Vrijeme 1 na 1

[vertex]

trampolina, ne treba tri tri sata u danu, a to ionako nećeš nikad postić. Nađi za svakoga sat u tjedan dana, ili sat - dva u dva tjedna. I tata im isto tako, ako se da izvest. Zvuči beznačajno, ali nije, osjeti se to puno. Ne znam imate li uopće mogućnosti, ali povremeno se razdvojite ti i muž, s djecom u različitim kombinacijama. Naravno, ako se može naći netko treći da tu i tamo nekoga odvede u kino ili slično, tim bolje.

[Nena-Jabuka]

trampolina, ne treba tri tri sata u danu, a to ionako nećeš nikad postić. Nađi za svakoga sat u tjedan dana, ili sat - dva u dva tjedna. I tata im isto tako, ako se da izvest. Zvuči beznačajno, ali nije, osjeti se to puno. Ne znam imate li uopće mogućnosti, ali povremeno se razdvojite ti i muž, s djecom u različitim kombinacijama. Naravno, ako se može naći netko treći da tu i tamo nekoga odvede u kino ili slično, tim bolje.

Kod mene su 12,9,5 i tek nešto više od godine...spoja tih likova nema. Individualnih 15 minuta znači više nego tri sata kolektivno. Najmlađa ionako dobiva najviše za sebe pa nju neću računati.
Ove druge vodim zasebno u kupovinu (i s mužemm isto ide uvijek samo jedna), nakon vrtića odem samo s jednom u park ili prošetati. Navečer, kad jedni legnu, s najstarijom se znam zapričati, to obično ni ne uspije biti dulje od 15 minuta (iako krene bujica tema tada), s ovom od 9 godina ćaskam dok joj perem kosu ili se nešto sređuje, samo nastojim da se ostali tada fizički eliminiraju iz prostorije. Izvježbaš se s vremenom u toj krađi individualnog vremena. Zajedničke igre su fora, ali nikad neće baš sve ispričati, kao onda kad su solo s roditeljima.
Isto tako, tati ispričaju sasvim neke desete stvari nego meni, kad su same s njim (i mene malo otračaju), tako da je i to neko super specijalno vrijeme. Jednom tjedno, jednom tjedno, nema veze, bolje ikad nego nikad.

[krojachica]

trampolina, ne treba tri tri sata u danu, a to ionako nećeš nikad postić. Nađi za svakoga sat u tjedan dana, ili sat - dva u dva tjedna. I tata im isto tako, ako se da izvest. Zvuči beznačajno, ali nije, osjeti se to puno. Ne znam imate li uopće mogućnosti, ali povremeno se razdvojite ti i muž, s djecom u različitim kombinacijama. Naravno, ako se može naći netko treći da tu i tamo nekoga odvede u kino ili slično, tim bolje.

x

I ne postavljaj si tako visoke ciljeve. Ja sa dvoje nemam sat vremena dnevno 1 na 1 (ni blizu).
Bilo bi idealno da nađeš neku rutinu da imaš baš određeni "sat" u tjednu za svako djete nasamo, ali nije bed kad ste u gužvi ako to bude
rjeđe, a da ste nekuda skupa otišli, nešto posebno napravili.
Dobro je kod djece što oni drugačije doživljavaju vrijeme.
Moje se starije djete npr. sjeća naših odlazaka u grad tramvajem 1 na 1 "kad je bila mala" kao da smo to radile svaki dan, a išle smo samo ponekad.

Kod mojih se, kako rastu, ta potreba biti 1 na 1, čini mi se, ne smanjuje nego čak suprotno. Imaju više aktivnosti, manje su doma i onda kad su doma baš me jako trebaju.
Zato smo sad po zimi uveli neku rutinu igranja kockama u srijedu popodne (ja malo slažem, a malo šalabajzam po kući: odem na WC pa si "priuštim" pokupiti suhi veš ili prigotoviti većeru).Tad smo svi doma pa se priključi tko želi, a ispadne da sam nekako naizmjence 1 na 1 s jednim.
Starija me zažica svakodnevno da nešto izrađujemo od papira, ili koječega pa onda taman započnemo i onda se mora na spavanje...
Započetih projekata puna kuća...pa nitko ne može reći da ne radimo zajedno

U kazalište, na izložbu, koncert nikad nismo išli razdvojeno. Nekako mi se čini da takve stvari vole dijeliti kao iskustvo pa mi ih je žao razdvajati.

A ovo što Anči kaže da se čudnovato raspričaju kad treba ići spavati...
Neznam da li su tvoji trampolina već u toj fazi?
Kod mene to zna završiti kao 1 na 0 jer ja zaspim