Printable View
Mali ima 25 mj, ide u vrtić mjesec dana.Prilagodba super, prvi tjedan je bio težak, sada nakon mj dana spava u vrtiću, igra se. inače je ko zvrk, trebalo nam je par dana da nauči strpljenje sjedit na klupici dok ga obuvamo. Naš problem je taj što on ništa u vrtiću ne želi jesti, Prva dva tj doslovno ništa, sada uzme par zalogaja ali ne želi sjediti za stolom, ima li netko ideju šta poduzeti? jednostavno ne želi sjedit za stolom. doma nemamo tih problema :roll:
Moj stariji nije tako želio jesti u prvim mjesecima vrtića, ne za stolom nego uopće nije želio. To je bila njegova reakcija (protest) na vrtić. To je dio prilagodbe. Naša draga teta S. ga je uvjeravala, hranila (kad je dozvolio) i svašta izmišljala da ga privoli. Došao je malo k sebi kad smo mu dozvolili da nosi komadić doma u vrtić/jaslice sa sobom - nosio je najdražu krpenu igračku.
Pitaj odgajateljice što preporučuju, ako ne znaju, porazgovaraj sa stručnom službom. Imaju djelatnici vrtića iskustva s tim stvarima. Kod mog sina upalilo je jedino tetino debelo strpljenje. Naš sin ju je obožavao. Zapravo, krivo - on se nje sjeti i dan danas iako je već 7. razred, pa ju nazove za blagdane. A dok je bio mali, mislim da bi mi morali odustati od vrtića da nije bilo nje. Lijepo polako je žena s njim sve odradila.
ovo moje čudo ima crviće u guzičici :) ali stvarno, nije tip djeteta koji može biti dugo na jednom mjestu, ako recimo crta (a to obožava) onda sjedi i po 10,15 min, ali ako radi nešto što ne voli pogotovo ako je za jest nešto što ne voli, jurne mi i doma od stola. bojim se da tete nemaju ono neko mišljenje da mi kao roditelji vjerojatno doma nismo strogi po pitanju hrane i sjedenja ali nije stvarno nije tak. znači to bi mogao biti protest?
zadnja tri dana tek spava u vrtiću, isto tak ne želi leć ni u krevetić , danas je zaspao na podu :O
tete su nam divne al zbilja. niš ga ne forsiraju, sve polako i sa strpljenjem, ali to više mene zabrinjava,bojim se da mu smeta tolika skupina djece za jednim stolom pa da pobjegne radi socijalizacije, ne znam....:/
kako on još niš konkretno ne priča, i malo kasni za vršnjacima, (neurorizik), imali smo i problema prvi tjedan jer uopće nije želio gledati tete ni djecu u oči, digli smo frku da je možda autističan. međutim, kroz dva tjedna vrtića i to se jako jako popravilo, on komunicira, gleda, sluša. bojim se da se iz tog razloga diže od stola, jer ne može podnijet toliku hrpu djece. al opet , kad su svi u nekoj aktivnosti, on je među njima i igra se. ne mogu ga prokužit.....;)
Pa reci to tetama, nek ga probaju posjesti za poseban stol ili za tetin stol. To je teta radila s mojim sinom i još nekima koji su imali takvih teškoća. Rezultati dođu, ali tek nakon dooosta vremena.Citiraj:
iva1602 prvotno napisa
Kao prvo, ne očekuj neko čudo od socijalizacije u dobi od 25 mjeseci. Vjerojatno će mu djeca češće smetati u brobi za igračkama, nego što će ga privlačiti.
Kao drugo, sve i da vi doma niste strogi oko sjedenja za stolom, ne vidim u čemu je problem. Ja sam tetama iskreno rekla da moja djeca ne moraju doma sjediti za stolom kad jedu i da smiju skakati po krevetima, ali ako one u vrtiću očekuju da se ne skače po krevetima i da se sjedi za stolom (što mi je razumljivo, tko bi nadgledao svu tu djecu dok trče okolo za vrijeme ručka), neka jasno postave svoje zahtjeve i očekivanja pred dijete, a ja očekujem od djeteta da poštuje tete i njihova pravila. Dijete brzo skuži kakva su gdje pravila, iako je, naravno, bolje da su pravila jednaka. Ja stvarno ne mogu natjerati svoje dijete da doma sjedi za stolom, kad ni sama ne sjedim za stolom i ne smeta mi da se jede gdje god to kome paše. U vrtiću neka igra po tetinim pravilima.
iva, mislim da problem ovdje uopće ne postoji. To kako on jede u vrtiću je stvar dogovora i pravila u vrtiću i to će ga tete pomalo učiti.Citiraj:
iva1602 prvotno napisa
xCitiraj:
vertex prvotno napisa
i još jedan x