Igre s prijateljima doma

Nisam dobro izabrala naslov teme, ne dočarava moju frustraciju, ali ne znam bolje.

Zanima me, kad vašem djetetu od 6, 7, 8 i više godina dođe prijatelj(ica) na igranje, što oni rade?

Tin i bilo tko gledaju 30 sekundi igračke, zatim se se tuku, guraju i leže jedno na drugome, a ja ih razdvajam. Onda gledaju minutu i pol školske knjige, a potom slijedi nova runda hrvanja i razdvajanja. Iza toga obično jedan radi jedno, a drugi se duri jer se prvi neće igrati ovog ili onog. U subotu je u goste došao L. i nakon nekog vremena (koje je prošlo kako sam gore opisala) mi je Tin rekao da on ide van, a s L. sam se valjda ja trebala igrati. Čega se igraju vaši, imate li kakva pravila, koliko se uplićete? Nama je takav način druženja nov, gosti su prije bili "zajednički" i to je u redu funkcioniralo. Trudim se ne petljati se (osim u "hrvanja" jer to redovito završava sa nečijim plakanjem), ali onda prođem po hodniku i vidim klinca kako stoji tužno pred vratima jer su se posvađali i ovaj moj glumi šefa pa poludim. Dajte neke hintove za lakše prezimljavanje.

Moji svo hrvanje i ostale oblike makljaže odrade dok su sami, tako da se kad dođe neko društvo fakat dobro igraju :-/ Uglavnom legićima, gormitima i sl., ili vise na ručkama koje smo im kupili u ikei, to svim klincima bude fora pa rade kolutove, njišu se ko po lijanama i sl.
Ne znam, možda da se probaš dogovoriti s njim unaprijed što će raditi kad mu dođe neki prijatelj na igranje?

ja skoro pa uopće nisam ni blizu kad curama dođe društvo, jedino ako me nešto pozovu, ili ako mi počnu trčat po cijeloj kući ih upozorim da se ograniče na dječje sobe
i to je to
što rade, ne znam u detalje jer nisam prisutna, ali koliko čujem, igraju se lutkama, crtaju, pjevaju, slušaju muziku, presvlače se u raznoraznu odjeću, ako su vani, skaču po trampolinu, crtaju kredama, voze se na biciklima
sve je to užasno užasno bučno i kaotično, i znaju se one i svađati i vrištati i skakati s prozora na krevete, ali bez mene :grin:

Legici, drustvene igre, jer imamo male goste koje vise vole drustvene igre nego legice, a cesto znaju igrati se i na srtuji (Wii) sto nije nesto sto ja podrzavam, ali znam pokleknuti i popustiti. Tucnjave na srecu do sad nisam imala i ne zanm kako bi se snasla.
KOd mene je rijec o decku 8 godina.

edit: ovaj vikend je BC isao kod prijatelja i ponio je ono cudo roleblade (je se tako pise?) jer su se dogovorili da ce se igrati s tim.

kod nas često (pogotovo ljeti) bude djece na igri, najčešće neplanski i to bude i dječaka i djevojčica od dobi 4-9 godina. Najčešće po jedno dijete bude kod nas par sati

Ponekad im napravim šator od plahti i fotelja
Vise isto po visećoj vreći iz IKEE (to je nešto što ih najviše zaokupi)
Odu gore u sobu pa sve zamrače i igraju se sjena sa baterijama
Igraju se društvene igre (obično ja predložim kad se već vuku i govore da im je dosadno)
Crtaju
Od role papira im složim kao laserske trake koje ne smiju dodirnuti a moraju prijeći pola sobe npr (to ih zabavi na bar 30 min)
Igraju se skrivača
Kad su jaaaako umorni pustim im crtić ili dokumentarac

Ima kupiti za malo novaca (a i posuditi u knjižnici) Mali priručnik za igre u kući. Možda pomognu ideje.

