicom, cvrcke i pticice. i moja mala obitelj u toj idili.
ovako cujem svaki put kad netko povuce vodu, pere robu navecer, hrce po noci i svaku pijanu budalu koja pjeva o voljenom klubu u 4 ujutro, skupa sa svoja dva jos pijanija prijatelja.
(evo, jucer se susjed derao na svoju zenu i djecu od 22-23h)

mrgh, a gdje vi mame zivite i je li vam lijepo tu gdje jeste? :) ne morate kuku lelat kao ja, mozda imate bas ovako krasnu kucico o kojoj ja mastam.. :zaljubljen: zasto se ne pohvaliti? njoj se nece poremetiti spavanje ako je pohvalite. :lol:

Evo ja zivim u prigradskom mirnom naselju, cesta nije prometna dosta mirni i nema buke, al zato svekar i svekrva ispod mene , uzas jedan, toliko se svadjaju i vicu jedan na drugog da obozavam zimu kad su mi svi prozori zatvoreni, neki dan lijepo ugrijalo, a ja se zakapijala ko u sred zime

Ja sam u zgradi s 3 kata pa isto nije bas neki mir. Sve se cuje, ova iznad nas u ponoc usisava, u 5 ujutro stavlja ves vani pa povlaci konop, u podne prica sa kceri pa ako su prozori otvoreni znam sta je kuhala, kad je bila na wc-u....

Al kod mojih na selu u kuci nije bas nesto bolje uvijek netko ide u polje sa traktorom ili frezat zemlju, kosit travu ujutro oko 4-5 h. Idila :D

Prema mom iskustvu ta pozadinska buka više smeta nama odraslima nego djeci. I da - meni više smeta tuđa galama i lupanje nego buka od bušenja, usisavanja i slično. Djeci nikada nije smetala, ali sam često znala iskoristiti činjenicu da imam djecu (koja kakti spavaju) da ušutkam nemoguće susjede.

i ja sam na selu al koda sam u neboderu od 77 katova... traktori , kamioni kombajni i sva sila poljo. mehanizacije tutnji u svako doba i točno znam o čemu kuku lelaasš , ja sam jednog gosp. besposličara lijepo zamolila da mi ne staje pod prozorom u 7 ujutro i pozdravlja školsku djecu jer mi probudi dijete , a on se našo toliko uvrijeđen da me skoro počeo psovati i još dodao kako njegovom nećaku ništa ne smeta... MM je kao ti isto sanja o kućici dok sam ja već "obublala" na sve...drži se proći će...

Mi zivimo u kuci,u predgradju, na kraju ( ili pocetku, ovisi s koje strane gledas) jednog lijepog mjesta. Nemamo bliskih susjeda, prometnica blizu kuce je slabo prometna, a iza nas suma.
Zadovoljna sam, susjede ne cujem, a ni oni nas, a opet nismo sami usred nicega, a do centra Rijeke nam treba tocno 15 min voznje autom.
Vidis, mene je uvijek brinulo kako bi nam bilo da smo se odlucili zivjeti u stanu (to nam je bila jedna od opcija kada smo razmisljali sto cemo i kako cemo). Ali, nisam razmisljala o tome da bi drugi meni smetali, vec o tome da bi mi smetali susjedima. Kod nas je stalno aktivno i bucno i imam osjecaj da bi cesto morala sputavati djecu da zivim u stanu, i to ne jer meni smetaju djecje radosti i "radosti", vec radi susjeda.
Jako sam sretna sto nam je ovako kako je.
Kako vama koji zivite u zgradama susjedi reagiraju na bebe koje placu, nocna budjenja i sve te djecje zvukove?

Kod nas, makar smo u kući i to sami je isto jaka buka. Iza imamo susjede koji su veseljaci, uvijek imaju velika društva (i bučna i dugo traju fešte), a kad nemaju društvo onda peru tepihe u 23h vani i sl. Ako njihov pas šuti onda mi laje nečiji pas jer je ispred kuće park koji na prvu loptu djeluje idilično dok ne shvatiš da je cijelo ljeto pun dječurlije, pijanaca, luđaka i pasa kojima se ne spava, tj. idu na spavanje kad ja ustajem za posao u 05,00 h.

Citiraj:

---

mimi 25 prvotno napisa

Kako vama koji zivite u zgradama susjedi reagiraju na bebe koje placu, nocna budjenja i sve te djecje zvukove?

