Vrijeme 1 na 1

Nisam našla sličnu temu, ako postoji molim moderatorice da spoje.

Uglavnom, već neko vrijeme sam svjesna da će doći ovaj trenutak, ali nisam mislila da će biti ovako intenzivno.

Radi se o tome da mi je premalo vremena u danu za kvalitetno se posvetiti svakom djetetu na samo, a oni neumorno traže, sve više i više. Do sada je funkcioniralo tako da su uglavnom bili svi skupa sa mnom ili s mmom (tako se potrefilo), sad su uglavnom orijentirani na mene (mm ima čudno radno vrijeme).

I to naoko ok funkcionira, ali vidim sitne znakove da im nedostaje moja pažnja, onako nepodijeljena.

Teško je prvaša, 5godišnjaka i bebu od 18 mjeseci zainteresirati za isto, svak me traži za sebe i svoje potrebe a ja to jednostavno fizički ne stignem.

Imate kakve trikove?
Ili da im napravim štedni račun za psihologa :mrgreen:?

znam kako ti je, a u nizu nemam petogodisnjaka, samo prvasicu i 18mj bebu.
i cesto to zavrsi tako da starija trazi paznju i gnjavi mladju, vecinom iz dragosti, al ova siszi. ili mladja uzima igracke starijoj pa starija sizi, a mladja onda sizi jer joj ova ne da.
u svim scenarijima ja sizim :D

super aktivnost je ludiranje. tad svi uzivaju. kad se nas 3 bacimo na pod i one skacu po meni, ja glumim trampolinu :mrgreen:
ili izvadim brdo muzickih instrumenata pa pusemo i udaramo u njih. naravno buka je nesnosna, al tad se cere.
drugo mi nis ne pada na pamet osim kade. e tamo njih dvije gustaju, a ja sjedim na wcu i odmaram. :mrgreen:

ja sam mislila da pitas kako iskhendlati odnos 1 na 1 sa svakim, jer moja starija je vec luda. prvo je pocela pokazivati znakove, a onda je i direktno pocela traziti svoje vrijeme, a vecinu vremena nas dvije provodimo u nekim prepucavanjima jer i negativna paznja je paznja.

Ma i pitam leo, izražavanje mi je uzelo godišnji.

U stvari mi je sve problem postao, ishendlat ih sve skupa traži energiju (imam) a kvalitetno provedeno vrijeme sa svakim traži vremena (nemam). Evo sam se jutros sabrala i radila nekakav vulkan s E., šutili smo oboje skoro cijeli sat (osim dodaj mi boju-dodaj mi vodu), ma djetetu se duša nahranila.

Ali ja nemam tri sata u danu. Nekad nemam niti jedan sat dnevno. Lovim ja svaku priliku, ali te prilike se sve rjeđe javljaju.

trampolina, ne treba tri tri sata u danu, a to ionako nećeš nikad postić. Nađi za svakoga sat u tjedan dana, ili sat - dva u dva tjedna. I tata im isto tako, ako se da izvest. Zvuči beznačajno, ali nije, osjeti se to puno. Ne znam imate li uopće mogućnosti, ali povremeno se razdvojite ti i muž, s djecom u različitim kombinacijama. Naravno, ako se može naći netko treći da tu i tamo nekoga odvede u kino ili slično, tim bolje.

vertex je već napisala ono što sam ja došla napisati.

i ja potpisujem martu i vertex. imam manje djece, doduše :mrgreen:
ja s jednom sjednem u slastičanu dok je duga na treningu ili solfeggiu (cca 45 minuta). ili odem u knjižnicu za to vrijeme sama s njom. obično se raspriča i uživa.
kad smo doma u to vrijeme, onda ili muž i ja pričamo, a ona stalno ispituje da gleda big time rush :mrgreen:

starijoj je definitivno najnajdraže vrijeme kad legnemo u krevet i ugasimo svjetla, a ja se umorna zavalim pored nje. onda krene pričatiiiii...