Meni nikad ne prolazi dobro to da ja sugeriram djeci igre. (jedino na rođendanu kad ih je bilo puno, a i nisam ja bila ta koja je organizirala igre, nego animatorica). Igraju se što hoće, nekad to bude "lijepo igranje" po mom kriteriju, a često bude divljanje - jurcanje po kući, skakanje po krevetima, skrivanje u kadi uz puštanje vode i tako .. neke curice su malo živahnije. Da, nekad žele i ići van, to mi je najgore.
Zapravo najgore je kad se urote dvije protiv jedne ili tri protiv jedne.

Momak osam godina...
Drugi momak je 6 pa se hrvaju sami.
Kad im dolaze frendovi obično im treba jedno 3 sata igre. Prvo im treba jedno sat da vide tko šta ima i prepičaju šta im ostali frendovi imaju, sve naravno supercool igračke koji oni nemaju ali se nadaju da će ih dobit da ih mogu odložit da skupljaju prašinu skupa sa ovima koje imaju. Pa onda krene žicanje plejke, pa malo skaknja, urlanja, nogometa u hodniku pa vike. Pa se malo dogovaraju šta će se igrati i kad se napokon zaigraju onda se mora poći doma...
Kad je toplo potjeram ih van i pojma nema kako i šta se igraju.

Kakve su to vreće i ručke iz ikee?

Imamo mi nekoliko tih "priručnika" za igranje, imamo i društvene igre i legiće i gormite. Ima mogućnosti, nema dogovora. Ja bih ovo što Lutonjica piše, da se igraju sami, da ih ne moram nadgledati i pomirivati, mislim da su preveliki za to da se ja igram s njima. Tin bi htio da je sve po njegovom, težak je za kompromise i u tome je najveći dio problema. U subotu smo počeli slagati neka pravila za "druženja", jedno od njih je da se dogovore unaprijed što će raditi. Računalo i crtiće ne dam (wii bi i dala da imamo, ne vidim neku razliku između toga i neke druge društvene igre, griješim li?).

ali ja se ne petljam zato što sam odlučila da se ne petljam
jer kao što sam napisala, dođe i do svađa i do durenja i do divljanja, ali ja odlučujem da me se to ne tiče i da se neću petljati
ako eskalira, zaderem se s donjeg kata da će bit razlaza i onda odmah sve same riješe, nikad se još nije desilo da sam stvarno nekog morala poslati kući

Moj sin je iste dobi ko tvoj a na igru mu često dolazi prijatelj, godinu stariji od njega. Nikad ih ne zabavljam, igraju se sami. najčešće vani a ako je ružno vrijeme onda sami nađu nekakvu zanimaciju kući, maštoviti su i to im nikad nije bio problem. Nekad sa igračkama, nekad na nintendu wii, nekad izvode vratolomije..stvarno im nikad nije dosadno. meni je veći problem što moj sin nikad ne želi ići kod njega, jedino ako smo mi s njim, sam neće, iako su njegovi roditelji naši prijatelji, poznaje ih jako dobro, sve štima ali neće u ničiju kuću sam. To poštujem ali mi nije jasno

U dobi do 10 godina i moji su obožavali lego i druge igre od elemenata - frk deku na pod i udri, s prijateljima i susjedima.

Društvene igre - nula bodova, to je nešto što se igra s bakom i dedom, a ne s prijateljima.

Autići - nula bodova, ni sami ni s društvom, ali zato slagati željeznicu - to prolazi i danas, ali nisam oduševljena jer mi zakrče cijelu kuću.

Ono što su prestali igrati, a ja sam žalosna što su to prerasli je kazalište lutaka. To im je dugo bila omiljena zabava, čak su to i snimali kamerom, ali zadnje 2 godine se nekako više ne bave time.

Inače, budući da je u njihovoj sobi sintić, a većina društva isto nešto svira, znaju se zabavljati time - ne baš da sviraju nego koriste banku melodija, pa povežu to s računalom... ne mogu ih više ni slijediti.

To ja ne znam napraviti. Meni je grozna ideja da dijete dođe kod nas i da je onda nesretno jer se prema njemu netko ponaša ružno. Ili ovo što Mima piše, da se dvoje uroti protiv jednog.
A ovo hrvanje, ma uvijek netko plače na kraju, ne mogu ni to. Morat ću muža nagovoriti da se malo tuče s njim prije dolaska prijatelja, možda mu ubije volju.