---

ovo kod mene je kokosinjac pa nitko nista ne govori. srecom po svih, susjed ciji je dnevni odmah do nase sobe, cesto nije doma.

najgore od svega su susjedi iznad koji imaju dva mala deckica. neodgojeni i ogavan muz koji, npr., baca cike sa balkona, zena koja trese sve i svasta s prozora nama dole po klimama i to dvoje djece koje jaaako rijetko izvode van da se igraju i onda STALNO skacu i trce po stanu. ne znam kada idu spavati jer trcanje (oni nikad ne hodaju, valjda) nekad traje i do 23h. da, da, znam da su to djeca, ali zivot stvarno mogu zagorcati takve situacije. probala sam i na lijepo i na grdo pa skoro dobila i batine. :(

hehe, jednog lijepog dana i mi cemo imati kucicu, ja to tako silno vjerujem da cu je valjda i na lotu dobit! :lol:

Tema za mene i to baš danas, kad sam poludila jer mi dijete kuri od zubića, jer posljednjih mjeseci ima lak san, barem onaj dok ne legnem navečer kraj njega.
Zgrada relativno nova, fina, svi kulturni (ili prikriveno kulturni), ali svi su veliki ljubitelji preuređenja interijera, pa kopaju, buše, kuckaju, nemilice i beskonačno. U 7 ujutro, u 22h navečer. Predsjednik zgrade je luđi od svih zajedno. U godini dana renoviralo se valjda pet stanova i u prosjeku u tjednu 4 dana se buši. Nikad ne možeš znati kad će netko izvaditi svoju superbučnu bušilicu i krenuti. Susjeda je dobila liniju pa pušta neke božejojpomozi hitove. Druga se razgali narodnjacima sa prijama. Treća premeće namještaj i rotira ga svakodnevno. Sve je meni to ok, dio urbanog folklora, ali sa djetetom laka sna nije. I da, čekam da kupimo kućicu i postavimo bedeme. I pravit ću se luda da me nijedan susjed ne poželi upoznati i nek me se boje. Ovako sam fina i ne svađam se s nikim.

Citiraj:

---

palčica prvotno napisa

Tema za mene i to baš danas, kad sam poludila jer mi dijete kuri od zubića, jer posljednjih mjeseci ima lak san, barem onaj dok ne legnem navečer kraj njega.
Zgrada relativno nova, fina, svi kulturni (ili prikriveno kulturni), ali svi su veliki ljubitelji preuređenja interijera, pa kopaju, buše, kuckaju, nemilice i beskonačno. U 7 ujutro, u 22h navečer. Predsjednik zgrade je luđi od svih zajedno. U godini dana renoviralo se valjda pet stanova i u prosjeku u tjednu 4 dana se buši. Nikad ne možeš znati kad će netko izvaditi svoju superbučnu bušilicu i krenuti.

---

Sve ovo, osim novogradnje, se i meni desava. jupiju! :)

u našoj zgradi su većinom stariji ljudi koje ne čujemo. ali oni čuju nas.
djecu izvodimo vani- ipak trče po stanu ( ja bi rekla ponekad, a koliko je to često susjedi kojoj se zatrese strop to ona zna)
imamo jogi za skakanje-netko se sjeti i skoči s trosjeda na pod
djecu ne tučemo, rijetko vičemo- bilo je tantruma na stubištu
mi smo smireni ljudi, djeca su nam stvarno ok, u vriću, školi sve same pohvale. ipak, mislim da susjedima nije lako
imamo troje djece. ono što je nama ponekad susjedima je vjerojatno non-stop

Mi zivimo u zgradi od 100ak stanova, al je zvucna izolacija super, tako da ja stvarno rijetko kad cujem susjede.

jel tako da je nestao bilo kakav kućni red? ja se sjećam, nama roditelji nisu dali da arlaučemo od 2 do 5, i nekako kad smo mi bili djeca, ipak je bio mir u to neko doba. sad svi sve rade kad god hoće i tko ti je kriv ako ti zato ne možeš spavati! rijetko kad netko napiše obavijest na oglasnoj ploči - renovirat ću, bit će buke, molim razumijevanje.

Citiraj:

---

littletunafish prvotno napisa

jel tako da je nestao bilo kakav kućni red? ja se sjećam, nama roditelji nisu dali da arlaučemo od 2 do 5, i nekako kad smo mi bili djeca, ipak je bio mir u to neko doba. sad svi sve rade kad god hoće i tko ti je kriv ako ti zato ne možeš spavati! rijetko kad netko napiše obavijest na oglasnoj ploči - renovirat ću, bit će buke, molim razumijevanje.