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

trampolina, ne treba tri tri sata u danu, a to ionako nećeš nikad postić. Nađi za svakoga sat u tjedan dana, ili sat - dva u dva tjedna. I tata im isto tako, ako se da izvest. Zvuči beznačajno, ali nije, osjeti se to puno. Ne znam imate li uopće mogućnosti, ali povremeno se razdvojite ti i muž, s djecom u različitim kombinacijama. Naravno, ako se može naći netko treći da tu i tamo nekoga odvede u kino ili slično, tim bolje.

---

Kod mene su 12,9,5 i tek nešto više od godine...spoja tih likova nema. Individualnih 15 minuta znači više nego tri sata kolektivno. Najmlađa ionako dobiva najviše za sebe pa nju neću računati.
Ove druge vodim zasebno u kupovinu (i s mužemm isto ide uvijek samo jedna), nakon vrtića odem samo s jednom u park ili prošetati. Navečer, kad jedni legnu, s najstarijom se znam zapričati, to obično ni ne uspije biti dulje od 15 minuta (iako krene bujica tema tada), s ovom od 9 godina ćaskam dok joj perem kosu ili se nešto sređuje, samo nastojim da se ostali tada fizički eliminiraju iz prostorije. Izvježbaš se s vremenom u toj krađi individualnog vremena. Zajedničke igre su fora, ali nikad neće baš sve ispričati, kao onda kad su solo s roditeljima.
Isto tako, tati ispričaju sasvim neke desete stvari nego meni, kad su same s njim (i mene malo otračaju:mrgreen:), tako da je i to neko super specijalno vrijeme. Jednom tjedno, jednom tjedno, nema veze, bolje ikad nego nikad.

Moji su 12,5, 11, 7 i 2. Trudim se bar jednom tjedno sa svakim od njih otići negdje sama. U dućan, u šetnju..blo što, samo da samo bar pola sata sami. I uspijeva mi. Osim toga, u danu se uvijek nekako posloži da sam bar na kratko sama s jednim. S najmlađom je to svako jutro, sa starijima uvijek bar nešto. I znam da im to fali i treba.

ja se time uopće ne opterećujem; dajem koliko mogu, a da se nitko i ništa ne raspadne

je li to jedan na jedan. dva na jedan ili jedan na dva... to mi je manje bitno
i ja bih ponekad bila nasamo s mužem, pa mi ne daju
a nekad bih bila i sama sa sobom, jedna na jednu... pa ni to ne mogu

life stinks

Razlika je sve veća što ih je više.

Kad imaš dvoje, onda se uvijek možeš barem jednom tjedno dogovoriti s mužem da se podijelite. Al čim ih je troje, to više ne radi, i zapravo ti ptreba triput više vremena da im svima daš 1 na 1.

imam samo dvoje, ali ono što mi najviše fali je da sam 1 na 1, sama sa sobom.

Divim vam se cure koje imate više od dvoje djece

Citiraj:

---

marta prvotno napisa

Razlika je sve veća što ih je više.

---

taman sam to htjela napisati. Ja vidim da mojima to baš treba.

Što se tiče vremena 1 na 1 sama sa sobom, pomirila sam se s tim da se moram zadovoljiti s mrvicama. Što mogu. Opet mi je nekako važnije da zadovoljim tu njihovu potrebu nego svoju. Ja uvijek mogu navečer, kad svi zaspu, biti sama sa sobom i biti zadovoljna što su oni ispunjeni. Narast će i imat ću više vremena za sebe. A njima nitko neće vratiti vrijeme kad su bili mali i trebali mamu

Da, ne radi se o tome da ispunjavaš neku tablicu, pa moraš čekirat rubriku jedan na jedan. Nego se to nama iskristaliziralo kao potreba, prava pravcata.