Probaj ih prekidati nečim što odvlači pažnju (kao kod trogodšnjaka). Kod mojih je znalo upaliti pečenje kokica u mikrovalnoj (to znaju sami) ili bilo kakvo hranjenje i napajanje.

Za tučnjave ne znam, s tim stvarno nikad nismo imali problema, ali je bilo nekih drugih - neke stvari su nam nestale (memory stick, privjesak...), pa je moj mlađi samoinicijativno prestao dovoditi čopore doma, a otkad mu je netko od "prijatelja" drpio plišanog medvjedića, jako pazi koga vodi doma.

Citiraj:

---

Meni je grozna ideja da dijete dođe kod nas i da je onda nesretno jer se prema njemu netko ponaša ružno

---

u slucaju da tvoj sefuje a prijatelj samuje vani pred vratima od sobe - porazgovarala bih s njime (kad drugo dijete ode doma) u smjeru da ako tako izgleda "druzenje", onda ga nece vise biti

ja jedino kad vidim cure je kad im dajem nesto za jesti. :mrgreen:

ozbiljno, one odu u sobu i tamo se igraju. sad i zatvaraju vrata da im S. ne bi dopuzala.

jos cvile kad se trebaju razici.

Citiraj:

---

Kosjenka prvotno napisa

Kakve su to vreće i ručke iz ikee?

---

ne kužim zašto sad ne mogu naći te ručke a ni vreću, ali evo nešto slično, ovo je ljuljačka http://www.ikea.com/at/de/catalog/products/40099198/
bude ponekad i u lidlu nešto slično - ljestve na špagi, ljuljačka i sl.
uglavnom, okači se sa stropa.

Balarosa, to je do tvog malca, i sama si već napisala. Sjećam se A. iz te dobi, još uvijek su ga toliko izbacivali u orbitu doalsci prijatelja kod nas doma, da bi jadni prijatelji redovito završavali uplakani. On je bio presretan i preuzbuđen, a oni bi nastradali. Razgovarala sam tada s raznim roditeljima, izgleda da mu djeca nisu zamjerala jer se nisu žalila roditeljima i htjeli su i dalje dolaziti, nekad bih se pitala zašto, znao je biti jako nesimpatičan prijatelj koji želi dominirati, a na kraju još dobiješ i nogom u trbuh ili slično. To je nestalo sa sazrijevanjem. Ostala je potreba za dominacijom, to je dio njega, ali također je i jako društven pa je pronašao načine da dobro funkcionira.
Kakav je Tin kad ode kod drugih, možda je to zasad sretnija kombinacija?

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

Balarosa, to je do tvog malca, i sama si već napisala. Sjećam se A. iz te dobi, još uvijek su ga toliko izbacivali u orbitu doalsci prijatelja kod nas doma, da bi jadni prijatelji redovito završavali uplakani. On je bio presretan i preuzbuđen, a oni bi nastradali. Razgovarala sam tada s raznim roditeljima, izgleda da mu djeca nisu zamjerala jer se nisu žalila roditeljima i htjeli su i dalje dolaziti, nekad bih se pitala zašto, znao je biti jako nesimpatičan prijatelj koji želi dominirati, a na kraju još dobiješ i nogom u trbuh ili slično. To je nestalo sa sazrijevanjem. Ostala je potreba za dominacijom, to je dio njega, ali također je i jako društven pa je pronašao načine da dobro funkcionira.
Kakav je Tin kad ode kod drugih, možda je to zasad sretnija kombinacija?