---

Ovo je istina, ali isto tako je istina da se ni mladi ni stari na to ne obaziru. Moja mama i svekrva imaju problema s neuracunljivim susjedima, odnosno njihovim klincima (nizi razredi osnovne) koji su u to doba dana izmedju 2 i 5 popodne sami doma jer roditelji rade, pa skacu i divljaju.

Inace, neki dan je osvanula obavijest kod mene na haustoru da se na susjednom ulazu u subotu odrzava vjencanje pa se mole stanari da sklone aute kako bi se uzvanici imali gdje parkirati. Ni rijeci da mole za razumijevanje radi buke i slicno. Bas gledamo susjed i ja - ufff, svasta bi im covjek rekao, ali smo zakljucili da je bolje stvarno maknuti aute da nas ne zatvore na parkingu i ne propucaju (bilo je svega). Slegnuli smo ramenima - izgleda da smo ostarili kad nam se takve stvari ne svidjaju.

Sad ti je curica mala beba, ali već za nekoliko mjeseci će ona biti ta koja će u čudna doba uzeti gurati stolicu preko pola stana, iznenada pojačati zvuk na televiziji do opasnosti po bubnjiće, krenuti vrištati jer si joj obukla lijevu čarapu prije desne i onda će ti se vjerojatno dogoditi da postaneš puuno tolerantnija prema zvukovima iz susjedstva :mrgreen:
Nekog reda, naravno, mora biti, ali ljudi nisu muhe i moraju se čuti kad su živi.
U principu je najbolje pokušati se ne nervirati - mijenjati sebe, a ne susjede :mrgreen:

Čekajte, ako ja dobro kužim priču mir od 14-17 je nastao zbog r. vremena koje je prije bilo od 6-14, a kako su se ljudi budili u 5, tad je radni čovjek spavao. Koliko znate ljudi radno-aktivnih da od 14-17 spavaju? Ja mislim da to od 14-17 nije zbog potencijalnih novorođenih beba, nego zbog radnoaktkvnog stanovništva... i mic po mic će nestati iz kućnih redova, realno gledano.

Jako pazim na buku jer me jako smeta, barem uvijek kad sam svjesna da je stvaram - kako ne želim sebi, tako ne želim ni drugima. TV od muža uvijek stišavam, on voli to nafrljit. Kad sam imala bebu renoviravao se stan poviše, bez pardona sam kucala i molila čovjeka da stane s bušenjem, uporno, više dana, pa je fakat poštovao nekih sat i pol od dva nadalje. Ako vam smeta, probajte kucnut. Neki ulazi, ako nisu sad baš ogromni, a možda baš i ti ogromni da bi preživjeli u toj kakofoniji, sami to nekako urede pa je zgrada generalno tiha iako je milijun ljudi u njoj - baš zato kad bi svako počeo itd.

Sve ovisi i o tipu gradnje, kod nas je dobro izolirano iako je zgrada od 7 katova s po 4 stanara na katu, i čini mi se da je razina buke veća u vikendici u kjooj je samo 2 stanara na katu i 2 kata - jer je to za opuštanje, jer je tu vrt itd.

Držim palčeve da nađete neki suživot - nigdje nije idealno, osim ako ti se posreći pa upadneš u takvu tihu zgradu (uglavnom ova sa recimo puno penzića) ili ako nemaš neograničena sredstva pa si vlasnik kuće i još par buffer terena da te susjedi ne smetaju.

Jedan trik bi možda bio da uključuješ veš mašinu da bude kao bijela buka dok beba spava, da je probaš tako naučiti? Meni koji put pomaže taj trik (za mene).

Sretno!

Nema više kućnog reda, nema međusobne empatije.

Tako ja i napravim. Dijete u ruke i sa osmjehom kurtoazno fino zamolim da dijete mora spavati. Najčešće prestanu, ispričaju se, bezobraznima se isto smješim jer oni bi se svađali a eto, ja baš neću. Naravno da u sebi kipim - dijete u tebi probudi taj neki amazonski, lavlji, majčinski duh. Imala sam i slučaj susjede kojoj majstor nije mogao doći prije 21.30 pa je tada bušio hilticom. Snađeš se, dijete u nosiljku pa vani, dok je lijepo vrijeme.

Citiraj:

---

palčica prvotno napisa

Nema više kućnog reda, nema međusobne empatije.