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

trampolina, ne treba tri tri sata u danu, a to ionako nećeš nikad postić. Nađi za svakoga sat u tjedan dana, ili sat - dva u dva tjedna. I tata im isto tako, ako se da izvest. Zvuči beznačajno, ali nije, osjeti se to puno. Ne znam imate li uopće mogućnosti, ali povremeno se razdvojite ti i muž, s djecom u različitim kombinacijama. Naravno, ako se može naći netko treći da tu i tamo nekoga odvede u kino ili slično, tim bolje.

---

x

I ne postavljaj si tako visoke ciljeve. Ja sa dvoje nemam sat vremena dnevno 1 na 1 (ni blizu).
Bilo bi idealno da nađeš neku rutinu da imaš baš određeni "sat" u tjednu za svako djete nasamo, ali nije bed kad ste u gužvi ako to bude
rjeđe, a da ste nekuda skupa otišli, nešto posebno napravili.
Dobro je kod djece što oni drugačije doživljavaju vrijeme.
Moje se starije djete npr. sjeća naših odlazaka u grad tramvajem 1 na 1 "kad je bila mala" kao da smo to radile svaki dan, a išle smo samo ponekad.

Kod mojih se, kako rastu, ta potreba biti 1 na 1, čini mi se, ne smanjuje nego čak suprotno. Imaju više aktivnosti, manje su doma i onda kad su doma baš me jako trebaju.
Zato smo sad po zimi uveli neku rutinu igranja kockama u srijedu popodne (ja malo slažem, a malo šalabajzam po kući: odem na WC pa si "priuštim" pokupiti suhi veš ili prigotoviti većeru).Tad smo svi doma pa se priključi tko želi, a ispadne da sam nekako naizmjence 1 na 1 s jednim.
Starija me zažica svakodnevno da nešto izrađujemo od papira, ili koječega pa onda taman započnemo i onda se mora na spavanje...
Započetih projekata puna kuća...pa nitko ne može reći da ne radimo zajedno :roll:

U kazalište, na izložbu, koncert nikad nismo išli razdvojeno. Nekako mi se čini da takve stvari vole dijeliti kao iskustvo pa mi ih je žao razdvajati.

A ovo što Anči kaže da se čudnovato raspričaju kad treba ići spavati...
Neznam da li su tvoji trampolina već u toj fazi?
Kod mene to zna završiti kao 1 na 0 jer ja zaspim :facepalm:

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

Da, ne radi se o tome da ispunjavaš neku tablicu, pa moraš čekirat rubriku jedan na jedan. Nego se to nama iskristaliziralo kao potreba, prava pravcata.

---

Tako je. To nije djecja potreba, to je i noja potreba. Vidim da nam je svim bolje.
Mada, imam ja i vrijeme s muzem, vrlo kratko, doduse... a bome i sama sa sobom :lool:
Ne mogu ni bez toga jer sam luda onda. Makar to vrijeme bilo u 5:30 ujutro i u 22:30 navecer.

trampolina znam kako ti je
Imam curicu od 6,5,dječaka od skoro 4 i malca od 9 mjeseci.
Imamo boljih i lošijih dana i boljih i lošijih perioda ali vidim da je vrijeme 1 na 1 za njih neprocjenjivo.
Pokušavamo mm i ja naizmjence čuvat dvoje,a onaj drugi je onda sa jednim.
Curica ne ide u boravak, a najmanji u vrijeme kada piše zadaću spava i to je vrijeme kada joj se mogu posvetiti.
Često malog uspavljujem u nosiljci i usput sa njom nešto izrađujem.Trenutno je u kreativnoj fazi.
Srednji voli vrtić i po njega idem poslijepodne i tada pokušavam i sa njim provesti barem 10 minuta nasamo.
Nije uvijek jednostavno ali pokušavam da imamo i zajedničke ali i odvojene aktivnosti.

Hvala cure, razbistrile ste mi misli :)

Poklopilo se izgleda više stvari-blesavo radno vrijeme mm-a (zna proći i skoro dva dana da ga klinci ne vide), njihove nabujale potrebe i moj umor.