---

Ajme, ovo je baš kao da si Tina opisivala! On grli djecu do gušenja, i u školi to radi. A velik je i jak i to je u kombinaciji s njegovom žestinom baš opasno. I uvijek on mora određivati igru i pravila, inače se jednostavno igra sam. Ja pilim kako mora biti kompromisa, kažem i kako se nitko ne želi igrati s djetetom koje želi da je sve po njegovom i kako ni on to ne bi htio. To ga jako uzruja, strašno mu je važno imati prijatelje i htio bi da su mu svi prijatelji pa onda uvijek dodajem i kako to ne znači da mora raditi ono što ne želi samo da bi imao prijatelje. Bojim da ga time samo dodatno zbunjujem, ali plaši me ideja da će napraviti bilo što da bi ga voljeli.

Kod drugih je bolje, pristojniji je, ali volim kad su kod nas.

Balarosa, kod mojih je cesto palilo "nemoj raditi drugima sto ne zelis da rade tebi"

pricaj s njim, neka zamisli situaciju da je on na mjestu prijatelja koji je "potlacen", da nikad ne moze biti po njegovom, i da ga netko lupa (pa makar i od ljubavi :mrgreen:)

Citiraj:

---

emily prvotno napisa

Balarosa, kod mojih je cesto palilo "nemoj raditi drugima sto ne zelis da rade tebi"

pricaj s njim, neka zamisli situaciju da je on na mjestu prijatelja koji je "potlacen", da nikad ne moze biti po njegovom, i da ga netko lupa (pa makar i od ljubavi :mrgreen:)

---

Ponavljamo, ponavljamo, valjda će sjesti. I na ovo tvoje sam se jučer htjela osvrnuti pa nisam stigla:

Citiraj:

---

emily prvotno napisa

u slucaju da tvoj sefuje a prijatelj samuje vani pred vratima od sobe - porazgovarala bih s njime (kad drugo dijete ode doma) u smjeru da ako tako izgleda "druzenje", onda ga nece vise biti

---

Ja to njemu kažem pred prijateljem, nekako mi je ok da i drugo dijete zna da nije tu bespomoćno i nezaštićeno. Mislite da je to krivo? Vidim da to ponekad završi "zloupotrebom", tužakanjem z svaku sitnicu. I ponekad mi se čini kako u strahu da sam prema Tinu previše subjektivna, budem prema njemu i prestroga, a kad sam bila mala, uvijek sam mislila kako moja mama svako dijete brani i hvali više od mene.

I tako to... jako volim kako mi sve roditeljske dvojbe završe na nekom od vlastitih psihičkih problema...

Citiraj:

---

Balarosa prvotno napisa

Ponavljamo, ponavljamo, valjda će sjesti. I na ovo tvoje sam se jučer htjela osvrnuti pa nisam stigla:



Ja to njemu kažem pred prijateljem, nekako mi je ok da i drugo dijete zna da nije tu bespomoćno i nezaštićeno. Mislite da je to krivo? Vidim da to ponekad završi "zloupotrebom", tužakanjem z svaku sitnicu. I ponekad mi se čini kako u strahu da sam prema Tinu previše subjektivna, budem prema njemu i prestroga, a kad sam bila mala, uvijek sam mislila kako moja mama svako dijete brani i hvali više od mene.

I tako to... jako volim kako mi sve roditeljske dvojbe završe na nekom od vlastitih psihičkih problema...

---

joj, ti si meni genijalna balarosa, tvoje dvojbe su mi najdraže na cijelom forumu :mrgreen: :love:
ja ne mislim da je to krivo.
ja sam tu puno još i gora.
ima da se svi zajedno igraju ili se igra prekida odmah i svako svojoj kući.
tako vičem.
onda mi j kaže, a di da ja idem :lool:
i ne dozvoljavam divljanje po kući, skakanje, trčanje, niti u njihovoj sobi. samo mi fali da neko glavu razbije dok je kod mene.
i ne nudim im nikakvu animaciju. mislim, ako dvoje djece od 7-8 godina ne mogu sebi naći zabavu, onda vrit sve. a to se često događalo. sjede i ne znaju što bi sami sa sobom. onda im isto kažem da idu doma. pa se nekako potrude smisliti zabavu.
a događaju se i te urote, dvije protiv jedne, ali i dečki isto.
i to ne želim. dok su kod nas doma.
isto kažem da zovem odmah mamu da dođu po njih. to za m, a za j (sad se više ne dešava, ali do prije par godina je) im kažem da lijepo odu doma ako se neće igrati svi zajedno.
i još im znam uvaliti i m.
ne uvijek, ali znam. nek i nju uključe u igru nekako.
bar malo. onda ako je baš kaos, se ja igram s njom. jedno vrijeme su njemu stalno dolazili prijatelji, a njoj nitko nikada. a ova tako željno gleda u vrata njegove sobe. pa joj je bilo dovoljno da je unutra. ok, jedno vrijeme. a onda kreće kaos. :mrgreen:
eto, lijepu trauma ostavštinu im dajem :lool:

Citiraj:

---

joj, ti si meni genijalna balarosa, tvoje dvojbe su mi najdraže na cijelom forumu :mrgreen: :love:

---

i meni! :)
obožavam balarosine dvojbe još od teletabisa na tinovoj rođendanskoj torti, suze su mi danima tekle :lol:

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Autići - nula bodova, ni sami ni s društvom, ali zato slagati željeznicu - to prolazi i danas, ali nisam oduševljena jer mi zakrče cijelu kuću.

---

LOL, sad si me sjetila na slaganje željeznice s bratom i njegovim prijateljima (donijeli su kod nas sve sto su imali). Ja sam studirala, a oni bili srednja škola. LOL

Citiraj:

---

marta prvotno napisa

LOL, sad si me sjetila na slaganje željeznice s bratom i njegovim prijateljima (donijeli su kod nas sve sto su imali). Ja sam studirala, a oni bili srednja škola. LOL

---

He he he... tak je i kod nas. Tek su sad napokon djeca dorasla da se mogu s tim igrati! Ranije su to radili moj muž i moj brat sa svojim starim igračkama (objedinjeno) a opremu je donirao i susjed, također naša generacija. Morat ću ga pozvati kad im dam zeleno svjetlo za željeznicu... Znam da će napraviti rusvaj, ali vrijedi truda. Jedino je problem kad konačno sve proradi, obično je vrijeme za razlaz i spavanje. Trebalo bi za to imati posebnu prostoriju, a to nemamo :-(.

Citiraj:

---

Ja to njemu kažem pred prijateljem, nekako mi je ok da i drugo dijete zna da nije tu bespomoćno i nezaštićeno. Mislite da je to krivo? Vidim da to ponekad završi "zloupotrebom", tužakanjem z svaku sitnicu. I ponekad mi se čini kako u strahu da sam prema Tinu previše subjektivna, budem prema njemu i prestroga, a kad sam bila mala, uvijek sam mislila kako moja mama svako dijete brani i hvali više od mene.

---

nekakve opcenite upute tipa igrajte se zajedno, zasto je on vani, nemojte tako, druzenje treba biti...blablabla- kad su jos skupa
detaljnije spotancije nikad pred prijateljima, to mi je ponizavajuce za dijete
u 4 oka bez svjedoka :mrgreen:

Citiraj:

---

i još im znam uvaliti i m.
ne uvijek, ali znam. nek i nju uključe u igru nekako.
bar malo. onda ako je baš kaos, se ja igram s njom. jedno vrijeme su njemu stalno dolazili prijatelji, a njoj nitko nikada. a ova tako željno gleda u vrata njegove sobe. pa joj je bilo dovoljno da je unutra. ok, jedno vrijeme. a onda kreće kaos. :mrgreen:

---

slicno smo imali
S. je dolazio prijatelj
N. je bila premala da bi njoj neko dolazio samostalno na igranje
pa su je decki silom prilika (i po mom naredjenju) morali trpiti u sobi

imam jednu fotku, materijalni dokaz ;-)
S. i frend (tada mozda 7 godina) na podu razvukli neke legice, autice, kocke... uneseni u svom svijetu
a N. lezi na kaucu kraj njih i zeljno ih promatra, ono sve bi dala da i nju pripuste ....