---

Po mom iskustvu ima, empatija - a uvijek je, de fakto, od kad je svijeta i vijeka, pravilima ipak moraš osigurati. Ja sam se samo referirala da je ovaj dio od 14 h- 17 h postao relativno besmislen. Znači - idite po svoja prava. Nebrojeno puta sam, npr., utišavala radnike u kući na moru (ponoć, a pjesma krene, prazna zgrada, sve odjekuje), utišavala studoše u zgradi u ZG-u, kuckala majstorima, koji put i policiju zvala. Naravno, uvijek procjenjujući da se ne namjerim na nekog luđaka. Mislim da je bitno onemogućiti "stvaračima buke" da stvore naviku bučenja. U stvari, teško mi je zamisliti zgradu di je normalno usisavati u ponoć, bušiti u ponoć a da nitko ne reagira, to mi je malo upitnici, ne kažem da ne vjerujem i nisam sad živila u milijun zgrada, ali da svi ljudi šute, a netko tlači s bukom po noći - čudno mi je to.

Osim, naravno, ako je bukotlačitelj neki opasan ili bolestan tip kojeg se svi boje, a policija ne reagirava, nisam niti ja neka hrabra da bi išla s takvim u klinč.

nisam čitala sve, samo prvi post jer kao da sam ga ja pisala prije par godina LOL

živjeli smo u neboderu od 22 kata s time da je dolje bio kafić a mi na 2. katu... need I say more...
zapravo mi je već u T bilo nemoguće spavati uz svu tu buku i šizila sam.

kad smo odlučili ići na drugo dijete prvo smo (digli kredit, pregrizli to) kupili kuću malo van ZG i prodali stan.
Uživamo u miru i tišini.

Nikakvi mi traktori i kosilice ne smetaju kao buka, baš kako kažeš, živog organizma zgrade. Kad moraš slušati kako susjedi puštaju vodu u ponoć

Mi smo se tjedan dana prije mog poroda uselili u svoj novi stan, u novu zgradu od 15 stanova od kojih su samo 2 bila useljena. Ostali stanovi su (bili) neuseljeni i roh bau.
Dvije godine kasnije, useljeno je još pet stanova. Dakle, CIJELO vrijeme u ove dvije godine netko je dovršavao stan i useljavao. Štemao, bušio, maljao, vikao...
Dijete mi je nespavač i budio bi je let leptira s druge strane grada, moram li reći što je ta zgrada učinila mojim živcima? Taman po peti put uspavam dijete i krene bušenje, aaaaa! Mrzila sam susjede.
Svo moguće vrijeme provodile smo vani u nosiljkama.

Svi psi u ulici, a ima ih, zavijaju na svaku zvonjavu zvonika. Mrzila sam i pse te prve i dobar dio druge godine. Baš sam bila tanka sa živcima.

I onda dođemo doma iz šetnje...a klinci iz ulice čoporativno vani ispred naše zgrade igraju razne igre, pjevaju...inače ih je milina slušati kako su pametni, razigrani i timski igrači...ali ja sam i te klince mrzila. I njihoev roditelje koji su ih od svibnja do listopada puštali da budu (i urlaju) vani do 21, 22 , a nekad i dulje.

Ono, baš sam bila ciao sa živcima jer se klinka stalno budila i meni su dani i noći prolazili u njenom (do)uspavljivanju...jer ako ne bi spavala neki minimum, tek onda nam je bio jao.

I ovo ljeto odjednom shvatim da mi klinci u ulici i njihova buka ponovo ne ide živce, da me ne stišće u želucu kad netko od njih glasno viče, da više ne čujem svako zavijanje pasa...i da ponekad bušenje u zgradi (koje se nastavlja jer treba dovršiti i useliti još SEDAM!!! roh bau stanova) nju ne probudi...

Napokon je u drugoj polovici druge godine počela spavati dublje, a moji živci su se već napola regenerirali.

Suosjećam sa svima u sličnoj situaciji.