Naravno da dajem koliko mogu (i želim, nekad sve a nekad malo manje) ali imam osjećaj da stvar ne funkcionira tako dobro kao prije, baš vidim da im falim.

Vjerovatno ćemo se svi priviknuti.

Nena i ostali kojima to polazi za rukom, kako pobjegnete od ostatka djece kad hvatate trenutak nasamo s jednim? Jer mene ovi moji prate kroz sve prostorije (pričajući, dašta, čak i ova najmanja) i nema šanse da im kidnem.

Citiraj:

---

trampolina prvotno napisa

Nena i ostali kojima to polazi za rukom, kako pobjegnete od ostatka djece kad hvatate trenutak nasamo s jednim? Jer mene ovi moji prate kroz sve prostorije (pričajući, dašta, čak i ova najmanja) i nema šanse da im kidnem.

---

Joj, ovaj topic me vratio nekoliko godina unatrag... Nemam troje nego samo dvojicu, ali sjećam se tih muka kad je trebalo lukavo dijeliti vrijeme. Ne bi čovjek vjerovao što me spasilo - računalo! Nisu mogli biti istovremeno (negdje u predškolskoj dobi) pa bih jednom dozvolila da ide na računalo pol sata (SUnčice i Hlapić su zakon, u ono vrijeme i nije bilo bogzna čega drugog od edukacijskih igrica) a ja bih za to vrijeme mogla s drugim raditi ono što treba.

Inače, mm me znao spasiti 1x tjedno, odveo bi jednog ili obojicu k svojoj mami na kavu. Nije to bilo puno, recimo 1,5-2 sata 1x tjedno, ali taman dosta u bilo kojoj kombinaciji. Nemam nikakav savjet jer je velika razlika dvoje i troje. Moji su obožavali jedan po jedan odlaziti k susjedi u istom ulazu, pa je u zimskim mjesecima to isto bio spas - njoj društvo, meni predah. Pol sata puno znači... Mislim da mi je u toj fazi falilo pol sata bez ikoga (pa sam 2x tjedno ležala u kadi samo da si to osiguram, makar bilo pol noći - znala bi i zaspati pa se mm prepadao da sam se utopila, he he he).

Trampolina, drž'se!

Jedna od mojih vecih briga, uf.....
Nemam nista pametno za savjetovati, samo pratim i upijam savjete.....

Kada najstarija ima popodnevni trening tada i srednji ide sa mnom i u tom intervalu kada ju čekamo igramo memory, crtamo ili slažemo puzzle.
Ali tada mm čuva najmlađeg.

Mi nemaamo vrijeme 1na 1, bar ne planirano
naravno da se kroz dan desi da budem sama s jednom,ali se time ne opterecujem
a nisam ni primjetila da im to smeta,kad negdje idemo idu ove vece uvijek zajednoCak ako i kazem da cu npr.ici samo sa L ona pita: a ide i M. Kaj ne?
Ne sjecam se da su mama i tata imali posebno vrijeme za sestru i mene,nego da smo sve radili skupa i to mi bilo super

Eh Peterlin, moji valjda nanjuše "ozbiljne" raazgovore, nikakva podmićivanja ne prolaze :/

Znam da su mali, znam da imaju specifične potrebe, imam ja force ali nemam vremena.

Sad kad malo bolje promislim, opsjedaju me otkad je T. stasala toliko da traži dobar dio kolača za sebe.
Nekad mi se fakat čini kao da odgajam tri jedinca :lol:

Meni je sada, kako su malo veci, lakse jer najstarija ne ide u boravak pa je rano doma, manji su jos u vrticu, tako da ulovimo vremena na samo. Najmanji si to vrijeme izbori jer je borac po prirodi, najvise je zakinut srednji koji je bas dobar klinac, tih i neroblematican pa se moram podsjetiti da me i on treba. Njega u zadnje vrijeme bas cestu uzmem sa sobom u ducan ili negdje, kamo vec idem. U kazalista, kina i sl. idemo zajedno, zajedno idu i na neke aktivnosti.