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

He he he... tak je i kod nas. Tek su sad napokon djeca dorasla da se mogu s tim igrati! Ranije su to radili moj muž i moj brat sa svojim starim igračkama (objedinjeno) a opremu je donirao i susjed, također naša generacija. Morat ću ga pozvati kad im dam zeleno svjetlo za željeznicu... Znam da će napraviti rusvaj, ali vrijedi truda. Jedino je problem kad konačno sve proradi, obično je vrijeme za razlaz i spavanje. Trebalo bi za to imati posebnu prostoriju, a to nemamo :-(.

---

Kod nas je to stajalo u sobi na podu danima. Jedva smo se prisilili da rastavimo. A one ushićene face, kad su konačno svi vidjeli kako zapravo uživo izgleda kad krene vlakić - neopisivo.

Moja (4) jos nije u ovoj dobnoj skupini, ali su dvojbe i situacije iste! Unazad par mjeseci nam dolaze male prijateljice, a i ona ide k njima na igranje.

Ona koja je kod svoje kuce, pokusava dominirati i diktirati igru. Ona koja je u gostima dolazi se tuziti mami/dadilji, tko vec je doma.

Ja to rjesavam odmah i pred svima - ako se nece lijepo igrati, vise si nece dolaziti; divljanje ne dozvoljavam (skakanje po kaucu, lovice po stanu, razvlacenje po spavacim sobama itd). Kad moja pretjera sa sefovanjem, i ako drugo dijete to trazi, urgiram tako da nadjemo neki kompromis. Jos su male pa ih brzo okrenem, iako da ima svadjica - ima!! Sva sreca, vecinu vremena se ipak igraju same, a najljepse je naravno kad treba ici doma...

Nama odavno više nitko ne dolazi na igranje :mrgreen:

Moji su nešto kao vertexin A., ali E. nije niti društven. Uglavnom, u svom dvojcu si savršeno odgovaraju, a mama uopće nema želju širiti priču :introvert:

Hrvanje odrađuju na treningu, isključivo.

OT u vezi vlakica. BC je imao oko dvije pi pol godine i bili smo u Opatiji na vikendu. Bila je izlozba vlakica i sad jasretna kazem joj kad ce BC narasti da mozemo se igrati s ovakvim vlakicima, a gospodin od kojih 60-tak godina me pogleda i kaze gospodjo ovo su igracke samo za odrasle :lol:

Ja sam htjela samo skrenuti pažnju da, iako treba razgovarati i djelovati, lako moguće da to njegovo ponašanje neće prestati dok ga ne preraste. Ja bih ipak preusmjerila druženje većinom na tuđi teren, ako to zadovoljavajuće funkcionira i ako se može. Osim toga, to su ipak relativno nova prijateljstva. Nemaju oni još svoje navike, nisu se dobro upoznali. Možda kod nekog drugog doma bude više prilike da se u mirnijem raspoloženju podruže i kliknu, pa bude lakše tu atmosferu ostvariti kod vas kući.

Meni se cini da je neko pravilo da su na svom terenu svi pomalo rabijatni, ali zanimljivo mi je vidjeti kako mali gosti na to do neke granice pristanu! Moja koja je doma goropadna, vrati se od prijateljice pa kaze da je ta-i-ta bila malo skrta i da ju je mama naspotala, ali njoj je svejedno bilo lijepo i hoce ici opet. I k nama djeca opet zele doci.

Hocu reci, moj dojam je da, osim u nekim ekstremnim slucajevima i bas razlicitim naravima, nadju si oni neku ravnotezu...

Hvala svima na komentarima, pomogli ste mi puno, kao i uvijek. Vertex, nadam se da si u pravu i da će to prerasti s vremenom. Za početak ćemo pokušati s malo više konkretnog dogovora što će se raditi. Jana bih im rado uvalila, ali bojim se da bi ih tek on sve istukao :ljubav prgava:

Detaljno špotanje ne prakticiram pred drugima, više dreknem kako to cvijeta opisuje :D A poslije, kad smo sami, volim to zamotati u "kad sam ja bila mala, bilo mi je lijepo ovako" i "nisam voljela onako". A valjda će biti sve bolje, za 10 godina ću žaliti što se ne igra doma.