Ja živim u soliteru sa 16 spratova, odmah pored je prometna ulica. Ne znam, živim tako skoro ceo život, ne primećujem niti buku sa ulice, niti od suseda. Dobro, desi im se ponekad da naprave žurku, pa bude glasna muzika do dobro iza ponoći, ali šta sad. Ne rade to prečesto, a imam i ja dvoje dece. Mlađi je u fazi vrištanja, kad je oduševljen nečim, a starija, iako je svakodnevno izvodimo, voli da skače sa kreveta na pod, ja obavezno uključujem mašine za veš i suđe posle ponoći(škrta8-)). Suseda razgovara glasno telefonom i ako su nam otvoreni prozori mogu sve da čujem, ali ignorišem. Meni to sve spada pod normalno za život u soliteru. Na sreću moji ne buše prečesto, to je jedino što ne volim.
Nije da ne bih volela da imam kuću sa baštom, zbog bašte pre svega, ali ne žalim se ni ovako. Sećam se da dok sam bila dete, kad odemo na selo uvek mi je bio problem da zaspim, tišina, mrak :scared:

A zaboravila sam drugu stranu priče.
Čisto sumnjam da smo mi nekome cijelo to vrijeme bili poželjni susjedi. Nije se libila plakati ni urlati, u gradu bi se uvijek čudili kako je glasna, dakle, ni našim susjedima nije bio lako. Em nespavač, em glasna, em svako probijanje zuba drama od nekoliko noći.

Ja bih da sam u svoje bezdjecno vrijeme imala nas za susjede odustala od imanja djece.

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

Po mom iskustvu ima, empatija - a uvijek je, de fakto, od kad je svijeta i vijeka, pravilima ipak moraš osigurati. Ja sam se samo referirala da je ovaj dio od 14 h- 17 h postao relativno besmislen. Znači - idite po svoja prava. Nebrojeno puta sam, npr., utišavala radnike u kući na moru (ponoć, a pjesma krene, prazna zgrada, sve odjekuje), utišavala studoše u zgradi u ZG-u, kuckala majstorima, koji put i policiju zvala. Naravno, uvijek procjenjujući da se ne namjerim na nekog luđaka. Mislim da je bitno onemogućiti "stvaračima buke" da stvore naviku bučenja. U stvari, teško mi je zamisliti zgradu di je normalno usisavati u ponoć, bušiti u ponoć a da nitko ne reagira, to mi je malo upitnici, ne kažem da ne vjerujem i nisam sad živila u milijun zgrada, ali da svi ljudi šute, a netko tlači s bukom po noći - čudno mi je to.

---

Evo, baš ta susjeda, kao mi smo joj bili simpatični, otvarala mi se (čitaj, dosađivala mi kad me sretne) kako su joj susjedi iznad zagorčavali život bukom. Do tog nesretnog bušenja u 21.30 pa na dalje. Nitko nije reagirao, policiju ne bih nikada zvala, mene bi to uzrujalo. Pokucam ljubazno, dijete kmeči na rukama, oboje u piđamama, zalupi mi vrata pred nosom i ne pozdravlja više. Pa hajde ti više s ikim budi ljubazan, a ljubazna sam i dalje. Mada jedva čekam preseljenje u kućicu i da ne trpim zvuk hiltice ravno iznad glave. Upravo sada je bilo kratko kuckanje, dijete s eprobudilo, opet ga uspavljivala. Gotovo svaki dan, svaki.

Citiraj:

---

palčica prvotno napisa

Evo, baš ta susjeda, kao mi smo joj bili simpatični, otvarala mi se (čitaj, dosađivala mi kad me sretne) kako su joj susjedi iznad zagorčavali život bukom. Do tog nesretnog bušenja u 21.30 pa na dalje. Nitko nije reagirao, policiju ne bih nikada zvala, mene bi to uzrujalo. Pokucam ljubazno, dijete kmeči na rukama, oboje u piđamama, zalupi mi vrata pred nosom i ne pozdravlja više. Pa hajde ti više s ikim budi ljubazan, a ljubazna sam i dalje. Mada jedva čekam preseljenje u kućicu i da ne trpim zvuk hiltice ravno iznad glave. Upravo sada je bilo kratko kuckanje, dijete s eprobudilo, opet ga uspavljivala. Gotovo svaki dan, svaki.

---

Ta buši svaki dan od 21.30 pa do kad? Njena reakcija mi nije OK, ali možeš samo policiju zvati ili trpiti - i mene bi vjerojatno više nerviralo zvanje policije. Kao mjera level 2, možeš drugi put muža poslati, koji put na muško reagiraju (it's a man's world). Opet, po mom osjećaju nije OK vrtit niti mašinu od roba iza ponoći - barem ne centrifugu - iako, i ja sam koji put tome pribjegla kad bi bila vesela tinejdžerska ekipica u parkiću pa da si makar osiguram bijelu buku.

Imaš raznih ljudi, svakom bi smetali vriskovi, preglasna mjuza ili bušenje u ponoć, a neke kače i mašine (mislim, smetaju ih), a neki to doslovno ne bi čuli.

U svemu imaš neki kompromis... život u zgradi nosi neke pogodnosti, a druge ima mane... sve moraš sama sa sobom skockati što ti je važnije, što možeš. I prođe to doba uspavljivanja, sad ti je najteže.

Bome tema točno i za mene, ma baš jučer sam opet po milijonti puta izletila iz kože, taman mali zaspao a naš susjed došao ranije doma i čujem ja lupanje po hodniku, čujem radnike, bacim pogled kroz špijunku, evo ga nose neko ogromno stalklo, pa opet dum, dum tres, čekičanje, boranje, isuse dragi, za poludit. Mali je srećom bio toliko mortus umoran, slabo spava zbog zubića, pa je zahrkao, ali inače bi se probudio ko ništa. I onda evo opet čitav dan kaos, poremečen ritam.

Moje iskustvo, nema ti to veze sa neboderom, ma gdje god nisi sam samcat u kući i da nemaš bar 500 m susjeda oko sebe, buka je, jer kad počnu kositi, pa rezati živice, pa grane od vočnjaka, pa ovo pa ono, pa imaju psa čuvara, koji na svaki šum zalaje i to ono da se streseš i tako milijon puta danju i noću. Samo primjer, žive duše oko nas, bili mi u hr u našoj kući sa našim pokojnim psom, kod nas u stanu sve super, gore u dvorištu se raspametio, naš pas vlastiti, pa nismo od njega mogli spavati, počeo je lajati već u 4 ujutro, svako božje jutro, a nije htio spavati u kući, iako pas navikao na život u stanu, pa šta da čovjek kaže više.

Ovdje gdje živimo je idila, zgrada tik uz ogronu šumu, borovi nam tako reći dotiću balkon, zeleno, lijepo, naizgled miiirno, priroda, a do grada preko autoceste za 15 min, susjedi divni, nikad se nitko nije bunio niti radi psa niti radi djece, jedino imamo u našem ulazu djecu i najbučniji smo to uopće nema govora, to sam sigurna, većina staanra su stariji ljudi, ALI čovječe stalno, ali stalno netko nešto renovira, ali stalno, u 10 godina, ja išla brojati, minimalno neki radovi 1 x u 3 mjeseca, a svega 27 stanova u ulazu.
Pa onda kad krene svako proljeće i ljeto kositi travu ispred zgrade, ogromna livada, nikad kraja, pa onda rezanje grana, pa živica, pa u jesen lišće, a sve one ogromne i bučne mašine, badava zatvaram prozore, to tutnji ti boga ko vlak da mi prolazi kroz stan.

Prije me to sve nije tako smetalo dok nismo imali djecu, ali sada, brrrr, ali valjda su mi i živci postali tanji od silnog nespavanjaitd.. U svakom slučaju ja bi na pusti otok nekad, majke mi.

[QUOTE=zloćko;2486671]i ja sam na selu al koda sam u neboderu od 77 katova... traktori , kamioni kombajni i sva sila poljo. mehanizacije tutnji u svako doba i točno znam o čemu kuku lelaasš QUOTE]

X

nađe se koja bakica koja ide na misu zornicu i koja u 6 ujutro osjeća potrebu sa mojom bakicom (koja zalijeva cvijeće tolko glasno da i cvijeću smeta) razmijeniti koju nimalo tihu riječ, i to nikad ne bude samo jedna riječ...
a traktore, kombajne, motorne pile, pse, mačke, pijetlove koji najavljuju jutro od 2 u noći neću ni spominjat...
uz to će se naći pokoji srednjoškolac koji ide rano na bus i kojemu je tiznimno teško dignuti stopalo 2 cm od poda pa redovito struže po asfaltu (ili šljunku sa strane asfalta) ili napucava kamenčić svih 500 metara do autobusne stanice!
dakle, nije ni kućica u predgrađu savršena iz tog pogleda ;-)

Aha a pazi sad, sad sam se sjetila da sam jučer zbog još jednog razloga iskočila iz kože, podiljvala sam skoro. Muž je sreo dole predsjednicu kućnog savjeta i pita ona njega što po našem mišljenju je bolje, renovirati stare balkone, jefinije je ili raditi nove skuplje. I sad on meni veli, pa ja sam rekao bolje je jeftnija opcija, a ja paf, ja reko pa jesi poludio pa ne sjećaš se da je bio tu čovjek i pričao mi i pokazivao slike i rekoa da renoviranje balkona će trajati bar pola godine i to svaki dan, uključujući i subote boranje za ogormnim boralicama nije za živjet od jutra do mraka i tako pola godine, a novi balkoni sve skupa traje 6 tjedana, najveća buka je rušenje a to je gotovo za 2 tjedna i onda monitranje novih. I tko zna šta će ostali vlasnici odlučiti, uopće ne znam šta ću napraviti ako se odluče za varijantu renoviranja, pa ne samo da nije moguće, nego tako mala djeca niti smiju biti izložena takvoj ogromnoj buci čitav dan, a spavanje, a sve pa to neće biti za ljude i sad se sa grčem u želucu priobojavam sastanka stanara.

ok, ako je od 14 do 17 besmisleno (i sama radim do 17), ali neko drugo vrijeme? od 16 do 18? nije poanta u satu, nego da više nema nikakvog pravila oko toga. malu bebu ne možeš kontrolirati kad će plakati, ili psa koji laje, ali ne mora se u nekom periodu bušiti, usisavati, renovirati, puštati glasna muzika itd. znači ove stvari koje se mogu eliminirati ako malo razmišljaš o susjedima.

Do ne tako davno živjeli smo u tzv. urbanoj vili na 3 kata - čulo se doslovno sve, al preživjeli smo (sa dvoje male djece, s tim da su se oni prije i lakše navikli na zvukove nego mi)
Sad živimo u drugoj po veličini zgradi u Zagrebu (ako sam dobro informirana) - ne čuje se apsolutno ništa! Izvrsna gradnja + što je više ljudi, to se manje petljaju jedni u druge (za razliku od male zgradice).
I da - više se poštuju pravila kućnog reda sada nego u ovoj manjoj :-)

ma kakvi, nema vise kucnog reda. sad vlada politika "hocete da traje krace po cijeli dan, ili duze s pauzama"? i to je samo retoricko pitanje. empatija je.. uh, nekad vjerujem u nju, a nekad ne. naprimjer moj empaticni susjed od iznad: drugi sam put dosla moliti da djeca ne igraju nogomet po stanu u deset navecer (cijeli dan su ga igrali). a on.. da koja mi je pi*ka mat.., da sam ludjakinja i da odje*em i nilad da vise nisam zvonila. pa sam ja rekla da cu zvat policiju. i onda se u njemu pribudio stari drug ptsp i krenulo belaja, ali u to dolazi njegova zena. i sad, mislim si, imat ce ona razumijevanja. a kad kaze ona meni da ako mi nije dobro neka se iselim!
a stan jos koju godinu za isplatiti!!! ajme ajme, oba empata nema sta..
ma i divnih stanara u zgradi koji mi uvijek uskoce kad sam sama s malom prebacit kolica npr., ali sta kad ovi koji su najgori s njima nema diskusije. to je valjda zakon.bontona.

I daaa, znam da ce moj hajus biti trcalica i sve to, ali poucena vlastitim primjerom ucit cu je da se po stanu ne trci, trci se vani i na igralistu. sve cu je naucit, a barem malo da usvoji vec bolje od ovih kojima je poucavanje djece kakvom takvom redu stran pojam. mrrrrrgggghhh!
i mi zubimo pa lose spavamo, a popodnevna spavanja ja lezim s njom u krevetu s cicom kraj ustiju jpa da bar malo odmori.

Nikada neću zaboraviti kada smo bili na apsolventskom u Pragu, usred zime - stojimo mi (poprilično vesela ekipica) pred jednim kafićem i pijuckamo vino i cupkamo od hladnoće - kad nas je odjednom netko s gornjih katova polio punom kantom hladne vode. Kao da smo se otuširali! Na toj hladnoći... Mogu misliti kako smo nekome išli na živce :mrgreen:. A danas, poslije dvoje djece, ni sama se više nikome/ničemu ne čudim.

što bi đole rekao:
naš soliter je veselo zdanje
talasa masa ljulja ga stalno :mrgreen:

sjećam se prvog zajedničkog stana sa MM,
zid je dijelio našu kuhinjicu i wc susjednog stana,
šta da kažem, bakica je puno piškila,
a izolacija nikakva,
nisam je baš mogla tražiti da smanji potrebe :mrgreen:
u drugom stanu trio iznad nas je svaku večer oko 11-12 razmještao namještaj,
u stanu do je jadan pas cijeli dan bio sam, a nije bio oduševljen time i glasno je to davao do znanja.
preporodila sam se otkada smo preselili, trčkaranje male susjede je melem za moje uši.

Bojim se da je stvarno nemoguće živjeti u velikoj stambenoj zgradi i imati mir.

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Bojim se da je stvarno nemoguće živjeti u velikoj stambenoj zgradi i imati mir.

---

definitivno.

Enolee, pusti djecu da igraju nogomet :)

Ja sam u istoj zgradi ceo život, komšiluk se menja polako (izumiru stari, dolaze novi), i sećam se dobro kućnog reda, sećam se kako smo jednom prijateljica i ja dobile kofu vode sa neke terase jer smo igrale školice na pločniku ispred zgrade, u vreme dnevnog odmora.
Imamo iza zgrade veliko dvorište, i ja i dalje ne puštam malu tamo od 15-17h, vikendom jer se radni ljudi odmaraju, a radnim danom jer ima puno starijih, bolesnih ljudi. Isto tako ne pravimo buku od 22-06h
Dobra nam je izolacija u zgradi, problem je leti kad su otvoreni prozori. U prizemlju smo i sve se cuje a to znači da slušam studente koji igraju SPS do 5h ujutru, čujem kad se devojku sa trećeg momak doprati kući pa se natežu ispred zgrade još neko vreme, pa onda kad odlazi on još zatrubi onako pošteno, u znak pozdrava. A da, imamo i mamu i sina (sin ima jedno 30-tak) koji posle 2h šetaju psa po ulici, pa ga mama ispituje kako mu je bilo u izlasku, ko je bio, o devojkama, o ručku.... Svašta se sazna u sitne sate...

Citiraj:

---

littletunafish prvotno napisa

ok, ako je od 14 do 17 besmisleno (i sama radim do 17), ali neko drugo vrijeme? od 16 do 18?

---

Pa, kako svi više-manje prelaze na 9-17 (ono Dolly Parton, working nine to five), nestalo je to "popodnevno spavanje" - barem koliko ja kužim. U drugo vrijeme treba bit uviđavan maksimalno koliko je moguće, po meni po noći treba bit mir (iza 21 h pa do 7 h). To nisam nigdje čitala, ne piše u nekom pravilniku, to meni nalaže moj osjećaj (koji može bit skroz fulan).

Vezano za zgrade - potpis na post gore. Dobra gradnja + navika nebučenja i nema veze je li neboder ili ne, a mogu bit bučnije i urbane vile, ovisno o tome tko je stamo stanovnik, jel' investitor šparao na suštini (izolacija), a lickao pojavno...

A di je tiše, više se čuju i tihi šumovi (šlajfanje, zalijevanje itd.). Di je bučnije uklopili bi se u buku.

Jednostavno, život je takav da sa renoviranjima/kupoprodajama stanova i rođenjima beba nema nekog posebnog režima osim ovog - noćni mir, i sigurno još uvijek formalno ima od 14-17, s tim da je meni taj dio nerazumljiv i mislim da je zapravo ostatak r. vremena od 6-14, ali možda nešto fulavam.

[QUOTE=vissnja;2487094]Ja sam u istoj zgradi ceo život, komšiluk se menja polako (izumiru stari, dolaze novi), i sećam se dobro kućnog reda, sećam se kako smo jednom prijateljica i ja dobile kofu vode sa neke terase jer smo igrale školice na pločniku ispred zgrade, u vreme dnevnog odmora.
QUOTE]

Ti si onda možda moja dob - da to netko sad s balkona na nečije dijete frkne dobio bi socijalnu službu za vratom, i "parents board" na vratima te/toga koji bi frknuo vrećicu s vodom. A tada su nas starci vikali - pravo vam budi, ne smije se bučit itd., a ekipa je radila od šest do dva. Ili ja nešto brkam, nemam pojma.

Inače, svašta je moguće, uključivo molit službu za održavanje parkova za odmicanje parkovskih klupica ako su preblizu prozoru... i tako. Nije da i ja ne patim uslijed gradske buke, ali, na kraju, još mi je i bučnije na moru uz vesele susjede i jer je tiše, vjerojatno - pa sve više odzvanja. Tako da bojim se da nema generalnog pravila "neboder" vs. "selo" vs. "manja kuća" - sve ovisi.